Jooooj! Meni je to (na osnovu jednog jedinog iskustva) milion puta bolje!!!!
Terapeut samo sluša tebe i tebe. Sluša te, i čuje te. Ne priča ti o svojim problemima. Ne banalizira “ma nemoj brinuti”. Ne uspoređuje tvoj problem sa svojim ili problemima babe Mande.
Tako je predivno da ti ne mogu opisati
.
Prijateljice su prebliske, subjektivne... terapeut zna upiknut bas prstom u pekmez.
To znam jer i privatno znam neke, oni uvijek od prve skuze sto ti zapravo govoriš
.
Mislim, to govorim ja koja (valjda) nemam ozbiljnih psihičkim problema, nego sam otišla u jednom trenutku jer nisam znala spojiti kraj s krajem.