Ne razumijemstray_cat prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Ne razumijem
Inda_os x, od riječi do riječi. Moja svekrva MMu predbacuje ovako: " Slučajno je ostala trudna nešto prije njegovog 7. rođendana 3. put i MORALA je pobaciti zato da njemu može priuštiti maturalno odijelo?!?!?!" 11 godina iza toga koje je koštalo cca 1000kn a napominjem da su oduvijek viši srednji stalež a ona je na rukovodećem mjestu..Najlakše je zrcaliti svoje neuspjehe, ambicije komplekse etc na djecu i nažalost ljudi to uistinu rade..MM je eto uz činjenicu koju mu je majka iznijela kad joj je obznanio da čekamo 3. , oduvijek znao da se ona derala na sav glas kad je ostala u 2. stanju s njim, slučajno, nakon 3 godine braka, da se zbog njega u trudnoći zdebljala 30 kg i još niz predivnih detalja i on kao stabilna i izgrađena osoba vrlo dobro kanalizira sve te njene eskapade i ne čini mi se da je ikad imao problema s tim. Naučiš se živjeti sa svime. Ono što on ponavlja-ona je jadna ali voli me, volim ja nju, njene tupaste izjave nemaju veze s ljubavlju, ona ne zna bolje.
Eto, zato smatram da ova priča o 3. djetetu ima veze isključivo sa ljubavlju i da je i ovo 3. dijete plod zaista pregoleme ljubavi. Očigledno da ima sreću da su mu roditelji hrabri ljudi koji će za svoje dijete, ako ustreba , gaziti preko svih moralnih i inih dvojbi.
Ali, oni neće imati bilo koje treće dijete. Idu u SAD da začnu baš određeni genotip djeteta. Baš po narudžbi. U tome vidim problem. Problem koje će to, novo dijete teško pojmiti kad odraste. Bez obzira kako bilo voljeno.
Vjerojatno će saznati, kad tad, ipak novine pišu o tome.
Zamišljam kako bi meni bilo da sam na mjestu djeteta koje je rođeno sa ciljem da bude lijek. Uf...
Ne želim razmišljati kako je roditeljima koji su odlučili napraviti dijete za lijek. To mi je preteško. Ne znam kako bih to, kao roditelj, psihički preživjela. I cijelo vrijeme razmišljati hoće li starije preživjeti sve mjesece do rođenja novoga, hoće li ga trebati ranije poroditi, hoće li u startu biti zakinuto, hoću li ga voljeti kao starije, a što ako ne uspije spasiti starije dijete, pre pre strašno...
Kako bi bilo lakše živjeti bez takvih dilema. Ali, nitko nije rekao da je živjeti lako.
baš si lijepo ovo napisala
ma o čemu ti pričaš beti? otkloniti će se gen koji nosi tešku bolest. to bi napravili bez obzira na starije dijete.
Da. Plave oči, ritko lipe lase (onaj tko ne skuži, nema veze), zubi kao od Richard Gerea, stas Naomi Campbell, sise broj 4! Daj, molim te!Idu u SAD da začnu baš određeni genotip djeteta. Baš po narudžbi.
I mene ovo muči. S bioetičke strane nisam baš načisto s genetskom manipulacijom u ljudi. A ni u životinja ni u biljaka. Bez obzira na posljedice i bolesti. Sve ima svoje razloge.
Mislim da treba uzeti u obzir osjećaje i tog djeteta koje će dobar dio života znati zašto je došlo na svijet. Nekako mislim da to teško može proći bez nekih emocionalnih posljedica.
A one koji se odlučuju na treće dijete zbog porodiljnog, uopće neću komentirati.
Posljednje uređivanje od Rivendell : 30.05.2012. at 11:03
Obzirom da je ovo filozofski kutak, da pričamo o genetskom manipuliranju koje je očigledno napredak medicine i genetike i štajaznam koje još znanosti..
Nije li penicilin u svoje vrijeme bio strašan napredak i inovacija?
Da se razumijemo, vjernica sam, razumijem stavove KC ali neke me stvari muče...Smatram da nije baš sve crno bijelo..
Uplitati se u stvaranje života..nije li jednako kao uplitati se u kraj ili tijek života? Naime ljudi su prije umirali od običnih bakterijskih upala. Nije li uporaba antibiotika zadiranje u Božji plan? A slijepo crijevo? Bog je odlučio pozvati nekoga k sebi puknućem slijepog crijeva. I kirurškim putem čovjek ostane bez tog slijepog crijeva i dalje živi.
Ako banaliziramo, banalizirajmo do kraja! Što ako je genetska manipulacija u poz smislu, budućnost medicine? Pa neće biti više karcinoma, autoimunih bolesti, promjena na kromosomima...
Možda su ljudi imali moralne dvojbe i kad bi ih zabolio zub? Boli s razlogom, tko sam ja sad da vadim nešto a Bog stvori čovjeka na svoju sliku??
Ono što se uvijek zaboravlja u toj sličnosti s Bogom su SLOBODA i RAZUM! I onda se čovjeka trpa u okvire tradicije i osuđuje i proziva grešnikom.
Ne čini mi se da ima išta pogrešno u činjenici da su roditelji odlučilli posljednjim dosegom medicine spasiti svoje dijete i donijeti na svijet dijete koje ima misiju spasiti bolesnog brata.
Ako ćemo tradicionalno i u Bibliji ima nebrojeno primjera kad se ljudi iz očaja suprotstavljaju, čak bore s Bogom. I uvijek Bog dobrohotno gleda na to i uvijek je to kušnja iz koje sudionici izlaze euforični. Na pamet mi pada Job..
Ajde neću više, udavit ću vas!
koliko si li ga ti izbanalizirala lisice....
uspoređivat slijepo crijevo i probiranje adekvatnog čovjeka, ups, materijala...
stvarno, very alike
uostalom, ima tu još iks pitanja...
dogodi se sponatni...pa za kim il čim ćeš žalit prvo, il više...
za koštanom srži?, za adekvatnim materijalom? a ak imaš još vremena, možda ćeš opet naručit jedno rad prvog...
Bi li? Ili bi radije odlučili više ne riskirati i nemati još jedno dijete. To mislim u slučaju da nema bolesnog djeteta.
Mi iznosimo svoja mišljenja. Ne znam što bih napravila da moram odlučiti. Pogotovo što znam kako je mami kad ostane bez djeteta.
Snekice, dovoljna je manipulacija i s jednim genom, ne treba i izgled dirati. Znaš li koliki je jedan gen? Mogućnost pogreške? I ovo što piše zmaj, i na to treba misliti. Ne upličući nikakvu vjeru ni crkvu u odluku, svejedno je predvojben problem.
Iako, vjerujem da je lakše odlučiti ovako poput njih. Rješavati trenutni najveći problem, a to je bolesno dijete, a sve ostale probleme kako dolaze, u dubokoj nadi da će ih uspjeti riješiti.
Nadam se da će i starije ozdraviti i mlađe odrasti sigurno u sebe. Happy end.
ovo mi je jako ružno. To što je roditeljima povod začetka djeteta to da spase svoje dijete nikako ne znači da oni to svoje dijete ne bi voljeli najviše na svijetu. Zamišljam da bi u tom slučaju tuga majke bila stvarno pregolema: gubitak bebe I gubitak šanse da spasiš starije dijete, pa to je stvarno noćna mora.
Meni taj povod ni genetska manipulacija nisu uopće problematični, jer to ne implicira da bi jedina svrha djeteta bila da spasi brata, svi znamo da se djeca rađaju sa svojim nepredvidljivim karakterima i voze onda svoj put, koji ovaj čas ni najbolji genetičar ne može predvidjet. Nemamo razloga pretpostaviti da ga roditelji neće voljeti i da mu neće pružiti sve što mogu.
Druga je stvar teret rađanja u obitelj s bolesnim bratom.
apsolutno nemam nikakvih dvojbi oko ove teme.
za moje rođeno dijete dala bih svoj vlastiti život u zmajenu za njen, bez imalo razmišljanja. za moje nerođeno također, samo s tom razlikom što bi moje drugo dijete došlo na svijet sa ponešto druagčijim razlogom nego pusta želja za nastavkom vrste, dakle da spasi život već rođenom djetetu, samim time moja ljubav prema njemu, drugom djetetu, mogla bi biti samo veća, nikako manja, a jednoga dana kada odraste sigurna sam da jedino što bi se u njegovoj glavi brojilo je to da je bilo voljeno, a ne razlog zbog kojeg je bilo začeto. makar vjerujem da bi i taj razlog samo upotpunio njegovu životu sreću, naime spasiti nekome život i to svom vlastitom bratu ili sestri.
da, ružno je jer je realno
što se imamo skrivati? pa glavni motiv je izdizajnirat, probrat odgovarajuće dijete!, a druge usmrtit.
definitivno vrlo ružno.
ajme zmaj, o čemu ti uopće pričaš
da...zmajici bi u potpisu iza ovog "Jesus loves you" trebalo stajat "even though I don't" jer teško da iz ičijeg pera na ovom forumu izlazi više zločestoće i riječi mržnje pod arogantnom maskom morala i ispravnosti...
a joj...
i što bi va, ja sad trebala reći?, napisati?
frka??, ukoliko smatraš da ima elemenata za prijavu adminima, prijavi. kako god.
što našisah, em jest realno, ono, gruba realnost, em jest i moje mišljenje.
svijet je oduvijek volio slatkoriječive..zar ne.. bar je takvima lakše u životu...
Posljednje uređivanje od zmaj : 30.05.2012. at 17:15
Opet se tudjim, jelte, lupeta po plotu.
Pretpostavljam da bi vecina, ako ne i svi dusebriznici koji se kunu u bogove i pravednost zaboravili i bozanstva i moral i etiku i sve ostalo cime vole mahati kad bi se nasli u situaciji u kojoj bi im zatrebao ili MPO ili PGD. Ali dok se radjaju (zdrava) djeca, zasto se stavljati u cipele onih cija djeca nisu zdrava. Ili uopce ne postoje.
Kaae
X
ivanas, uvijek lijepo piše
vrlo je lako moralizirati i soliti iz pozicije kad vam zivot djeteta nije ugrozen
takodjer je lako mlatiti praznu slamu o moralnosti takvog cina kad kod kuce nemate dijete kod kojeg je genetika uzrokovala tko zna sto i kad je iskljucivo kroz genetska istrazivanja moguce utvrditi da li ce iduce dijete isto imati (ili nemati) problem
zbog cega bi dijete trebalo znati zbog cega j i gdje zaceto (u takvo kopanje po tudjem zivotu spadaju i gadosti na temu kako su zaceta djeca iz potpomognute oplodnje)
da li ce recimo zene reci djetetu da je zaceto jer je tata varao mamu pa je dijete pateticni pokusaj da se spasi brak
sto sa djecom koja su zaceta u maminim mini svrljanjima izvan braka pa djeca (ni otac) ne znaju da im tata u biti nije i donator sperme od koj su zaceti
postoji more cudnih pitanja koja mozda nikad nece biti ni izgovorena (osim ako se nadje mudra obiteljska frendica koja ce u trenu zlobe ili inspiracie reci djetetu jer ona recimo smatra da je to tako posteno...)
pustite druge da zive najbolje sto mogu
potpisujem
sama pomisao da je život moje Maše ugrožen i da bi dijete kojega bismo svejedno voljeli da dođe bilo kojim putem i bilo kada moglo spasiti njezin život mi je sasvim prihvatljiva
naravno, ovdje veliku uglogu ima novac jer, na žalost, neki si ljudi ne bi to mogli priuštiti koliko god bi željeli
Mislim da tu ne možeš ništa nego biti strpljiv, čekati da odraste i shvati. Pa ako još i postane roditeljem, valjda će onda shvatiti čemu sve.
I ja sam svojima svašta zamjerala. I još mi neke stvari nisu jasne, ali nemam se prilike obračunati. Ali što je tu je, imaš svoj život, svoju obitelj, dijete i ne zamaraš se previše. Osim ponekad.
potpisujem
potpisujemInda_os x, od riječi do riječi. Moja svekrva MMu predbacuje ovako: " Slučajno je ostala trudna nešto prije njegovog 7. rođendana 3. put i MORALA je pobaciti zato da njemu može priuštiti maturalno odijelo?!?!?!" 11 godina iza toga koje je koštalo cca 1000kn a napominjem da su oduvijek viši srednji stalež a ona je na rukovodećem mjestu..
Eto, zato smatram da ova priča o 3. djetetu ima veze isključivo sa ljubavlju i da je i ovo 3. dijete plod zaista pregoleme ljubavi. Očigledno da ima sreću da su mu roditelji hrabri ljudi koji će za svoje dijete, ako ustreba , gaziti preko svih moralnih i inih dvojbi.
ja sam imala nekih 20-ak godina kada mi je tata rekao da me je mama htjela abortirati, ali je ON rekao da, ako smo već othranili troje... bla, bla (svi su puno stariji od mene) - šokiralo me, ali sam odmah skužila pozadinu njegove priče - on je htio biti junak, nisam se previše raspravljala jer sam znala da više ništa ne mogu promijeniti
teta koja me je odgojila (starci su me dali njoj kad sam imala 2 godine i nikada neću saznati koji je bio pravi razlog) mi je cijeli život spočitavala kako se nikada nije ponovo udala jer je mene uzela (imala je 50 kad sam došla kod nje), a ja ju sad napuštam, a ona se toliko žrtvovala...
hvala Bogu na zdravom razumu i MM punom podrške pa se sa svime time znam nositi, i što kažeš, znam kanalizirati te njihove fore (zapravo, stari je umro, a teta je već toliko senilna da se s njom ne bih niti raspravljala)
i zbog svega toga znam da bi za svoje dijete napravila sve, kako za prvo, tako i za drugo i znam da bi u nekom trenutku života tom drugom djetetu bilo teško (uvijek bih mu objasnila cijelu priču), ali mislim da bismo uz puno ljubavi i razumijevanja prebrodili i to
Od kad imam dijete, ja na zalost neke stvari svojima zamjeram vise nego ikada, jer tek sada ne razumijem kako su mogli raditi neke stvari, prije sam mislila da tako mora biti.
Ali u ovom slucaju ce vjerojatno biti kako kazes.
ne želim nikom da se nađe u situaciji tih ljudi, ali "zmaj" iskreno bi volila da se natrenutak staviš u njihovu kožu i zamisliš da tvoje dijete ima takvu bolest da mu niko nemože pomoći osim njegovog još nerođnog brata ili sestre dali bi govorila isto? dali bi ti to bilo toliko strano i odvratno i huj i mirne duše bez pokušaja da ga spasiš bi žrtvovala svoje dijete?
gadi mi se ali ono duboko do dna kad se tako jako molarizira i okrivljuje nekog i govori da je sebičanb ili šta ti ja znam već a ta ista osoba da se nađe u istoj situaciji bi postupila isto...
Zmaj, ti kao da nisi majka...
Pa naravno da treba učiniti sve moguće da se život spasi. Pa makar i donijeti novo biće na svijet da mu u tome pomogne. I zašto to treba biti upakirano u osjećaje krivnje, zašto bi se treće djete osjećalo kao "materijal"? Kao da ga nitko neće voljeti nakon što "ispuni svoju zadaću"?
Zašto ne može biti upakirano u osjećaj zahvalnosti da živimo u vremenu kad je moguće izvesti sve što se planira izvesti? Pa sve što čine, čine iz ljubavi... treće dijete će u ljubavi rasti... je, njegov dolazak na svijet je malo neobičan, pa što?
Try walking in their shoes...
Slažem se s tobom. Upravo se meni to dogodilo. Cijeli sam život neke stvari uzimala zdravo za gotovo. I onda kada sam ostala trudna, a tek kada sam rodila dijete, kao da sam progledala. Noći i noći sam proplakala od tuge koja me strefila. Gledala sam svoje dijete i nisam mogla vjerovati da je meni toliko toga zapravo bilo uskraćeno.
No, ovo je obrnuti primjer. Nekako mislim da kada jednog dana od tog djeteta koje je "rođeno da bi spasilo brata" postane odrastao čovjek koji će i sam biti majka/otac - shvatit će što su njegovi roditelji zapravo imali na umu i srcu kada su se odlučili na tako tešku odluku.
Poznajem porodicu čija je starija kći oboljela od leukemije(sa 4 godine).Mladi bračni par je imao i 6.-mjesečnog sina tada. Ona je u procesu liječenja namjerno ostala trudna da spasi kćer. Na žalost, kćerka je umrla 2 mjeseca prije rođenja nove bebe. Mlada majka je dobila kćerkicu. Ja joj se divim, i vidim da je to novo dijete željeno, voljeno, bez obzira na svrhu svog začeća.
Pa ja sam začela treće, jer sam ozbiljno osjećala da bi to bio lijek za moju, tada teško ranjenu dušu. Stvarno me je oporavila.
Razlozi navedene porodice su puno uzvišeniji od mojih, a i put do ostvarenje je puno teži i neizvjesniji. I na kraju priče, to je ono što moramo poštovati. Svako ima svoje razloge.
I svi zaboravljamo još jednu stvar... oni idu u MPO postupak radi uklanjanja tog nesretnog gena. Tko im garantira da će postupak uspijeti? Da će doći do implantacije embrija? Da se neće vratiti iz Amerike "neobavljena posla"?
Ovo je put s puno prepreka, jako puno hrabrosti treba da se uputi na njega... od sveg srca im želim da uspiju.
Zar postoji nesto sto ne bismo ucinile za svoje dete? Zamalo smo se nasli u slicnoj situaciji, tada sam bila spremna da to uradim istog casa, i sada bih opet bila! I znam nekoliko trudnih mama na hematoonkologiji. Neke su mi pricale da su htele pa odustale (jer se medicinaki pokazalo nepotrebnim i nasli su se drugi nacini).
O kakvom postupku pricate, kao maltretiranju bebe? presadjivanje maticnih celija uzetih iz pupcane vrpce ne boli bebu.
Dete od 5 ce mozda osecati da je ispalo heroj, od 15 da je iskorisceno, a od 25 da bi uradilo istu stvar... To je odrastanje...
Ne mislim da bi se globalno osecalo da je manje voljeno. Kao ni planirana deca, kao ni "slucajna", kao ni deca nevencanih parova, ili vencanih u trudnoci...
A ako bi imalo sve te negativne osecaje i sa 25 iskreno pomislio: bolje da se nisam rodio i da mi je brat mrtav, e onda ne bih krivila nacin i motiv njegovog zacetka, nego odrastanja...
I jos nesto... Oni koji su protiv genske manipulacije: Da li ste upoznali ljude sa Pompeovom, Fabrijevom, Goseovom, Neiman-Pikovom bolescu, Fridrihovom ataksijom? Da li vam neko blizak umire od Batenove bolesti?
Svoju djecu volim više od zamislivog, nerođeno i nezačeto dijete ne volim dok ne postoji. Sve moralne i bilo kakve druge blokade vjerojatno ne bi mogle nadvladati želju da ovo dvoje moje sadašnje djece bude živo i zdravo, vjerujem da bi za njih napravila bilo što, pa i to.
I to rođeno dijete bi dobilo svu ljubav svijeta, jednom kad bi bilo rođeno. To je sigurno.
X
nekima je upravo to najveći problem, pustiti druge da žive i ne postavljati sebe kao moralnu vertikalu u stvarima za koje si imao sreću da su te mimoišle.
Ako bih mogla osigurati financije i ja bih pokušala baš sve da pomognem svom djetetu. A novo dijete bih voljela kao i prvo i drugo i ako bi ga ikad istina pogodila našli bismo načina to zajedno riješimo. Da će zbog toga imati traumu - čisto sumnjam.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom