Ona tema o rodiljnim i roditeljskim potporama me potakla da vas pitam? Tko je to MI za vas? Za neke su marginalan skupina obitelji s više (od 2 djeteta) djece, nekome smo MI Hrvati, nikako Kinezi i Turci....
 |
|||
|
|
|||
Tko smo to mi?
Ona tema o rodiljnim i roditeljskim potporama me potakla da vas pitam? Tko je to MI za vas? Za neke su marginalan skupina obitelji s više (od 2 djeteta) djece, nekome smo MI Hrvati, nikako Kinezi i Turci....
trebala si odmah i link na tu temu, jer nisam pratila, pa uopće ne kužim pitanje
MI smo kako u kojim okolnostima.
Nije bitna ta tema - na svim temama koje se dotiču solidarnosti, osjećaja pripadnosti zajednici čini se da ta ideja o tome tko smo to mi, odnos prema ne/pripradnosti zajednici, diktira shvaćanje kako bi društvo trebalo funkcionirati. Svi će reći da suosjećaju sa svim ljudima, ali kome bi pomogli, e to već uvelike ovisi o stupnju bliskosti, prepoznavanju kao "svojeg", identificiranja...
Baš ovako!marta prvotno napisa
Doma to podrazumijeva nas četvoro, mm i ja s klincima.
Na poslu podrazumijeva ponekad cijelu firmu, ponekad odjel, ponekad babinjak - kako kada...
Na rekreaciji podrazumijeva grupu.
U susjedstvu podrazumijeva stanare iz istog ulaza.
Mojim sinovima MI znači njihove razrede, obojici znači njihovu ekipu iz glazbene i slično...
Kad odem na neki stručni skup (dugo nisam, baš bih mogla...) MI često znači firmu ili grupaciju ili čak ekipu koja dolazi iz Zagreba. Kad izađemo iz Hrvatske to često znači MI-Hrvati...ali kad sam kao mlada bila u školi stranih jezika, MI je značilo našu jezičnu grupu sastavljenu od raznih ljudi s raznih strana...
Da dođu mali zeleni, MI bi značilo Zemljane, he he he... A kad klinci neće ići spat na vrijeme, MI znači mm i ja, a djeca su VIi diskusija radnim danom nije dugog vijeka...
kad ja na forumu napisem mi, racunam i pikulu unutra
Lijepo mi je to pročitatiHvala.
Dobro si to Peterlin sažela, kao i uvijek. E sad, da malo ugnjavim, rekla si "mi hrvati" kad si izvan zemlje, znači ti podrazumijevaš građane RH, a vidiš kad se priča o natalitetu i solidarnosti meni se uvijek čini kao da se radi o tome da nam ne bi unutar zemlje pobjedili neki "drugi" elementi. Ponekad mi dođe da kažem pa ako je porodiljni pronatalitetna mjera da ne bi došli tu neki Turci raditi onda dobro ukinite meni taj porodiljni i dajte kome treba. Riskiram da zvučim "ugroženo".
Meni je to onako ideallistčno glavi da je porodiljni neko pravo bebe na mamu koja ga je rodila, da je socijalna pomoć tu da bi ljudi premostili neku nesretnu fazu u životu, a ne investicija u to da si osiguramo neku pobjedu u nekoj utrci. Taj ružan prizvuk borbe za prevlast mi strašno sužava taj "Mi". I ja kao i vi kad kažem mi mame, mislim na sve mame, ne na one čiji porod dobrinosi boljitku države...
a ciji porod doprinosi boljitku drzave? odnosno koji je taj koji doprinosi vise ili manje od onog drugog?
super je Peterlin to napisala, a Pikula, slažem se i s tobom kad govoriš o tom Mi Hrvati... nisam pratila temu, ali se ježim od takvih "mi"
a to kome bih pomogla, pa šta ja znam, kome je prioritet pomoći, stvarno nisam ograničena time hoće li to biti Turkinja, Ciganka, Hrvatica, Srpkinja... kome treba prvo pomoć u bilo kojoj situaciji, pomogla bih toj osobi
ono, da se utapaju njih četiri, gledala bih koja prvo ostaje bez zraka, ne bih išla prvo spašavati Hrvaticu zato jer je Hrvatica
no, poznajem jako puno ljudi koji su ograničeni baš tim, a oni sa strane, izvan tog kruga čine prijetnju, njih se prezire i gleda kao građane drugog reda
ja nemam ni malo takav dojam niti osjecaj i mislim da je totalno fulano.
bit ce da zivim negdje drugdje...E sad, da malo ugnjavim, rekla si "mi hrvati" kad si izvan zemlje, znači ti podrazumijevaš građane RH, a vidiš kad se priča o natalitetu i solidarnosti meni se uvijek čini kao da se radi o tome da nam ne bi unutar zemlje pobjedili neki "drugi" elementi. Ponekad mi dođe da kažem pa ako je porodiljni pronatalitetna mjera da ne bi došli tu neki Turci raditi onda dobro ukinite meni taj porodiljni i dajte kome treba. Riskiram da zvučim "ugroženo".
porodiljni, realno, nije pronatalitetni faktor. nece radi njega netko imati ili neimati dijete, niti ce radi 3g odluciti ici ili neici na 3. dijete.
jedino sa cime se slazem je da je porodiljni pravo djeteta na majku (odnosno roditelje) i samo s te strane mogu na njega gledati.
kad sam se ja rodila porodiljni je bio 6mj. (mislim da je jedan period bio cak i 3mj. no nisam sigurna) i ne vidim da je nase roditelje to sprjecavalo da nas imaju.
da je to brutalno, je, al da ima veze s natalitetom, ruku na srce, bas i nema. moje misljenje.
Posljednje uređivanje od leonisa : 18.03.2012. at 08:51
i jos nesto, pod "mi hrvati kontekst" mislim na sve ljude koje zive u hrvatskoj bez da im gledam u papire.
i ne vidim nista ruznog ili loseg u tome.
Ne mora biti nacionalno, isti dojam možeš steći kad obrazovani, urbani ljudi govore o tome što je "normalno", a što je za "primitivce",mene to jednako smeta, to trpanje 95 posto u zemlje u neki plemenski rezervat, a "MI"- mi samim tim što smo obrazovani- MI znamo što je dobro za sve....
Generacija nasih majki je masovno zivjela u zajednici sa mladim penzioniranim babama i dedama.
Tako da cuvanje i nije bio neki faktor.
A i mentalitet je bio sasvim drugaciji.
A i sve to skupa nema ama bas nikakve veze da mi ova drzava perfidno ukida steceno pravo.
"Mi" mi otprilike znači ono što i Peterlin.
A što se tiče pronatalitetne politike (koja je mahom neuspješna), kako ja shvaćam stvari, državu baš briga za mama-dijete odnos, već nastoji osigurat buduće punjače državnog proračuna, osobito mirovinskog fonda. Ovo se ne odnosi samo na našu državu, već i na ostale.
ovo je već u smjeru kozmopolitskog razmišljanja, jako lijepo.
kamo sreće da se jednom dogodi da se počemo oslovljavati sa mi zemljani.
...ali ne zbog posjete malih zelenih
Posljednje uređivanje od moia : 18.03.2012. at 09:36
pa to sve zavisi o kontekstu. cesto se spominje i mi (ljudi), zar ne...ali ne zbog posjete malih zelenih
ne radim podjele na mi i oni u smislu na koji pikula sugerira. i zadnji njen post mi je vise "diskriminirajuci" od problema diskriminacije o kojoj (pokusava- jer jos nisam u potpunosti skuzila, a pratila sam spomenutu temu) pise.
Hoće. I neki s ovog foruma, a još puno više onih koji to nisu.
Na ovoj temi sam potpuno shvatila što pikula hoće reći, ali mi je prekomplicirana za nedjelju ujutro da bih mogla odmah, od prve, objasniti zašto.
Znate kad Vlada govori o psihloškoj granici za benzin () od 9, 10 ili 12 kuna?
E, tako nekako postoje i psihološke granice za broj djece kod žena/parova. Meni je, recimo, to broj četiri, oduvijek.
Velikoj većini ovdje, primjećujem, broj dva. No, postoje ljudi izvan ovog foruma, izvan našeg, mog, tvog radnog mjesta, koji imaju malo širu psihološku granicu, ili to nisu uopće
omeđili, a kojima upravo taj i takav porodiljini znači nevjerojatno olakšanje za treće i svako daljnje dijete.
Ne samo taj faktor jer nikad jedna stvar ne igra ulogu već više njih, ali može donijeti olakšanje i prevagu.
Mojim sestrama u Dalmaciji, njihovim susjedama, sestričnama...masu puta sam od njih čula koliko im znači. Slušam i njih, ne samo svoj najuži krug prijateljica ili poznanika.
Nismo samo MI Hrvatska.
I meni to puno znači. Neće to nekoga možda, evo tu u Zagrebu, ponukati na treće jer je čvrsto odlučio - stambeni prostor mu to ne dozvoljava, kredit, financije, ne može se više, ni ne želi, ali moju sestru je ponukalo. I drugu sestru.
I meni znači jako puno. Ako je već moja psihološka granica šira, zašto bi se meni to trebalo otežati pa da ju onda i ja suzim?
Isto tako, i druge teme, MPO, vjeronauk u školi, spolni odgoj, nasilje....na svim ti temama ljudi su skloni baš gledati samo iz svog uskog kuta, jednog uskog MI, u stilu - meni to ne treba, mom djetetu to treba/ili ne treba, to smatram lošim/dobrim, ali uvije JA ili naš mali MI.
Naša zajednica, uža i šira, sastoji se od jako puno tih malih MI i svi su važni, to što je u ovom forumskom neki MI jači, ne znači da dominira u cijelom društvu.
nena, citala sam i onu temu i zakljucila da svatko pise iz svog iskustva i sredine u kojoj se krece-zivi.
krumpiric je tamo savrseno rekla- bitniji faktor mi je da li ce radna mjesta biti osigurana i da li ce placa biti redovita.
financijski realno gledajuci, to je puno veci faktor, kao i izvor prihoda. 3 godine svatko moze ostat s djetetom. neplaceno. imati osigurana primanja tokom radnog vijeka- place (a da to nije minimalac) ne moze. mogucnost smjestaja djeteta u vrtic (govorim vrtic, ne jaslice, stoga i djeca kojima su roditelji na trogodisnjem, nakon tog trogodisnjeg valjda idu u vrtic) itd...
i da se ogradim, ne govorim o ukidanju, govorim o x drugih, ne psiholoskih vec realnih faktora, koji "odredjuju" granicu.
Posljednje uređivanje od leonisa : 18.03.2012. at 09:57
...ispred te subjektivne psiholoske.i da se ogradim, ne govorim o ukidanju, govorim o x drugih, ne psiholoskih vec realnih faktora, koji "odredjuju" granicu.
edit: nena, netko ce ISKLJUCIVO radi 3god. porodiljnog ici na trece dijete? bez obzira na sve ostale faktore? samo i radi 3 godine?
Posljednje uređivanje od leonisa : 18.03.2012. at 10:00
Na toj temi sam i ja jednako rekla da se strategija za obitelj i bilo kakva pronatalitetna politika, koja ne ide kao izdvojeni satelit u svemiru, provodi usporedo s drugim mjerama, svim jednako bitnima - dostupnost vrtića, škole, krediti, stanovi, mogućnost zaposlenja, bolovanja za dijete, potpora za liječenje djece...sve jednkao bitno, kao i rodiljna naknada, kao i dopust.
Svaki jezičac na toj vagi u nekom je trenutku života nekome najbitniji i donosi prevagu.
Moj je financijski limit glede broja djece odavno probijen (na broju dva), stambeni nije jer imamo mjesta još dosta, psihološki također nije.
S prvim djetetom, dok mi je muž bio nezaposlen, ništa mi nije značilo da su mi dali roditeljski dopust i od 10 godina kad sam se ionako, zbog mizernog rodiljne naknade morala vratiti ranije na posao. Meni tada to nije značilo ništa.
No, nekome drugome jest.
Možda je u drugoj obitelji muž imao dobru plaću i toj je ženi značilo jako puno.
Pa i kao poticaj za drugo dijete.
Sada mi pak više ne znači toliko naknada,
naravno da bih htjela veću, ali više nije ključna za život jer muž dobro zarađuje, a kako već imam veći broj djece, upravo mi najviše znači baš ta mogućnost dopusta, ili skraćeno radno vrijeme jer mi se nekako, nekim čudom
Nekome drugome od ključnog je značaja visina plaće, nekome vrtić, možda bi ga ponukala na treće dijete, ali ako ima psihološku granicu na dvoje djece, ili jedno, neće ga ponukati, ni to ni roditekska naknada.
No, hoće nekoga drugoga.
Upravo o tome govorimo. Mi nikad ne znamo što je kome u kojem životnom trenutu iznimno bitno i tu smo da mjerama olakšamo podizanje
djece, pa bilo ga jedno ili petoro, ne da otežamo stvari jedni drugima promatrajući ih samo iz svog kuta gledanja.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 18.03.2012. at 10:10
Ispričavam se na tipfelerima, i inače ih radim jako puno, a kad zakasnim s ispravljanjem, ode kupus
Nena, skroz si u pravu, ali potpisujem leonisu kad kaže
i dalje ne kužim dobro pitanjepa to sve zavisi o kontekstu. cesto se spominje i mi (ljudi), zar ne
ne radim podjele na mi i oni u smislu na koji pikula sugerira. i zadnji njen post mi je vise "diskriminirajuci" od problema diskriminacije o kojoj (pokusava- jer jos nisam u potpunosti skuzila, a pratila sam spomenutu temu) pise.
što se želi postići time kad definiramo kome što znači "mi"
ako je sve benigno, onda komotno možemo svi potpisati Peterlin i tema gotova
Ovo je moj odgovor na pitanje - hoće li nekoga ponukati SAMO to?
Neće samo to, ali u zbroju s nekim drugim faktorima, hoće.
Nijedan olakšavajući faktor ne treba zbog toga ukidati, svaki nekome nešto znači.
meni to "sugerira" da dijete ima cijenu. ako se netko iskljucivo odluci na dijete radi 24x1600kn.
to je neka moja psiholoska barijera.
isto tako, gledajuci ocima vladajucih organa, postoji odredjen broj roditelja kojima je to "poticaj", ali jos uvijek su oni u manjini jer vecina se odlucuje na toece dijete iz nekih drugih razloga i drzvai to jednostavno nije isplativo. i to stoji.
totalno je nesporno jel to pravedno i da li se time zakidaju djeca.
jer da, smatram da svako dijete, koje god po redu bilo, ima pravo 3god. na svoje roditelje da se oni za njih skrbe i ljube i maze i paze, a ne tete-bake-odgajateljice.
kazem i u proslosti kad je prorodiljni bio puno puno puno kraci bilo je dvoje-troje-cetvero djece u obitelji. i ne, nisu imali svi bake u penzijama.
pisala sam odgovor prije ovih postova...
omg...tipfelericna nedjelja na vrhuncu...skjuz mi
Posljednje uređivanje od leonisa : 18.03.2012. at 10:27
Mislim da nije toliko benigno, zato se uopće nisam ni upustila u nabrajanje tko sam to sebi ja ni tko smo mi jer svi dođemo do semantičke definije kao peterlin.
Usredotočila sam se na ono - izađimo malo kod promatranja problema iz toga svoga MI, kakvo god ono bilo trenutno, i uđimo u tuđe MI pa će stvarno biti manje onoga -ako moja krava crkne, neka i susjedova.
Moja mama je uvijek imala neku smiješnu postavku u glavi koju je nama prenosila, a glasi otprilike ovako - "Ja baš volim da su svi zdravi i bogati oko mene, em neće od mene prositi, em se ne moram za njih brinuti".
To je neka apsurdno altruistično-sebična kombinacija, koja nije baš posve luda.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 18.03.2012. at 10:29
Pokušavam pratiti temu i izmiče mi stalno svrha topica
Ko što rahela kaže, šta ima veze tko u nekom kontekstu (ne)spada u "mi"?
mama ti je skroz u pravu
i zato i dalje ne kužim pikulu (ok. i meni je nedjelja, pa je možda u tome stvar)
taj 3-godišnji porodiljni nije ispunio svoju svrhu u pronatalitetnoj politici (ma kako nekima dobro došao kad su dobili 3. dijete)
u stanju u kojem je država danas, važnije su sve one stvari koje je nabrojala leonisa ranije, pa ako se nešto ukida, onda sam za to da se ukine ono čime MI najmanje gubimo
ja bih da se ne ukine, dobro bi mi došlo ako/kad ostanem trudna i dobijem 3. dijete, ali to nije razlog zbog kojeg ću odlučiti hoću li ili neću imati 3. dijete
ali radije bih da mogu bez veza upisati dijete u jaslice, da ne moram strahovati od kojekakvih gorih "mjera štednje" od ukidanja tog dijela porodiljnog
ne bi me čudilo da za koju godinu uvedu porodiljni od 6 mjeseci
ajde još netko, jer sam već mislila da je stvar u meniPokušavam pratiti temu i izmiče mi stalno svrha topica
Ko što rahela kaže, šta ima veze tko u nekom kontekstu (ne)spada u "mi"?
Pristojno organizirani porodiljni mi je bio lijep razlog za mirnu odluku da idem na drugo. Treće nemam jer u međuvremenu više ne radim na neodređeno. I stalno sam na Vi s prihodima, barem onom pristojnog iznosa i redovitosti. Tako da mi sad postojanje porodiljnog od 3 godine ne pomaže u odluci, al da se zaposlim zastalno, pomoglo bi znatno. Meni bi to bila jedna od stavki za prevagu. Trenutno je to jedna od rijetkih stvari koje su plus za treće dijete...A ukinu li ga, uuuuuuu
mene i dalje žulja to s vremenom.
jer jedno dijete - 1 godina. dvoje djece, njih uduplo više - opet 1 godina. treće, peto, osmo... - tri godine.parvom dakle trebam malo, drugom uduplo manje, a tek svakom slijedećem trebam jako puno? ozbiljno bi da mi netko objasni., po mogućnosti netko od onih "mi" koji si nisu mogli ni u najluđoj kombinaciji dozvoliti godine neplaćenog, a prilično je velika ta skupina
Meni se čini da je najbolja situacija kad je jedna plaća dovoljna za život, pa ako par hoće više djece, hoće ili žele da netko bude doma, da si to jednostavno priušte bez puno filozofije. U ovoj sirotinji i bijedi ja stvarno ne znam je li bolje da se otvori više prekrcanih jaslica ili nekome udeli 1600 pa da se misli kako će plaćati režije. I sve dok neka vlada gleda tako usitno, za tih 1000 kn tu ili tamo, po meni je to cjepidlačenje koje ne vodi nikamo.
Što će ova zemlja proizvodit i radit, u što će se udarno usmjerit snage, to je pitanje, al valjda je to veći posao od raspisat neki novi apsurdni propis i zakon.
Do onda ja samo vidim da svi skupa više manje vodimo privatne gerilske ratove za preživljavanje, i to je to.
A meni bi donijelo itekakvu prevagu za četvrto. Imam stalni posao, ali naporan, imam puno posla oko djece i (nedovršene) kuće, znači, bilo bi mi bitno da mogu ostati na rodiljnom dopustu 1,5 godinu ili dvije, više ne mogu financijski podnijeti, da mogu eventualno raditi na pola radnog vremena (samo toliko da isplatim svoj dio kredita, ništa više), da mogu kasnije uzeti dopust od mjesec dana ako mi treba, a da mi zbog toga ne mogu dati otkaz jer je to pravo u skladu sa zakonom.
Možda ništa od toga neću koristiti, možda je zato to pravo malo i korišteno, i ja sam ga imala s trećim, ali sam iskoristila sao dio jer financijski nisam mogla više, to ne znači da ženama ne treba, treba itekako, no ne svakome jednako i ne u svim okolnostima.
Opet dolazimo do onoga da je sve zbroj okolnosti i mjera.
Jaslice i vrtić se za treće dijete dobivaju (također jako bitno).
Dosta je tu žena pisalo da bi radile i na pola radnog vremena i nakon prvog i drugog djeteta, bez obzira na mala primanja, ali im zakon to ne omogućuje, osim u sklopu rodiljnog dopusta za 3. ili više djece ili za njegu bolesnog djeteta.
Ljudi imaju različite potrebe.
Golemo je olakšanje zaposlenim ženama kad mogu (ne znači da hoće) koristiti neko zakonsko pravo bez straha da će zbog toga ostati bez posla.
MI (kao obitelj ovaj put) nismo nikakva "socijala" pa da bih ja ostajala doma, primala dječji doplatak ili da bi mi grad plaćao režije,
jedini poticaj koji meni za više djece može dati država je upravo ta mogućnost korištenja dopusta koji mogu rascjepkati do 8. godine djetetova života i povremeno koristiti.
Vrlo, vrlo olakšavajući faktor.
Točno tako... načelno se slažem. Ali kad se omjeri činjenica koliko je nezaposlenih i koji hoće raditi kolikogod treba, i kako se ne mogu zaposliti niti ljudi koji bi radili dan i noć, onda je čisto apsurdno očekivati da netko jedva čeka majku koja će raditi nužni minimum i onda bježati doma. I kao zagarantirano je pravo... je, ali na tržištu na kojem poduzeetnik mora biti više-manje čarobnjak te mame nisu dobrodošle, i ja to posve razumijem... i možda žena koja koristi sva ta prava neće dobiti otkaz, ali ja znam priče gdje su tako fino kažnjene nekakvim premještanjima na radna mjesta ili projekte koji su ili tumplasti i ubitačni, ili prekomplicirani, da čovjek ili može trpit i platit cijenu ili dat otkaz... i tako. Igre bez granica.
Sve dok je ekonomija na klimavim nogama, sva su prava samo mrtvo slovo na papiru.
Posljednje uređivanje od Ifigenija : 18.03.2012. at 11:22
Slažem se. Zato malo žena to i koristi. Moje sestre su to koristile, no ja ne. Kad su meni slavodobitno, na početku treće trudnoće rekle- Super, sad ćeš biti doma 3 godine! ja sam se nasmijala - Je da, kako da ne, a kredit će otplaćivati netko drugi, naravno da neću to moći koristiti!
I normalno da sam na poslu u "stagnaciji".
Većina žena baš zbog financija ne uspije biti na rodiljnom ni prvu godinu, a kamoli tri.
No, ako ih njih 100 ili 200 ili 400 to koristi, ako njima to olakša podizanje djeteta,
ne bih ukidala to pravo.
Ni to niti ijedno drugo.
ja bih potpisala Neninu mamu, takvo mi je i meni najprihvatljivije. Apropo rodiljnog, divno je sto bi kao mama blizanaca mogla biti s njima 3 godine,ali sta da radim s 900 kn naknade? Da placem jer nemam ni za kredit,kamoli za rezije i hranu, da se veselim jer sam doma ili da odem radit, mucim se i borim kao puno drugih mama s dvoje djece koji nisu dosli zajedno kao moji. Te naknade su toliko male, toliko bijedne, da se meni cini kako je to puko mazanje ociju narodu. Mozda kad otplatim kredit (hahaha...dobar vic) budem drugacije razmisljala
undefined
ja kuzim problematiku i ok mi je raspravljati o njoj, no i dalje ne mogu u nju ukalupiti MI i ONI. ma koliko se trudila.
sto se tice izlaska iz svojih cipela, upravo to i radim, ne samo sada, u ovoj temi, vec i inace.
maloprije sam s muzem imala zustru raspravu oko gay pridea, upravo pokusavajuci mu nesto relativno apstraktno (jer ne poznaje problematiku i vidi samo ono sto mu se servira) maknuti ga iz ONI u MI davajuci mu kao jedan od primjera da u svemu svatko ONI jednom mogu postati MI.
zato ne mogu shvatiti to (nepotrebno) MI u ovoj temi koja mi je, zapravo, zanimljiva, osim sto je aktualna.
idem tražit topik, jer ovako niš ne razumijemTko je to MI za vas?
da si pikula bar objasnila kome se obraćaš ("za vas"), onda bi nepoznanica bila samo MI, a ovako nemam od čega krenut mislit
Ne, nisam to mislila... Igrom slučaja imala sam prilike sagledati stvari s druge strane granice. Pojam "Mi Hrvati" oblikovao mi se u glavi tek kad sam 1990. godine boravila dulje vrijeme u inozemstvu (imam slike demonstracija s Trafalgara, bilo je svega). Ne znam da li bi mi se to dogodilo da se baš nije potrefio baš taj politički trenutak, zaista nisam sigurna... Znam da su mi suze potekle kad sam na kraju mise čula himnu. Ali isto moram reći da sam u tom istom miljeu vidjela i stvari koje bih radije zaboravila, pa je pojam "Mi, Hrvati" zapravo rastezljiv jer se s određenom emigrantskom ikonografijom nikako nisam mogla identificirati niti to danas mogu. To je u mojoj glavi i onda i danas bilo "oni". I brinulo me.Lijepo mi je to pročitati
Dobro si to Peterlin sažela, kao i uvijek. E sad, da malo ugnjavim, rekla si "mi hrvati" kad si izvan zemlje, znači ti podrazumijevaš građane RH, a vidiš kad se priča o natalitetu i solidarnosti meni se uvijek čini kao da se radi o tome da nam ne bi unutar zemlje pobjedili neki "drugi" elementi. Ponekad mi dođe da kažem pa ako je porodiljni pronatalitetna mjera da ne bi došli tu neki Turci raditi onda dobro ukinite meni taj porodiljni i dajte kome treba. Riskiram da zvučim "ugroženo".
Meni je to onako ideallistčno glavi da je porodiljni neko pravo bebe na mamu koja ga je rodila, da je socijalna pomoć tu da bi ljudi premostili neku nesretnu fazu u životu, a ne investicija u to da si osiguramo neku pobjedu u nekoj utrci. Taj ružan prizvuk borbe za prevlast mi strašno sužava taj "Mi". I ja kao i vi kad kažem mi mame, mislim na sve mame, ne na one čiji porod dobrinosi boljitku države...
Mi, Hrvati - to ti je zapravo mišmaš svega i svačega, bez obzira s koje strane granice gledaš. U svakom žitu ima kukolja, a kriizna vremena uglavnom ga izbace na vidljivo mjesto. Ja nisam paranoična kad su u pitanju neki drugi narodi niti sam ikad bila. Puno je građana Hrvatske na službi u drugim zemljama, ne samo danas nego u razna vremena. Niti ti ljudi nekoga ugrožavaju tamo gdje su dospjeli trbuhom za kruhom, niti bi se mi trebali osjetiti ugroženima od nekih Turaka (tvoj primjer) ili bilo koga drugoga.
Kad ima dovoljno (posla, kruha) za sve, nitko se ne udružuje na "mi" način i ne zauzima frontu protiv nekoga kao da mu je protivnik. A kad nema dosta, onda se vrlo lako i sama možeš naći na strani "onih" koji su nepoželjni. Pitaj nekoga tko je izgubio posao na kojoj je strani i što misli o "Mi, Hrvati" psihologiji, pogotovo ako mu je radno mjesto nestalo u tranzicijskom vihoru.
Borba za prevlast nema nikakve veze s "mi". Borba za prevlast u sebi uvijek sadrži JA, JA... pa opet ja... a ako je u pitanju "mi" to ti je kao iz one pjesmice Tituša Brezovačkog:
Miš i štakor, pes i maček
Vsi skup grizu jen falaček.
Vsaki drži za jen zub
Al' dok grizu drže skup.
Nažalost, psihologija "mi" je upravo ovakva kad se radi o vlasti. I zato ima tak malo pametnih ljudi koji se za nju bore.
cvijeto draga http://forum.roda.hr/threads/71924-P...skim-potporama da ne lutasidem tražit topik, jer ovako niš ne razumijem
da si pikula bar objasnila kome se obraćaš ("za vas"), onda bi nepoznanica bila samo MI, a ovako nemam od čega krenut mislit
Mislim da krivo tumačite moje pitanje kao neko postrojavanje ili diskusiju za i protiv (čega zapravo?)
Mislila sam baš na ovakvo lijepo nedjeljno filozofiranje - hvala Nena J
Posljednje uređivanje od pikula : 18.03.2012. at 14:43
Fora je pjesma LOL
Nisam mislila da ti to misliš o nacionalnom identitetu, samo sam nastavila razvijati tu ideju razlike nacionalnog/državnog identiteta vezano za socijalne mjere
Posljednje uređivanje od pikula : 18.03.2012. at 14:45
dobro, sad sam malko čitala i onu temu (hvala leonisa) i vidim da bi me se moglo krivo shvatiti
nisam za ukidanje ikakvih prava
i dalje ne kužim što je trebalo biti u "mi"
al dobro, super bi mi bilo da nitko nikada ne mora razmišljati na način "mi" vs "oni"
tko god bili mi ili oni
hvala leo
ok, tema ima potencijala ako se zaboravi ova prošla tema
jer tamo su se više manje svi (!) složili da su protiv ukidanja stečenih prava, a samo su krenuli diskutirati o tome da li mjera ima rezultata. ili nema.
sad su MI obitelji koje idu na treće. na prošlom topiku su MI bili mljekari. na onom još starijem topiku su MI bile obitelji s pristojnim primanjima, a s djecom koja idu u zagrebačke vrtiće. defiunitivno nisu MI bile obitelji s troje djece koja idu u zagrebačke vrtiće.tko god bili mi ili oni
biti će takvih mi/vi topika, nažalost, još jako puno. prvi slijedeći na redu su vjerojatno škverani.
Mi smo Borg. Rizistnc iz fjutajl.
Mi,može značiti mi ,ono ,svi....sve ovisi o čemu razmišljamo....danas nisam baš inspirirana za pisanje...
Vidim dosta vas se baziralo na pronatalitetnoj politici.Mislim da bi korisna bila jedino ona o majci-odgajateljici za četvero i više djece,s plaćom od bar 4000,00kn.To bi bilo super,pogotovo za rađanje djece na selu gdje je lakše stvoriti novi stambeni prostor,proširiti se,a i novac vrijedi više,odnosno može se drugačije rasporediti,ne mora odlaziti sve na hranu i režije kao u gradu.Na selu je mogućnost zaposlenja mala,tako da bi svi našli sreću i zadovoljstvu u ovakvoj mjeri.
pikula, sjetih se jedne knjige koju sam davno čitala - nobelovac Gunter Grass: Iz glave rođeni ( ili Nijemci izumiru )
To mi je palo šaka prije cca 25 godina. Inače volim Grassa, a ovo je još jedna od njegovih knjiga punih apsurda - kao i naša današnjica u RH
Zanimljiva tema i zanimljiv post. Mi-ja-vi je rastezljivo, po meni. U trenucima mira i blagostanja mi je sveobuhvatno, ali i u trenucima krize (rat, napad malih zelenih u Indepenence Dayju). U trenucima borbe za ograničene resurse (a, u stvari, to je najčešće, rijetki su oni periodi baby booma i prosperiteta tipa Amerika nakon II. svjetskog) mi varira po interesnim skupinama jer se sve "bore" za iste (ograničene resurse). A u trenucima najveće panike, borbe jedan-na jedan, mi se skupi na ja. Nikad neću zaboraviti jedan dijalog (više sam zaboravila o čemu se tamo radilo točno, ali se dijaloga sjećam) iz drame "Gorke suze Petre von Kant", di jedan lik kaže, stila "ali, što sam vam ja kriva, ja samo želim svoje mjesto pod suncem", a drugi lik odgovara "draga, ali to svi žele". Dobro, nije još tolika panika da postojanje drugoga ugrožava stalno onog prvog.. ali to je imanentno svim grupiranjima, i u svim svijetovima (i ljudskom i životinjskom). Kao i suradnja, u borbama jednih "mi"-ova protiv "drugih".
U biti... kako ja to vidim... neki idealan svijet stila onih pastoralnih idila gdje suprostavljenih interesa i borbi za iste resurse nema... njega nema, ima ga samo u duhovnom, ali ne i u realnom.
Ovako smo uvijek, ipak, na neki način, ko u onoj dječjoj igri "grupa protiv grupe", a "mistvo" se formira u odnosu na to za što se konkretno sad "borimo", koji resurs je u igri.
Dobro, malo previše naturalistički, ali na to se često svodi.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.03.2012. at 22:27
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
