Začeti dijete da bi pomoglo bratu?

[Rivendell]

Pitanje je vezano za jedan tekst koji sam pročitala. Namjerno ne navodim cijeli da se ne zna identitet, ako netko nije čitao. Referirat ću se samo na dio koji me zanima.
"Obolio je 2007. Godine, a riječ je o bolesti koja uzrokuje prestanak rada koštane srži. Prije nekoliko mjeseci otkriveno je pak da mu se na jetru vratio adenom i jedina nada za ozdravljenje je presađivanje koštane srži u Berlinu. No, i tu je problem taj što nitko iz obitelji nije podudaran darovatelj koštane srži, a nije pronađen ni nesrodni darovatelj. Stoga su se roditelji odlučili za treće dijete čije bi matične stanice iz pupkovine liječnici upotrijebili za presađivanje koštane srži sinu. No, kako su oboje nositelji recesivnog gena, velika je vjerojatnost da i treće dijete bude bolesno, ako bi bilo začeto prirodnim putem, pa su se odlučili za umjetnu oplodnju u Chicagu, što stoji 31 tisuću dolara. "

Zapravo nisam na čisto sama sa sobom, zato me zanima mišljenje. S jedne strane mi je ok imati treće djete da spasiš sina, roditelj bi sve valjda učinio... A s druge strane ići na oplodnju, uklanjati taj gen (ili što već rade), začeti dijete s tom svrhom, mi nije nekako moralno prihvatljivo.

Ne želim osuđivati ili nešto takvo, ne mogu ni zamisliti kako je tim roditeljima, samo bih htjela odvagnuti to s moralne, etičke strane.

[marta]

Mene muci kako ces jednog dana objasniti tom trecem djetetu da ga voliš jednako ko i ostale koje nisi zacela po narudzbi. Ne mislim da ona objasnjenja u pocetku, tipa, "ti si naša junakinja jer si spasila bratu zivot" nego na objasnjenje petnaestogodisnjaku kad te optuzi za sve zlo ovoga svijeta.

[mikka]

ponekad nisu u pitanju moral i etika u postupcima roditelja, ja bi rekla

nemam pojma sto bih ucinila u takvoj situaciji, vjerojatno isto sto i oni ako postoji sansa za spas djeteta

a od prosudivanja necega s cim nemam iskustva sam odustala jer sam si uvijek na kraju skocila u usta

[sirius]

Mislim da je roditelj spreman okrenuti nebo i zemlju da pokuša spasiti svoje bolesno dijete.
Ako taj poduhvat uključuje rođenje još jednog zdravog dijeteta da bi spasilo bolesno, i to će poduzeti.
Da li ti nosi moguće probleme i posljedice kasnije u životu za cijelu obitelj ? Moguće da nosi, a roditelji vjerojatno smatraju da je to nešto sa ćime se mogu lakše nositi , od trenutnog gubitaka dijeteta bez da su pokušali sve što znanost omogućava.

[Kaae]

Ici na potpomognutu i uklanjati problematican gen, s tim nemam problema i moralnih dvojbi. I mi smo zeljeli, ali nismo mogli jer 'nas' gen nije izoliran.

Ovo ostalo ne znam. Tesko mi je razmisljati o tome bez da sam u toj situaciji. (I naravno da se nadam da necu ni biti.)

[mama courage]

ima film s tom tematikom, u kojem glumi cameron diaz.
ne bi me brinulo kako objasniti djetetu da ga voliš jednako, jer djeca se na razne načine i iz različitih razloga rađaju.

[mama courage]

Zapravo nisam na čisto sama sa sobom, zato me zanima mišljenje. S jedne strane mi je ok imati treće djete da spasiš sina, roditelj bi sve valjda učinio... A s druge strane ići na oplodnju, uklanjati taj gen (ili što već rade), začeti dijete s tom svrhom, mi nije nekako moralno prihvatljivo.

meni se baš postavlja obrnuta moralna dilema. treba li zdravo dijete podvrgnuti svemu što nosi liječenje bolesnog djeteta? ići na mpo i ukloniti gen mi se čini najmanji problem.

[sirius]

meni se baš postavlja obrnuta moralna dilema. treba li zdravo dijete podvrgnuti svemu što nosi liječenje bolesnog djeteta? ići na mpo i ukloniti gen mi se čini najmanji problem.

Da, i meni je to veća dilema- roditeljska.
Ali mislim da djeci nije. Većina djece bi odlućila pomoći braći bez dvojbi. Ali bi u jednom trenutku odrastanja sigurno imala dvojbe oko roditeljskih motiva njihovog dolaska na svijet (teško je sa pubrtetlijama začetim na zadnjem sjedištu golfa ili na bračnom putovanju, a kako li je tek onima koji su začeti sa posebnom misijom?).

[Kaae]

Zar vasa djeca stvarno znaju kako su zaceta? Mislim, do detalja o golfu? Ovo s bracnim putovanjem mi se ne cini problematicnim (a ni golf, zapravo ).

Meni se cak ne cini ogroman problem objasniti pricu oko zaceca da bi se pomoglo bratu ili sestri, a ni dokazivanju ljubavi jer je zacece planirano (iz ovog ili onog razloga). Vise mi razmisljanje krece u ovom smjeru kojeg je emsa upravo spomenula - je li to fer prema zdravom djetetu?

A i ne znam bas za djecu, u razdoblju dok su jos stvarno djeca, bi li stvarno, svjesno i s razumijevanjem, odlucila pomoci braci.

[ana.m]

Meni je to isto kao da me netko pita kako da objasnim najmlađem djetetu koje je rođeno potpuno neplanirno, da je volim jednako jako kao prvo dvoje koje smo planirali.
Jednostavno joj to nikad neću niti spomenuti.
A volim je naravno najviše na svijetu kao i prvo dvoje i nema nikakve razlike.

Isto tako bih rodila i 4. dijete da zanm da može spasiti život jednom od ovo troje koje već imam.

[mama courage]

pogledajte ovaj film, mislim da se tu ta dvojba o kojoj govorite najmanje spominje, dapače, veći je problem je li "pomoć braci" znači i pristajanje na to da ti ogromnom igletinom svako malo bodu u kičmu. može li dijete od pet godina shvatiti o čemu se tu govori? sumnjam, pa ipak se to čini. i razumijem da se čini.

a pubertetlija će se uvijek protiv nečeg boriti i dovoditi u pitanje. sumnjam da smo sve sad ovdje začete potpuno planirano, pa jesmo li to ikad dovele u pitanje? ili su presudni bile neke druge zamjerke?

http://www.youtube.com/watch?v=HP4NxUFgFrs

[sirius]

Zar vasa djeca stvarno znaju kako su zaceta? Mislim, do detalja o golfu? Ovo s bracnim putovanjem mi se ne cini problematicnim (a ni golf, zapravo ).

Meni se cak ne cini ogroman problem objasniti pricu oko zaceca da bi se pomoglo bratu ili sestri, a ni dokazivanju ljubavi jer je zacece planirano (iz ovog ili onog razloga). Vise mi razmisljanje krece u ovom smjeru kojeg je emsa upravo spomenula - je li to fer prema zdravom djetetu?

A i ne znam bas za djecu, u razdoblju dok su jos stvarno djeca, bi li stvarno, svjesno i s razumijevanjem, odlucila pomoci braci.

Ha,ha...niti ja ne znam gdje su mi djeca začeta, to je bilo slikovito. Hoću reći da sam ja u pubetretu nekad mislila da sam usvojena jer su me roditelji naljutili, što bi tek bilo da sam imala ozbiljnog štofa ih za optužiti da su me rodili iz ovog ili onog razloga (iako mislim da je taj dio manje bitan u velikoj slici).
Ovo sa pomaganjem braći tako da se daje koštana srž je već standardni postupak , i njime se podrvrgavaju mnoga braća i sestre. Vjerujem da bi gotovo svako dijete reklao da je spremno se podrvgnuti zahvatu ako je druga opcija od toga realni gubitak brata ili sestre. U svakom slučaju na kraju ta odluka nije niti dječja nego i o njoj odlučuje roditelj.

[sirius]

pogledajte ovaj film, mislim da se tu ta dvojba o kojoj govorite najmanje spominje, dapače, veći je problem je li "pomoć braci" znači i pristajanje na to da ti ogromnom igletinom svako malo bodu u kičmu. može li dijete od pet godina shvatiti o čemu se tu govori? sumnjam, pa ipak se to čini. i razumijem da se čini.

a pubertetlija će se uvijek protiv nečeg boriti i dovoditi u pitanje. sumnjam da smo sve sad ovdje začete potpuno planirano, pa jesmo li to ikad dovele u pitanje? ili su presudni bile neke druge zamjerke?

http://www.youtube.com/watch?v=HP4NxUFgFrs

zapravo nisam sigurna da se više od jednom u životu možeš podvrgnuti davanju koštane srži (barem u Hrvatskoj), pa mislim da taj dio da jedno dijete služi za rezervne djelove drugom ne bi trebalo biti istina.

[marta]

Moja dilema i ide u pravcu koji je natuknula MC. Kad imas manje dijete, kao roditelj tom djetetu, mozes ga uvjeriti da cijelo to maltretiranje mora podniejti zbog zivota starijeg brata/sestre. I mozes biti 1000000% uvjeren da to tako mora i treba, al kad ti pubertetlija dodje i kaze, napravili ste me samo zato da biste me boli i uzimali moje dijelove da bi popravili brata/sestru i to je sigurno zato sto ih vise volite i blablabla.... Sto reci na to? Da nije istina? Što je tu uopce istina?
Hm, zabrinut cu se za sebe, jel se primijeti da starcima kojesta zamjeram?

[marta]

Evo i sirius o rezervnim dijelovima....
Meni uopce nije upitno kako to roditelji vide. Upitno mi je kako ce to ta djeca kasniej vidjeti.

[mama courage]

marta, svako dijete koje je rođeno u obitelji gdje je neko drugo dijete bolesno može se zapitati ovo: volite li to bolesno dijete više od mene, pa sve vaše misli i brige se samo vrte oko tog djeteta? manje više ta djeca odrastaju s manje pažnje nego bolesno dijete.

[marta]

Ali ih pri tome nitko ne ukljucuje tjelesno u lijecenje drugog djeteta.

[Jelena]

A s druge strane ići na oplodnju, uklanjati taj gen (ili što već rade), začeti dijete s tom svrhom, mi nije nekako moralno prihvatljivo.

Ne želim osuđivati ili nešto takvo, ne mogu ni zamisliti kako je tim roditeljima, samo bih htjela odvagnuti to s moralne, etičke strane.

Postupak preimplantacijske dijagnostike koji se ovdje radi je moralno upitan za dosta ljudi koji površno gledaju na problem (moje mišljenje). Ja uopće ne bih razmišljala, postupak mi je potpuno prihvatljiv. Danas postoje stotine tisuća djece koja su se rodila uz asistiranu reprodukciju i to više nije neko čudo, a biti će sve manje čudo, barem izvan granica Hrvatske, s obzirom na činjenicu da ovdje jedna skupina ljudi iskreće činjenice i jefinto na tuđoj muci skuplja bodove pri čemu će uništiti potpomognutu oplodnju u RH.

I sama sam prošla veliki broj postupaka potpomognute oplodnje. Nema nikakve šanse da se neki Krešimir Miletić više brine za tuđe embrije, nego sami parovi pogođeni neplodnošću, to je strašno prepotentno i arogantno s njegove strane.

Krećeš u postupak, uzimaš lijekove i nadaš se da će tvoji jajnici proizvesti desetak jajnih stanica. Stanice se punktiraju i injicira se spermij u jajnu stanicu. Time nije nastala oplodnja. Neke će se stanice oploditi, neke neće. Ako dođe do oplodnje, stanica se podjeli jednom pa još jednom i dođe se do 8 staničnog zametka, još dan dva i eto zametka koji se sastoji od stotinjak stanica. Za očekivati je da će se od tih 10 punktiranih jajnih stanica na početku, tek 6 preživjeti do petog dana. U tom ranom stadiju biolog punktira po jednu stanicu od svakog od ovih 6 zametaka koji se uspješno dijelio i napravi analizu je li taj zametak nositelj neke teške nasljedne bolesti. Oni zametci koji nemaju taj gen transferiraju se u maternicu. Niti od tih zametaka neće se svi uloviti za endometrij. Tek tada kada/ako se neki od tih zametaka koji nemaju taj gen ulovi za maternicu, tek tada on za veliku većinu nas parova (ne usudim se baš napisati za sve nas, ali za sve koje sam ja ikada srela) dobiva neku drugu dimenziju, ali ni tada se par u biti ne veže toliko za svoj embrij, tek kada se kroz kontrolu razine hormona beta hcg hormona vidi da se razina tog hormona pravilno razvija poraste nada. Kad za koji tjedan zakuca srce - i naše srce zatitra od velike sreće. Možda ćemo dobiti dijete! Samo da preživi ta prva 3 kritična mjeseca trudnoće. Iako znamo svi da može doći i kasnije do komplikacija.

Da sam ja dijete koje nema neku tešku nasljednu bolest, jer je neki biolog na vrijeme provjerio imam li je, bila bih do neba zahvalna. Da imam mogućnost pomoći svojoj najdražoj sestri, pomogla bih joj. Da joj treba bubreg, darovala bih joj. Ima li išta ljepše, nego pomoći nekome. Koštana srž i nije neki big deal danas.

Ja znam da sam neplanirano dijete svojih roditelja. Izletilo u nekoj priči. Nisam nikada patila od toga da sam neželjena, a moja sestra željena. Dapače, ona je morala preuzeti svo obiteljsko ushićenje oko prvog djeteta na sebe i meni je bilo lakše zbog toga. Ona je pak htjela biti surogat majka za mene. To je prekrasno - ali nije nam to potrebno srećom.

Možda sam zakomplicirala, al htjela sam napisati da je za čovjeka koji je zaista pogođen neplodnošću zametak u principu samo nada da će se iz njega razviti dijete. Do trenutka kada zakuca srce je puno prepreka. Tako je i u "prirodnom" ciklusu, niti se sve jajne stanice oplode svaki ciklus, niti se svaka oplođena jajna stanica implantira u endometrij, a neke implantirane odu s prvom menstruacijom. Parovi koji su imali sreće napraviti dijete na jedan vrlo ugodan način, uglavnom ni ne prate tu utakmicu, a oni koji nisu uspjeli iz prve niti znaju da je postojao njihov zametak.

Ne izgleda mi uopće nešto posebno kompliciranim djetetu objasniti da zajedno sa svojim roditeljima i liječnicima može pomoći svom bratu. Puno mi je kompliciranije objasniti razvod braka, ili preljub roditelja ili recimo da se dijete rodilo kao transseksualna osoba ili kod posvajanja - zašto ga njegova biološka majka ne želi. Ovdje se radi o jako željenom djetetu koji će rasti sa spoznajom da je pomogao svom bratu.

[studena]

http://www.profil.hr/knjiga/cuvarica...e-svoje/25143/
film nije ni do koljena knjizi,
do čitanja nisam imala nikakvih dvojbi što bi napravila, a
poslije ti se po glavi mota tisuću pitanja

[mama courage]

marta, naravno, no to ne znači da njihove dvojbe nisu manje ozbiljne.

da, jest, to je jedna posebna vrsta ljubavi i povezanosti između roditelja i bolesnog djeteta. jedna neraskidiva i jaka veza i neizreciva ljubav i požrtvovanost i briga, ljubav koja daje i žrtvuje sve, koja se tjelesno osjeti koliko je jaka, ali ljubav koja iako je neizreciva i nemjerljiva i nesebična - itekako zna sputavati i gušiti i teško je breme djetetu koje ga ima privilegiju osjetiti.

u nekim trenucima očigledno je da zdravo dijete i kao odrasla osoba kuburi s tim da ono tu ljubav nikad u toj jačini nije osjetilo, mada se točno vidi i da je razumno procesuiralo da je ta ljubav teška i roditelju koji ga daje i djetetu koje ga prima. u odrasloj dobi razumije da je to poseban odnos, koji ne dovodi u pitanje roditeljsku ljubav prema njemu. shvaća i da je "manje brige" značilo i veće slobode u njegovom odrastanju.

[marta]

Da sam ja dijete koje nema neku tešku nasljednu bolest, jer je neki biolog na vrijeme provjerio imam li je, bila bih do neba zahvalna. Da imam mogućnost pomoći svojoj najdražoj sestri, pomogla bih joj. Da joj treba bubreg, darovala bih joj. Ima li išta ljepše, nego pomoći nekome. Koštana srž i nije neki big deal danas.

A da sve to odluči netko drugi umjesto tebe?

[naniluc]

Kad bi postojao lijek za problem sa kojim se susreću moja djeca i kad bih ga mogla popraviti rođenjem sljedećeg djeteta, ja ne bih imala dvojbe, čak sam svojedobno htjela i pitati doktoricu postoji li istraživanje u tom smjeru i možemo li mi biti prvi- muž me odgovorio ( muž smatra da je to SF ). Osobno bih se najmanje zamarala sa isfrustriranim djetetom u pubertetu jer bih znala da sam učinila najbolje što sam mogla za zdravlje svoje djece i da njegova frustracija neće dovesti do poremećaja (sa kojim se borimo) upravo zato jer bi mu odstranili taj gen. Voljela bih da je to netko učinio i za mene, i da, vidjela sam da je netko napisao da se bolesnijem djetetu poklanja više pažnje i ljubavi- to NIJE UVIJEK točno. Ponekad se samo tako čini, a u podlozi toga je sram zbog odbacivanja vlastitog djeteta ( mislim da naslućujete da sam ja bila to dijete)

[Jelena]

A da sve to odluči netko drugi umjesto tebe?

Može! Dobro, ne bih bubreg dala bilo kome na cesti, to priznam.
Nije li već svašta odlučeno za mene, npr. da moram u školu, da mi doktorica radi parne dane popodne, da prva plaća dolazi nakon što si odradio 45 dana, da smijem voziti tek nakon 18. godine... Banaliziram, al ja nemam sreće da biram/odlučujem puno u životu. Društveni sustav i pravosuđe mi štošta određuju. Da je sreće, da je nešto od toga plemenito. Po meni postoji veća opasnost da se to treće dijete umisli da je bogom dano, nego da ima problema zbog toga.

[winnerica]

Mene muci kako ces jednog dana objasniti tom trecem djetetu da ga voliš jednako ko i ostale koje nisi zacela po narudzbi. Ne mislim da ona objasnjenja u pocetku, tipa, "ti si naša junakinja jer si spasila bratu zivot" nego na objasnjenje petnaestogodisnjaku kad te optuzi za sve zlo ovoga svijeta.

Neznam jesam u krivu ali ja ne vidim razloga objašnjavati djetetu zbog čega je začeto; zbog sira i limene glazbe... Ono... To kao da neka ysz majka mora djetetu objasniti da je začeto jer je njenom dečku pukao prezervativ dok su se seksali na zadnjem sjedištu Yuga45. Začeto je, rođeno je i bok! Pa i najočekivanija i najnajnajiščekivanija djeca imaju fazu kad im je roditelj kriv za sve!

[Jelena]

A s obzirom na moj zdravstveni karton, nemam genetske probleme, ali da se mogao netko umjesto mene roditi bez tih problema, tko će se isto tako lijepo s mojom sestrom slagati i koga će moji tata i mama isto toliko voljeti kao mene, super.

[sirius]

Neznam jesam u krivu ali ja ne vidim razloga objašnjavati djetetu zbog čega je začeto; zbog sira i limene glazbe... Ono... To kao da neka ysz majka mora djetetu objasniti da je začeto jer je njenom dečku pukao prezervativ dok su se seksali na zadnjem sjedištu Yuga45. Začeto je, rođeno je i bok! Pa i najočekivanija i najnajnajiščekivanija djeca imaju fazu kad im je roditelj kriv za sve!

Ti bi djetetu prešutjela detalje oko njegovog rođenja i djetinjstva? Mislim, za pretpostaviti je da će starije dijete znati da je mlađe zaćeto/rođeno da bi bilo donor. Za pretpostaviti je da će se malđe možda sjećati postupka transplatnacije ili brige za zdravlje starijeg brata koji hoda ćesto po bolnicama. Ja zaista ne mogu zamisliti da bi roditelji u današnje vrijeme radili tabu temu od zdravstvenih podataka koji su možda bili važni za budućnost (a nasljeđivanje potecijalnog gena i biti donator košatane srži u djetinstvu mi se čine kao dosta važne informacije).

[Jelena]

Neznam jesam u krivu ali ja ne vidim razloga objašnjavati djetetu zbog čega je začeto; zbog sira i limene glazbe... Ono... To kao da neka ysz majka mora djetetu objasniti da je začeto jer je njenom dečku pukao prezervativ dok su se seksali na zadnjem sjedištu Yuga45. Začeto je, rođeno je i bok! Pa i najočekivanija i najnajnajiščekivanija djeca imaju fazu kad im je roditelj kriv za sve!

Pa ne treba, u pravu si, al nekako se sazna. Eto i ja saznala. Dobro, već sam bila barem u srednjoj školi. Zna se to u okruženju pa procuri.

[Beti3]

Pročitala sam naslov i odmah se sjetila ove knjige:http://www.google.hr/imgres?q=%C4%8D...,r:11,s:0,i:89

Preveliko opterećenje za dijete. I bolesno i zdravo. Preteška dilema.

[Jelena]

Pročitala sam naslov i odmah se sjetila ove knjige
Preveliko opterećenje za dijete. I bolesno i zdravo. Preteška dilema.

Ja nisam shvatila da se to treće dijete treba kontinuirano podvrgavati operacijama. Za takvu opciju, i ja mislim da nije prihvatljiva.

[cvijeta73]

Ja nisam shvatila da se to treće dijete treba kontinuirano podvrgavati operacijama. Za takvu opciju, i ja mislim da nije prihvatljiva.

x

[boškarin]

Ja nažalost znam o kome se radi, i poznajem tu situaciju od njegovog rođenja, i roditelji su otišli u SAD (danas), i nadam se da će biti sve u redu jer mama i tata si ne bi nikad oprostili da ne pokušaju sve kako bi mu pomogli... sorry, malo sam emocionalna

[zmaj]

Moja dilema i ide u pravcu koji je natuknula MC. Kad imas manje dijete, kao roditelj tom djetetu, mozes ga uvjeriti da cijelo to maltretiranje mora podniejti zbog zivota starijeg brata/sestre. I mozes biti 1000000% uvjeren da to tako mora i treba, al kad ti pubertetlija dodje i kaze, napravili ste me samo zato da biste me boli i uzimali moje dijelove da bi popravili brata/sestru i to je sigurno zato sto ih vise volite i blablabla.... Sto reci na to? Da nije istina? Što je tu uopce istina?
Hm, zabrinut cu se za sebe, jel se primijeti da starcima kojesta zamjeram?

pa istina bi bila upravo to
žalosna istina
i ja je sebi ne želim. kao što mi ni umjetna nije bliska, a posebno ne potraga za najbojim "materijalom" u epruveti tj. zdjelici, koja podrazumijeva odbacivanje i usmrćivanje drugih.
ne znam dal bi me takva istina razarala više u smislu da mene boli "kako sam to mogla" vs. da me samo trenutno boli zato što pubertetliju (možda trenutno koju godinu) boli
u svakom slučaju, definitivno mi nije čist motiv

[jelena.O]

ta priča je bila i na televiziji jesenas ili zimus ne sječam se više

[sirius]

pa istina bi bila upravo to
žalosna istina
i ja je sebi ne želim. kao što mi ni umjetna nije bliska, a posebno ne potraga za najbojim "materijalom" u epruveti tj. zdjelici, koja podrazumijeva odbacivanje i usmrćivanje drugih.
ne znam dal bi me takva istina razarala više u smislu da mene boli "kako sam to mogla" vs. da me samo trenutno boli zato što pubertetliju (možda trenutno koju godinu) boli
u svakom slučaju, definitivno mi nije čist motiv

A činjenica da nisi poduzela sve što je moguće da bi spasila starije dijete, to te ne bi bolilo?
Jer čini se da to najviše boli roditelje koji su se odlučili na ovaj korak, a gaženje principa (kojih se prilično lako držati sve dok se ne nađeš u situaciji koja od tebe traži da ih preispitaš ili pogaziš zbog druge osobe) ili gnjevni pubertetlija jednog dana čini im se kao manji problem.

[zmaj]

A činjenica da nisi poduzela sve što je moguće da bi spasila starije dijete, to te ne bi bolilo?
...

ne uključujem spravljanje dizajnerskog dijeteta kao opciju u poduzimanju svega
uostalom, kad bih i napravila, s druge strane postajalo bi stvarno biće, dijete dizajnirano za glavnu svrhu - poduzeti sve da se spasi prvo..
a smatram da na to nemam pravo, unaprijed determinirati glavnu svrhu (budućeg) života i koristiti se njime, stvarati (gotovo isključivo, ako ne samo i isključivo) da bi se okoristio, a za kasnije reći, lako ćemo..

[Kaae]

Joj, kakvo dizajnersko dijete. Pa nitko ne razgovara o PGD-u zbog takvih opcija. Rijec je o genima o kojima ovisi zivot ili smrt.

[cvijeta73]

sad sam pogledala trailer. nije mi na pamet palo ovo o čemu mc priča kad sam pročitala ovu vijest. mislila sam da se radi o jednokratnoj donaciji koštane srži. mislim da ne bih tu imala neke prevelike dileme. oko uklanjanja gena ne vidim nikakav problem.

a ovako...ma možemo mi tu palamuditi do preksutra, ja sam sigurna, sto posto sigurna da svaka hipotetska naša odluka u smislu "ja ne bih", brzo pada u vodu kad se nađeš u toj situaciji. ne možeš o tome uopće suditi izvana.
tako da je mikka najbolje rekla.

[marta]

A činjenica da nisi poduzela sve što je moguće da bi spasila starije dijete, to te ne bi bolilo?
Jer čini se da to najviše boli roditelje koji su se odlučili na ovaj korak, a gaženje principa (kojih se prilično lako držati sve dok se ne nađeš u situaciji koja od tebe traži da ih preispitaš ili pogaziš zbog druge osobe) ili gnjevni pubertetlija jednog dana čini im se kao manji problem.

Meni se sve to skupa cini kao puno velikih problema na hrpi, sto kratkoročnih, što dugoročnih.

[sirius]

Meni se sve to skupa cini kao puno velikih problema na hrpi, sto kratkoročnih, što dugoročnih.

Naravno da nosi. Roditeljstvo samo po sebi nosi izazove, a biti roditelj teško bolesnog sa rijetkom bolešću još neusporedivo teže. Pogotovo sad kada znanost nudi šansu za život, ali ne sa jednostavnim riješenjima ponekad.
Ali to je cijena napretka : dvojbe i pitanja.

[ivanas]

Ja bi isto pokušala sve da pomognem bolesnom djetetu, a zašto bi jedina svrha u životu tog začetog djeteta bila ta da spasi brata i sestru. To je povod njegovog dolaska na svijet a svrhu i sve ostalo u životu će si naći dijete samo.

Znam slučaj kd je ženi savjetovano da zatrudni jer je imala problema s horomonima koji su počeli raditi promjene na dojkama i liječnik je rekao da će trudnoća pozitivno utjecati, žena rodila treće dijete, i to je danas dečko od 20g. i zna zašto je začet ali nema s tim nikakvih problema jer je voljen i željen od svojih roditelja. čAK je to tem zezancije u široj obitelji.

Ako to dijete koje je začeto da bi pomoglo bratu ne mora prolaziti neke bole i komplicirane zahvate već jednokratno dati koštanu srž ili nešto slično tome stvarno ne vidim zašto bi se ono moglo osjećati loše. Da sam ja to dijete, baš bi mi bilo lijepo znati da je moje rođenje omogućilo život bratu ili sestri, pa čak i da se radi o rođaku isto bi mi bilo lijepo.

[winnerica]

Ti bi djetetu prešutjela detalje oko njegovog rođenja i djetinjstva? Mislim, za pretpostaviti je da će starije dijete znati da je mlađe zaćeto/rođeno da bi bilo donor. Za pretpostaviti je da će se malđe možda sjećati postupka transplatnacije ili brige za zdravlje starijeg brata koji hoda ćesto po bolnicama. Ja zaista ne mogu zamisliti da bi roditelji u današnje vrijeme radili tabu temu od zdravstvenih podataka koji su možda bili važni za budućnost (a nasljeđivanje potecijalnog gena i biti donator košatane srži u djetinstvu mi se čine kao dosta važne informacije).

Ma daj molim te, jesu tebi objašnjavali detalje oko tvog začeča? Meni, a bome niti ljudima (većini) koje znam - nisu.
Kod mene se u obitelji podrazumijeva da se unutar obitelji pomaže jedan drugome, bezuvjetno, brat-bratu, oko za oko, bubreg, koštana srž... Žrtva? Svi smo žrtve, međutim ukoliko se žrtvuješ za obitelj - žrtva ima smisla.

[sirius]

Ma daj molim te, jesu tebi objašnjavali detalje oko tvog začeča? Meni, a bome niti ljudima (većini) koje znam - nisu.
Kod mene se u obitelji podrazumijeva da se unutar obitelji pomaže jedan drugome, bezuvjetno, brat-bratu, oko za oko, bubreg, koštana srž... Žrtva? Svi smo žrtve, međutim ukoliko se žrtvuješ za obitelj - žrtva ima smisla.

Ne govorim o samom zaćeću , ono bi bilo nevažno samo po sebi. Govorim o nasljednoj obiteljskoj bolesti, govorim o bolesti brata ili sestre, govorim o tome da je najmlađe dijete (između ostalog) rođeno sa svrhom za koju vjerojatno znaju svi članovi obitelji, da ne kažem da je puno toga pisano i po novinama . Zaista bi bilo čudno da to najmlađe dijete ne sazna način i svrhu zaćeća. Osim toga menij e asolutno nezamislivo da roditelji prešute značajne medicinske podatke svojoj djeci.
Inaće, jako mi se sviđa što je ivanas napisala. Mislim da su u normalnim obiteteljima sva djeca prihvaćena bez obzira na način zaćeća ili dolaska .

[Inda_os]

[QUOTE=Rivendell;2152782]Pitanje je vezano za jedan tekst koji sam pročitala. Namjerno ne navodim cijeli da se ne zna identitet, ako netko nije čitao. Referirat ću se samo na dio koji me zanima.
"Obolio je 2007. Godine, a riječ je o bolesti koja uzrokuje prestanak rada koštane srži. Prije nekoliko mjeseci otkriveno je pak da mu se na jetru vratio adenom i jedina nada za ozdravljenje je presađivanje koštane srži u Berlinu. No, i tu je problem taj što nitko iz obitelji nije podudaran darovatelj koštane srži, a nije pronađen ni nesrodni darovatelj. Stoga su se roditelji odlučili za treće dijete čije bi matične stanice iz pupkovine liječnici upotrijebili za presađivanje koštane srži sinu. No, kako su oboje nositelji recesivnog gena, velika je vjerojatnost da i treće dijete bude bolesno, ako bi bilo začeto prirodnim putem, pa su se odlučili za umjetnu oplodnju u Chicagu, što stoji 31 tisuću dolara. "

[\QUOTE]

Ne vidim apsolutno ništa sporno u tome da se djetetu uzmu matične stanice iz pupkovine da bi se spasilo brata... pa ljudi matične stanice iz pupkovine svoje djece doniraju za upotrebu potpunim strancima, zašto bi bilo sporno da koriste za svoje vlastito dijete?

A što se tiče razloga odluke za treće dijete, ima i onih kojima je osnovni razlog puno banalniji (npr. trogodišnji porodiljni)

Što bih ja učinila u konkretnoj situaciji? Vjerojatno sve što bi moglo spasiti dijete.

[Kosjenka]

Ja bi isto pokušala sve da pomognem bolesnom djetetu, a zašto bi jedina svrha u životu tog začetog djeteta bila ta da spasi brata i sestru. To je povod njegovog dolaska na svijet a svrhu i sve ostalo u životu će si naći dijete samo.

X
Oko uklanjanja gena nemam nikakav problem.

[Kosjenka]

Inda baš sam mislila pisati o tom trogodišnjem porodiljnom ali sam ipak odustala.
Istina.
Odluku o trećem djetetu donosimo na temeljnu niza razloga koji su zapravo banalni kada je u pitanju bolest i spašavanje života djeteta.

[Jurana]

Pa ne treba, u pravu si, al nekako se sazna. Eto i ja saznala. Dobro, već sam bila barem u srednjoj školi. Zna se to u okruženju pa procuri.

Od dvojice potpuno odraslih muškaraca sam čula istu, ovakvu izjavu: Ja sam kriv što moja mama nije završila fakultet.
A krivi su jer su se rodili neplanirano, dok je mama još studirala. Jedan je još dodao da ni danas nije siguran jesu li ga htjeli.
Tako da vjerujem da pitanje željenosti skoro uvijek dođe na tapet.

I ovo, treće dijete će se sigurno jednog dana osjetiti iskorištenim. Na roditeljima je sad da odvagnu s čime će se teže nositi: s osobnom krizom mlađeg ili gubitkom starijeg (+ grižnjom savjesti što nisu BAŠ sve pokušali).
Ako je pomoć djeteta samo ta donacija matičnih stanica, a ne kasniji ponavljani zahvati, lakše je.
I mislim da djetetu ne treba prešutjeti, već od najranijih dana pokušavati uhvatiti se u koštac s mučnim pitanjem, ako treba uz pomoć stručnjaka.

[cvijeta73]

Od dvojice potpuno odraslih muškaraca sam čula istu, ovakvu izjavu: Ja sam kriv što moja mama nije završila fakultet.
A krivi su jer su se rodili neplanirano, dok je mama još studirala. .

to dvoje odraslih muškaraca treba poraditi na sebi.
nije im nitko kriv, pa ni mama koja je vjerojatno, možda i podsvjesno, na njih prebacila krivnju za svoju situaciju.
moje oboje djece su - neplanirani. da sam polanirala, niakd se ne bih na dijete odlučila, takva sam, još jedno putovanje, još posao, još stan, za godinu dana, poslije ljeta, sad mi baš ne paše...

ja sam neplanirano začeta na trećoj godini faksa moje mame.
ovo neplanirano nije meni izrečeno u djetinjstvu (sad, naravno, komentiramo), al je, naravno, očito, ko planira ostati trudan na trećoj godini teškog i zahtjevnog faksa
različiti smo. to - htjeli, je sasvim nevažno iz moje perspektive koja nije baš htjela djecu. ne baš tad. ne mogu unaprijed htjet i voljeti nekoga koga nema.
jer kad se rode, sve se mijenja.

to je offtopik, a ontopik, stvarno površno čitam dok netko ne bolda. emsa me zbunila.
rivendell, dakle, riječ je o matičnim stanicama iz pupkovine.
dakle, sa situacijom iz uvodnog posta ne bih imala nikakvih dilema ni dvojbi.
postupila bih upravo kao i ova obitelj.

[Jurana]

Cvijeto, pretpostavljam da je tvoja mama diplomirala pa da je u tome razlika

[Snekica]

Imam u svojoj blizini sličan slučaj, i moram priznati da je to drugo dijete bilo isto voljeno i željeno kao i prvo. Bez obzira što je došlo "namjerno" na svijet. Sad to drugo dijete ima već i svoje dijete, a svog brata obožava i dalje bi dao sve za njega, kao i u djetinjstvu kad možda nije bio ni svjesan toga.

[stray_cat]

Od dvojice potpuno odraslih muškaraca sam čula istu, ovakvu izjavu: Ja sam kriv što moja mama nije završila fakultet.
A krivi su jer su se rodili neplanirano, dok je mama još studirala. Jedan je još dodao da ni danas nije siguran jesu li ga htjeli.
Tako da vjerujem da pitanje željenosti skoro uvijek dođe na tapet.

I ovo, treće dijete će se sigurno jednog dana osjetiti iskorištenim. Na roditeljima je sad da odvagnu s čime će se teže nositi: s osobnom krizom mlađeg ili gubitkom starijeg (+ grižnjom savjesti što nisu BAŠ sve pokušali).
Ako je pomoć djeteta samo ta donacija matičnih stanica, a ne kasniji ponavljani zahvati, lakše je.
I mislim da djetetu ne treba prešutjeti, već od najranijih dana pokušavati uhvatiti se u koštac s mučnim pitanjem, ako treba uz pomoć stručnjaka.

?

wow