Maka, ja sam imala strašnu potrebu za jednim djetetom. I to još jednim, jer smo MM i ja tada već imali dvoje, kćer i sina, idealan broj i kombinacija, zar ne?! Ali u jednom momentu, počela sam da osjećam potrebu da imam dijete, neko novo, ispočetka dijete, da mu se "žrtvujem" i da me ono"opravda" svojim postojanjem. Nije nam uspjevalo, a želja je samo rasla, graničila se sa opsjednošću, i tada sam se bez razmišljanja bacila u potpomognute pokušaje, od kojih, opet, nije bilo vajde.
I onda, jednostavno se desilo to. Što mnas je sve zajedno učvrstilo, mene upotpunilo, smirilo, olakšalo mi dušu. Samo san na stranicama Rode pisala o tome, jer okolina bi ostala zabezeknuta, da su znali, šta sve radimo da bih ja ispunila svoj san. Moj san je bio mali crnokosi dječak, a rodili smo veliku, kovrdžavu, svjetlokosu djevojčicu. Samo nam je ona nedostajala. I to je to. Razumijem te, i sigurna sam da ćeš naći svoj mir.