gubitak anđela

[tviti22]

cure, stvarno mi je žao. nesreća ne bira žrtve.

u zadnje vrijeme sam se posvetila sebi u smislu da idem na plivanje, jedem puuuno više voća i povrća, vježbam ...
ali onda se netko pojavi i pita me kako sam. :/ onda se uhvatim kako razmišljam šta da odgovorim. ako kažem da sam dobro lažem i sebe i njih, a ako kažem da sam loše onda se osjetim još lošije. i tako svima pokvarim dan.
a baš jučer sam srela jednu curu pa me pita da li još radim ili sam otišla na trudničko

mene jos ceka odlazak u "svijet"
jel tebe bolio trbuh ?

pijem bromergon i imam glavobolju od njega

[Vodenjak]

Ja sam imala dužu kosu i minival. Kad sam se počela pojavljivati vani i poznati i nepoznati su me pitali kad sam rodila, šta sam rodila i nisam to mogla podnositi. Otišla sam kod frizera, stavila plave pramenove, pa me ni muž nije mogao prepoznati kad sam ga zvala, a on se okretao i nije me skužio.. 45 dana bila sam na porodiljnom i onda sam otišla kod ginekologa. Napravio je sve moguće pretrage i uvjerio me da sam potpuno zdrava, a i nalazi obdukcije su pokazali da je sa djetetom bilo sve u redu. Dok sam radila sve te pretrage, neplanirano sam ostala trudna i prestala sam razmišljati o prvoj trudnoći i posvetila se drugoj. Uz svog muža, obitelj i najboljeg doktora iznijeli smo trudnoću do kraja i tako je došao Marin. Vrijeme će učiniti svoje..

[sir_oliver]

mene jos ceka odlazak u "svijet"
jel tebe bolio trbuh ?

pijem bromergon i imam glavobolju od njega

ne znam na koji period bola u trbuhu misliš. za vrijeme trudnoće me nije bolio i nije bilo nikakvih naznaka da se bilo šta moglo dogoditi. još uvijek čekam nalaze a na pregled kod gin idem za tri dana. iako sumnjam da će išta naći. dobila sam menstruaciju točno 30 dan iako je bila jako čudna, što je valjda normalno dok se organizam ne vrati na svoje.

nakon samog pobačaja me nije bolio stomak i trudim se da ne uzimam nikakve lijekove kako bih bila "što čistija" za slijedeću trudnoću.

što se tiče odlaska u svijet bilo je čudno i meni i mojim kolegama. njima valjda neugodno da išta pitaju, a meni teško kako god da okreneš. s vremenom sam progovorila pa je svima bilo lakše.

tješim se da je svakako bolje da se ovako završilo nego da je kasnije bilo još većih posljedica. takva sam. trudim se tražiti pozitivno u zlu koje me snađe

[sir_oliver]

Ja sam imala dužu kosu i minival. Kad sam se počela pojavljivati vani i poznati i nepoznati su me pitali kad sam rodila, šta sam rodila i nisam to mogla podnositi. Otišla sam kod frizera, stavila plave pramenove, pa me ni muž nije mogao prepoznati kad sam ga zvala, a on se okretao i nije me skužio.

ja sam se počela šminkati, a nikad prije nisam.

[SweetTweety]

Srce mi se steglo dok sam čitala ....
Cure jako mi je žao, u ovom trenu ne mogu naći prave riječi.

U 16. tjednu trudnoće sam krvarila,i dok sam u bolnici čekala
da me prime ja sam se pitala - zašto ja ??
Dežurni ginekolog me pregledao i rekao da što radim paniku,
da je to kao nekakvo normalno kravarenje,ponio se tako bahato,
pa nisam ja završila medicinu i specijalizirala ginekologiju ??!!
Umjesto koje riječi ohrabrenja čovijek dobije još po nosu ?!?
Ne razumijem takve doktore ....

Cure puno

[koksy]

a baš jučer sam srela jednu curu pa me pita da li još radim ili sam otišla na trudničko

Uff! Tako su i meni znali doc, pomazit po trbuhu i pitat kak je bebica.
Najteze mi je bilo izgovoriti "nema vise moje bebe"

Ali ne predajte se! Ja sad imam misica od 4 mj. savrsenog, prekrasnog i zdravog! I vi cete uspjeti! Boljet ce zauvijek ali ne tako jako.

[bzara]

drage moje, kad sam vidjela temu trebalo mi je dugo vremena da ju uopće otvorim! naime i mi imamo malog anđela! ja samo rodila živu curicu u 35 tjednu koja nas je napustila 9 sati nakon poroda! znam da je to bilo najbolje da se tako dogodilo jer bebica je bila jako loše i strašno se patila!
točno zanm kako se osjećate, i sve što osjećate je normalno! meni se od bromergona strašno vrtilo, i čim bi se malo brže ustala crnilo mi se pred očima!
isto tako 2 tjedna nakon poroda otišla sam pravo do frizera ošišala se i ofarbala, jednostavno nisam mogla se pogledati u ogledalo i vidjeti tu osobu!
još malo pa će biti godinu dana od kada nas je napustila. da li još uvijek boli? boli, ali drugačije! još uvijek je jednako teško otići na grob i nositi buketić cvijeća svom djetetu. mi još uvijek ne radimo na drugoj bebici, probali smo jedan mjesec, i pri samoj pomisli na trudnoću ja sam se zaledila! odlučili smo ipak pričekati još malo i kad prođe godina dana počet ćemo raditi na bebaču.
tu nevjerojatnu prazninu koju žena osjeća kada tako nešto doživi ne može se uopće opisati! ali s vremenom počne se gledati drugačije na sve, i znaš da gore imaš malog anđela koji pazi na mamu i tatu...
suosjećam sa svim curama koje su to prošle, i iako sada se to ne čini tako, s vremenom bude lakše! vjerujte mi!
i

[tviti22]

ja cu se svako vece pomoliti da se ovo vise nikome ne desi ...
ja znam da cu ja to preboljeti , jaka sam ja ...
samo molim Boga da se to vise nikada ne ponovi ...
Zelim bebu , mlada sam imam 22 godine i znam da se ne moram zuriti nikuda ..ali nakon ovoga imam strasno veliku zelju imati djete ..i pruziti mu maksimalno sebe ...sada pauza ...pa sve zive pretrage , nadam se da ce sve biti u redu i da cu moci krenuti u novu bitku ...
cure moje , znam kako vam je ...
tuga je prevelika , al jake smo mi i budemo izdrzale...
a nasi andeli nas cuvali sa neba ...

[sir_oliver]

iako mi/nam se desilo nešto grozno ja sam sretna. sretna sam što sam žensko i što imam snage za borbu protiv tuge i bola. sretna sam što imamo jedna drugu pa se tješimo

[ina33]

!

[bleeda]

užasno je to kako nas nepravda prati tamo gdje ju najmanje očekuješ i najmanje trebaš. ne znam ni sama je li gore kad se gubitak desi u poetku, ili sredini trudnoće ili nakon poroda.

mislim da je od svega najgore kad cijelu trudnoću gledaš trbuh kako raste, pratiš razvoj svoje bebe i onda ti ju nešto odnese u momentu kad ju trebaš početi nositi na rukama, uživati u njenom svakom dahu.

teško je svima, tko god okusi bol i ogorčenje ovakvog gubitka, nema opravdanja, nema dovoljno dobrih razloga, svi bismo mi voljeli svoju djecu kakva god ona bila smao da su živa i s nama.

svim curama koje su prošle ovakve grozote želim puno sreće, da im se nikad više u životu ne ponove ovakva gorka iskustva, i da nađu utjehu koliko god se to činilo teško i nemoguće

[Bumblebee]

Cudno je kako sve reagiramo slicno. I ja sam dva tjedna poslije poroda otisla frizeru i razmisljala kako sam luda. Valjda samo zelimo osjecati se bolje.
Tviti22, bromergon moze izazivati puno nuspojava. Moje su bile: promjene u ponasanju (kao da imam PMS), zatvor, hemeroide (gore nego u trudnoci), glavobolje, povracanje itd. Morala sam ga piti cetiri puta po 14 dana. Na kraju smo i doktor i ja odustali. Mlijeka jos imam i nakon pet i pol mjeseci. Sad mi stoji u kucnoj apoteci za slucaj krajnje nuzde.
Mene je trbuh bolio i od ergometrina.
Doci ce tijelo na svoje, samo mu treba vremena. Probaj vise misliti na sebe, ne mislim samo na zdravlje, nego i na ludosti kao frizer, kozmeticar, setnje, kino ili nesto sto ce te smiriti.
Cure, skidam vam kapu i drago mi je zbog vas i vasih malih andjela!
Ja sam oduvjek htjela puno djece, ali sada se bojim ostati trudna. Sin me stalno pita kad ce dobiti drugu bebu. On se pomirio da je Lovre "...otisao na nebo s andjelima, ali ja ne zelim biti sam - hocu brata ili seku..."
Po prvi put ne znam sto da mu odgovorim.
Hvala na linku za tuzbu, ali ja to ne mogu tako, ne zelim medije, samo da pravda podijedi i da ta doktorica ne pridje trudnicama.

[sir_oliver]

bumblebee, nisam mislila na medije, nego da bi možda mogla naći nekog advokata koji je upućen u takve stvari. no svejedno. važno da se ti polako oporavljaš. mislim da strah treba prevazići. ja jedva čekam da prođu još ta 4 mjeseca pa da se bacim na posao, iako me već sada strah šta bi mi se sve moglo desiti.
vjerujem da je gubitak teži ako se desi u kasnijoj trudnoći, a da niti ne pomislim kako je grozno kada se beba rodi, a onda napusti svoje roditelje.

[Bumblebee]

Sir-oliver, znam da nisi mislila na medije, ostala sam zgrozena nad tim pricama i jos sam vise upasena. Razgovarala sam s advokatom prije prijave. Kazu da je ovako, za sada, jednostavnije, da ce odvjetnistvo, bez obzira hoce li ih tuziti i da li ce biti krivi, barem skupiti sve papire koje ja nisam mogla dobiti.
Hvala ti sto mislis na mene.
Drago mi je sto jedva cekas "baciti se na posao" :D !!!
Svidja mi se tvoj optimizam, daje mi snagu.

[aca]

jako mi je žao zbog vasih anđela, drage moje

da krenem od pocetka:
36 mi je god, imam djevojcicu od 10,5 g, a 8 god se borimo sa sekundarnim sterilitetom..
frisko sam izasla iz Petrove ( u petak) nakon misseda u 18 tt, a to mi je drugi missed u 5 god, a između sam imala i jednu vanmatericnu..
sto da vam kazem nakon 18 sati trudova, drzat u rukama mrtvu bebicu nije lako.. srceko je stalo koji dan prije, ne znaju zasto..
PHD nalaz ce biti za 3-4 tj, ali ne ocekujem puno jer onaj prije 5 g nije nista pokazao.
dr. koji me poradjao je rekao da bebac na prvi pogled izgleda savrseno formiran deckic ali da mu se cini da nekaj s posteljicom nije bilo ok..

no da ne duljim... zadnji put sam se zavaravala kako sam jaka i da sve mogu sama, pa su me nocne more i nesanice dovele na rub ludila..
sad vas molim za pomoc:
1. da li netko zna dobrog psihica?
2. sir oliver hvala na odgovor za BO, dogovorila sam se s dr. da sam od 1.3. na dusevnim bolima, sto je i istina, jer fizicki sam ok, jos malo krvarim, ali ok sam..
3. ceznem za trcanjem, boksanjem, rolanjem... kad bih mogla poceti s fizickom aktivnosti? moram ovaj bijes izbaciti iz sebe!!!!

i zadnje, ja mislim da vise nemam hrabrosti ostati trudna ponovo...
kad ti se u 5 god zareda missed (5mj t, a jedva izvukla zivu glavu zbog sepse), pa vanmatericna (jedva izvukla zivu glavu zbog unutarnjeg krv),
pa sad oped missed... ma horor.. bas me jako, jako pogodilo..

i pitam se.. da li sam ja nesto krivo napravila?
brinula sam se oko amniocinteze zbog godina i malo bila nervozna, ali sve drugo je bilo ok... uredna trudnoca..
muci me strasan osjecaj krivice... :?

hvala unaprijed na pomoci

[dinasta80]

cure drage ,iako nemam problema kao i vi i evo u 31 sam tjednu sa zdarvom bebicom,imam potrebu napisati da suosjećam s vama nakon ovih tekstova boli koje sam pročitala! želim vam svima da dobijete svoje male anđele i da budete sretne!!!!

[tulip]

Ima nas još ovdje, a van foruma još i više...takve stvari valjda ne čuješ dok ne dođeš u ove godine. Ja sam prije mislila da se to ne dešava, sad imam i prijateljice s više pobačaja i s mrtvorođenom djecom i s kiksevima na porodu..

vjerujem da je gubitak teži ako se desi u kasnijoj trudnoći, a da niti ne pomislim kako je grozno kada se beba rodi, a onda napusti svoje roditelje.

Ja sam prvu bebu izgubila vrlo rano, tako da još okolina nije ni znala da sam trudna, pa sam barem izbjegla silna pitanja. Ali ja sam se već saživjela s bebom i trudnoćom...muž daleko na putu, roditeljima nisam ništa ni rekla, a frendice su govorile "ma daj, to je samo hrpa stanica, to još i nije beba..." pa sam prestala išta govoriti, prošla sam kroz najteže trenutke sama, uz MM na telefonu. Ginekolog mi je bio super, ohrabrio me i uskoro sam ponovo bila trudna. Moram reć da mi je nova beba stvarno umanjila tugu i dala razloga za veselje, iako mi je rupa ostala. A najviše me boli što su to svi zaboravili, čak mi tu trudnoću više ne pišu na nalazima, jer je, kao, bilo jako rano...pa ko da se nije ni desilo. Znam da jako puno trudnoća završi tako rano, ali svejedno.

svima, želim vam uskoro nove bebice, iako ništa ne može zamijeniti one koje ste izgubile

[bzara]

nažalost istina je da se taj gubitak ne može zamijeniti, i najvažnije, bar je meni bilo tako, prije odluke o novoj bebici pomiriti se u sebi s tim što se dogodilo!
ja sam se odlučila na novu bebu tek kada sam u sebi prihvatila činjenicu da se to dogodilo, da će ona uvijek ostati moje prvorođeno, i da ne mogu s novom bebom zamijeniti gubitak mog anđela.
evo, sada sam trudna 8 tjedana, iako sam u strahu non-stop hoće li sve biti u redu, presretni samo i MM i ja! i nekako sam sama sebe uvjerila da gore imam malog anđela koji će čuvati ovu bebu da se rodi živa i zdrava!
svima koji su jednom u životu doživjeli takav gubitak...

[zoza]

pretužno

Cure drage

[sir_oliver]

aca, meni je ovo dosta pomoglo.

”U vasoj tuzi su bitna realisticna ocekivanja.”
Ne dozvolite nikome da vam kaze kako i kada bi se trebale osjecati. Vasa tuga je samo vasa, nemojte ju previse usporedjivati s osjecajima drugih. Sve mi zalimo na svoj nacin.

"Dozvolite si prolazak kroz sve vase osjecaje i misli."
Dozvolite si osjecaje tuge, ljutnje, ljubomore i svih drugih osjecaja... imate potpuno pravo tako se osjecati! Dopustajuci sebi prolazak kroz sve te emocije dozvoljavate si pocetak oporavka i zarastanje emocionalnih rana.

”Identificirajte svoje razlicite emocije.”
Pokusajte identificirati da li ste ljuti, tuzni ili ste zapali u fazu samooptuzivanja. Kada prepoznate svoje emocije mozete se s njima lakse nositi nego kada vas sve obuzmu istovremeno, tada se mozete osjecati kao da vas sve te emocije guse i vuku prema dnu, a mogu se pojaviti i nerazrijeseni osjecaji od ranijih gubitaka.

"Prodjite kroz vase uspomene, nade i snove o tome sto je sve moglo biti."
Prepoznavanje svojih snova i sanjarenja pomaze nam da identificiramo sto smo izgubili. Dozvolite si da o tome pricate.

"Prepozajte stvari za kojima zalite da ih nikada necete raditi sa svojom bebom i pronadjite nacin da ih zakljucite."
Ako niste imali priliku vidjeti/drzati vasu bebu izrazite to kroz neku drugu aktivnost; zapalite svijecu, napisite tekst, pricate o tome...

"Vodite brigu o sebi."
OK je biti sam i plakati, postoje trenuci kada nam je i to potrebno. No takodjer, pronadjite nacina da smanjite stres, izadjite van, pazite na prehranu, bavite se nekim aktivnostima koje vam odgovaraju i koje ce vam dati pauzu od tugovanja.

"Trazite podrsku koja vam je potrebna."
Zato su forumi poput ovoga jako vazni! Izolacija produzuje tugovanje i cini ga gorim. Sve trebamo podrsku i mozemo ju dobiti od drugih.

"Budite aktivne i recite okolini sto vam je potrebno, ne mozete od njih ocekivati da ce vam citati misli!"

”Budite realisticne o tome sto znaci oporavak.”
Razrjesenje vaseg tugovanja ne znaci da cete pustiti i zauvijek zaboraviti vasu bebu i ne znaci da cete prestati osjecati tugu. To prije znaci da ste se smirili i nasli nacina nositi se s gubitkom i svim osjecajima.

Sve zalimo na svoj nacin, ovo je jedan tipicni tijek tugovanja s nabrojanim glavnim osjecajima koji se u tom procesu tipicno pojavljuju:
1. negacija i izolacija: prvo pokusavamo negirati da je do gubitka doslo i povlacimo se u osamu
2. bijes: bijes na nekog odredjenog, na svijet, na samoga sebe sto smo dopustile da se sve dogodi iako nista nismo mogle uciniti
3. pregovaranje: s bogom, zivotom... ako napravim to i to biti ce kao da gubitka nije ni bilo
4. depresija: osjecaj praznine, nepomicnosti, iako bijes i tuga mogu ostati ispod svega
5. prihvacanje: bijes, tuga i zaljenje se smiruju, prihvacamo gubitak

inače, ja sam se počela baviti fizičkim aktivnostima nakon prve menstruacije.

nego da li netko ima informaciju koliko se čeka na PHD nalaz za višu trudnoću. meni danas javili u bolnici da su tek stigli nalazi od 1o. mjeseca.
inače sam čula da cure koje rade na patologiji takve stvari ne vole raditi jer im je to potresno pa to ostavljaju za ono - kad se baš mora. da li je samo to uzrok mome čekanju ili je stvarno potrebno 5-6 mjeseci. pa prije ću ostati trudna nego dobiti nalaze. a ne bih baš voljela da mi se to desi.

[Maya&Leon]

~~~~~~~~~~~~~~~ za sve vas - da vrlo skoro držite svoje bebice u rukama a zadržite one male anđele u

[aca]

sir_oliver jos jednom od srca hvala

a kaj se PHD nalaza tice (ak se dobro sjecam tebi je bio 19tt) prije 5 god u Petrovoj sam svoj dobila nakoj 5tj, a bila je veca trudnoca..

sad su mi opet u Petrovoj rekli da ce biti kroz mj dana, a ja racunam 5-6 tj realno.. pa cu pocet urgirat za desetak dana, pa zvat svog dr. da urgira i tako.. kao i sve u nasoj drzavi..

ne mogu se sjetiti da li si napisala o kojoj se bolnici radi?
urgiraj!!!!!!! normalno se ceka oko 4 tj..
pa nisu normalni ako tek sad rade nalaze od listopada :?

[Ana :-)]

Cure drž'te se

[sir_oliver]

što se tiče nalaza doznala sam, neslužbeno, da na patologiji radi cura. i da ona to ne voli raditi, jer joj je prebolno, teško i potresno. i da zbog toga to odugovlači. ono, kad baš mora. još ću se malo raspitati a onda ću početi s dizanjem prašine.

[Ana i mamino zlato]

Steglo mi se srce i suze su same krenule. Moja sućut za vaše izgubljene anđele. Oprostite svima, doktorima iako su možda skrivili, oprostite Bogu jer je uzeo k sebi anđele i najvažnije oprostite sebi. Niste ništa krive. Potražite pomoć dobrog psihologa.

[ivan]

tvoja priča je strašno tužna,ali misli na svoju curicu
i zbog nje stisni zube,kreni dalje.na nju se to ne smije odraziti.
javascript:emoticon('')
Crying or Very sad

[ivan]

tvoja priča je strašno tužna,ali misli na svoju curicu
i zbog nje stisni zube,kreni dalje.na nju se to ne smije odraziti.
javascript:emoticon('')
Crying or Very sad

[koksy]

što se tiče nalaza doznala sam, neslužbeno, da na patologiji radi cura. i da ona to ne voli raditi, jer joj je prebolno, teško i potresno. i da zbog toga to odugovlači. ono, kad baš mora. još ću se malo raspitati a onda ću početi s dizanjem prašine.

Moji su bili gotovi za mjesec i pol za prekinutu trudnocu u 24. tj.

[sir_oliver]

zvala sam zagreb i dobila informaciju da se čekaju 4-6 tjedana. imam još jednu "vezu" i ako tu ništa ne uspijem onda ću osobno da se uhvatim u koštac s njima .
ako je ikome za utjehu, polako planiramo slijedeću trudnoću. prikupljam nalaze, obavljam pretrage...

tako je lijepo pročitati vaše riječi utjehe

[koksy]

zvala sam zagreb i dobila informaciju da se čekaju 4-6 tjedana. imam još jednu "vezu" i ako tu ništa ne uspijem onda ću osobno da se uhvatim u koštac s njima .
ako je ikome za utjehu, polako planiramo slijedeću trudnoću. prikupljam nalaze, obavljam pretrage...

tako je lijepo pročitati vaše riječi utjehe

Savjet: tek kad ti telefonski kazu da su nalazi stigli otidi po njih, meni su rekli samo doc za mjesec dana, ja se pojavila a od nalaza ni n.

Drago mi je za planove, i trebas se okrenuti buducnosti, znam da sam to vec sigurno napisala, ali zelim ti reci; ovo moje najljepse i najbolje dijete je ispunilo tu ogromnu prazninu koja je ostala nakon prve bebice. Zelim ti svu srecu i da ubrzo budes sretna kao i ja!

[andjelak]

Teško je ali vrijeme čini svoje, ja volim reći da tuga ne nestaje nego mijenja oblik.
S vremenom ćeš opet u svakodnevnim stvarima pronaći smisao, a onda ponovo pokušajte poraditi na još jednoj bebi.

[atenjanka]

Malo sam pregledavala forum i naišla na tvoju tugu. Ima već dosta od toga što ti se dogodilo ali ako pomaže.... Na dan kada sam ušla u 6. mj. trudnoće dobila sam jake trudove (uzrokovane bakterijom?) i došla u bolnicu otvorena 8 prstiju. Nekako su preparom uspjeli zaustaviti trudove. Dva tjedna sam nepomično ležala, prali su me, hranili, donosili gusku... Nije vrijedilo, dobila sam sepsu pa su me morali poroditi. Naš Ivan je bio borac, imao je kosicu, noktiće, samostalno je prodisao. Izdajala sam se (hranili su ga sondom). Prognoze su bile i više nego dobre. A onda su mu nakon tek 2 tjedna života otkazali bubrezići. Svijet nam se srušio. Prestala sam jesti, nisam se prala tjednima, samo sam plakala i optuživala sve i svakog. A onda sam idući u kupatilo čula svog supruga kako plače u ostavi. NIKADA nije suzu pustio preda mnom! Shvatila sam da unesrećujem i sve druge oko sebe. Sada su tri godine prošle od te grozote, vrijeme zaista ublaži bol. Nažalost, za sada nemamo djece ali ne gubim nadu. Zadovoljstvo pronalazim u nekim sitnicama. I doista, svako zlo je za neko dobro. Do tada sam bila okrenuta materijalnom, sve je bilo pomno planirano. A iskustvo me naučilo da su emocije jako važne, da treba voljeti i cijeniti i sebe i svoje zdravlje. Sada sam totalno drukčija osoba, ne sramim se svojih emocija. Uživam u životu i jedino što mi uistinu nedostaje za savršenstvo je bebica. ALI, kao što rekoh, vjerujem da će nam i ta želja biti ostvarena. Nemoj se predavati, okruži se ljudima koji te vole i koje voliš. I sretno u budućnosti.

[RozaGroza]

Drage moje, i ja imam sličnu priću, i suze su mi navrle dok čitam vaše postove. Bila sam trudna 6 mjeseci kad sam završila u bolnici zbog smečkastog krvarenja i otvorenosti, ležala sam 6 dana bezpomično, i kao i atenjanku, hranili su me, donosili mi tutu, prali me, i nisam se smjela ni pomaknuti, okrenuti u neki drugi položaj, ništa...6 dana sam molila doktore da mi naprave cirklažu al su se bojali jer je vodenjak več bio na ušču...i zapravo su me otpisali več prvi dan kad sam došla. Samo je jedan od njih vjerovao da je moguće nešto učiniti, al došao je vikend, mene su uhavtile kontrakcije, i dežurni lječnik me je odveo u salu, zabio mi ruku u mene i puknuo vodenjak...to je bilo užasno iskustvo, dao mi je drib i porodio me 5 sati. Izašla je prekrasna curica, crne kosice, al nažalost nije bila živa...sve se dogodilo užasno brzo, ja sam bila jako izmorena, i nju su negdje odveli od mene, a meni dali puno sedativa i otpremili me u sobu...mm je bio ispred mokrog lica od suza...

Izašla sam iz bolnice nakon 4 dana. Imam vezu na patologiji i odmah smo taj tjedan došli kod patologa koji je pregledao našu djevojčicu, rekao je da nema nikakvih znakova upala, infekcija ni malformacija na plodu ni na posteljici. Kasnije su doktori objasnili da su okljevali sa criklažom jer sam imala ureaplasmu i smatrali su da je infekcija zahvatila bebu...dali mi nalaz Korioamnionitis, na što se moja gin, krstila jer smo radili briseve malo prije toga i bila sam čista pa je jako čudno kako sam to sve navukla...al ajde...

Prošlo je 2 godine od tada, sad imam 2 mišiča u trbuhu, volim ih i obožavam, al mislim da svoju curicu nikad neču preboljeti i prestat voljeti, mislim na nju svaki dan, i spominjem je jer je bila moja velika srečica.

[ivana83]

roza, to je jako tužna priča , a sad su tvoji mali mišići najbitniji i čuvaj ih

meni su moje izgubljenje bebice isto mali anđeli koje nikad neću moći zaboraviti.

[RozaGroza]

Ivana vidjet češ, sve če bit super, samo malo vremena mora proći...čuvaj se

[frka20]

moju tragediju možeš pročitati ovdje...
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...r=asc&start=50

Život je nepravedan,al vjeruj mi da će ti se vratiti osmjeh na lice.Budi hrabra da možeš imati snage da ispuniš svoju najveću želju.Poslije kiše - dolazi sunce...

[andjeli]

[ivana83]

frka, to je prestrašno, jako me rasplakalo.
sad imaš svoju curicu i dva anđela

[bebomanka]

[sb1977]

Nemam riječi, a toliko nas je sa sličnim pričama.

[bzara]

ivana83, vidim da nas povezuje jedan grad...
kao što možeš vidjeti iz potpisa, i meni su se u posljednje dvije godine dogodile jako ružne stvari...
gubitak djeteta je nešto grozno što se ne bi smjelo nikome dogoditi, a eto događa se...i čovjek nekako skupi snage u sebi i nastavi dalje...
od srca ti želim da što prije ostaneš trudna i da postaneš mama...
jer istina je, Bog ne stavlja u srce želje koje ne može ispuniti...

[mari32]

JEDNOM TAKO BLIZU SEBI DRŽAH ANĐELA

[mari32]

Gledam ga kako trči,i skače,i pleše al samo u mojim mislima.Čekah na dan kada će doći i donijeti toliku radost svima.Onda je anđeo pozvan doma,nikada nije trebao pasti.Bio je presavršen za ovaj svijet,nije trebao ostati.Otišao je ravno u raj,tamo ću mu se jednog dana pridružiti.Ne znate kako se osjećam-molim vas,nemojte reći da znate.Jedino ovako možete razumijeti-jeste li i vi izgubili dijete?"Imat ćete drugo dijete!"Moram li to slušati svaki dan?Mogu li dobiti i drugu majku ako moja umre?Nemojtegovoriti "Božja volja"-to nije Bog kojeg ja znam.Zar bi Bog namjerno slomio moje srce i zatim gledao kako mi suze teku?"Zar ti nije bolje"?Niste me valjda to pitali'NE!!Dio mog srca boluje i uvijek će u njemu biti boli.Mislite da je tišina ljubazna al ona me boli još i više.Želim pričati o svojem djetetu koje je prošlo kroz vrata smrti.Ne govorite mi takve stvari iako mi želite dobro.One ne odnose moju bol,kroz ovaj pakao moram proći.Oporavit ću se polako al sigurno-i pomaže to što ste u blizini.Ali jedno obično"Žao mi je što ste izgubili dijete"sve je što trebam čuti.Milijun puta sam te trebala,milijun puta sam plakala.Da te sama ljubav mogla spasiti,nikada ne bi umro.Nježno te voljeh u životu i dalj te volim u smrti.U mom mjestu imaš posebno mjesto koje nitko nikada neće zauzeti.Izgubivši te,slomilo mi se srce ali nisi otišao sam.Jer sva je moja ljubav otišla s tobom onoga dana kad te Bog pozvao doma.

[mari32]

JEDNOM TAKO BLIZU SEBI DRŽAH ANĐELA je napisao jedan tata al sve se možemo pronaći u njoj.Kada smo ostali bez naše bebe u 39.mj.trudnoće,mjesecima sam držala list papira na koje je bio taj tekst,u stvari pjesma,plakala i tješila se njome.Želim svima vama MAMAMA ANĐELA poželjeti puno snage i hrabrosti da proživite te tužne trenutke,dane i godine i da ponosno hodate ovom zemljom jer VI ste darovale nebo,VI ste MAJKA KOJA JE ZAISTA U POTPUNOSTI SEBE DAROVALA DJETETU.Majke vjernice,vjerujte u to da će vam sam Isus Krist jednoga dana,sam,osobno predati vaše dijete u vaše mile ruke!Voljela bih vas sve zagrliti i isplakati se sa svima vamajavascript:emoticon('')
Crying or Very sad.Budite hrabre i nebojte se novog početka!Negje postoji anđelak koji želi oživjeti u vama........

[mari32]

JEDNOM TAKO BLIZU SEBI DRŽAH ANĐELA je napisao jedan tata al sve se možemo pronaći u njoj.Kada smo ostali bez naše bebe u 39.mj.trudnoće,mjesecima sam držala list papira na koje je bio taj tekst,u stvari pjesma,plakala i tješila se njome.Želim svima vama MAMAMA ANĐELA poželjeti puno snage i hrabrosti da proživite te tužne trenutke,dane i godine i da ponosno hodate ovom zemljom jer VI ste darovale nebo,VI ste MAJKA KOJA JE ZAISTA U POTPUNOSTI SEBE DAROVALA DJETETU.Majke vjernice,vjerujte u to da će vam sam Isus Krist jednoga dana,sam,osobno predati vaše dijete u vaše mile ruke!Voljela bih vas sve zagrliti i isplakati se sa svima vamajavascript:emoticon('')
Crying or Very sad.Budite hrabre i nebojte se novog početka!Negje postoji anđelak koji želi oživjeti u vama........

[bzara]

plačem, ali osjetim toplinu oko srca koliko je ovo predivno napisano!

[lilium]

svima vam saljem jedan veliki, virtualni

[donna]

drage žene
čitam vaše priče i plačem...želim vam svu snagu svijeta

[tajchi73]

pokušavam sročit nešto smisleno ali neide, samo


svima

[mari32]

Primila sam te u sebe sa suzama
bojala se svakog novog dana,
Ti si se stisnuo pod srce moje
i čekao tamo rođenje svoje.


Brzo su prolazili dani i
strahovi moji bili su izbrisani,
zavoljela sam pokrete tvoje
i kao jedno bili smo nas dvoje.


Nježan si bio srce mamino,
ime je tebi bilo odabrano.
Svidjelo se braci,seki i tati
da Matej ti ćeš se zvati.


Prolazili su dani u iščekivanju tebe
al'Bog je htio anđela za sebe
htio je uljepšati raj nebeski
i uzeo te braci i seki.


Srca su naša prazna i tužna
u njima samo osta nada,
jednog ću dana sretna umrijeti
jer tamo gore ti ćeš me čekati.

[/img]