Još ti je malena, počet ćeš i ti biti kreativna, vidjet ćeš. Javi se za godinu-dvije, bit će uradaka, garantiram. Ne mora to biti profesionalno, ali sigurno ćete nešto smišljati, pa makar samo kuhača, krpa i vezica.
 |
|||
|
|
|||
Još ti je malena, počet ćeš i ti biti kreativna, vidjet ćeš. Javi se za godinu-dvije, bit će uradaka, garantiram. Ne mora to biti profesionalno, ali sigurno ćete nešto smišljati, pa makar samo kuhača, krpa i vezica.
Zuska, imaš društvo. Ja sam se spasila otkako je starija krenula u vrtić jer su njezine tete turbo-ultra-super kreativne pa sam pomalo i ja počela shvaćati taj svijet. Nadam se da će bar mlađe dijete imati mrvicu kreativniju mamu kad je starije već bilo zakinuto :D.
Vuče me da ti odgovorim... Ja sam se od malo poslije rođenja djeteta do njenih pa...9 ili tako nešto mjeseci osjećala kao ti. Ovu tvoju rečenicu mogla sam i ja napisati do prije samo dva mjeseca i tad mi je čak i bila neka kulminacija, baš sam bila bijesna, znala sam plakati kad bih zapela u tim mislima... Možda sam se i čistila, ne znam. Ali u jednom trenutku počela sam manje o tome razmišljati. Znam da sam si govorila kako su radili najbolje što su znali i u biti u to i vjerujem. Ali onaj mali čovječuljak u glavi uvijek kaže: Ali ipak...! (kaže to i sad, ali osjećam se nekako...pomireno s tim?)Jadranka prvotno napisa
Ja nisam ljuta na svoje roditelje, ja sam bijesnatim vise sto sad imam dijete, i neke njihove postupke uopce ne mogu pojmiti.
Ne kažem da psihić ne bi dobrodošao, ali trenutno mi nedostaje vremena i para pa sam možda i nesvjesno to sve odgodila.
Bilo mi je važno čuti da se i drugima to događa jer kad sam pitala svoje frendice koje također imaju bebe, rekle su mi da su one starce odradile kod psihića davno prije
U svakom slučaju, sretno.
Beti, ma ne znam, jeza me hvala od pomisli da ću morati nešto izrezivati, ljepiti i to. Mislim, kreativna sam, smišljam priče i bajke, imam hrpu raznih ideja o svemu, ali ne likovno, taj dio mozga nemam.
Cvijetak, super, vidimo se onda
Zuska, otvori temu. Ja moram maloj za vrtic napraviti vijenac od lisca. Slavit ce nesto povodom neceg. Nista nisam shvatila tetu. Izbezumila sam se cim mi je rekla da nesto moram napraviti.
Zuska, ma je li mi vjeruješ da zaboravim? Mislim to, ići na slikanje, jogu... jednostavno kad dođe taj dan, ili nešto iskrsne, ili ja zaboravim... trebala sam ići, došao mi brat na jedan dan iz UK. I ajd ti sad odi... Trebala sam ići, Smjehuljica nervozna, ne mogu ju ostaviti... ali ne žalim, doći će opet vrijeme za to...
A o nekreativnima... otvori topic, nećeš biti sama. Držim da nema nekreativnih bića. Rado ću se pridružiti.
A o ljutnji, bijesu i sl. osjećajima prema roditeljima... e, to bi bio topic. Razmišljala sam da ga otvorim... Kad god sam ljuta, sjetim se riječi jedne psihijatrice "ljutnja vodi u depresiju", pa se trgnem.
Inače... teme su povezane, iz hobija se bavim terapijskim slikanjem.
Curke, tema je otvorena.
Mojca, prati temu, možda dobiješ inspiraciju za promjenu posla
Je, je... imam ja inspiraciju već godinama, ali to su oni poslovi od kojih nema šuške.
Zato trunem do daljega u korporaciji.
Kasno mi je da se bogato udam... kasno mi je da se uopće udam.
Ja bi na tu radionicu!
Al mislim da tu ne treba nista forsirat, nego kad je majka spremna, spremna je, jel to sa mjesec, dva, dvanaest, ili vise, svejedno, doc ce to vrijeme.
HvalaVuče me da ti odgovorim... Ja sam se od malo poslije rođenja djeteta do njenih pa...9 ili tako nešto mjeseci osjećala kao ti. Ovu tvoju rečenicu mogla sam i ja napisati do prije samo dva mjeseca i tad mi je čak i bila neka kulminacija, baš sam bila bijesna, znala sam plakati kad bih zapela u tim mislima... Možda sam se i čistila, ne znam. Ali u jednom trenutku počela sam manje o tome razmišljati. Znam da sam si govorila kako su radili najbolje što su znali i u biti u to i vjerujem. Ali onaj mali čovječuljak u glavi uvijek kaže: Ali ipak...! (kaže to i sad, ali osjećam se nekako...pomireno s tim?)
Ne kažem da psihić ne bi dobrodošao, ali trenutno mi nedostaje vremena i para pa sam možda i nesvjesno to sve odgodila.
Bilo mi je važno čuti da se i drugima to događa jer kad sam pitala svoje frendice koje također imaju bebe, rekle su mi da su one starce odradile kod psihića davno prije
U svakom slučaju, sretno.
Evo da te utješim... Moja djeca su pet godina provela u vrtiću. Za to vrijeme u grupi od cca 25 djece (ponekad više, ponekad manje) samo je nas 4-5 roditelja radilo takve likovne projekte, oni koji su to htjeli. Ostali nisu. Jer nisu imali volje. Jer nisu znali kako. Jer nisu znali vremena. Svejedno....
Kad te tako teta zaskoči, reci lijepo da ćeš njima donijeti sve što je potrebno (i pitaj što bi to bilo) a nek ONI s djecom rade vijenac. Reci da ne stigneš raditi, ali da možeš doprinijeti. (Ovo nemoj baš reći, ali koja je svrha toga da ti radiš vijenac? Ako je dijete predškolske dobi, može i samo raditi vijenac u vrtiću, ako je mlađe i još nije doraslo igli i koncu, nek radi nešto drugo...)
Ako baš želiš, evo ti uputa kako se napravi vijenac na najjednostavniji način: uzmeš debelu iglu i konac i samo navedeš lišće bilo kakvo. Bodeš iglom u sam list negdje blizu peteljke. Mora biti malo veći od promjera glave ili dosta veći ako ide oko vrata. Gotovo je za 10 minuta (uključivši i traženje lišća, pogotovo ako je veliko). Evo kako to izgleda: http://www.123rf.com/photo_15657583_...mn-leaves.html
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
