 |
|||
Prebio mu sina zbog jakne od 300 kn...
Vidjeli ste danas novine? Pitam se hoće li majke i očevi djece koja su prebila drugo dijete nać tu djecu i čupajuć za kosu ih dovuć doma i tako ih kaznit da se ovi do kraja života neće odlučit na nešto takvo? Hoće li itko doć majci i ocu tih klinaca i zahtijevat da budu - roditelji? kako to funkcionira u našoj zemlji?
neće.....
nažalost,samo još jedan "slučaj"....žalosno.....
Više nemreš klince ni doma zatvoriti kad ih napadaju i na putu do škole i iz škole i to one najmanje. Žalosno.
A da se meni dogodi,ne daj Bože ikada, ne znam, bojim se da bih se pretvorila u životinju....
Dok nasilnici neće ozbiljno odgovarati za svoja nedjela, ovakvi će se napadi, nažalost, ponavljati.
Predlažete li u tom slučaju restituciju kao rješenje problema?
Cit. " Koncepcija restitucije može poslužiti za restrukturiranje škola bez tradicionalnih metoda discipline. Restitucija (obnavljanje) nije isto što i retribucija (naknada). Restitucija omogućuje nastavniku da osobu preusmjeri. U modelu restitucije nastavnikovim se djelovanjem osobnost ne umanjuje. Naprotiv, on koristi restituciju kao sredstvo uspostave kontrole tako da pritom poštovanje pojedinca ne bude žrtvovano. Kada učenici shvate da je cilj discipline njihovo jačanje i podučavanje neće se više plašiti sučeljavanja s vlastitim pogreškama. Na problem će početi gledati kao na priliku da nauče biti bolji.
Ova je knjiga pokušaj ponovnog otkrivanja izvornog značenja discipline. Cilj svakog interveniranja trebala bi biti pomoć učeniku u razvoju samodiscipline. Predlažemo promjene u vođenju razreda prema načelu restitucije. Restitucija, kreativan dio samodiscipline, jest ključ za konstruktivan, human pristup odgoju djece. Dijete može naučiti popraviti svoje pogreške. Možemo mu pomoći u ispravljanju pogrešaka. Ne stavljamo težište na krivnju ili pogrešku. Zanima nas kako stvar popraviti."
Gossen, D. C.: Restitucija: preobrazba školske discipline, Zagreb, Alinea, 1994.
Postoji li u ovoj državi mogućnost da nasilnikove roditelje tužiš za to? Da plate oporavak? Ono, da ih oguliš ko babanu?
Nažalost, mislim da bi to jako dobro odjeknulo i da bi mnogi "roditelji" počeli razmišljati gdje su im djeca i šta rade.
Sjećam se jednog slučaja gdje su momku od 20 godina skakali po glavipreeeeestrašno, to su napravila djeca u rasponu od 14-16 godina.
Vidiš ne znam kako je završilo, ali momak je imao frakturu lubanje i još neke puste ozljede...užas!
Ja totalno mislim da je to permisivni odgoj na djelu. Jer ako ti imaš 16 godina, a roditelji ne znaju gde si i ako možeš doći doma s krvavom rukom i majicom bez posljedica... i na koncu kad se to i sazna ti klinci očito ne žive u strahu da će ih roditelji satrt, pa to ponove. I uopće da nije opća sramota, ajmo to tako reć, da ti dijete lema druge. U neka dobra stara vremena roditelji bi po službenoj dužnosti išamarali takvog klinca čisto zbog osude sela.
Ajme, Ifi, pretjeruješ s tim siledžijskim fantazijama. Strah da će te roditelj satrt i išamarat sigurno nije ono što djecu drži na pravom putu.
Moj prijedlog restitucije za ovakve prekršitelje je samo odjek mog sarkazma.
Naravno, zastupam mišljenje da kazne trebaju biti puno oštrije - od novčanih do maloljetničkog zatvora.
I roditelji i društvo, upitne moralne i druge vrijednosti, sindrom tranzicije ... - sve su to uzroci današnjih nereda i ovakve mladeži - općenito stanja u društvu.
Hajd'mo mi početi čistiti ispred svog praga - razgovarati svatko sa svojom djecom - utjecati, sankcionirati, reagirati kad se upali lampica za alarm!
Anarhija nije demokracija.
Ako mladić od 16 godina, zna što ga čeka, nakon što mu prorade hormoni i agresija i prebije nekoga, u slučaju drakonske kazne, odmah će zbrojiti dva i dva i ohladiti usijanu glavu.
Tada ne bi bilo prijedloga "Ajmo istuć' onoga jer ima dugu kosu - plave oči - staru/novu jaknu ..."
I Luka Ritz bi bio živ.
Posljednje uređivanje od Marna : 06.03.2012. at 09:58
hvala bogu da se danas sve rjedje nailazi na djela roditelja radi sela.
a lemanje djeteta radi njega samog, njih samih ili sela je najgori moguci nacin.
izmedju permisivnog odgoja i ovog postoji dugacak put koji nudi brdo nacina i mogucnosti odgoja i komunikacije.
re je isao na ifi.
Posljednje uređivanje od leonisa : 06.03.2012. at 09:57
Ja mislim da za Ifigeniju permisivni odgoj zapravo znači totalnu nebrigu i nedostatak interesa gdje je dijete i što radi (od najmanje dobi). I tu je u pravu - takav odnos često rezultira poremećajima u ponašanju. Gledam to prečesto da bi bilo ugodno.
slažem se s peterlin, ali ne volim vidjeti "satrt" krajnost postavljenu kao ispravnu.
nasilje rađa nasilje, a ignoriranje je psihičko nasilje. to nije permisivni odgoj, to je zanemarivanje.
slazem se.
Da, leonisa, dugačak, dugačak put, kojega sam već sada svjesna!
Svakog dana sve više.
Ifigenija je to malo predimenzionirala radi dojma.
Ovo lemanje me podsjetilo na ozračje Novakova "Iz velegradskog podzemlja".
Nije rješenje, jer prijetnje i fizičko kažnjavanje u roditeljskoj kući nemaju dobre rezultate.
Mnogi nasilnici su bili žrtve svojih roditelja kojima je "batina iz raja izašla".
Pitanje: ako je korisna, zašto je izašla iz raja?
Evo, na tu temu: http://www.zdrav-zivot.com.hr/index.php?cat=fizicko_zlostavljanje&nrsp=5
Repetitio est mater studiorum.
I ja tako mislim, ali zanemarivanje se ne ispravlja šamaranjem. Znam i da Ifi voli pretjerivati, ali mi se čini da ovdje stvarno žudi za nekim jednostavnim "dobrim starim" metodama i to mi se ne sviđa.Peterlin prvotno napisa
Posljednje uređivanje od vertex : 06.03.2012. at 10:16
Znate što ću ja vama reći? Ne zalažem se za nasilje ali kad malo razmislim, ovakvih stvari prije nije bilo. Nisu se dešavale na redovitoj bazi. Baš onda, kad su postojale i šibe i kaiši i kaznetine. Ne treba djecu zlostavljati i ifigenija nije mislila na iživljavanje nego na malo strože odgajanje od maženja kad dijete napravi sranje, poljupca kad ti dijete opsuje mater itd..Nešto ne štima u današnjem načinu odgajanja i djeca nam nisu bolja ni pametnija od nas nego su gora. To su činjenice. Sve je to povezano s današnjim načinom života. Roditelji ni ne viđaju svoju djecu, djecu odgajaju institucije, roditelji su prezaposleni jer moraju prehraniti tu istu djecu. Opet s druge strane, i oni koji ne rade tako jako puno, bombardirani su modernom psihologijom koja nas uvjerava da će povišen ton izazvati traume kod djeteta a kuhača po guzici razviti malog delikventa. Stalno se forsira to nešto što nije kako treba.
Djeca koja su upadala u probleme (radila probleme) kad sam ja bila dijete, a roditelji su ih nakon toga tukli, nisu zbog batina prestajala raditi probleme. Oni su nastavljali, i redovito dobijali batine, i opet nastavljali, i dobijali batine...
jel se jedino ja sjecam kvartovskih ratova?
letvi, boxera, lanaca?
kako toga nije bilo i prije?
bilo je, samo iz drugih razloga i pobuda.
i bilo je, ajmo reci, casti. nije bilo cipelarenja nekog tko je na podu.
al da toga nije bilo, to naprosto nije istina.
Tako je, leonisa.
Moj muž se sjeća jako ružnih stvari iz tog kvartovskog života.
x
slažem se
i kad vidim primjere svojih baka i prabaka koje su rodile x djece u vrijeme kad je "šiba iz raja izašla"... nijedna nije imala ovakve ispade. djeca su ugl. (kažem uglavnom, jer sigurno je da dica nisu sto posto bila sveta) bila poslušna. a roditelji su uživali poštovanjei u svojoj poodmakloj dobi.
kad vidiš kakvo poštivanje danas orditelj NEuživaju....
imam neke koji rade u školi..neki mlađi, neki stariji...ovi stariji kažu da su se stvari drastično promijenile... maltene ispadne da ne smiš učenika krivo pogledat u oči... zaštićeni su ko lički medvjed i rade x problema. i još ih se opravdava i, rekla bih, "pomaže" u njihovim nedjelima....
zanimljivo je veličanje dosega civilizacije, znanosti, dječije psihologije... roditelji su u doticaju s informacijama više nego ikad, pa ipak, gore je nego iakd...
a očekivali bi se obratno pored silnih obiteljskih zakona, struke koja se brinu za djecu, vrtića, škole... itd...itd...
Potpisala bih Trinu.
Ne mislim da će batina dijete/pubertetliju/odraslu osobu "opametiti", ali kazne bi svakako trebale biti oštrije.
Danas roditelji često ne vide stvarne probleme s kojima se suočavaju njihova djeca. Zažmire na njihovo nasilničko ponašanje. U nekim obiteljima djeca vode glavnu riječ i postavljaju (ruše) granice, a ne roditelji.
Kakvu je poruku zakonodavna država poslala nasilnicima pustivši ubojicu L. Ritza nakon odsluženja samo dvije trećine kazne (koja je i bila minimalna s obzirom da je ta osoba oduzela život)?!
ne vidim poveznicu izmedju brinut za svoju djecu i lemati svoju djecu, da bi na kraju imali ili nemali nasilno ponasanje djece prema drugima.
s ovim dijelom da roditelji danas cesto manje brinu odnosno nemaju vremena i zivaca se mogu sloziti, no da su djeca danas takva jer im doma ne prijeti siba, ne mogu se ni na najtezim drogama s time sloziti.
iako, u "moje doba" porodiljni je trajao 6mj. koje prve 3 su najbitnije. bili smo generacija kljucica oko vrata, "odrasli" smo na ulici.
stoga, mislim da se uzrok/rjesenje trazi na krivom mjestu.
Posljednje uređivanje od leonisa : 06.03.2012. at 10:50
mislim da su maloljetnicki zatvori jedna od gorih stvari, koja ne da mlade ljude na vrati na pravi put, nego im jos utaba krivi put.
mislim da je svega toga bilo i prije, i to manje vise jednako puno ili malo, samo sto je informiranost bila puno selektivnija i manje senzacionalisticka.
kada bi neki svemirac citao novine i gledao web portale, zakljucio bi da je zemlja mjesto na kome se zbivaju samo zlocini, ubojstva, tsunamiji i poplave.
S mužem sam pričala o tim uličnim šorama. Leonisa ima pravo. Tukli su se bešćutno, bilo je zla po ulicama, dečki su strepili, nosili naoružanje (ali već i oni su bili generacija čiji roditelji nisu vrebali u grmlju), ali je neki dio poštovanja prema ljudskom životu bio usađen u njih. Stukli bi te na pod. a onda ostavili. Koliko mm zna, a išao je u gadnu školu po tom pitanju, izlazio posvuda - nikoga nisu ubili, niti umlatili za intenzivnu. Jednostavno se to nije događalo. A obračunavali su se non-stop.
Užasno me smeta kad se na - dovuci ga doma za kosu i zatoči doma i peri mu mozak bukvicama - povlače linkovi o zlostavljanju. I uopće - kazna, pa i fizička - odmah zlostavljanje. Mislim da je taj strah u roditeljima (umjesto u djeci) jedan od razloga zašto djeca mahnitaju. Ako dijete pruža fizički otpor - kako ćeš ga savladat i sabit u okvire normalnog ponašanja? Ja govorim da se roditelji moraju prestat bojat svoje nadmoći i dominacije - bez toga mladog, hormonalnog vola neće savladat. Mladost - ludost. Ja znam više od nekoliko divljih mladunaca koji su mahnitali dok ih roditelji nisu sterali doma i čistom silom moći prisilili da se srede.
Pa nije isto nać sina koji pije, razbija, tuče i hiće se da neće doma i ne poštiva mater i čaču i zašusat ga bilo da ga čača primi za okovratnik od jakne, bilo da mu frkne šamarčinu i dovuče doma i ljudski ga primi na red, ili da dođeš doma pijan i umlatiš dijete koje sjedi i sluša Wilco na televiziji.
Što više gledam, slušam, to mi je jasnije da ako čača nema dovoljno sampouzdanja i slobodu na pravdi Boga da skupi ludog sina i dovuče doma makar za kosu ovakve stvari će se događat.
U moje doba je bilo tih ljudi koje su roditelji jednostavno skupili s ulice (ako su pružali otpor ovi su odgovorili i nadvladali) i jednostavno tako zaprijetili životom, stanovanjem, hranom, novcem da su klinci ipak zaključili da je bolje ponašat se nego sutra bit na cesti, bez jest, bez love i škole.
Uopće ne mogu zamisliti bijedu obiteljske situacije u kojoj jadno dijete od 15-16-17 godina kroji neku svoju pravdu i dozvoljava si da krši zakon i uopće ljudskost na tako ozbiljnoj razini. I društva koje se nije skupilo, i nije došlo toj klinčadiji doma i zaprijetilo - roditeljima. Koji su odgovorni. Ako ne mogu - onda to moraju napraviti odgovarajuće institucije. Ali cile-mile u ime "nenasilja"?
I na koncu meni se ovo - kao sve milo lijepo - ljubav, a strogo, glasno, odlučno - na rubu s nasiljem.
Valjda je čuvati dijete od zla u koje je upalo veći stupanj ljubavi nego titrati mu da se ne zameriš? Nekako mislim da je tu uvijek na rubu dugoročna vs. kratkoročna korist.
Uglavnom, osobno bih se na glavu popela i svom djetetu ako radi gluposti, a bome i roditeljima djeteta koje bi dirnulo moje dijete.
i ne mislim uopce da se roditelji danas manje brinu i bave s djecom. mislim da je upravo obrnuto.
hoce li netko citirati dragog nam sokrata?
da, da, nase i proslo vrijeme je bilo strasno dobro. a ovo sada je skroz nevaljalo. ne postuju djeca vvise ni oca ni majku, ni boga.
pa smoeto u 20.om stoljecu imali 2 svjetska rata!!! sa nevidenim nasiljem (ostajem samo u zapadnom krugu), gdje su sve krasno odgojeni mladici koji su postovali oca, boga i majku, pobili milijune, spalili milijune, te da ne nabrajam dalje. i sve to naravno u ime uzvisenih Vrijednosti.
a nasa generacija nam je svu tu krasotu i divotu vremena i odgoja (gdje su djecu naravno odgajali roditelji, a ne te strasne i omrznute institucije) vrlo zorno pokazala u krvoprolicu na prostotima bivse jugoslavije.
hmmm
što nije bio jedan sličan primejr u novinama prije koju godinu??
policija došla na kućna vrata. otac otvorio. traže mu sina zbog krađe. otac veli da je klinac (16,17god.) u školi. policija i otac odu u školu. nađu klinca. otac se raspravljao sa sinom. sin neposlušan. otac mu zvizne šamarčinu. oca zbog tog kazne. mali sve to gleda i "uči" svoja prava....
onda bi, valjda, trebalo biti bolje
a pitaj starije profesore jel bolje
nije
na žalost
O, da, da, Trina, bilo je svakakvih kazna i sankcija nekada.
Reklo bi se, znalo se što te ide, ako ...
Ja sam za poštivanje autoriteta.
To se potpuno izgubilo.
Počevši od roditelja koji ne poštuju učitelja/profesora.
Kad učitelj navodno ne prepoznaje darovitost njihova sina/kćeri.
Svemogući sveznajući roditelji koji poznaju struku bolje od učitelja (a po struci nemaju veze s prosvjetom).
Koji se roditelj ikada prije (čitaj:prije 20 godina) drznuo napadati učitelja radi neke ocjene, prijetiti mu tužbama?
Koji roditelj je uzimao zakon u svoje ruke? Pa i siledžijski? Primjera, naravno, ne nedostaje.
Kad djeca/mladi to vide i njima su odriješene ruke.
ne znam zasto, ali ne radi mi edit. oprostite na greskama.
itekako je toga bilo i prije
ali nisu mediji bili ovakvi kao danas
ako nisi kupio novine, nisi ni znao da se nešto dogodilo
a sada uključiš računalo, i informacija ti iskoči u facu
pa tko se ne sjeća "martićevaca" i njihovih boxera?
bilo me strah u školu ići jer je bila u kvartu najvećih uličnih tučnjava...
pa trnjani, zapruđanci...
ma bilo je, kako nije
x
dok sam radila u školi, roditelji nasilne djece su često dolazili sa stavom "ja mu tu ništa ne mogu", "hajde ga vi urazumite" itd itd.
drugi su opet mlatili te male nasilnike i otvoreno su to pokazivali na primanjima i roditeljskim sastancima kako ih "dovode u red".
djeca i jednih i drugih su i dalje nastavljali po svome - mlatili bi i zlostavljali druge. ne u školi, izvan nje.
ono što je nedostajalo kod svih tih roditelja je komunikacija s djetetom. nula bodova na tom području.
i to mi nikako nije moglo doći do glave - što se to mora dogoditi da roditelj ispusti svoje dijete iz fokusa,
da ga prestane promatrati i komunicirati s njim (njom, svejedno).
taj se trenutak svakako dogodi puno ranije negoli što dijete prvi puta digne ruku ili nogu na nekog od
svojih vršnjaka.
znam jednog takvog dečka, 4 godine, pred svima je vani u parku ošamario svoju mamu iz sve snage samo zato što ga nije htjela odvest do automata da kupi lopticu. mama ga je spustila dole i rekla da više to nikad ne napravi, naravno da to i dalje radi. proveli smo neko vrijeme sa tom obitelji ovo ljeto, jako ružnih stvari smo se nagledali, mali caruje i šefuje i bojim se da će biti gore ne bolje.
tvrdnje da nasilničko ponašanje rađa nasilje ne stoje, jer ovdje nitko ne govori o tome da dijete trebaš zgazit za boga miloga niti se na njemu iživljavat.
iskreno se bojim i za vlastito dijete koje nije nimalo lagan karakter a tek joj 2 g. da li već sad radimo greške upravo zbog tog pumpanja modernim načelima odgoja, da nam se to pa skoro hodanje po jajcima i seciranje i preispitivanje svakog božjeg koraka kojeg napravimo kao roditelji ne bi jednom vratilo ko bumerang.
Posljednje uređivanje od moia : 06.03.2012. at 11:07
Pobrkana je ideja kazne i nasilja. To nije isto.
Zašto nisu policiji zabranili da pendreči, posipa suzavcem i vodenim topovima? Što oni ne razgovaraju lijepo?
Uvijek ima ono - prekoračenje službene dužnosti, ali kad policija nađe nenasilne metode hendlanja prijestupnika, onda ću potpisati cijelu priču oko toga da je svaki fizički kontakt - nasilje.
Do onda vučenje klinaca za rever jakne iz situacije gdje tuku, piju, razbijaju i odvlačenje djeteta doma u kravati ili poluzi smatram legitimnim postupkom odgoja. I fakat smo nadrapali ako se to počne zabranjivat. Onda bolje da odmah damo karticu, aute, državu šesnaestogodišnjacima da urede kako se njima sviđa. I nek napišu zakone, preuzmu državu i nek nas eutanaziraju da ne moraju brinut o nama.
nit ne kažem da nije bilo
al nemam dojam da je "vako" bilo
i vjerujem profesorima koje znam da je sve gore
i čujem i neke učenike iz svoje obitelji
pazi primjera:
dijete igra košarku pod satom, a profesor više i nemoćan išta učiniti (ne smiješ izbacit, x puta daš jeinicu niš, pošalješ ravnatelju, niš...) vodi i dalje sat dok mu oo glave lete improvizirane papirnate lopte..radi se o osnovnoj školi!!!! (što li je tek u srednjim)... i takvih primjera nije mali broj.
ne znam di ste vi živelji, al ovakvih stvari za vrijeme mog školovanje nije bilo tj., bilo je toliko da si na prste moga nabrojat neke jače incidente (ma ni toliko) kroz oš i sss
mnogo puta nije ni izaslo u novinama. sjecam se nekoliko opakih iz osnovnjaka za koje, moji starci koji su kupovali novine, nisu ni znali.
dugave vs travno na onoj cesti koja ih dijeli.
pa malo mladji: nakon skole sedmasi vs osmasi. s tim da je moja skola imala razreda do slova L. kad su rotirke okruzile igraliste. mislim da sam samo na danima NZG i koncertu prljavaca vidjela toliko rulje na igralistu i okolnim livadama...
bilo je, o kako li je samo bilo. no bas to sto govore neki: nije bilo medijski eksponirano. ako nisi tamo bio ili cuo ili odrastao, za to nisi ni znao.
la mama, potpis.
inace ja ne znam sto je to "moderni" odgoj.
pojma nisam imala da su se dugavljani i travnjani tukli?!
jesu
imala sam pogled s prozora direkt na jednu. bila sam tad jos ful mala.
koliko puta sam na pitanje "iz kog si kvarta" odgovarala "ma idem baki, tu je".
bila je u travnom.
nije bilo i laže svatko tko tvrdi da je toga prije 30 godina bilo po osnovnim školama i srednjim također.
odrasla i školovala se u zg.
Naravno da je komunikacija ključ svega! Samo ako imaš dijete koje je skoro ubilo drugo dijete, prvo ga moraš svladat, dovuć i dat si za pravo da se izboriš za to da je doma, i da te sluša bez da mrdne.
No, cijela priča oko metoda i debilana meni se čini da zamagljuje pitanje vrednota.
Nekad davno roditelji možda nisu znali što znamo mi, al je bilo jasno da se krast ne smije, da se ubit i pretuć ne smije i da se radit mora i dić u sedam i ić na polje. Kad imaš što, i kad ti je jasno kako, onda ćeš i iskomunicirat.
Ali ako dijete objektivno nema što radit, ako nije jasno što se očekuje i ako je cijela priča sazdana tako da dijete sedam školskih sati sjedi u školi, a ostale sate hlapi po cesti, ja isto nemam pojma što da mu se iskomunicira. Besposlen um je đavolje igralište, i mislim da to i jest problem - što ne da se roditelji ne bave, nego nema normalne zajednice koja bi diktirala neko ispunjenje, smisao, i koja bi ih izmorila tako da su navečer sretni da mogu leć i spavat.
Ovako oni imaju viška energije, vremena i manjka komunikacije i vjerujem da to lemanje znači poziv u pomoć, ali ne da ih se titra, nego da im se nametnu okviri, granice i sve što s time ide.
postovanje kao profesor moras zasluziti.
ne bili moglo biti, da ti kojima papiri lete oko gleve, nisu sposobni za posao koji obavljaju.
jedan profesor moje kceri je , kako da kazem, malo zbunjen, te disciplina u razredu na njegovom satu nije bas nesto.
no na satovima ostalih 8 profesora/ica je sve u najboljem redu. i podrazumjeva se da djecu ne tuku, ni za kosu vuku, niti se izderavaju.
i par od njih djeca jos pri tom i obozavaju.
rekla bih da je u vecini slucajeva do profesora, ne do djece.
Evo, ja ovako mislim, i takvo mi je iskustvo.
Ifi, nije mi upitno da može bit pozitivno dijete za ovratnik odvuć doma iz tuče. Upitno mi je kako umlaćivanje vršnjaka do smrti dovodiš u vezu s prosječnim djetetom. Ti kao da misliš da svako dijete danas dijeli tanka linija do toga da umlati vršnaka ciplarenjem?
Leonisa, koje si godište? Vremena o kojim ja pričam su sedamdesete-osamdesete.
Potpisujem.
Ma bilo je toga uvijek, ali priznajte, ipak je bilo drugačije.
Evo moj stari koji ima skoro 60 godina sam veli kak su se mlatitli ko klinci i ko tinejđeri, ali ne znam baš da je itko od tučnajve završio u bolnici ili u grobu.
Bilo je vjerojatno i krvi i razbijenih noseva, ali nitko nikoem nije skakao po glavi, mlatio ga do smrti. Ovo je postalo prebolesno.
Pa jeste čitali nedvano u novinama kako su klinci od nekih 10-ak godina izgrudali djevočjicu od 7 godina, negdje u Sesvetama. Ne znam kaj je bilo kasnije, ali postojala je mogućnost da malena ostane bez oka.Oštetili su joj rožnicu. A kaj je mama jednog do klinaca izjavila? "Dama je napala dječake i sad je u šoku" I naravno, njihovi sineki su divni krasni i najbolji!
I kaj sad vi kažete na to!!?? Ravnatelj enma veze s tim, nije se desilo u školi, nego na putu iz škole, ali blizu škole, roditelji brane svoje male spodobe (da, kamenujte me sad), a ovaj tata je najavio tužbu protiv njih i iskreno se nadam da će oni svi skupa platiti za to kaj su napravili.
I zato u to doba nije bilo nasilnika, krađa, ni ubojstava?
Ne. Nego u svojoj konsternaciji i nemoći i frustraciji jer znam da će moje dijete hodat tim ulicama govorim ono što me muči. I čujem te roditelje koji "ne mogu ništa". I najradije bih im ja zaprijetila (ali čime) da će nadrapat ako oni ne mogu ništa, pa će moći. Ili će moći netko drugi, ali ne može se to pustit. A pušta se.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom