Koliko vam je roditeljstvo "komplicirano"?

[rahela]

Iris, potpuno je normalno sve o čemu pišeš
a to da neke mame koje imaju više djece lako to hendlaju, te neke "lakoće" otkriješ tek nakon što rodiš 2., 3. dijete
tek nakon što si već jednom prošao "kupanje u kadici u dnevnoj sobi", s drugim djetetom shvatiš da ti je to fakat bespotrebno i da je beba sasvim dobro oprana i okupana i u lavabou
nemoj se osjećati manje vrijednom, sva to skupa dođe na mjesto, a tvoja beba je stvarno još mala i puno izazova vas čeka
a definitivno je istina da ćeš se nekad kasnije prisjećati nekih stvari kako si mislila "ajme, šta sad, kako sad..." i samo ćeš se nasmijati i ići dalje u nove izazove

[rahela]

hoću reći, s prvim djetetom rijetko tko ima toliko znanja i sigurnosti u sebe da radi dobro, da tek nakon tog iskustva, sa drugim ili trećim djetetom bude sve lakše
a i ne možeš si više priuštit kompliciranje da nosiš kadicu u dnevni boravak (imaš lijepi primjer sa kadicom i kako koksy rješava kupanje svojih 2 dječaka )

[Anemona]

kako si to uspjela? ja bi rado da moja djevojčica prestane spavati popodne, ali ima tako neki čudan ritam da nikako da to uspijemo. prije 22 ili 22 i 30 nikad ne ode spavati, probali sve i svašta i to do zadnje minute je u punoj spremi, i onda spava do 7 ujutro nikad duže, baš nikad. a nekad se budi već i u 6, iako se po noći probudi bar još 2 puta radi piškenja. kako popodne ide u jaslice na igranje od 14-18 mora doma još odspavati bar nekih sat, sat i pol inače bi joj se počelo spavati u 17 i onda imamo problem.

Ne mogu baš uspjeh pripisati sebi.
Onda je počeo sve kasnije i kasnije ići spavati popodne. Čekao me da dođem doma u 15, pa dok sam ja njega uspavala (uspavljivanje je postajalo sve duže), pa bi tek oko 16 zaspao, pa se prekasno budio, pa na večer urnebes,...
Onda sam počela to smanjivati. Ako bi zaspao u normalnom roku - super, ako ne, na miru bismo malo legli, pročitali priču, pogledali zajedno crtić i odmorili 20 minuta.
I nastavili dalje kao da je spavao.
Prvo vrijeme je znao zaspati več u 19, ali je spavao do 7, a ubrzo je došao na normalan ritam spavanja.
Ja ga ne bih gurala u pravcu ne spavanja, da je to spavanje bilo "normalno", ali ovo koma dugo uspavljivanje tu sekundu kad dođem s posla, pa kad se probudio, trebalo mu je cca sat vremena da dođe na radnu temperaturu, da može uopće funkcionirati, a kamoli jesti, ili izači iz kuće,...
Jednostavno je to spavanje radilo više štete nego koristi.

[Anemona]

hoću reći, s prvim djetetom rijetko tko ima toliko znanja i sigurnosti u sebe da radi dobro, da tek nakon tog iskustva, sa drugim ili trećim djetetom bude sve lakše
a i ne možeš si više priuštit kompliciranje da nosiš kadicu u dnevni boravak (imaš lijepi primjer sa kadicom i kako koksy rješava kupanje svojih 2 dječaka )

Kod mene čak nije bio presudan moj strah ili neznanje, nekako sam bila s malim na "istoj valnoj duljini", nije bio dijete koje puno plače (što je meni važno), lijepo je spavao noću od prvog dana, jedino je hranjenje imalo svoje tek povremeno svijetle trenutke,...
Sve u svemu bio je beba za 10, ali ja nisam mama za 10 dok je beba malena do godinu dana. Dalje sam i za 20 , ali do godinu dana, se nikako ne vidim u pelenama, gugutanju, beljenju i slično.

[moia]

kužim, kod nas izgleda onda još otpada bez popodnevnoga, preko noći duže u komadu od 8 sati, max 9 nikako, onda mora bar malo odspavati prije jaslica.
thx na odgovoru, sorry na of..

[Iris]

rahela,hvala na razumijevanju.ono što ja vidim je da se definitivno nakon dolaska djeteta sve bolje uči organizirati i biti efikasan.meni je teško padalo što inače nisam baš strpljiva sama sa sobom i uvijek imam prevelika očekivanja,tako da mi je stvarno bilo teško prihvatiti vlastite ne baš briljantne trenutke proteklih mjeseci.kao što kažeš,svi počeci su teški,a iskustvo donosi sigurnost i snalažljivost...kao primjerice famozna kada u dnevnom boravku koju još uvijek prakticiram

[rahela]

Kod mene čak nije bio presudan moj strah ili neznanje, nekako sam bila s malim na "istoj valnoj duljini", nije bio dijete koje puno plače (što je meni važno), lijepo je spavao noću od prvog dana, jedino je hranjenje imalo svoje tek povremeno svijetle trenutke,...
Sve u svemu bio je beba za 10, ali ja nisam mama za 10 dok je beba malena do godinu dana. Dalje sam i za 20 , ali do godinu dana, se nikako ne vidim u pelenama, gugutanju, beljenju i slično.

kužim ja tebe
ni ja nisam baš od beljenja i gugutanja
ali sam još manje od one "terrible two"
naporno mi je stalno ponavljati isto dok god ne shvate koja je posljedica npr. penjanja na stolce, a sa godinu i pol i kad padne opet će se penjat za 2 dana kad zaboravi da je pao
sa 3-4 godine će ipak puno bolje pazit, a prije toga 2x razmislit o penjanju
barem je tako iz mog dosadašnjeg iskustva
meni su njene (Korinine, op.a.) igre sad "besmislene" - nemam bolju riječ, iako znam da ni jedna igra nije besmislena, nego učenje nečega i zato mi je to naporno
što se tiče mijenjanja pelena, to sam radila rutinski, pa mi to ni kad su bile platnene u pitanju nije bilo komplicirano

[rahela]

rahela,hvala na razumijevanju.ono što ja vidim je da se definitivno nakon dolaska djeteta sve bolje uči organizirati i biti efikasan.meni je teško padalo što inače nisam baš strpljiva sama sa sobom i uvijek imam prevelika očekivanja,tako da mi je stvarno bilo teško prihvatiti vlastite ne baš briljantne trenutke proteklih mjeseci.kao što kažeš,svi počeci su teški,a iskustvo donosi sigurnost i snalažljivost...kao primjerice famozna kada u dnevnom boravku koju još uvijek prakticiram

:hug:
za početak nakon ovog topica, lijepo se riješi kadice u boravku
sve ostalo, kužiš i sama
djeca nas definitivno najbolje uče strpljivosti, organizaciji, efikasnosti...

[Iris]

ima da se za početak raspištoljim po kupaonici...
iako ja svog sina obožavam,očito nisam ni ja mama za prvu godinu.ovo poslije me ne straši toliko,radila sam u vrtiću,sa njih 20-30,pa se nadam da će s ovim jednim biti barem malo lakše

[Rivendell]

Ja bi jos nesto dodala; nemam pojma sta sam ja radila po cijele dane prije djece! Evo iskreno! Uopce se ne sjecam kako sam si upjela upotpunit dan a da mi bude zanimljiv.

koliko se puta to pitam. kad shvatim koliko toga sada stižem bez neke velike frke, a prije mi je sve bilo problem. kao da dobiješ super moći kad rodiš

[Rivendell]

S njenih 20 mjeseci počela sam raditi i to me spasilo. Osjećam se puno bolje i niije mi ništa teško, organiziram se i sve stignem iako bih voljela da je dan duži. Uvijek sam mislila da želim biti kući s djecom, ali sam sada shvatila da volim raditi i da me to također ispunjava i da sam puno sretnija i zadovoljnija, a onda i njoj bolja mama.

Ja sam na žalost počela raditi kad je M imao 5 mjeseci, bilo mi je jako teško ostaviti ga, ali sam se psihički spasila. Valjda zato što sam zadnjih 4 mjeseca trudnoće mirovala, tako da me taj boravak u kući dotukao. plakala sam gotovo svaki dan. sama skoro cijeli dan. Dragog vidim 2-3 sata dnevno jer idem spavati s malenim, niti jedna frendica nema dijete, doslovno se nisam nikom imala požalit. još me mama ubila u pojam ponavljajući kako je to najljepše razdoblje u životu jedne žene, a ja sam si mislila ako je ovo najljepše kakvo je tek najgore

[casa]

Ja Bogu zahvaljujem da sam prvo rodila s 19, jer gledajući svoje prijeteljice koje sada rađaju prvo dijete u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim, čini mi se da je meni s 19 bilo lakše. Ono, em nisam bila toliko uplašena iz čistog neznanja o svemu što bi moglo poći po zlu, em mi je prilagodba bila lakša jer nisam nikad živjela sama, već sam direktno od svojih roditelja ja postala roditelj. Na početku je bilo naporno, ali brzo sam se prilagodila i nisam nikad razmišljala o tom životu prije djeteta. Sad kad ih imam troje stvari većinom idu po špagi, ono hendlam ih bez prevelikih problema. Meni je najkompliciraniji dio roditeljstva bolest, moja ili njihova. To nikako ne uspijevam naučit odhendlat nonšalantno. Mislim da u stvari ovisi o tipu karaktera ali i o broju djece. Ja, na opće čuđenje okoline, želim još jedno dijete i tad ću bit ostvarena mama.
I da roditeljstvo me promijenilo i mijenja me stalno, nekad s manje nekad s više opiranja s moje strane. Mene zapravo u roditeljstvo najviše privlači to što me mijenja, baš imam osjećaj da ja i moji momci rastemo zajedno.

[casa]

I da, s 19 kad rodiš onda bake još rade i nemaju kad uskakati i pomagati, pa sve naučiš raditi sam. I nemaš prijateljica s dje com, što je bed za šetnje, ali je super jer se ne izluđuješ glupim pitanjima o tome kako ova to radi bolje ili brže od tebe. I dojenje je super, jer meni s prvim nije palo na pamet vagat ga prije i poslije podoja, niti sam bila čula za silikonske šeširiće nego sam jednostavno prihvatila da će ragade bolit pa proći.
I toplo preporučam pranje bebe u umivaoniku, a čim stoje tuširanje. Mojih troje je navečer čisto u 15 minuta.

[pujica]

sto se kaze, da se djeca radjaju s 3 godine, svi bi ih imali po desetero.

ne bih se bas slozila, to ti je roditeljstvo od nula do sto u jednom danu (kad posvojis trogodisnjaka kaj ja) i sad kad gledam unatrag nije mi jasno kako sam funkcionirala uopce prvih pola godine..tako da se ja veselim ovom sad obrnutom iskustvu imanja male bebe..

[Anemona]

što se tiče mijenjanja pelena, to sam radila rutinski, pa mi to ni kad su bile platnene u pitanju nije bilo komplicirano

Moram se još samo na ovo nadovezati. Nije meni ništa od toga bilo komplicirano, nego "bez smisla" - ono red pelena, red spavanja, red beljenja, red hranjenja.
Strogi "raspored" i ožeži i ja u ulozi glavnog animatora, bez "smislene" povratne informacije.

[Anemona]

Sve što je pod navodnicima, je namjerno pod navodnicima i naravno da volim svoje dijete najviše na svijetu, da ne bi netko pomislio drugačije, jednostavno ne vidim romantiku u razdoblju od 0 do 12 mjeseci, a bome ni u trudnoći.

[Vishnja]

meni je roditeljstvo jednog deteta bilo jednostavno - malena je bila predobraaa bebica, sa 12 dana je prespavala noć, uredno sisala, napredovala, nismo joj skoro čuli plač prvih 6 meseci. jeste da je posle sve nadoknadila svojom zahtevnošću, radoznalošću i traženjem pažnje, ali to su već bili momenti "iskusnog" majčinstva, kad je uveliko umela da verbalizuje svoje potrebe.
najveća promena je bila između jednog i dvoje dece, mada je i mlađa bila (i ostala) milo, nezahtevno dete koje se oduvek umelo zaigrati samo. no, nekako mi je bilo teško naći u sebi snage da se 100% posvetim velikoj kada bih malu uspavala ili dala m-u na brigu, a ja, umorna, igrala igrice, čitala priče i odgovarala na 100001 pitanje.
treće zlato je unelo pometnju količinom veša koju je trebalo oprati otkako je pristigao, a potom i svojim eksplozivnim karakterom, neverovatnom mobilnošću i nizom ideja gde stići i šta porušiti, uzeti, baciti...
sve to i 20-to mesečno noćno dojenje propisno su me umorili, ali me je ova treća "tura" majčinstva učinila sasvim spokojnom i verujućom da sve mogu stići i postići. tako da se ič ne nerviram dok u podne u pidžami mešam ručak dok on ispod mojih nogu baca šerpe, a ja preko pulta diktiram srednjoj zadatke i z matematike, i , na primer, u isto vreme najstarijoj tipkam poruku da požuri kući jer nema ključ, a ja moram hitno da ga uspavam jer će biti dreke ako ne legne na vreme... dakle, jeste mi komplikovano, ali se sa tim svakodnevno spremno hvatam ukoštac . i nalazim u svemu radost.
i, da. kadica (kod nas) iz dečije sobe se u drugom "krugu" preselila se na veš-mašinu, a sa dolaskom najmlađeg i sasvim ispala iz upotrebe u korist "pipa" kupanja i tuširanja...-)))

[koksy]

Mi smo imali kadicu u spavacoj! I nosili vodu iz kupaone ko budale. I nikako al nikako se ne mogu sjetit zasto! Kupaona se da jos bolje zagrijat, znaci nije to, imam kud stavit kadicu i u kupaoni, nije ni to. Pa zasto onda?
Znam samo da cim je MM otisao na teren jos sam dvaput vukla vodu u spavacu a onda rekla dosta!
Koji su vasi bili razlozi za to kupanje posvuda po stanu?

[Ivanna]

Mi smo imali kadicu u spavacoj! I nosili vodu iz kupaone ko budale.

Ovako smo i mi.

Ali kratko vrijeme, onda smo se prebacili u blagovaonu pa opet u drugu sobu....

Mislim da nam je tako patronažna savjetovala prvi put pa smo ostali pri tome, nemam pojma.

Sad sam ovog mlađeg jednom okupala u dnevnom boravku i skužila koliko je to blesavo pa smo otad u kupaoni. Čak sam ga par puta okupala nabrzak ispod pipe u kadi kad se jaaaako pokakao, onako jednom rukom ga držim, a drugom perem.

Nisam još došla do pranja u lavandinu, možda ću s trećim. Al mislim da moj ne bi ni stao unutra.

[Sumskovoce]

ma nemojte me zezat da sam ja jedini biser koji jos uvijek djecu pere u kadici u dnevnom Mi guze nakon kakanja peremo u lavandinu,ali da ih cijele tamo operem nije mi palo na pamet. Sutra cu pokusat...nadam se da sam otkrila veliko olaksanje

[makita]

Mi smo imali kadicu u spavacoj! I nosili vodu iz kupaone ko budale. I nikako al nikako se ne mogu sjetit zasto! Kupaona se da jos bolje zagrijat, znaci nije to, imam kud stavit kadicu i u kupaoni, nije ni to. Pa zasto onda?
Znam samo da cim je MM otisao na teren jos sam dvaput vukla vodu u spavacu a onda rekla dosta!
Koji su vasi bili razlozi za to kupanje posvuda po stanu?

Bili smo sa svekrom i svekrvom, meni je trebala seansa bez da nekom treba wc, a i naša soba je bila uvijek topla. Kad smo se preselili, onda smo to ukinuli. S drugim sam po starom običaju počela u sobi, al sam brzo shvatila da mi je sve lakše u wc-u, i kupanje i presvlačenje. Zapravo, presvlačenje sam sve češće izvodila gdje god da se zatečemo, a i počeli smo bili bezpelenašit

[moia]

Mi smo imali kadicu u spavacoj! I nosili vodu iz kupaone ko budale. I nikako al nikako se ne mogu sjetit zasto! Kupaona se da jos bolje zagrijat, znaci nije to, imam kud stavit kadicu i u kupaoni, nije ni to. Pa zasto onda?
Znam samo da cim je MM otisao na teren jos sam dvaput vukla vodu u spavacu a onda rekla dosta!
Koji su vasi bili razlozi za to kupanje posvuda po stanu?

da da evo stvarno nisi jedina, sad kad ovo čitam trebala sam dobro razmislit zašto kadica u dnevnoj i kod nas i mislim isto da je babica tako savjetovala kao da je lakše nego saginjati se u kadi ili tako nešto, i mi smo je vukli dobrih pola godine ako se dobro sjećam po dnevnoj

[Vishnja]

ja ne mogu da se setim ni jednog pametnog razloga, ali stvarno!-)

[vissnja]

Ja sam po tom pitanju bila stvarno opustena (nisam kupala u sobi, nisam se ubijala od peglanja, nisam siroko povijala, nisam sterilisala kucu, mama nam je kuvala) a opet me jako pogodila ta promena, bas sam se tesko prilagodila. Mala je bila teska beba, non stop na rukama ili na sisi. Ali to me nije iznenadilo, nisam na to bila nespremna, citala sam o zahtevnim bebama na forumu. Dojenje nam je funkcionisalo, znala sam sve unapred.
A opet, jako smo se tesko prilagodili na to da nas je troje, dugo nam je trebalo da se vratimo u kolosek svakodnevnog zivota, tesko smo uspostavili neku rutinu. Dosta mi je tesko pala i ta spoznaja da sad ne mogu nigde da mrdnem, ali bukvalno nigde. Budila se onog trenutka kad bih se pridigla iz kreveta.

A sto se tice kupanja u sobi, nama je patronazna skoro pala u nesvest kad je MM namestio sve za kupanje bebe u kupatilu. Iako smo joj objasnili da smo kupatilo zagrejali a za sobu bi trebalo cca 1h da se ugreje, iako smo imali prostora za normalno funkcionisanje, ona je okupala bebu ali sve vreme negodovala. Nikad mi nece biti jasno zasto...

[polfezna]

To sa kadicama po sobama valjda ima korene u vremenu kada se voda za kupanje grejala na sporetu pa se beba odmah kupa na licu mesta.

[koksy]

To sa kadicama po sobama valjda ima korene u vremenu kada se voda za kupanje grejala na sporetu pa se beba odmah kupa na licu mesta.

Moguce, nasa patronazna sa starijim je i izgledala kao netko ko je iz tog doba
Ali iskreno se ne sjecam dal nam je ona savjetovala to kupanje u spavacoj.

Dorianova patronazna me nije ni pitala kako ga kupam, pitala je jel dojim, dal dobro ide, okrenula se i otisla i nikad se vise nije vratila.

[alef]

Meni patronazna nikad nije dosla, nazvala, poslala pismo, mail il sms

[koksy]

Meni patronazna nikad nije dosla, nazvala, poslala pismo, mail il sms

Cekala je da ti nju nazoves. Ja sam zvala, i s prvim i s drugim ali s drugim samo zbog pupka, dosla cura od nekih 24-25 god, pogledala pupak, rekla ok pitala za dojenje i to je to. Nije ga ni upisala ni nista dok je ova sa starijim imala cijelu proceduru, mislila sam da nikad nece otic...

[alef]

Sto se tice kupanja, malog su prvih dana kupali u spavacoj, jer sam i ja htjela biti prisutna, a nisam mogla mrdnut iz kreveta. Takodjer, tu je bilo malo toplije nego u drugim prostorijama. U kupatilu bas i nema uslova za oprati bebu ispod pipe (takav raspored, u lavabo ne bi stao, a pod slavinu u kadi ne bih mogla da se protegnem i drzim ga). Dakle, to u sobi smo nastavili jos jedno vrijeme, mozda 2 mjeseca i onda smo presli na kupanje u kadi. Zbog pomenutog rasporeda jedno mora kupati a drugo drzati tus... Otkad ima 6 mjeseci kupam ga sama tako sto ga polegnem u kadu na rucnik potrbuske, operem glavu, ledja i guzu, onda ga okrenem na ledja pa operem vrat, ruke itd... Onda ga uspravim i nekako vratolomno jos jednom odozgo saperem (svaki put se bojim da mi ne izmigolji onako sklisak iz ruke)...

[koksy]

A i ti si kompliciras! Moj se kupa u kadici, prvih 2 tjedna sam ga drzala, poslje sam slozila vodu da, kad legne, mu bude do pola uha i samo ga polegnem a on se sam brcka. Brzo oni skuze i kako se da fino pospricat cijela kupaona...

[leonisa]

Mi smo imali kadicu u spavacoj! I nosili vodu iz kupaone ko budale. I nikako al nikako se ne mogu sjetit zasto! Kupaona se da jos bolje zagrijat, znaci nije to, imam kud stavit kadicu i u kupaoni, nije ni to. Pa zasto onda?
Znam samo da cim je MM otisao na teren jos sam dvaput vukla vodu u spavacu a onda rekla dosta!
Koji su vasi bili razlozi za to kupanje posvuda po stanu?

pa pobogu, da onda toplo dijete ne vodim kroz 1 stupanj hladniji hodnik koji je dugacak pola metra da bi dosli u sobu u kojoj cu ju obuci.
mislim, zar to nije ocito?

ovog puta ne planiram uopce donosit kadicu iz podruma. pipa. lavabo.
radje bi kupila onu tus-izvlaci-povlavi pipu ko u sudoperu nego punila kadu...kad bi jos na to nagovorila muza, mojoj sreci ne bi bilo kraja.

tek sada vidim koliko sam bila "ukocena" i sve po PSu i koliko me to, zapravo, izludjivalo. onog trena kad sam se opustila i pocela raditi kako "ja hocu" i kada "ja hocu", pocela sam disati.

[Iris]

mislim da je vrijeme da autor ovu temu preimenuje u "Koliko vam je kupanje komplicirano?"

[lastavica1979]

Ja imam bebu od 10 mj od prvog dana mi ništa nije bilo teško i komplicirano u smislu organizacije,sama s mm živim nitko mi ne pomaže. Stignem i kosu oprat pofenirat otuširat se po doma se ne šminkam ni kad idem van po kvartu,a negjde dalje nabacim malo šminke,nokte uopće ne lakiram to mi se neda. Došla sam na težinu prije poroda. Moje dijete je jako dobro, iako ima motoričkih smetnji pa ne puže još,ja ga stavim u viper i kažem mama mora kosicu oprat i pofenirati on mene gleda ja se s njim smijem i začas sam gotova. Spava dva puta na dan po 2 sata i tu stignem speglat,a kad usisavamo onda ja il muž odemo van s njim jer se on boji usisavaća. Moj muž radi cijeli dan al kad dojde doma sve mi pomogne i vikendom on mi sve pomogne kod nas nema muško ženskih poslova jedino on ne kuha,ja kuham svaki dan. Meni je život prekrasan s mužem i bebom jer sam o tome sanjala

[Anemona]

Mi smo davno prilikom planiranja dječje sobe (tu je prije bila kuhinja) namjerno ostavili dovode i odvode vode i napravili umivaonik s onom tuš pipom u dječjoj sobi.
To mi se činilo korisno, budući da je soba velika i djeci će dobro doči da mogu popiti vode u sobi, oprati zube,...
Napravili smo takav namještaj da je kraj toga taman stala kadica, a pokraj toga je napravljena velika preslačilica, koja kasnije može djetetu služiti kao stalak za TV ili za knjige, svejedno.
To nam je bilo super praktično, jer je tu bila sva bebina obleka i sve na jednom mjestu.
Beba je bila ljetna, pa nam nije bilo bitno da je super zagrijano, a do zime je bebi bila ok normalna temp. sobe.
To mi je bilo puno jednostavnije, jer u kupaoni nisam imala gdje oblačiti bebu, jer je na vešmašini sušilica.
I dan danas koristimo taj umivaonik u dječjoj sobi.

[Vishnja]

meni je patronažna glavom i bradom predložila da kupam dete pod pipom. i ja prihvatila!-)
s obzirom da mi je prvo dete letnje, a u stanu centralno grejanje, ja i dan-danas nemam pojma zašto smo sebi komplikovali život nosanjem kadice preko pola stana...-)
anemona, odlično rešenje!

[Trina]

Ja imam bebu od 10 mj od prvog dana mi ništa nije bilo teško i komplicirano u smislu organizacije,sama s mm živim nitko mi ne pomaže. Stignem i kosu oprat pofenirat otuširat se po doma se ne šminkam ni kad idem van po kvartu,a negjde dalje nabacim malo šminke,nokte uopće ne lakiram to mi se neda. Došla sam na težinu prije poroda. Moje dijete je jako dobro, iako ima motoričkih smetnji pa ne puže još,ja ga stavim u viper i kažem mama mora kosicu oprat i pofenirati on mene gleda ja se s njim smijem i začas sam gotova. Spava dva puta na dan po 2 sata i tu stignem speglat,a kad usisavamo onda ja il muž odemo van s njim jer se on boji usisavaća. Moj muž radi cijeli dan al kad dojde doma sve mi pomogne i vikendom on mi sve pomogne kod nas nema muško ženskih poslova jedino on ne kuha,ja kuham svaki dan. Meni je život prekrasan s mužem i bebom jer sam o tome sanjala

Vdiš, kad netko pročita nešto ovakvo, ima da opali sam sebi triščetinu. Sad ne znam da li da ti objašnjavam da imaš sreće što imaš zen dijete ili dobrog muža, ili da krenem s onom pričom kako nemaju sve mame po jedno dijete.

Evo meni četvrto ispalo najmaznije, najplačljivije (prvih tri mj doslovno proplakala) a uz sve to ona ko da se još nije rodila, stalno je prikačena za mene, za cicu, za tijelo, na ruci, na..Pa hendlam nju i još troje. I baš sam sretna, oduvijek sam sanjala o tome. Životna želja mi je bila imati jedno dijete na cici, miješati ručak, ispitivati zemljopis, praviti frizuru drugoj kćeri i tražiti Gormita u isto vrijeme. Najdraže mi je kad se ne mogu ni popišati a perem kosu kad baš jako moram.

Nije da mi je žao. Uopće. Ja valjda nebi ni znala funkcionirati u normalnim uvjetima. Ali kad vidim da netko ima jedno mirno dijete i ponosno napiše kako bez problema riješava sve probleme..bude mi komično. Pozitivno komično, da me nebi krivo shvatila. Ali i ja sam tako mislila dok sam imala jedno. Ali ja ne rađam zen djecu pa taj dio preskačem. A ni moj muž nije dobar pa ne radi ženske poslove. Ali bogami ni ja ne radim njegove, muške.


Roditeljstvo je jako komplicirano, samo ovisi kako tko ima smisla za priču, kako će ti prezentirati. Danas sam imala jedan prosvijetljujuć razgovor. Ustvari više jednu rečenicu. Ja lupam glavom o zid di sam pogriješila s malom (većom), zašto je takva, zašto je Hitler u kući, zašto nas mrzi, zašto je se svi bojimo, zašto sa svojih metar i žilet mi imamo osjećaj da ima šesnaest metara itd...da bi mi moj brat objasnio da nema to veze s odgojem jer je stvar u očitoj genetici. Koliko god me je uvrijedio, toliko mi je pao kamen sa srca. I onda mi je ispričao (on ima super memoriju za razliku od mene) nekoliko naših dogodivština, neke su toliko identične ovima kroz koje moja djeca prolaze a moje i njene reakcije, potezi, rečenice..su iste. Pa aj, bar se ne trebam više brinuti za nju, kad znam da će biti savršena kad naraste.

Ovaj post mi je ko kupus ali baš mi se nekako piše a nemam volje razmišljati previše da sve povežem u smislenu jeidnicu.

[Beti3]

Trina, super ti je post.

Meni roditeljstvo nije ni malo komplicirano. Nego normalno. Kao najstarije dijete u velikoj obitelji, uvijek je bilo malenih da se brinem o njima-sestra, bratići, sestrične. I od kad pamtim najljepše mi je bilo čuvat i igrati se s bebama.

Naročito prvu godinu. Kad sve uče. Mene oduševljava spoznaja u dječjem oko. Ono kad baš vidiš bljesak inteligencije, shvaćanja njima do tada tako nepoznate pojave.
Ili uspjeha u fizičkom napretku. Ne znam tko je sretniji, beba kad se prevrne ili ja što sam to vidjela...

Meni svatko ostavi svoje dijete bez problema na čuvanju. Jednostavno sam s djecom ja. Odrasli znaju biti zli i imati skrivene misli, jedno govore, drugo misle...Djeca ne. Oni su iskreni i puni volje za učenjem.

I nikad mi nije teško odgovarati na pitanja i onih tisuću zašto. Obožavam učiti nekoga tko to želi.

Da je bar bilo vremena da ih imam više od troje. Ali, život se posložio tako. Sa velikim razlikama između svakog. Uživala sam u svakom trenutku roditeljstva, naročiti kad su mali. S pubertetom malo splasne to oduševljenje, ali može se.

Fizički mi isto nije problem. Iako uglavnom sama, jer muž radi po svijetu, mogla sam. Malo je bilo naporno sa jednog na dva, a s dva na tri nisam to osjetila.

A kupala sam ispod špine. Prvog ne, tada se ipak "mora" komplicirati. Naravno, dok ne postanu preteški za to i dok ne počnu uživati u punoj kadici.

[Iris]

i ja sam s djecom jednostavno ja,zato i radim to što radim...ali isto tako mi je žao što godinama nisam htjela djecu,jer si nisam mogla zamisliti kako je raditi s njima i imati jedno doma...i mislila sam da će mi sve biti "lijepo i pinky" kao lastavici1979 (sorry ne mislim ovo na uvredljiv način),ali nije,jer život je jedno,a planovi drugo...užasno puno mi se toga promjenilo i nisam sretna i poletna...vjerojatno tome nije kraj,vidim to i po vama koji imate više djece,da su izazovi sve veći i veći,ali i vi sve spretniji,pa se nadam i ja tako jednog dana ...
Trina, na mom potpisu ima jedan citat koji me sad nekako asocira na tebe,ti si baš taj tip-stvari u životu nisu bajne,ali ti "plešeš po kiši"...ovo ti je umjesto podrške i vibranja

[Pinky]

ja sam sad gdje je ana.m bila s prvim, samo sto ih imam dvoje. Ne stizem na wc osim uz zvuk placa bar jednoga, tusiram se samo kad ih netko cuva, ne peglam, jedem vecinom gluposti s nogu, s njima sam 24/7 i zivot mi je prevrnut naglavacke. Nije mi tesko ali komplicirano je jer se jos uvijek jasno sjecam kako je bilo prije njihove ere. Ali proci ce me

uf vidit ćeš kad postanu pokretni
ma ja sam još uvijek dlakava, raščupana, neopiturana, u pidžami, živčana, neispavana, luda.
imaju 7 ipo mjeseci
valjda ću oko 7.ipo godine biti malo normalnija

[ana.m]

Mi smo imali kadicu u spavacoj! I nosili vodu iz kupaone ko budale. I nikako al nikako se ne mogu sjetit zasto! Kupaona se da jos bolje zagrijat, znaci nije to, imam kud stavit kadicu i u kupaoni, nije ni to. Pa zasto onda?
Znam samo da cim je MM otisao na teren jos sam dvaput vukla vodu u spavacu a onda rekla dosta!
Koji su vasi bili razlozi za to kupanje posvuda po stanu?

Vidiš, dboro ti ja pitanje. I ja se to pitam! I nemam pojma. Tak smo valjda vidjeli, kaj ja znam. Doduše, nama bi kadica stala u kadu, ne stane nam cijelo postolje u kadu, a osim toga, kadica je bila na ormariću s robicom i pelenama, pa kao sve pri ruci. Ma božesačuvaj! Ali to su bile kerefeke! Ali stvarno. Nas dvoje je pralo to jedno majušno bebance.
I to smo čak nekoliko mejseci radili, dok nije kao bio dovoljno velik da ide u kadicu kadu, pa samo u kadu! Ajme meni....

[sirius]

Meni roditeljstvo uopće nije komplicirano ( a ja guram još i u kategoriji posebnih izazova): sve se svodi na nekoliko radnji: daj jesti/piti, presvuci, nosi i zabavi. Po mogućnosti treba pogoditi pravu radnju u pravom trenutku, sa godinama odrastanja ove se radnje nadograđuju...Dakle pitanje glasi da li je to komplicirano? Nije . A da li je naporno ako je većinom sve na tebi (ili na roditeljima) bez pomoći sa strane , pa još ako dobiješ dodatne izazove?
O,da, naporno je. Briga traje 24 sata/7 dana u tjednu/365 dana u godini i tako ostatak života (ili barem prvih dvadesetak godina)...Radni dan bez kraja i zaposlenje bez godišnjeg odmora.

[S2000]

Komplicirano- nekad jest a nekad nije.
Al da se rijesit. valjda.

Komplicirano mi je kad su bolesti u pitanju. A muz i sin se natjecu ko ce vise bit bolestan.
To mi je komplicirano jer nemam nikog da uskoci za cuvanje kad ne moze u vrtic.
I zato me najvise strah da imam vise djece- ko bi to cuvao kad su bolesna a ja moram radit..

Skidam kapu vama s vise djece, jer meni je nekad i s jednim pretesko. Al naravno, imat cu ih i ja troje jednog dana
Onda cu umjesto 5 sati dnevno spavat 3 pa cu sve stici

[apricot]

ma nemojte me zezat da sam ja jedini biser koji jos uvijek djecu pere u kadici u dnevnom Mi guze nakon kakanja peremo u lavandinu,ali da ih cijele tamo operem nije mi palo na pamet. Sutra cu pokusat...nadam se da sam otkrila veliko olaksanje

lijepo dijete prebaci preko ruke (rukom držiš ispod jednoh pazuha, bebin prsni koš preko tvoje podlaktice) i pod pipu na kadi.
tako samo drugo dijete kupali od prvoga dana.
genijalna stvar.

[tua]

mi smo s drugim shvatili da ih se ne mora ni kupati svaki dan dok su tako mali
ah, kad bi sva mudrost roditeljstva bila u izboru mjesta kupanja....

[ana.m]

A eto, ja to kupanje pamtim kao komplicirano u početku, ali to smo si sami zakomplicirali.
I kak netko kaže, što su stariji to je teže....Ne komplicirano, ne mogu reči da je komplicirano, ali...teže definitvino.
Otkrivaju novo u sebi samima, više nisu male bebice.

A ono kaj je meni ponekad komplicirano i nema neke veze s roditeljstvom, a to je kuhanje, tj. smisliti svaki dan što skuhati! AAAAAA!
Imam serije kada sam ko kuharica, tjedna unaprijed znam što ću koji dan, a ima serija kad dva sata prije ručka nemam pojma kaj bumo jeli....

[koksy]

mi smo s drugim shvatili da ih se ne mora ni kupati svaki dan dok su tako mali

Aha, i mi! Sreca u nesreci je sto ima atopijski pa se ni ne smije svaki dan kupat....

[Mojca]

Razmišljala sam danas o ovoj temi u šetnji Maksimirom i shvatila da meni roditeljstvo nije komplicirano, čisti užitak je, ali su kućanski poslovi postali komplicirani.
Baš su mi tlaka i suvišak.

[Ivanna]

Ni mi se ne kupamo svaki dan, jednom u 7-10 dana, ostale dane guzu pod pipu. Nisam ni starijeg kupala svaki dan, ali jesam češće.

A kuhanje...najbolje mi je kad nemam ideja što skuhati pa pitam MM, a on meni "ma što god ti želiš, meni je svejedno" Ajmeeeeee!

[Vishnja]

Razmišljala sam danas o ovoj temi u šetnji Maksimirom i shvatila da meni roditeljstvo nije komplicirano, čisti užitak je, ali su kućanski poslovi postali komplicirani.
Baš su mi tlaka i suvišak.

e, ovo je veeelika istina. da mi je pri ruci neko ko će stalno drljati po kući i kuvati, moje bi roditeljstvo bilo čista uživancija.

[ana.m]

I da, s 19 kad rodiš onda bake još rade i nemaju kad uskakati i pomagati, pa sve naučiš raditi sam. I nemaš prijateljica s dje com, što je bed za šetnje, ali je super jer se ne izluđuješ glupim pitanjima o tome kako ova to radi bolje ili brže od tebe. I dojenje je super, jer meni s prvim nije palo na pamet vagat ga prije i poslije podoja, niti sam bila čula za silikonske šeširiće nego sam jednostavno prihvatila da će ragade bolit pa proći.
I toplo preporučam pranje bebe u umivaoniku, a čim stoje tuširanje. Mojih troje je navečer čisto u 15 minuta.

Evo ja rodila s 26, najstarije ima 7,5 a bake još uvijek rade....
I nisu nikad bile tu da mi pokažu što i kako, sve smo sami. Ne bih rekla učili jer sam otprilke znala kaj me čeka s bebom,puno sam čitala po forumima i internetu, tak da nije bio bauk.
A i muž se jako dobro snalazio s bebom, on je pak dobrio sestru s 8 godina.

Ali u praksi nikad ne možeš biti spreman stoposto, ma koliko toga pročitao...uvijek se nađe nešto što malo oteža stvar!