Ja se inače dobro nosim s takvim stvarima. Ako mi smetaju, znam im stati na kraj. Ali trenutno imam jednog lika s kojim ne znam kako bih. Radim kod kupca već mjesecima, dovoljno dugo da zaposlenike i s kojima nisam u izravnom kontaktu pozdravljam jer se svakodnevno srećemo. E ima jedan koji me pozdravlja s "bok dušo" a nikada nismo ni jednu riječ prozborili. Ja ignoriram jer ne želim ulazit u ikakve razgovore a opet ako prolazim s kolegom, a on tako pozdravi onda mi je neugodno. Ja pitam kolegu jeli čuo, on kaže, jesam ali mi neugodno pitat. Onda se objasnim. Na početku mi je lako bilo ignorirati a sad mi sve teže i teže pada.