Prebio mu sina zbog jakne od 300 kn...

[SikaPika]

Ma naravno da promijeni pitanja, kako da ne. Dapače, tada, na ispravku složi i teža. Ali njima je bitna shema. Kad vide kakva su odprilike pitanja, tada uče baš i samo to, samo da bi dobili peticu. No, u posljednje vrijeme mu se događa da ne stigne sjesti i sastaviti teža pitanja (voli biti i s djetetom i sa mnom i s gitarom, vodi dodatnu za polaganje mature što mu se ne plaća - ravnateljica im je rekla da krenu tek na kraju godine, imao je klince za natjecanje - mali mu ide na državno...) pa ovi to iskoriste i to je bezobrazno. To ga muči jer se osjeća prevareno i glupo. Od njih, ne znam, 25, njih 20 piše i uvijek skoro istih 5 se pravi blesavo. To nije fer ni prema njemu ni prema drugoj djeci.
I ja mu kažem da ih ispita na ploči, usmeno, ali njemu je stalo da novo gradivo ne trpi, da ga dobro obradi i da vježbaju i onda najčešće podijeli testove.

[SikaPika]

neka ga usmeno ispita (pa to je 10-ak minuta, ionako ih treba usmeno ispitivati tijekom školske godine). Time će sigurno neugodno iznenaditi to dijete i njegovu majku. Također bih na mjestu tvoga muža pozvala majku na razgovor i pokušala joj objasniti da sinu ne čini ništa dobro podupirući njegovo izbjegavanje redovne pisane provjere. A što se tiče opravdavanja sati, majka sinu čini medvjeđu uslugu. Sin sigurno u životu neće uspjeti izbjeći sve neugodne situacije i majka ga neće moći uvijek zaštititi od loših rezultata. Mora se naučiti boriti za sebe i svoj uspjeh u svim uvjetima.
S druge pak strane, razumijem njezine postupke. Teško se danas upisati u željenu srednju školu pod navalom "super"odlikaša iza čijih odličnih ocjena ne stoji i odlično znanje. Vjerojatno iz toga razloga su izradili strategiju kako doći do što boljih ocjena (a to je najlakše ako dijete zna što će ga se pitati). Na klincima je danas preveliki teret da budu odlični, jedino se ta ocjena smatra uspjehom. Vrlo dobre i dobre ocjene roditelji, a i djeca često shvaćaju kao neuspjeh.

Da, kroz godinu isto usmeno ispituje, ali u svrhu ispravka najčešće ponovo pismeno i oni to znaju.
I ja sam mu rekla da zove mamu i priča s njom, no on je pričao i s razrednicom i pedagogicom, no one nisu reagirale. Za mene je to također nemar. Na mjestu razrednika svakako bih reagirala i nakon što bi se to dva do tri puta ponovilo, zvala bih roditelje. Svakako se slažem s tobom da je to medvjeđa usluga djetetu.
On radi u srednjoj školi, matematičkoj gimnaziji. Naravno, svi se bore za ocijene jer kao što kažeš, u današnje vrijeme one su jedini pokazatelj uspjeha. I djeci nije stalo kako su došli do te ocijene i kako će kasnije uspjeti ili neće na fakultetima (zapravo na isti taj način kao i u srednjoj) nego samo da imaju što višu ocijenu. Isto je i s roditeljima, djeci će sve tolerirati ako ima dobre ocijene, a to kako se djeca ponašaju, nije im važno.

Na žalost, danas je u školi tako da nema puno prostora za manevriranje. Ako ti prave nered pod satom, ne smiješ ih istjerati, ne smiješ ih pitati, ne smiješ upisati neopravdani, ne smiješ upisati jedinicu iz vladanja... Mogu ti skakati po glavi, gotovo da ne možeš ništa.

[Snekica]

Teško se danas upisati u željenu srednju školu pod navalom "super"odlikaša iza čijih odličnih ocjena ne stoji i odlično znanje. Vjerojatno iz toga razloga su izradili strategiju kako doći do što boljih ocjena (a to je najlakše ako dijete zna što će ga se pitati). Na klincima je danas preveliki teret da budu odlični, jedino se ta ocjena smatra uspjehom. Vrlo dobre i dobre ocjene roditelji, a i djeca često shvaćaju kao neuspjeh.

X
Nisam roditelj, ali sam jedna od onih koja se nije upisala u željenu školu zbog dva "problema"; 1. nisam bila dijete branitelja (tko mi je kriv što se nisam rodila ranije) i 2. nisam bila odlikaš (pa ni samo na papiru). Svoju trojku ili četvorku nisam shvaćala kao neuspijeh, a ni moji roditelji, više kao osobnu zaradu bez ikoga sa strane i ponosna sam zbog toga, a ponajviše što su moji radili danonoćno i svaka ocjena je moja vlastita zasluga. Danas živim mnogo bolje i kvalitetnije nego nekolicina moje generacije koji su upali u dobre škole a nisu trebali. Nisu svi za završiti fakultet. Tko bi fakultetlijama slagao marende, točio kave, kuhao ručak...? Cura iz moje osnovne, odlikašica, nije smjela imati ocjenu manju od 5. Nakon faksa završila je na psihijatriji. Danas je dobro, ima svoju obitelj s kojom normalno diše, odselila se iz grada dalje od roditelja i sve štima. Ali ne radi u svojoj struci. I nije jedina koju tako znam.