posljednji mohikanac u hlebinama...

[mrkvica05]

da pojasnim...

ne znam jesam li zaista posljednji Mohikanac ili sam iz Hlebina ili nešto treće, ali mi zaista smeta nepristojnost, bezosjećajnost ili već nešto treće.

tražim li ili očekujem li previše ako pošaljem sms čestitku za rođendan da se odgovori s "hvala"? zar zaista to "hvala" znači manje od eventualno potrošenih 48 lipa za sms? ako nekome direktno u lice čestitam hoće li mi isto odšutiti?
ne ulazi mi se u rasprave s takvima, pokušavam sebe preodgojiti da mi to ne smeta, ali sporo mi ide.

ili pošaljem mail pa mjesec dana nema odgovora, šaljem drugi pa priupitam je l stigao prethodni. odgovor je vrlo lakonski, "o da, je, je. btw, da ti odgovorim..."

ne pušim fore o nedostatku vremena. jer ako pročitaš mail, sms možeš potrošiti sljedeću minutu za odgovor jer zaista ne očekujem enciklopedijske odgovore.

ili primjer odnedavno: ulazi majka s bebačem u kolicima iz pošte, pridržim vrata i nasmiješim se (jer, eto, nije mi teško ), ali "kraljici majci" bi teško reći "hvala", ma ni "mu ni ma". jer kao, normalno da sam joj ja i svi drugi na usluzi ("LJUBIM RUKE, MILOSTIVA"). ko je ovdje lud, zbunjen? imam i ja 2 djece i znam da nije uvijek lako ali nije mi slučajni prolaznik zbog toga kriv, osobito ako mi pomogne!

masa je takvih primjera, ali nadam se da sam bila jasna oko toga što mi smeta...

još ovo, ne šaljem čestitke i ne otvaram vrata da bi mi se beskonačno zahvaljivali, nego zato što to želim jer vjerujem u pristojnost, ljubaznost i nekakvu osnovnu osjećajnost.

zato, jesam li zaista "posljednji mohikanac u hlebinama"?

[mali karlo]

ne znam šta bi rekla, kad meni netko otvori vrata, pusti me ispred sebe ako sam s karlom a on nervozan uvijek se zahvalim, jer mi je to nekeko ljudski i pristojno.

nikad neću zaboravit kad je moj brat koji ima 10 god došao prvi put kod mene u zg (a inače smo sa sela di se svak zna i svak svakog pozdravlja) i idemo našom ulicom i on svakog pozdravlja a njemu nitko nije uzvratio pozdrav, njemu je to bilo čudno, al eto valjda živimo u gradu di je pristojnoost nekih ljudi u minusu

[mikka]

i ja sam mohikanac

ponekad se na tim vratima osjecam kao vratar. razmisljala sam da bi mogla traziti tringlt ako vec ne mogu dobiti maleni zahvalni pogled ili tu kratku i slatku rijec. nekad, kad vidim da nista od pristojnosti, samo pustim ta vrata.

za mejlove i poruke se ne sekiram--znam da i kod mene to ponekad steka. pogotovo u danima kad sam bila "popularna", tj. kad me zvao i netko osim roditelja. tko ce brate odgovoriti na sve te cestitke?! pa nekad zaboravis. o mejlovima da ne pricam, pogotovo sad kad sam s dvoje djece.

ali kuzim o cemu pricas. poanta je da to radis zbog sebe, jer te veseli. draze mi je pridrzat ta vrata nego ne pridrzati. draze mi je cestitat rockas, pa makar ne dobijem povratnicu, nego ne cestitati. i sve tako..

[melange]

zahvaljujem se svugdje i na sve strane. tetama u menzi, konobarima, ljudima kad mi pridrže vrata od paviljona, vozaču tramvaja kad me sačeka s otvorenim vratima jer trčim preko zebre, blagajnicama.

ali na sms čestitke (rođendanske, božićne, uskršnje) - ne odgovaram
sad kad mi je bio rođendan, nisam ih doduše previše ni dobila, jer su se ljudi valjda već naučili pa sam na ovih 10ak poslala "hvala "
ali od onih generiranih božićnih "nek ti božje djetešce podari svjetlost i toplinu blablbalblaa" i ostalih prigodnih mi se diže kosa na glavi i ne odgovaram. jako mi je ružno čestitati preko sms-a i blagdane čestitam izravnim pozivom onim ljudima do kojih mi je stalo i koji nisu kraj mene.
takvih ima malo i nije mi problem odvojiti 20ak min da ih sve nazovem i da malo popričamo. ove ostale ff smsove ignoriram, i onda redovito paljba - zašto mi nisi odgovorila na sms - nisam znam da ta neka osoba uglavnom nije niti minute potrošila da sastavi i personalizira čestitku niti je ona bila namijenjena isključivo meni nego "send all" opcija. po toj logici je i meni mojih 40lipa dragocjeno

[Ariens]

Nisi jedina koju muci neodgovaranje na mailove i sms-ove: Odgovaranje na mejlove suradnika.

Ja vecinom pridrzavam vrata drugima ili odgovorim s "hvala", ne ocekujem uvijek hvala dovoljan mi je i pogled i/ili klimanje glavom.

[Strobery Shortcake]

Ja sam jedan od rijetkih mohikanaca, al meni se to ipak sviđa, biti mohikanac. Kad sam jednoj nani ponudila da joj ponesem cekere do kuće jer mi je bilo uz put žena se toliko zbunila da mi je ponudila žvaku (meni je to bilo presimpatično). Drugoj starijoj ženi je opet bilo tako neobično da sam joj ustupila mjesto u autobusu da rekla "hajde sad ti meni sjedi u krilo" (bilo mi je nekih 27-28). Ja to radim jer sam sigurna da se to negdje bilježi, pa će se neko u slučaju potrebe ponuditi mojoj majci (kad ja nisam tu) ili meni kad budem stara.

[mrkvica05]

[quote="mikka"]i ja sam mohikanac

ponekad se na tim vratima osjecam kao vratar.



da osnujemo agenciju "otvaramo vrata"?

[mrkvica05]

Ja sam jedan od rijetkih mohikanaca, al meni se to ipak sviđa, biti mohikanac. Kad sam jednoj nani ponudila da joj ponesem cekere do kuće jer mi je bilo uz put žena se toliko zbunila da mi je ponudila žvaku (meni je to bilo presimpatično). Drugoj starijoj ženi je opet bilo tako neobično da sam joj ustupila mjesto u autobusu da rekla "hajde sad ti meni sjedi u krilo" (bilo mi je nekih 27-28). Ja to radim jer sam sigurna da se to negdje bilježi, pa će se neko u slučaju potrebe ponuditi mojoj majci (kad ja nisam tu) ili meni kad budem stara.

ovo je jako dobro! čuj, sjedni mi u krilo!
ali to zapravo govori da se to ženi često ne događa da joj se mlađe osobe dignu, što je opet, žalosno

[betty blue]

zahvaljujem se svugdje i na sve strane. tetama u menzi, konobarima, ljudima kad mi pridrže vrata od paviljona, vozaču tramvaja kad me sačeka s otvorenim vratima jer trčim preko zebre, blagajnicama.

ali na sms čestitke (rođendanske, božićne, uskršnje) - ne odgovaram
sad kad mi je bio rođendan, nisam ih doduše previše ni dobila, jer su se ljudi valjda već naučili pa sam na ovih 10ak poslala "hvala "
ali od onih generiranih božićnih "nek ti božje djetešce podari svjetlost i toplinu blablbalblaa" i ostalih prigodnih mi se diže kosa na glavi i ne odgovaram. jako mi je ružno čestitati preko sms-a i blagdane čestitam izravnim pozivom onim ljudima do kojih mi je stalo i koji nisu kraj mene.
takvih ima malo i nije mi problem odvojiti 20ak min da ih sve nazovem i da malo popričamo. ove ostale ff smsove ignoriram, i onda redovito paljba - zašto mi nisi odgovorila na sms - nisam znam da ta neka osoba uglavnom nije niti minute potrošila da sastavi i personalizira čestitku niti je ona bila namijenjena isključivo meni nego "send all" opcija. po toj logici je i meni mojih 40lipa dragocjeno

potpisujem od riječi do riječi.

mm i ja smo ove godine slali božićne čestitke old school (poštom). A bliske ljude smo nazvali i čestitali.

A ja sam zbilja kulturno dijete u tom non-virtual svijetu, i baš kako je SS rekla, nadam se da se sve to negdje bilježi

[anchie76]

Nisam dalje citala, ovaj tvoj paragraf me zaokupirao

tražim li ili očekujem li previše ako pošaljem sms čestitku za rođendan da se odgovori s "hvala"? zar zaista to "hvala" znači manje od eventualno potrošenih 48 lipa za sms? ako nekome direktno u lice čestitam hoće li mi isto odšutiti?

Mrzim SMS cestitke za bilo sta! I da, moguce da ce se desiti da necu odgovoriti (iako se trudim iz petnih zila )... Smatram da se barem taj 1 put godisnje MOZEMO cuti pa pricati, u tome je poanta. Naravno da ja znam da su se sve moje frendice sjetile mog rodjendana, kako i ne bi ak ga slavimo 30 godina za redom i nije mi potrebno da mi posalju sms da bi ja to znala da one znaju. Ja ih zelim cuti. I ak se necemo cuti za rodjendan i za BING, kada cemo? Forwardani mailovi se ne broje

[anchie76]

Aj sad mi je lakse.. nisam pale sam na svijetu.. 3 nas vec ima :D

[melange]

sad ću nam otvoriti novu temu, niš se ne brini

[nenaa]

mrkvica05 tebe je netko danas jako naljutio...?

Po meni se imaš pravo ljutiti, i ja podivljam na takve stvari. Nekad više nekad manje, ali smetaju mi.

[Svimbalo]

Slažem se sa SS-sve se dobro bilježi, i "sve će to narod pozlatiti".
Inače potpisujem mikku, i kod onog s vratarem

[mrkvica05]

mrkvica05 tebe je netko danas jako naljutio...?

Po meni se imaš pravo ljutiti, i ja podivljam na takve stvari. Nekad više nekad manje, ali smetaju mi.

ma ne, nije. samo već neko vrijeme razmišljam o tome.

a čestitanje sms-ovima je samo djelić toga, nije stvar samo u čestitkama već i o običnim svakodnevnim upitima na koje, gle mene čudne, očekujem odgovor tipa: da, ne, možda, ok, odj... bilo što.

stvar je u komunikaciji.

jer ću inače razgovarati sa zidovima s istim očekivanjima tj. nikakvim 8)

[Lapis]

nisu mi u istoj kategoriji komunikacija licem u lice i ona mailom ili sms-om.

naravno da ću u prvoj reagirati adekvatno (odmah), ali u drugoj ne.
na čestitke ne odgovaram (točnije jako rijetko), niti očekujem odgovor na svoje. bliske ljude ću nazvat.

[Kaae]

Odgovaram na sve SMS poruke koje zahtijevaju odgovor na pitanje, ili su dio nekog dogovora, itd. Cestitke SMSom ne volim. Lancane ignoriram u potpunosti, i SMSom, i mailom i cime god. To me se ne dotikavlje.

Uljudno pozdravljam, ljubazno pitam i ljubazno zahvaljujem. Jednako tako ljubazno pitam u cemu je problem s odzdravljanjem ili pozdravljanjem ako me netko neopravdano ignorira (primjer: susjed koji me gleda u oci, a ne odzdravi, ili prodavacica koja ne odgovara na moje upite ili pozdrave).

[mrkvica05]

ako me se netko sjeti i čestita mi r., apsolutno mi je drago zbog toga i zahvalim mu se. meni je to normalno. nije bitno je l poznanik ili prijatelj.

kad sam gore pisala o sms-ovima i mejlovima nisam mislila na lančane poruke (s obaveznom prijetnjom smrću do 33. koljena ako se ne pošalju dalje) već na personalizirane poruke u kojima nešto pitam...

naravno da svi imamo "lijeve dane", ali ako je uzrok tome u mom domu onda ne vidim zašto bi zbog toga ispaštale moje kolege ili teta u dućanu

i ne očekujem odgovor iste sekunde, minute, sata, ali ...ga očekujem

ja ne ignoriram druge, ali ne volim ni da se mene ignorira (ako postoji problem reci mi, za čitanje misli sam glupa)...

raspisah se...

[Sun]

mene mama naučila molim, hvala, izvoli - mislim da često i pretjerujem s time, ali jednostavno sam takva. Pa me ponekad strašno zna iznervirati kad netko uđe a ne pozdravi, kad ga pustim ispred sebe u red a ne zahvali itd. Ponekad glasno kažem "nema na čemu" ili "molim" u nadi da ću potaknuti nekoga da shvati da nije sam na svijetu, ali uglavnom znam da su takve stvari besmislene jer ako je neko toliko neodgojen da ne može zahvaliti, sigurno ga nije moje riječi ni moji osjećaji neće promijeniti. Pa se onda uglavnom zadovoljim saznanjem da ja nisam takva i da hvala svemiru što nisam i mami naravno

a sms-ovi - uglavnom odgovorim i zahvalim, ali često mi je to velika tlaka i zna mi se desiti da zaboravim. jer nekako nije to to. Ali bude mi neugodno ne odgovoriti pa se i tu dosta trudim.

[enchi]

zahvaljujem se svugdje i na sve strane. tetama u menzi, konobarima, ljudima kad mi pridrže vrata od paviljona, vozaču tramvaja kad me sačeka s otvorenim vratima jer trčim preko zebre, blagajnicama.

ali na sms čestitke (rođendanske, božićne, uskršnje) - ne odgovaram
sad kad mi je bio rođendan, nisam ih doduše previše ni dobila, jer su se ljudi valjda već naučili pa sam na ovih 10ak poslala "hvala "
ali od onih generiranih božićnih "nek ti božje djetešce podari svjetlost i toplinu blablbalblaa" i ostalih prigodnih mi se diže kosa na glavi i ne odgovaram. jako mi je ružno čestitati preko sms-a i blagdane čestitam izravnim pozivom onim ljudima do kojih mi je stalo i koji nisu kraj mene.
takvih ima malo i nije mi problem odvojiti 20ak min da ih sve nazovem i da malo popričamo. ove ostale ff smsove ignoriram, i onda redovito paljba - zašto mi nisi odgovorila na sms - nisam znam da ta neka osoba uglavnom nije niti minute potrošila da sastavi i personalizira čestitku niti je ona bila namijenjena isključivo meni nego "send all" opcija. po toj logici je i meni mojih 40lipa dragocjeno

Potpisujem prvi odlomak a težim i ostatku.

[Anci]

Meni nije jasno zašto ne odgovoriti na poruku. OK, sms je, ali netko te se sjetio, čestitao rođendan... zašto je problem reći hvala?
Kad mi se neda pisati poruku ili mejl, ja nazovem.
Ne računam tko će prvi i tko je zadnji put.

[sladjanaf]

kako ja mrzim mobitele...

sukladno tome se i ponašam. a imam ga samo zato da bi me u slučaju neke nezgode u vrtiću tete mogle zovnuti. da nema toga, ja ga ne bih imala. najgore mi je kad moram s nekim razgovarati dok hodam. ma lažem... najgore su mi sms poruke, posebno božićnonovogodišnje. a ako mi netko na takav način čestita rođendan, prisilim se odgovoriti. jer sam pristojna

dalo bi se reći nešto i o ljudima koji ti rođendan čestitaju sms-om...

[icyoh]

ja radim u velikoj poslovnoj zgradi / centru. U kojoj su isključivo multinacionalke, tj. firme koje valjda imaju nekakvih kriterija pri zapošljavanju. I znate koliko puta mi se desilo da uđem u lift kažem "dobro jutro", a ama baš nitko ne otpozdravi.
Jedini tko se uvijek ljubazno pozdravi su stranci iz veleposlanstva.
A da ne spominjem da dostavljači i tete čistačice uvijek pozdrave.

Jednom sam se toliko osramotila na sastanku - komentiram s klijentom o "kulturi" nepozdravljanja i on se jada kako ga je neka žena umalo zgazila, zalupila mu vrata pred nosom i ignorirala pozdrav. Ja se naravno zgražavam (jer i mene to smeta) kad ono ulazi moja tajnica, a on kaže "to je ta. nadam se da bolje birate projekte nego ljude"

[elin]

mrkvica, u potpunosti te razumijem i ja to isto ne volim. A evo i frendica koja radi sa mnom potvrđuje i baš smo imale nedavno takvu raspravu. Ja npr. uvijek odgovorim na SMS čestitke (bile one sretan rođendan ili sretan božić i sl.) smatram da je stvar pristojnosti, a osim toga meni je to fakat drago vidjeti, tak da se odmah primam mobitela.
Što se vrata tiče - isto i pozdravljanja. Pozdravljam sve susjede, neki ne odzdrave, ali se ja time posebno ne zamaram. Meni moj odgoj i pristojnost nalažu da pozdravim, a ako njima njihov ne to nekaj govori o njima, ne meni.

[Forka]

sad ću nam otvoriti novu temu, niš se ne brini

misliš na pdf podrške?

melange, ukratko i da ne ponavljam: potpisujem tvoj prvi post od riječi do riječi!

[mrkvica05]

jasno mi je da nisu svi ljubitelji mobitela, evo npr. moj muž. mrzi pisati sms-ove, zato radije nazove. i to je u redu.

no, da ne bude ova tema isključivo vezana za mobitele, stvar je u tome da smo možda postali neosjetljivi na druge, da stvari i ljude uzimamo zdravo za gotovo.
kao ona majka iz mog početnog posta kojoj je normalno da smo joj svi na usluzi jer LJUDI ONA IMA DIJETE! HEEEEEEEEEEJ!

ili npr. dobrostojeći (mislim fizički) dedica iz dućana koji se bez pardona pregurao na sam početak reda, jer valjda nije vidio nas ostalih 18, pa mu lijepo rekoh da i mi ostali čekamo, jer sama činjenica da je stariji ne znači da je oslobođen pristojnosti. to je uzimanje drugih zdravo za gotovo!

stvar je u percipiranju drugih oko tebe.

[Ninči]

Moj je rođendan na datum i sjeti ga se i tko treba i tko ne treba. I zaista mi je glupo na šest milijuna poruka odgovarati svima sa "Hvala"! To znači da bi mi vlastiti rođendan prošao u sjedenju i tipkanju, a to ne želim. Zahvalim se toj osobi na čestitci kad je vidim i dobro. Niti ja ne očekujem da mi netko odgovara na čestitku za rođendan.

Što se tiče drugih stvari- i ja sam mohikanac kao i ti.
Najgore mi je bilo kada me u vožnji drmnuo jedan balavac kojeg i inače znam iz viđenja. Mom autu nije bilo ništa pa nisam zvala policiju (jer me preklinjao), a on na to ni hvala nije rekao. Ali dobro i to...nego kad god me je vidio u gradu nakon toga, okrenuo je glavu na drugu stranu. E to mi je tako smetalo, ali sam se pomirila s tim da ima svakakvih ljudi! :/

[Ninči]

Moj je rođendan na datum

Na lako pamtljiv datum

[melange]

no, da ne bude ova tema isključivo vezana za mobitele, stvar je u tome da smo možda postali neosjetljivi na druge, da stvari i ljude uzimamo zdravo za gotovo.

čini mi se da bonton vezan uz virtualnu komunikaciju bilo koje vrste još nije utvrđen (to je vidljivo i na ovoj temi, nekima je užasno neugodno ne odgovoriti na čestitku, neke užasno ljuti što drugi očekivaju odgovor), i da tome definitivno odmaže nedostatak te face-to-face komponente i mogućnost vremenskog odmaka tj odlučivanja kad ćemo i ako ćemo uopće odgovoriti na neki upit ili čestitku.
siva zona je ogromna i omogućuje puno manevriranja.

u svakodnevnom životu nemamo mogućnost "staviti sa strane" nekoga tko nam je u lice čestitao rođendan ili pridržao vrata, pa da mu za 10min kažemo hvala, tj u svakodnevnom životu se bonton zna i postoji već dugo dugo.

što se tiče ovog uzimanja zdravo za gotovo, moram priznati da mi se u zadnjih godinu-dvije krug prijatelja užasno smanjio. prestala su predavanja na faksu, prestala sam viđati neke ljude, počela raditi, upoznala neke nove. ali shvatila sam da sam dobila na kvaliteti, kako sam gubila na kvantiteti. jer iskristalizirali su se prijatelji s kojima ću uvijek imati i pronaći vremena popiti kavu ili otići na ručak, koji će uvijek imati vremena napraviti to za mene i s kojima svakodnevna komunikacija uopće nije upitna.

[Vlvl]

Hja, svatko ima neke svoje volim-ne volim. Čestitke sms-om ne volim i čini mi se da na njih ne odgovaram tj. ne bih uzvratila sms-om. (Da, i jesam li ja posljednji Mohikanac koji govori uzvratiti poziv a ne nazvati natrag?)
S druge strane, održavam običaj pisanja čestitki, pa su praktički sve sms čestitke koje primim zapravo odgovori na moje s veseljem izabrane (ili nacrtane) i s puno mara napisane čestitke. Ako slučajno primim sms ili karticu od nekog na kog sam zaboravila, vjerojatno ću nazvati tokom praznika.

Istina je da novi oblici komunikacije nemaju još razrađen svoj bonton. Možda je to zato što su ih u masovnu upotrebu zapravo uveli oni koji su premladi da pohvataju konce nevirtuelnog bontona?
Ne sviđaju mi se meilovi bez uvodnog i završnog pozdrava i nisam baš sretna ni sa svim malim slovima - ja svoje meilove pišem kao pisma (pozdrav, poruka, možda zahvala, pozdrav, potpis), osim ako se radi o prosljeđivanju dokumenta kolegici u susjednoj sobi s kojom sam se taj čas telefonski dogovorila. Pa i tad napišem evo to je to, a ne keljim privitak uz praznu poruku.
Razumijem da je pikanje po mobitelu nespretno i ne očekujem da sms poruka započne pozdravom, ali ako se nekom javljam nakon dugog vremena ipak stavljam pozdrav. Poruke redovito potpisujem inicijalima ako već ne punim imenom.

A za onu svakodnevnu ljubaznost - to mi je normalno i očekivano. Ali ponekad se uhvatim da pelivaneći vrećicama, torbom, novčanikom, djetetom, pesom na lajni ili čime god prebrojnim za dvije ruke naprosto zaboravim pozdraviti ili zahvaliti. Ne zato što sam smatrala da pozdrav ili hvala nisu zasluženi, nego zato što su mi resursi bili prekapacitirani pa mi je potreba za time prekasno došla do svijesti.
Zato se ne ljutim kad drugi propusti pozdraviti npr u liftu - znam da je moguće da se čovjek zamislio.

[anima]

Jednom sam se toliko osramotila na sastanku - komentiram s klijentom o "kulturi" nepozdravljanja i on se jada kako ga je neka žena umalo zgazila, zalupila mu vrata pred nosom i ignorirala pozdrav. Ja se naravno zgražavam (jer i mene to smeta) kad ono ulazi moja tajnica, a on kaže "to je ta. nadam se da bolje birate projekte nego ljude"

joj ne mogu izdržati da ne priupitam jesi li joj očitala bukvicu?

[DiLala]

hvala Bogu na mohikancima - ljepši je svijet s njima, ja sam baš neki dan poslala sms za rođendan - to mi je kolegica s posla, ni mu ni bu od nje, no meni to ne smeta, to govori o njoj a ne o meni. volim pristojne ljude i trudim se uvijek biti nasmijana i vedra. pa zar nije takav svijet ljepši nego namrgođen, ok - ljudi imaju raznih problema no smiješak ni pristojnost ne koštaju i država još nije uvela porez na to (ajoj lude mene -eto im ideje, valjda to oni ne čitaju).... neki dan šetam Samoborom i idu 3 mlade žene/cure, našminkane, oko 25 god, i jedna od njih šikne komad papira -smeća od čokoladice -nečeg na cestu, ja samo prođem i kažem svojoj curici na glas - e vidiš to ti je nekultura....
to govori o njoj i meni je to toliko ružno i žalosno..... a i ona sam se tim postupkom poružnuje..... ko zna šta je takvima u glavi dok tak neš rade

[koksy]

Izvoli, hvala, molim, oprosti! 4 rijeci koje smo naucili jos u osnovnoj skoli. Ljude koji ih ne koriste prvo pokusam "preobratiti" a ako neide, s takvima se ne druzim. Znam da sad to zvuci grubo, ali stvarno ne trpim kad netko nema barem tu osnovu kulture.
Moja vlastita mama se nekoliko puta osramotila kad bi usle u ducan a ona ni dobar dan ne kaze. Pa ja viknem "mama, kak se kaze kad udes u ducan?" Stvarno ne biram mjesto ni vrijeme za ispravljanje.

Nedavno mi je bio rodendan, cestitalo mi je 50-tak ljudi i svakoj, bas svakoj osobi sam zahvalila drukcije, ubacila sam neku osobnu poruku, nisam napisala "hvala" pa poslala svima isto.

Kad nekome nesto pomognem, dodam, dajem...bilo to na cesti, u banci, posti...nebitno, ako mi ta osoba ne kaze "hvala" ja ipak, s vecom dozom cinicnosti kazem "molim" ili "nema na cemu" pa se osoba posrami. I neka!

[uporna]

Baš kao što je većina vas već napisala: izvoli, hvala i molim, dobar dan i do viđenja mislim da je to osnova kulture i kućnog odgoja. Od ulaska u lift, trgovinu, na ulici (kad sretneš nekog poznatog pa makar iz viđenja).
E sad sms poruke i meni idu na živce kada služe u svrhu čestitanja, ali na žalost to je današnjica napretka tehnike. Izumrle su čestitke i pisma (mislim, većinom) i današnja djeca ukoliko ih roditelji ne poduče neće znati niti što je pismo niti gdje da naljepe marku.
Totalno ignoriram mail-ove sreće, zdravlja i bogatstva ako proslijedim još n-tom broju ljudi

I da ružno je kad nekog pozdraviš a on te gleda ko tele u šarena vrata. Grozno je kad ljudi na poslu u istom hodniku rade pa ne pozdrave ili odzdrave i meni je to totalno nepristojno.

[icyoh]

Pozdravljanje, zahvaljivanje, ispričavanje...to su mi osnove odgoja. No ja tu ne bih brkala neodgovaranje na mailove i sms-ove.
Na sms čestike rođendana nema šanse da odgovorim i izrazito su mi nekulturne. Mislim, ako smo već prijatelji, onda ne bbi trebalo biti problem podići slušalicu i reći "čuj, sretan Ti rođendan".
podjednako mislim i o čestitanju putem Facebooka i sl.

[dunja&vita:-)))]

Na sms čestike rođendana nema šanse da odgovorim i izrazito su mi nekulturne. Mislim, ako smo već prijatelji, onda ne bbi trebalo biti problem podići slušalicu i reći "čuj, sretan Ti rođendan".
podjednako mislim i o čestitanju putem Facebooka i sl.

Potpis na ovo.
Mislim da je pristojnije uopće ne čestitat, nego ovako preko k.....

[betty blue]

Taj virtualni svijet, osobito sms-ovi su odjednom "pojeftinili" komunikaciju... Ja na neki način žalim što ne živim u vremenu gdje se još pišu pisma, mislim da bi mi, ako već govorimo o pisanoj komunikaciji, takav oblik iste jako odgovarao. Mailovi mi nisu isto, iako su oni bolji od sms-ova (što mi je definitivno najgori oblik komunikacije). Sms-ovi ne samo da su dozlaboga šturi nego i potiču svojevrsnu nepismenost. Kad su mobiteli postali roba masovne potrošnje, a samim time i sms-ovi ja sam bila negdje u srednjoj. I sjećam se da je fora bilo reći "joj nemam te gdje u imenik stavit, pun mi je". Ma da? Šesnaestogodišnjakinja ima 200 bliskih prijatelja (sjećam se da je Nokia ima 200 mjesta u imeniku). Bila je pomama pa se smirilo. Danas se isto događa preko Facebooka, iako je to posebna priča.
Osobno naprosto ne volim komunicirati preko sms-ova. Oni su mi jako korisni ako pokušavam poslati jednostavnu informaciju poput dogovora o kavi ili obavijesti o kašnjenju, ali za dopisivanje su katastrofa, za čestitanje pogotovo.

I ovo što Melange kaže, ja sam također "srezala" broj prijatelja. "Otpali" su neki iz mog rodnog grada, neke ljude s faksa više ne viđam, te ne smatram to nekom tragedijom, već razilaženjem puteva. Ne volim forsirati prijateljstva i bliske odnose. Možda nas život vrati jedne drugima pa ponovno budemo bliski prijatelji. Ali to sigurno nećemo postati preko sms-ova.

A što se tiče pristojnosti, ja odvalim kad vidim pristojno dijete. Ne pristojno u smislu da se ne baca na pod kad ne dobije igračku i ne ono stidljivo hvala, nego dijete koje poznaje bonton. Moram priznati da je moj najmlađi brat takav, on se je kao petogodišnjak obraćao starijima sa gospodine i gospođo i imao je tako šarmantne pozdrave tipa "Doviđenja, ugodan dan vam želim", a kad je krenuo u školu, učiteljicu je zvao "gospođo učiteljice"

[mrkvica05]

evo opet o mobitelima i čestitanju:
nemam 100 bliskih prijatelja tako da svakom stignem rođendan čestitati telefon (ukoiliko se ne vidimo), a ne vidim gdje je problem (barem meni) da ja nekome ili da se meni pošalje sms čestitka (ja je barem ne šaljem preko neke stvari, jer ako mi se ne da onda i ne šaljem, problem riješen).
ma stvar je u tome da bez obzira na sadržaj sms-a, ja šaljem odgovor (i očekujem ga), čisto da druga strana zna da sam je "čula";
kao što je gore napisano, meni je također žao da je uglavnom prestala komunikacija običnim vulgaris pismima (zadnji put sam se tako dopisivala s prijateljicom negdje na faksu (uf, prije 15 god. ), ona u VG, ja u ZG - (mogle smo se napričati telefonom ili se naći negdje u sredini, ali je bilo ljepše pročitati pismo)
drago mi je da sam otvorila ovu temu, da vidim i čujem i drugu stranu.
hvala svima na sudjelovanju!

[mrkvica05]

evo opet o mobitelima i čestitanju:
nemam 100 bliskih prijatelja tako da svakom stignem rođendan čestitati telefon (ukoiliko se ne vidimo), a ne vidim gdje je problem (barem meni) da ja nekome ili da se meni pošalje sms čestitka (ja je barem ne šaljem preko neke stvari, jer ako mi se ne da onda i ne šaljem, problem riješen).
ma stvar je u tome da bez obzira na sadržaj sms-a, ja šaljem odgovor (i očekujem ga), čisto da druga strana zna da sam je "čula";
kao što je gore napisano, meni je također žao da je uglavnom prestala komunikacija običnim vulgaris pismima (zadnji put sam se tako dopisivala s prijateljicom negdje na faksu (uf, prije 15 god. ), ona u VG, ja u ZG - (mogle smo se napričati telefonom ili se naći negdje u sredini, ali je bilo ljepše pročitati pismo)
drago mi je da sam otvorila ovu temu, da vidim i čujem i drugu stranu.
hvala svima na sudjelovanju!