Koliko vam je roditeljstvo "komplicirano"?

[flopica]

ja suprotno od većine, koliko vidim
života prije djeteta se sjećam i smatam to velikim bogatstvom, mada ne žalim za njim i ne želim ga vratiti
ali mi je drago da je bilo jer je ono dio mene i ja sam dio njega i sa smješkom se sjetim određenih situacija i dogodovština, ljudi iz tog vremena

roditeljstvo sam doživjela kao veliku promjenu, ne u smislu obavljanja dužnosti tipa hranjenje, presvlačenje, kupanje, itd.itd
meni je to bio atak na moje vrijeme, moj komoditet, moje prioritete
onog trenutka kad sam prihvatila da je to tako i da će od sad pa nadalje biti tako, i da je to u redu sve je postalo jednostavnije
mogu reći da mi je bilo fizičiki zahtjevno jer sam studirala, putovala na ispite,dijete nije spavalo, muž je radio uglavnom
ponekad je bilo baš gadno, znala sam pomisliti da ludim, da je to kraj
no, nekako se sve posložilo, diplomirala, dijete naraslo...
taj me je period istrošio ali kad se osvrnem iza sebe zadovoljna sam i ponosna na ono što smo u tom vremenu postigli, kao obitelj

sad je drugo dijete na putu, ja sam starija a mislim i spremnija, ako ništa ZNAM da neću nositi tu famoznu kadu po sobi već imam spremljeno
mjesto u kupaoni, lavabo, prematalica i tako to...
i znam da neću dozvoliti upletanja oko kupanja, dojenja, spavanja . ma oko ničega. al sam se spremila

e sad, ono što meni zapravo jest komplicirano i to poprilično jest učenje djeteta, učenje života, življenja
učenje međuljudskih odnosa, nijansa i boja.
teško mi je gledati diejte kad je povrijeđena, kad je izigrana, kad je ona prema nekome postupila nepravedno
ponekad mislim da bi bilo dovoljno da je pustim da sama probavlja sve te emocije i doživljaje a da ja samo budem tu da je slušam...
ali je meni to teško, pa se i sama učim
ja stvarno odrastam skupa sa svojim djetetom ad bolje razmislim

[Iris]

A ono kaj je meni ponekad komplicirano i nema neke veze s roditeljstvom, a to je kuhanje, tj. smisliti svaki dan što skuhati! AAAAAA!
Imam serije kada sam ko kuharica, tjedna unaprijed znam što ću koji dan, a ima serija kad dva sata prije ručka nemam pojma kaj bumo jeli....

potpisujem...veće muke od kupanja djeteta
kad malo bolje promislim ne radi se o kompliciranom roditeljstvu nego općenito o življenju koje uključuje roditeljstvo,odnos s mm-om,svakodnevne obaveze,posao,financije i sav ostali multitasking. da se može posvetiti samo roditeljstvu ne bi bilo frke uopće

[Nena-Jabuka]

Da, sve je komplicirano, baš mi je žao što djeca nisu kokoši pa da uliješ u posudicu vode, naspeš hrane, a poslije ih pustiš u dvorište da kljucaju crviće i budu na svježem zraku.
I još da rade po kući, malo i u poljoprivredi, čuvaju ovce, a roditelje slušaju bespogovorno.
Ovi danas hoće u kino, igraonice, sport, hoće finu obleku, priče prije spavanja i zajednička druženja, bildanje samopouzdanja, savršen pedagoški pristup, zdravu i raznoliku hranu, intelektualno napredovanje, učenje jezika, bavljenje sportom...,
a mama pritom da je zgodna i mlađahna, nema više alibija - udala se , sad je gotovo, moš' se udebljat i raspustit (da se razumijemo, ja sam manekenka),
a ne, još i kakvu karijeru usput moraš steći, zaradit penziju...

I kako to ne bi bilo komplicirano?

Pa bilo bi komplicirano i da dan traje 64 sata, a kamoli ne ovoliko.

No, ide to sve, živci mi (još) nisu popustili.

[alef]

roditeljstvo sam doživjela kao veliku promjenu, ne u smislu obavljanja dužnosti tipa hranjenje, presvlačenje, kupanje, itd.itd
meni je to bio atak na moje vrijeme, moj komoditet, moje prioritete
onog trenutka kad sam prihvatila da je to tako i da će od sad pa nadalje biti tako, i da je to u redu sve je postalo jednostavnije

Kad procitam ovakva iskustva bas budem zahvalna sto je kod mene od pocetka sve islo glatko (osim oporavka od poroda)... Dojenje krenulo od prvog dana hvala Bogu, a sve ostalo - to sto je beba bila prvih 20 dana non-stop na sisi, sto se i danas zna buditi po 10 puta, sto mm i ja vise ne izlazimo uvece, vec odemo svi u setnju i kaficu ujutro, sto odbijem pozive na druzenje koji ne mogu ukljuciti bebu ili otkazemo dogovor u zadnji tren jer je bebica zaspala taman kad trebamo krenuti iz kuce, sto nisam skoro 10 mjeseci odgledala vise od pola filma (a jako volim filmove), sto je moj magistarski na cekanju, sto ponekad sta god da ucinim kenjkanje ne prestaje, sto 5 sincli nekad przim iz 3 puta, a nekoliko komada sudja perem tri sata po pedeset puta brisuci ruke i vracajuci malca sa plocica na tepih... Od prvog dana sam prihvatila da je to tako sa malom bebom i jako rijetko mi takve stvari stvore nervozu. Ne znam, mozda jer imam 15 godina mladjeg brata i znala sam sve kako ide i sta da ocekujem, pa mi ni na trenutak nista nije bilo sasvim novo, sokantno i tesko...
U stvari, mislim da je glavni razlog sto mi je ovaj pocetak roditeljstva pjesma to sto je dojenje super krenulo... Tako da je prvih mjeseci bebicu lako smiriti, nahraniti, uspavati, a i nocna budjenja su jako kratka pa nisam potpuno neispavana...

[Peterlin]

Znate što je meni komplicirano i teško u odgoju? Kad primijetim VLASTITE mane kod svoje djece, ne znam kako s tim na kraj...(Namjerno kažem ODGOJ, a ne roditeljstvo, jer mi ostatak priče ne predstavlja nikakav problem, ni kućanski poslovi ni vođenje domaćinstva ni briga o ostalim članovima obitelji - sve se to može riješiti) ali odgoj je druga priča. Ovako kako Nena kaže...

Mlađi sin ima moj zeznuti karakter, brz jezik i sklonos filozofiranju pa mi je jaaaako komplicirano njemu naći radnu točku... Kao da mi dragi Bog preko tog djeteta poručuje koje svoje mane moram riješiti. A kad uspijem svoje ponašanje srediti, sredi se i on (vrijedi i za starijega, ali u manjoj mjeri - on je pretežno tatino dijete, a mali je pretežno mamino tj. jako na svoju ruku). Ali to je proces međusobnog učenja koji traje.....i zove se život.

Ostalo - nije mi bilo komplicirano organizirati obitelj, nije ni danas, ali znalo mi je biti fizički naporno (ima toga i danas). Komplicirano mi je ono što mi je i inače u životu teško i što mi se ne da, s djecom ili bez djece...

[polfezna]

Bas sam juce razmisljala o ovome sto Peterlin pise. Njakomplikovaniji deo mi je PRIHVATANJE nekih osobina deteta koje se meni "ne svidjaju". Nije mi komplikovano kada je u pitanju ponasanje koje je meni neprihvatljivo, tada smisljam strategiju i trudim se da to promenim. Bude i to zahtevno ali nekako se uvek razresi. Ali zato po pitanju njenih karakternih osobina koje mi "ne leze" imam pravi unutrasnji sukob sa samom sobom. Ne zelim je menjati, zelim je prihvatiti takvu kakva je a to mi taaako tesko pada jer me dovodi do ludila. Kod mene se jedino ne radi o osobinama koje je nasledila od mene vec je skroz tatino dete. Imam utisak da bih sa ogledalom svojih mana lakse izasla na kraj jer bi je ako nista, barem bolje razumela.

[ana.m]

Ma da, ustvari, kaj znači ta riječ komplicirano? Kaj bi to tebalo biti komplicirano?
Evo recimo, ja sam ljetos bila sama s njih troje 10 dana na moru.
Ljudi me pitaju, pa kak si ovo, kak si ono, pa bez auta, pa mala beba, pa kaj me nije strah tak sama, pa kaj ak se razbole, pa kaj ako.....

A meni je zapravo bilo super, uživala sam, bila sam čak bolje organizirana nego doma. Kakve komplikacije. Da sam krenula s tom mišlju ne bih ni krenual u tu "avanturu".
Negdje sam to već napisala, na plaži s nama je bila familija od troje odraslih i jednim klincem od nekih 15 mj. I njima je bilo komplicirano i nisu se mogli načuditi kako se ja sunčam i kupam pored mojih troje.

[Felix]

ja nikad u zivotu nisam cula da se dijete pere u sobi znam za kadice u kadi, kako mame obicno peru, i to mi je turbo komplicirano i nikad nisam ni pokusavala.

lijepo dijete prebaci preko ruke (rukom držiš ispod jednoh pazuha, bebin prsni koš preko tvoje podlaktice) i pod pipu na kadi.

tako je nama babica u austriji odmah pokazala kako oprati bebicu. kad je stariji imao 12 sati zivota, prvi put sam ga tako oprala u umivaoniku. ruke su mi se tresle, mislila sam da cu ga ispustiti, ali vec za par dana mi je bilo toliko normalno da sam ga tako prala dok god je guzicom mogao stati na umivaonik. mladju od prvog dana isto tako perem. ili u shantalu. kupanje je jednostavniji dio roditeljstva. i ostale stvari sam si odmah s prvim maksimalno pojednostavnila. ali i dalje mi je bilo uzasno tesko, komplicirano, zbog nespavanja, zbog nanasanja po cijele dane, najvise zbog toga sto on urla i cendra a ja nemam pojma sto zeli i sto mu treba i sto znaci to cendranje i kakva sam ja to mama da ne razumijem sto mi dijete treba

Osobno mi je najljepši i najlakši period u odgoju djece bio onaj od njihove treće godine pa do negdje viših razreda OŠ-e. Nakon toga se stvari lagano kompliciraju i zato vrlo lako mogu potvrditi da ova uzrečica iz tvog citata ima svoju težinu.Zaista je puno toga lakše prije nego krene taj famozni pubertet.

meni je pubertet toliko daleko da si to jos ne mogu ni zamisliti (a znam da ce doci brzo). k tome, pubertetlije nekako vise ne dozivljavam kao djecu. to je napola dijete, napola odrasla osoba, neusporedivo mi je to s roditeljstvom skroz malog djeteta.

kao anemona, nisam ni ja bas tip za male bebe. odnosno, ovako: jos bar 10 puta bih bila trudna. bilo mi je lijepo. jos bar 20 puta bih rodila. porod je nesto pregenijalno, fenomenalno, ma ono, sanjam da sam opet trudna samo da uzivam u porodu prvih 6-8 mjeseci je isto ok (sad s drugim djetetom koje nije imalo grceve i nije cendralo non stop). gdje ju stavis, beba tamo i ostaje. bezpelenastvo funkcionira ko urica, kad stavis u pozu, odmah se istovari. u prvih 8 mjeseci mi se mozda 3-4 puta posrala u pelenu. mozda. lijepo stavis bebu u nosiljku ili kolica i radis sve sto bi i inace. to mi nije bilo tesko (s drugim djetetom).

ali onda od 8 mjeseci pa do jedno 2 godine, e to mi je tesko i komplicirano, koma. oboje su u to doba turbo zahtjevni, nocno spavanje je nocno nespavanje, 24 sata dnevno ustekani na sisu, polako se slozio umor i vise ne mogu podnositi nocne eskapade. po danu mi titra pred ocima od nespavanja i nemam zivaca za njihove igrarije (ko sto rece anemona besmislene su mi iako znam da imaju smisla), oboje su bili groozni s dohranom sto poprilicno frustrira kad vidis drugu djecu kako normalno jedu bez da dubis na glavi i izmisljas nacine kako ih nagovoriti. oboje su jako kasno propricali (tj mladja jos nije, s 18 mjeseci zna reci 2-3 "rijeci" i to je to), i lagano mi je dosta svega i ne mogu vise... i onda polako pocne biti bolje.

kad dijete progovori, onak za ozbiljnije, ko da je sunce granulo ja sam verbalni tip, nije mi tesko pricati i pricati i objasnjavati, samo mi nemoj da moram pogadjati sto te muci. zato mi je stoput lakse s vecim djetetom jer koliko god komplicirana bila situacija, ako mozemo razgovarati, rijesit cemo to. ovaj od skoro 6 godina ima svoje musice i nije super lako odgojivo dijete, ali uvijek mogu doci u sobu i pitati sto ga muci, dati svoje vidjenje, i mic po mic dodjemo do problema i rijesimo ga. u toj dobi roditeljstvo postaje interaktivno, nije samo da dajem, dajem i dajem a nista ne dobivam zauzvrat.

tako da, je, roditeljstvo je meni komplicirano zato sto imam kompliciranu djecu koja naprosto ne spavaju. cim se dogodi da spavam nocu, nista mi nije komplicirano po danu. nadam se da cu za godinu dana u ovo vrijeme reci da je roditeljstvo jednostavno jer po noci spavam u komadu i s oboje mogu razgovarati i znam da nema problema koji uz malo truda ne mozemo rijesiti.

A ono kaj je meni ponekad komplicirano i nema neke veze s roditeljstvom, a to je kuhanje, tj. smisliti svaki dan što skuhati! AAAAAA!

debeli potpis. odnosno, ja sam jos gora. kuhanje mi je, nakon nocnog nespavanja, najgori dio roditeljstva. nikad mi nije bilo tesko u 5 ujutro nositi bebu na kakanje na umivaonik i u pol 6 ujutro prati taj isti umivaonik, ali svaki dan kuhati i smisljati sto skuhati i paziti da pritom ne odrezem prst i da stavim odgovarajucu kolicinu zacina (da se sjetim da ih uopce stavim), e to radim pola zivota i jos uvijek mi je napor i tlaka.

[Felix]

Ma da, ustvari, kaj znači ta riječ komplicirano? Kaj bi to tebalo biti komplicirano?
Evo recimo, ja sam ljetos bila sama s njih troje 10 dana na moru.
Ljudi me pitaju, pa kak si ovo, kak si ono, pa bez auta, pa mala beba, pa kaj me nije strah tak sama, pa kaj ak se razbole, pa kaj ako.....

A meni je zapravo bilo super, uživala sam, bila sam čak bolje organizirana nego doma. Kakve komplikacije. Da sam krenula s tom mišlju ne bih ni krenual u tu "avanturu".
Negdje sam to već napisala, na plaži s nama je bila familija od troje odraslih i jednim klincem od nekih 15 mj. I njima je bilo komplicirano i nisu se mogli načuditi kako se ja sunčam i kupam pored mojih troje.

skidam kapu. uvijek sam se divila takvim mamama. ne znam, na mene sunce utjece ko da me ubola cece muha. samo bih spavala, ono, ne mogu drzati oci otvorene. nema ljepseg nego lezati na plazi i spavati. a za to vrijeme nema tko paziti na djecu, tako da...
opet ja o spavanju

[ana.m]

Hahahaha, možda ja imam tu sreću da moji klinci ipak spavaju po noći...

[Felix]

ma ja bi rekla da je to. vidim na sebi razliku kad imam tu srecu da se potrefi dobra noc. potpuno sam nova osoba, sve mogu, nista mi nije tesko, uzivam u oboje i odmah razmisljam o trecem a onda se vrati dobro staro nespavanje pa se tjesim da fala bogu vise nikad necu roditi.

[cvijeta73]

najkompliciraniji dio roditeljstva su mi - financije.
meni samo da mi je kućni budžet veći za 30-50%, ništa mi ne bi bilo komplicirano.
komplicirane su mi kućne financije. užasno su mi komplicirane. nisam tip za štednju, nisam tip koji obiđe 5 trgovačkih centara da nađe najjeftiniji putar, nemam pojma koliko što gdje košta. Ne treba mi puno - samo da ne moram misliti gdje da kupim putar i da normalno dočekam kraj mjeseca, može i u nekom pristojnom minusu. da mogu bez brige sebi kupiti JEDNE cipele, malome jednu jaknu i maloj jedne tenisice, platiti režije, kupiti poklon za rođendan i jednom u dva mjeseca otić na pizzu.
eto, ovo je najiskrenije.

[AdioMare]

najkompliciraniji dio roditeljstva su mi - financije.
meni samo da mi je kućni budžet veći za 30-50%, ništa mi ne bi bilo komplicirano.
komplicirane su mi kućne financije. užasno su mi komplicirane. nisam tip za štednju, nisam tip koji obiđe 5 trgovačkih centara da nađe najjeftiniji putar, nemam pojma koliko što gdje košta. Ne treba mi puno - samo da ne moram misliti gdje da kupim putar i da normalno dočekam kraj mjeseca, može i u nekom pristojnom minusu. da mogu bez brige sebi kupiti JEDNE cipele, malome jednu jaknu i maloj jedne tenisice, platiti režije, kupiti poklon za rođendan i jednom u dva mjeseca otić na pizzu.
eto, ovo je najiskrenije.

potpis
najiskrenije
a bar da si se onda udala za takvog tipa...ja jesam

[ana.m]

I ja jesam na svu sreću, sredio je i mene s godinama po tom pitanju!

[apricot]

i još, na ovo tvoje, i jedno 1000 kuna mjesečno, da subotom mogu izaći kad oni zaspe, a da netko sjedi i čuva ih
ili da stariju vozi u glazbenu

ja na cvijetino

[Ifigenija]

Sad smo već na željama i pozdravima
Ja bih da djeca u mom kvartu mogu bez opasnosti trčati skupa i zajedno i sami i igrati se bez roditeljske pratnje. I da su mi sestre, sestrične, frendice bliže. Onda bi bilo super.

[apricot]

ok, onda bez želja i pozdrava

meni je jako komplicirano
nekako mi se oduljio taj period u kojemu nema mene, nego postoje samo djeca
mislila sam kako u nekom trenutku postaje lakše, ali, zapravo, postaje teže
najviše upravo zbog organizacijskih (ne)mogućnosti
odvezi, dovezi, razvezi... stalno nešto
pa onda nesnalaženja sa teškom karakterima
pa rješavanje vlastitih frustracija (koje su se s vremenom nakupile) preko djece

i tak

zavidim Mojci koja tako uživa

[ana.m]

E da, i ja bih definitivno više novaca, neke bi stvari bile puno puno lakše.


grrrr, opet ja upala u isto vrijeme s Apri....nek ostane na ovome.

[Anemona]

No dobro da je uletjela apri, prije vissnja i nešto malo Felix, jer bih se stvarno osjećala kao vanzemaljac.

[moia]

koliko iskrenosti na jednom mjestu, točno da ti pade kamen sa srca...woow nisi jedini nesavršeni stvor kojeg zovu mama

[moia]

ne znam više gdje sam to pročitala jel ovdje ili na nekom drugom topicu, netko je napisao - kad se konačno malo naspavam odmah bi i treće, a kad ne sretna sam šta više ne moram roditi, e tako nekako i kod mene, sve čekam kad više neću padati s nogu od neispavanosti, ali nikako da dočekam, sinoć opet do zadnje sekunde u pogonu, ajde konačno zaspala u pol 11 i evo već u 4 mama ustaj piškenje, pa onda vau vau mora piškiti, a da ne zaboravimo imedu...ajme i onda opet u pol 6 nije piškenje ali je žedna i tako

[apricot]

felix je gore napisala.

ok, ne pada mi na pamet treće.
i ovo dvoje "dajem u dobre ruke"


prvo su bila buđenja zbog dojenja... 40 puta tijekom noći.
pa buđenja zbog boleština, odnosno bdijenja.
pa buđenja zbog pišanja.
pa nekima buđenja zbog ružnih snova (na sreću, moja djeca noću umiru od smijeha, ali i to te probudi)
pa buđenja zgog lupanja glavama o stranice kreveta ili čak i spadanja s istih.
e, onda, ako imaš jedno dijete... dođe neka pauza kada čak i možeš spavati, dok ne krenu izlasci, učenja noću...
ali, ako se u međuvremenu rodilo i drugo dijete, onda imaš preklapanja i zapravo ne spavaš nikada.

dok se ne požene i ne poudaju.

zapravo bih voljela opet jednom doživjeti dan u kojem ću bezbrižno "lapiti" po gradu i vrtiti torbicom oko prsta.
sa naglaskom na torbicu.

[mimi 25]

zapravo bih voljela opet jednom doživjeti dan u kojem ću bezbrižno "lapiti" po gradu i vrtiti torbicom oko prsta.
sa naglaskom na torbicu.

Mislim da ovo sve mame pomalo prizeljkuju!
Doci ce taj dan.....i slobodan cijeli dan, i grad, i torbica oko prsta , ali ovo bezbrizno........mislim da od trenutka kda smo postale mame bezbrizno za nas vise nije opcija.....koliko god nam djeca imala godina uvijek se nekako brinemo oko / za njih.

[meda]

meni je isto bas komplicirano. al ja sam zakljucila da je meni i inace sve komplicirano, tak da

[Tashunica]

naravno da je komplicirano.
ponekad toliko da mi dođe da kažem kvragu sve, radite što hoćete, ja nemam snage.
ali opet se negdje gura ono zrnce razuma koje zna da će onda tek sve otići u kupus.
i onda sve ispočetka, razgovaraj, pregovaraj, budi i psiholog i odvjetnik i sindikalac i odgajatelj i mama i dijete i i i...
najgore mi je kad sa svih strana čujem mama, kao da imam jedno dvatesetero djece i svako iz svog ćoška viče MAMAAAA,
a samo ih je dvoje.

najkompliciraniji dio roditeljstva su mi - financije.
meni samo da mi je kućni budžet veći za 30-50%, ništa mi ne bi bilo komplicirano.
komplicirane su mi kućne financije. užasno su mi komplicirane. nisam tip za štednju, nisam tip koji obiđe 5 trgovačkih centara da nađe najjeftiniji putar, nemam pojma koliko što gdje košta. Ne treba mi puno - samo da ne moram misliti gdje da kupim putar i da normalno dočekam kraj mjeseca, može i u nekom pristojnom minusu. da mogu bez brige sebi kupiti JEDNE cipele, malome jednu jaknu i maloj jedne tenisice, platiti režije, kupiti poklon za rođendan i jednom u dva mjeseca otić na pizzu.
eto, ovo je najiskrenije.

i na ovo veliki iks.

[meda]

meni u principu nije problem odgoj, nego to dadiljanje. nesto sto bi mogao bilo tko odraditi, a najcesce nema tko pa moram ja.
na primjer, nosanje djeteta. moj se dao svima u ruke i nije bilo obavezno da ga ja nosam. cak mi i nespavanje ne bi toliko tesko palo da ga nisam morala onda cijeli dan nanasat.

ili razvazanja i navazanja kojekuda, od skole do zabave, vec sad mi je muka, do kad ce to trajati?!?

i imam osjecaj da je previse toga kad se slobodno vrijeme obitelji vrti samo oko djecjih aktivnosti, a i sama sam u tome

[cvijeta73]

a šta ja znam, to stvarno ovisi o osobi.
npr čitam ove prepiske oko upisa u školu. i osjećam se totalno nemajkasto kad čitam prepiske oko vrste torbe i vrste pernice sedam mjeseci prije početka škole, a nemam pojma o pojmu, osim da mora imati pernicu i mora imati neki ruksak.

moj je došao prvi dan u školu - bez ičega pod milim bogom, ko turist. do zadnjeg dana se kupao u dalmaciji.

ono, računala sam, neš ti prvi razred, prvi tjedan, ionako će samo bojat nešto :D

ili, ništa osobno, npr pitanje - iz čega vaši klinci piju u vrtiću. neobično mi je da nekome uopće padne na pamet takvo pitanje. pojma nemam, valjda piju iz nečega kad su žedni. iz špine na zahodu.

danas mi je valjda takav dan, i uz najbolju volju, samo u parama vidim problem.

[vissnja]

Joj ja potpisujem sve cure kojima je komplikovano.
Nespavanje je kod nas prošlost, ali bilo je gadno.
I finansije su uvek napete.
A dadiljanje, užas.
Pa nezgodan karakter deteta, potpuno smo različite. Dok se saberem, oduzmem, shvatim, propratim fazu/šizu...
I ja maštam o toj "slobodi", makar sam uvek sebe zamišljala kao mamu. Ja sam sebe zamišljala kao one sicilijanske mame što jedno doje, drugo presvlače, trećem brišu nos, diktiraju zadatak iz matematike, mešaju ručak i nameštaju mužu kravatu. Debela majka kraljica, svima na usluzi i srećna među gomilim slinave dece.
Od svega toga, samo sam debela.
No nadam se uskoro zaboraviti sve te muke i krenuti po drugo. Anemona, hoćemo zajedno?

[apricot]

bome, moram reći da ja sebe nikada nisam tako zamišljala.
nije mi baš neka fora imati život pod motom "služim drugima" (da ne kažem - narodu)
ja bih radije da oni sve to sami rade, a da ja imam i njih i sebe.

[Nena-Jabuka]

najgore mi je kad sa svih strana čujem mama, kao da imam jedno dvatesetero djece i svako iz svog ćoška viče MAMAAAA,
a samo ih je dvoje.

To zvanje - mamaaaa! me toliko oduševljava da znam tu i tamo pošiziti i zabraniti, doslovno - Da me netko ni slučajno idućih sat vremena nije oslovio jer će nastradati!

Ove dvije starije zapamte (ako imam dovoljno zastrašujuću facu) i ne oslove me cijelih 20 minuta, a mala, normalno, ni minute ne posluša.

Fascinantno je zapravo koliko puta u danu su sposobni izgovoriti tu riječ.

[vissnja]

bome, moram reći da ja sebe nikada nisam tako zamišljala.
nije mi baš neka fora imati život pod motom "služim drugima" (da ne kažem - narodu)
ja bih radije da oni sve to sami rade, a da ja imam i njih i sebe.

a šta da kažem, bila sam mlada i naivna, to mi je valjda u filmovima izgledalo privlačno

[apricot]

ja sam sebe uvijek zamišljala kao onu plavu odvjetnicu iz one serije
kako ono?
aha, Zakon u Los Angelesu
kako u kostimiću silazim niz stepenice, a aktovka u ruci

razlika - drastična!

[ana.m]

To zvanje - mamaaaa! me toliko oduševljava da znam tu i tamo pošiziti i zabraniti, doslovno - Da me netko ni slučajno idućih sat vremena nije oslovio jer će nastradati!

Ove dvije starije zapamte (ako imam dovoljno zastrašujuću facu) i ne oslove me cijelih 20 minuta, a mala, normalno, ni minute ne posluša.

Fascinantno je zapravo koliko puta u danu su sposobni izgovoriti tu riječ.

Hahahaha, ovo kao da sam ja pisala....A još ova najmanja ne mamamaka...

[ana.m]

Ili kad krenu pričati u isti tren!
I nemožeš ti tu..kad ja kažem jedan po jedan, onda se posvađaju tko će prvi...

[vissnja]

ma i ja sam sebe zamišljala kako na maturi ulazim u tirkiznoplavoj haljini koja mi se slaže uz tirkizno plave oči (crne su, inače) i tirkiznoplavosrebrne sandale


šalu na stranu, bilo bi dobro malo isfilozofirati na temu kako smo sebe zamišljali, gde smo sada i da li smo zadovoljni
ja sebe nisam uopšte ovako zamišljala ali sam zadovoljna
ni svoje dete nisam tako zamišljala, htela sam milu, plavu devojčicu koja spava celu noć i igra se ceo dan

izgleda da su mi puno čitali bajke

[Anemona]

Anemona, hoćemo zajedno?

Ti reci kad budeš spremna da formiramo grupu podrške za nas dvije.

[AdioMare]

Ili kad krenu pričati u isti tren!
I nemožeš ti tu..kad ja kažem jedan po jedan, onda se posvađaju tko će prvi...

[koksy]

Danas sam naletjela na prvu ozbiljnu komplikaciju otkad sam majka dvojice. Manji zakurio, stariji u vrticu, muz na terenu, svekiji i ostatak familije radi cijeli dan. A frizider prazan... I sta sad? Kako bolesno dijete vuc u ducan? Nikako! Ja za rucak sendvic, starijem sam ispekla riblje stapice koje sam nasla u skrinji. A sutra? Nemam pojma... Tako da sam se danas prvi put u 7,5 mjeseci bas osjecala jadno i bespomocno. I jos uvijek se tako osjecam jer sam i dalje u istoj situaciji da ne mogu do ducana... Mozda bi mi Konzum dostavio nesto u vrijednosti od 50 kuna ako lijepo zamolim a?

[apricot]

koksy, ja sam sigurna da i na forumu postoji netko tko će sutra biti u samoboru
strašno je biti sam i u nemogućnosti obavljati najnužnije
nazovi koju prijateljicu i reci da ti se nacrtaju s namirnicama

meni su moje ostavljale lonce pred vratima jer ja nisam bila sposobna otvoriti ih

[polfezna]

Koksy. Imala sam slicnu situaciju jesenas. Od tada UVEK u kuci imam rezerve za dva dana! Ja u blizini nemam prijateljice o kakvima Apri prica pa sam uvek u pripravnosti.

[Peterlin]

Koksy, nadam se da se nasla neka dobra dusa da ti uskoci... Kad ovo citam nije mi krivo sto bolujem od "hrcak" sindroma, a zaradila sam ga na slican nacin, kad se rodio mladji sin (a razlika je 15 mjeseci, pa nije bilo sanse da odem bilo kamo).

[apricot]

Koksy. Imala sam slicnu situaciju jesenas. Od tada UVEK u kuci imam rezerve za dva dana! Ja u blizini nemam prijateljice o kakvima Apri prica pa sam uvek u pripravnosti.

ali ja sam tri mjeseca bila nesposobna

[koksy]

Inace mi je susjeda bila za takve stvari, uskakala za ducan ili ako bi mali taman zaspao kad trebam po starijeg u vrtic ali sad ona ima bebu od 3 tjedna pa stvarno nema smisla da ju zovem. Al eto, bas me zvala kuma pa kaze da ce mi ona sutra obavit shoping ako ja necu moc.

[polfezna]

ali ja sam tri mjeseca bila nesposobna

Ja imam "zalihe" za dva dana, to sam umislila kako mi je dovoljno dok se ne snadjem za dalje. Ako su deca bolesna toliko da ne mozemo ni do prodavnice, onda treci dan uglavnom moramo do doktora pa kolateralno i kupovinu obavimo. A ako sam ja bolesna toliko da ne mogu izaci 3 dana onda znaci da umirem i da u najmanju ruku moram u bolnicu a tamo bi valjda neko dao deci da jedu. Dakle, u svim mojim zamisljenim scenarijima, hrana za 2 dana je dovoljna!

[ana.m]

Evo ja sam imala situaciju, ali sam si za to pomalo i sama kriva, a ne mogu si pomoći.
Dakle, ja..guska...ne vozim iako već 13 godina imam dozvolu.
Najžalosnije što je naš obiteljski auto najčešće parkiran ispred zgrade i meni na raspolaganju jer muž ima službeni.
Čak i ako ide negdje sam, ako nije baš ciča zima, ide motorom!
Pedijatra smo izabrali relativno daleko od naselja iz određenih razloga.
I tako mi se jednom desilo da sam morala s bolesnim djetetom na bus (nije bilo camea i ostalih). Muž je bio na službenom putu.
I još je na sve to bilo ne baš lijepo vrijeme, a bus mi pobjego pred nosom. Inače vozi an 20 minuta. E tada sam se do muke, jada i ne znam čega ne, rasplakala! Došlo mi da lupam glavom o zid. Ali i dalje ne vozim.

I da, znam da bi trebala i da bi mi to olakšalo ali ne znam kako da si pomognem...Možda da me netko opali toljagom po glavi. Ili da odme na razgovorčić...Kod psihića!

[cvijetak]

Ana.m, uzmi si par sati vožnje i vrum, vrum ... da mi nije toga puno puta bih već poludjela sama s klincima (dok čekam da MM počne manje raditi). Meni bi na tvom mjestu bilo dovoljno samo par minuta sanjariti kamo bih sve mogla ići da vozim .

[ana.m]

Imam jako velik strah! Užas jedan. I pri pomisli da sam sama u autu s troje djece me užasava.

[leonisa]

ja sam sebe uvijek zamišljala kao onu plavu odvjetnicu iz one serije
kako ono?
aha, Zakon u Los Angelesu
kako u kostimiću silazim niz stepenice, a aktovka u ruci

razlika - drastična!

da

meni je sve to na topicu nabrojano razlog tolike pauze. da, uzivam u roditeljstvu, ali uzivam i biti ja. ja kao leonisa, a ne necija majka, supruga.
kako je narasla uspjela sam vratiti dio sebe nazad i bas mi ga se bilo tesko opet odreci na par godina. i jos je. i jos ne vjerujem da cu za mj. dana opet. na ko zna koliko dugo.
i ako zelim san u komadu, i danas nakon 6g. ona mora spavat pokraj mene. ili kod bake i dide. u suprotnom, baj baj san.

[Trina]

meni su boleštine najveći izazov u roditeljstvu. Onda sam najnesposobnija, najživčanija, naemotivnija...mrzim boleštine.

Inače, ne mogu podnijeti ni njihove svađe, rasprave, uvijek netko mudruje, filozofira, pametuje, vrišti..to me izludi.

A mrzim i kad netko ovdje napiše da mu dijete ima stodvasedetri mjeseca pa po ure računam, dijelim, zbrajam..koliko je to godina. Ja jedva zapamtim koliko su moji stari-ono, jedan ima oko 11, drugi oko 9 itd.. (ovo je na ono cvijetino o detaljiziranu nebitnih stvari)

[Tashunica]

Inače, ne mogu podnijeti ni njihove svađe, rasprave, uvijek netko mudruje, filozofira, pametuje, vrišti..to me izludi.

ne smijem ni zamisliti kako je tebi.
mojih dvoje, iako s ogromnom razlikom u godinama i rekao bi čovjek kako je to živa idila, oboje u isto vrijeme moraju na wc, pod tuš, kroz vrata, otvoriti ormarić za cipele, sjesti na točno određeni stolac ili kao jučer pojesti zadnju knedlu
ni jedno ne želi popustiti i onda iz gluposti nastane rat u sekundi.