Može li muškarac osjetiti nešto što se zove 'majčinski instinkt' - je li to normalno?
Posljednjih godinu-dvije osjećam snažan poriv za roditeljstvom, i to takav o kakvom sam na sto strana čitao da ljudi imaju, ali uvijek nekako vezano za žene - biološki sat, 'majčinski instinkt' i sl. E sad, taj je osjećaj možda (i vrlo vjerovatno) potaknut traumatičnim iskustvom iz mladih dana kada smo ja i tadašnja cura odlučili da smo premladi za donijeti novi život na svijet i odlučili/učinili nešto što se kasnije za moju psihu pokazalo kao potpuni kolaps.
Veza je naravno odmah pukla, i prati me od tada, već 15ak godina, u snovima prekrasna djevojčica, crne kose, prodornih očiju koja me uvijek blago i sa smješkom gleda, ili se igra sa mojim stvarima ili sanjam da sjedim ispred kuće i gledam je kako istražuje svijet oko sebe. Uglavnom volimo biti skupa i nikad nisam imao loš san vezan uz nju.
Svaka vecer kada nju sanjam rodi prekrasan dan. Dugo sam mislio da je to produkt traume, ali sam polako počeo vjerovati da je to duša koja je dio mene i čeka trenutak da se pojavi u tjelesnom obliku - kao da računa na mene.
Jesam li lud? Patim li od neke bolesti? Ne znam, znam samo da je taj poriv u meni toliko jak da ponekad ne mogu spavati danima.... ali ipak, čini me i radosnim u isto vrijeme, srce mi je na dobrom mjestu.
Pa eto, muški RODA-ši, je li se ovo dogodilo ikom od vas, a cure, cijenim bilo kakve reakcije na napisano i s vaše strane
THANX svima
 |
|||
Odgovori s citatom
) mislim da muškarac to može osjetiti,zašto ne? ..ako je suditi po MM-u...on je svoj očinski instinkt imao puno prije nego ja svoj majčinski,što mi je i sam ispričao.tek kad sam ostala trudna sam vidjela koliko puno je to njemu značilo.i da je na kraju postao predivan otac,ne moram ni spominjati.znam još nekolicinu kojima se baš istinski javila takva želja.
Superman prvotno napisa
i da me ispovijed ni najmanje ne zanima. Ne želim reći da ne postoji neka viša sila, i da sam nekako (sa curom) poremetio taj balans, ali ne nalazim u katoličkoj, a kad smo kod toga, ni kod jedne druge crkve povjerenja da bih svojom ispovijedi olakšao sebi dušu. Ali puno stvari radim koje su dobre, bez da mi to neki svećenik govori - a kako se stvari otkrivaju zadnje vrijeme, može mi se dogodit da me i neki pedofil savjetuje - NO thanx (uz dužno poštovanje)
, ni buduću prinovu 
- slažem se s vama da je vrijeme za 'novi dan' i da svu svoju energiju trebam usmjerit na ono što dolazi a ne njurgati nad onim što je bilo. Dugo mi je trebalo da prestanem to raditi, i sada više nemam takav problem - al ostaje ova želja, poriv, štali, kojim sam i počeo topic, i toplo se nadam da je Davor u pravu 
- i bilo je zaista pročišćavajuće razgovarati o tome sa osobom kojoj vjerujem, jer nisam baš bio siguran - zato sam i postavio post na ovakav, virtualan način, spreman na svakakve reakcije i spreman ih bio ignorirati ali sam se potpuno iznenadio sa pozitivnim i konstruktivnim kritikama i savjetima...
