Gubitak trudnoce je uznemirujuce iskustvo. Ako stavimo na stranu emocionalnu uznemirenost koju gubitak bebe donosi, vase tijelo se mijenjalo kroz trudnocu i sada se treba vratiti u normalu. Promjene unutar vaseg tijela mogu uticati i na to kako se osjecate.
Ovaj tekst je napisan uz pomoc clanova The Miscarraige Association koji su i sami prosli kroz iskustvo gubitka trudnoce. Nadamo se da ce vam pomoci davanjem informacija o tipicnim osjecajima i odgovorima na neke od vasih pitanja.
Vasi osjecaji
Osjecam se uznemireno i depresivno. Da li je to normalno?
Kada je pobacaj poceo, vjerojatno ste se osjecali uplaseno i bespomocno, jer obicno ne postoji nista sto mozete uciniti kako bi sprijecili neizbjezno. Neke zene se oporave brzo, druge trebaju puno vremena. Neke se u pocetku dobro nose s gubitkom, no kasnije ih savlada velika tuga. Izgubili ste dijete – vrlo vjerojatno se osjecate tuzno, i treba vam vremena da odtugujete. Ne ocekujte previse od sebe. Vjerojatno nikada necete zaboraviti bebu koju ste izgubili, ali bol ce s vremenom postati manja.
Mnoge zene imaju osjecaje s kojima se tesko nose i o kojima tesko pricaju. Nismo sve iste, no mnoge zene prolaze kroz neke od ovih osjecaja:
- sok
- osjecaj praznine
- tuga i plac
- gubitak interesa za svakodnevicu
- kontinuirani osjecaj umora
- previse ili premalo spavanja
- nedostatak ili potpuni gubitak interesa za seks
- potreba da stalno pričamo o pobačaju ili da je prebolno o tome pričati
- ljutnja
- osjecaj teskog gubitka
- depresija
- nedostatak koncentracije
- osjecaj krivnje i neuspjesnosti
- izolacija i usamljenost
- bol ili ljubomora prema drugim trudnicama, bebama ili svemu drugim sto podsjeca na majcinstvo
Kod mnogih ljudi se osjecaji javljaju ili ponovno vracaju tek kada prodje neko vrijeme od pobacaja. Mogu se javiti na datum kada se dijete trebalo roditi, ili na obljetnice gubitka. Moze vam pomoci razgovor s vasim partnerom, s prijateljima i ako je moguce s drugima koji su imali ista iskustva. Zato je i ovaj podforum ovdje!
Bliske veze
Vas partner
Vas partner ce se vjerojatno osjecati uznemirenim zbog svega kroz sto ste vi morale proci, kao i zbog gubitka djeteta. Mozda cete moci jedan drugome dati dobru podrsku i mozda cete cak osjetiti da vas je ovo iskustvo jos vise povezalo. Ipak, zalovanje moze ostaviti traga cak i na najbliskije kontakte, narocito kako vrijeme bude prolazilo. U trenucima kada jedan drugoga budete najvise trebali moze doci do poteskoca u pruzanju medjusobne podrske.
Vi i vas partner mozete oboje biti uznemireni na razlicite nacine i u razlicita vremena. Na primjer, jedan od vas moze imati potrebu za pricanjem, dok je dugome potrebna tisina ili naprosto tesko izrazava svoje osjecaje. Jedan od vas moze sto prije htjeti drugu trudnocu, dok drugi zeli sacekati, mozda i vise mjeseci. Vas partner moze osjecati krivnju jer ste vi ta koja je prosla kroz fizicko iskustvo pobacaja.
Nekada se vas partner moze osjecati nesposobnim za pruziti vam pomoc. Neki partneri se koncentriraju na “biti snazan”. Losa strana toga je da se na kraju mogu osjecati izolirano, bez ikog s kim mogu popricati. Takodjer mogu skrivati svoje osjecaje tako dobro da izgleda kao da im nije stalo. (postoji i posebna brošura Muskarac i pobacaj http://www.miscarriageassociation.or...ts/menmisc.pdf )
Neki parovi imaju posve razlicite osjecaje o pobacaju. Ako ste vise uznemireni od vaseg partnera tada on/ ona mogu imati problema u razumijevanju zasto zivot nije vracen u normalu i zasto vama treba vise vremena da prihvatite gubitak. To moze uzrokovati dosta trzavica i rasprava i u vec tako tesko i bolno vrijeme.
Na zalost, vas partner mozda ne suosjeca s gubitkom ili mozda nemate partnera. Neke veze se prekidaju kao posljedica trudnoce ili pobacaja i neke zene se suocavaju s dvostrukim gubitkom djeteta i partnera. Zbog toga se zene mogu osjecati vrlo usamljeno i bez podrske i zbog toga je jos bitnije da pronadju podrsku koja im je potrebna.
Djeca
Djeca cesto osjete kada se nesto lose desava, posebno ako su roditelji ili netko njima blizak uznemireni. Mozda razmisljate o tome da im kazete sto se desilo, vrlo pojednostavljeno, posebno ako su znali za trudnocu. I za to postoji posebna brosura http://www.miscarriageassociation.or...g2children.pdf
Djedovi i bake i ostali rodjaci
Potencijalni djedovi i bake takodjer mogu zaliti za gubitkom unuka i istovremeno se osjecati zabrinuto za vas. Ako vam nastoje pruziti utjehu mogu vam reci i razne pogresne stvari, iako misle da rade dobro. Mogu imati probleme u razumijevanju vasih osjecaja. Na zalost, moze izgledati kao da vas optuzuju, sugerirajuci da je greska na neki nacin vasa krivnja. Mozda im pokazivanje ovakvih brosura pomogne.
Neki ljudi izbjegavaju temu mog gubitka, ili se prave kao da se nije ni desio. Zasto?
Mnogi ljudi se ne znaju suociti s gubitkom i tugom drugih ljudi i zbog toga posve izbjegavaju razgovarati o tome. Mozda se boje da ne kazu krivu stvar i da vas ne povrijede ili se brinu o tome da vas ne podsjecaju na to u trenucima kada vi pokusavate zaboraviti. Neki ljudi vas cak mogu pokusati raspoloziti u nadi da cete tako brze prebroditi pobacaj. Nazalost, neki ljudi naprosto ne razumiju vaznost vaseg gubitka.
Da li ce ovaj gubitak uticati na sansu da imam dijete u buducnosti?
Nakon jednog pobacaja vecina zena ima normalnu trudnocu. Istrazivanja pokazuju da cak ako imate i visestruke pobacaje, i dalje imate dobre sanse za imati dijecu!
Ako ponovno ostanem trudna jako cu se brinuti da ce se pobacaj ponoviti.
Mnoge zene se tako osjecaju. Mozete razmisljati o dodatnoj podrsci kod slijedece trudnoce. Nekim ljudima su to dodatni rani UZV ili UZVovi, dok druge ljude to jos vise uznemiruje. Nekima pomaze dijeljene osjecaja i strahova s drugima; poput razgovora s partnerom, pouzdanim prijateljem, ginekologom ili grupama za podrsku.
Ako vam je potreban razgovor s nekim drugim
Prolazak kroz pobacaj je vrlo uznemirujuce iskustvo, no ne mora biti i usamljeno. Na primjer u Engleskoj postoje posebne grupe i volonteri koji daju podrsku preko telefona (to nisu profesionalni savjetnici ili medicinski eksperti, nego ljudi koji osobno znaju sto znaci proci kroz pobacaj), a i mi imamo ovo mjesto gdje mozemo razmjenjivati nasa iskustva i osjecaje u atmosferi razumijevanja!
Draga luminitsa se javila za pomoc kod prevodjenja, puno joj hvala ona ce dodati prijevod brosure „Pregnancy loss – how you might feel”
U ovoj brošuri možete pročitati kako su se pojedine žene i njihovi partneri osjećali nakon gubitka djeteta. Neke od njih su izgubile dijete u ranoj trudnoći, neke u kasnijoj; neke su prošle kroz izvanmateričnu ili molarnu trudnoću; a nekima su okolnosti učinile gubitak još težim – problemi s plodnošću, naprimjer, ili neki drugi životni problemi.
Čitajući kako su se drugi ljudi osjećali vam može pomoći da jasnije razmišljate o tome što vam se dogodilo i o svojim osjećajima. Zasigurno ćete uvidjeti da su neki ljudi imali osjećaje slične vašima, a to može ohrabriti. No, iskustvo pobačaja* je za svakoga drugačije. Vaši osjećaji zbog gubitka bebe bit će povezani s time kakva ste osoba i sa specifičnim okolnostima. Iako ćete spoznati da ste u mnogočemu slični ostalima, važno je zapamtiti da ničije iskustvo pobačaja neće biti identično vašem.
Kako se možete osjećati
Nikad u životu nisam toliko plakala. Hodala sam uokolo s osjećajem praznine, a trebala sam držati svoje dijete.
Neprestano mislim da je to kazna. Mora da sam nešto pogrešno učinila.
Nakon operacije (zbog izvanmaterične trudnoće), bila sam u potpunom šoku – nedavno sam saznala da sam trudna i odjednom je svemu bio kraj. Ne samo da sam izgubila bebu, nego sam se i osjećala fizički oštećeno. Kasnije sam se usredotočila na fizički oporavak, ali sam emocionalno bila potpuno tupa.
Nisam bila sigurna jesam li trudna, pa sam osjetila i šok i olakšanje kad se to dogodilo. Nakon nekoliko sam dana nastavila život po starom.
Osjećao sam se bespomoćno i iscrpljeno. Vicki je bila vrlo uzrujana i patila od jakih bolova. Htio sam joj pomoći ili maknuti tu bol, ali nisam mogao učiniti ništa osim gledati ju kako plače.
Osjećam se prazno i izgubljeno. Pitam se ludim li.
Možda ćete se poistovjetiti s nekom od ovih izjava. Pobačaj nije svima velik događaj, ali mnogima jest, te većina ljudi osjeća veliku žalost i tugu. Mnogi su zbunjeni ili u šoku. Neki su ljuti. Neki se osjećaju krivo i pitaju se jesu li na neki način odgovorni ili krivi. Neki pričaju o osjećajima ili praznini, žudnji, usamljenosti i manjku samopouzdanja. Drugi osjećaju stres, paniku i gubitak kontrole.
Nekima su osjećaji jaki ali ih ne preuzimaju u potpunosti. Drugi su toliko rastrgani osjećajima da se jedva mogu nositi s njima. Svakodnevni zadaci kod kuće ili na poslu se mogu činiti nemogućima – ili kao da ih se ne isplati obavljati. Svijet vam se može činiti naopako.
Uobičajeno je i osjećati gubitak u fizičkom smislu. Mnogo se žena osjeća vrlo umorno – čak i nakon što prođe nešto vremena nakon pobačaja. Možete patiti i od glavobolja ili bolova u želucu, gubitka daha, osjećati stezanje u prsima, imati zatvor ili proljev ili patiti od nesanice. Ovi će simptomi vjerojatno s vremenom nestati, ali ako vas brinu, javite se liječniku opće prakse.
* Kako bismo olakšali čitanje ove brošure, koristit ćemo riječ «pobačaj» za sve oblike gubitka trudnoće, uključujući vanmateričnu i molarnu trudnoću. Koje god bile vaše okolnosti, nadamo se da će vam ova brošura biti od koristi.
Specifični oblici gubitka
Pobačaj je specifičan gubitak i donosi specifične osjećaje.
Nakon pobačaja, žalujete za osobom koju nikada niste upoznali i za odnosom koji je završio prije nego je počeo. Žalujete ne za osobom koja je živjela i umrla, već za životom koji nije življen. Žalujete za gubitkom svoje budućnosti u ulozi roditelja djeteta koje je umrlo. Niste tužni samo zbog onoga što ste izgubili, već i zbog onoga što se nikada neće dogoditi.
Takvo je žalovanje drugačije od onoga za, primjerice, starijom osobom koja je umrla, i može teško pasti ljudima koji nisu prošli kroz iskustvo pobačaja.
Žalovanje nakon ranog pobačaja također može biti teško jer snaga vaših osjećaja može biti neproporcionalna onome što vam se dogodilo u fizičkom smislu. Žalujete zbog gubitka svog djeteta, a zapravo je u času gubitka dijete tek počelo rasti.
Misliš da je u tebi dijete, a zapravo ga nikada nije ni bilo. Ali jedna je žena (u grupi za podršku nakon pobačaja) rekla, 'Pa, tebi je bilo. Tebi je to bila osoba i imaš pravo žalovati za njom.' I osjetila sam olakšanje.
U sobi za ultrazvuk, očekivala sam vidjeti naše dijete kako se rita i maše kao ludo. Umjesto toga, nšta.
Ponekad poslije ranog pobačaja, žene su iznenađene kada otkriju da su izgubile prepoznatljivu bebu, pa i to može biti šokantno i teško za prihvatiti.
Nerođena beba u malom tobolcu, sva uvinuta, sa tamnim očima i prstićima. Nisam mislila da će biti takva, ali bila je.
Tuga nakon pobačaja je drugačija od ostalih vrsta tuge zbog fizičkog procesa kroz koji ste prošli. Gubitak je fizički koliko i emocionalni.
Bol i krvarenje nisu prestajali. Bila sam tako jadna, nisam mogla prestati plakati i nisam mogla vjerovati da se to događa meni. Nisam se mogla ni prisiliti da se pomirim sa svime jer me svaki odlazak na WC podsjetio na to što mi se dogodilo. Bila sam izmoždena fizički i mentalno, više se nisam mogla nositi sa svime. Zašto mi se to događalo? Osjećala sam se kažnjeno.
...Nakon tri dana, krenulo mi je mlijeko... Činilo mi se kao da netko još dublje zabada nož u moju ranu. To me još više podsjetilo na moju izgubljenu bebu.
Čak i nakon izravnog iskustva gubitka, vjerojatno ćete se neko vrijeme osjećati tužno i umorno, a to vam može otežati nošenje s emocijama.
Teško mi je boriti se i čak su mi i svakodnevni zadaci teret. Neprestano se osjećam umorno i najmanje me stvari iritiraju i čine paničnom – što uopće ne nalikuje meni jer sam inače vrlo mirna osoba.
Tugu nakon gubitka djeteta od ostalih vrsta tuge razlikuje i to što ćete možda razmišljati o još jednoj trudnoći u budućnosti. Vaši osjećaji mogu ići ruku pod ruku sa strahovima o tome zašto se to dogodilo, hoćete li i kada ponovno zanijeti, i ako ostanete trudni, hoćete li izgubiti i to dijete. Neke se ne osjećaju tako i imaju dovoljno samopouzdanja pokušati ponovno:
Mislim da je to prirodno. Mnogo žena doživi pobačaj, a ponekad je tako i najbolje. Radije bih da se to nije dogodilo, ali probat ćemo ponovno i nadati se najboljem idući put.
Drugi pak osjećaju vrlo jaku potrebu za djecom, pa se budućnost može činiti zabrinjavajućom ili čak zastrašujućom:
(Nakon molarne trudnoće) rekli su mi da ne ostanem trudna godinu dana i mogu iskreno reći da mi je čekanje u tom razdoblju bilo dvaput gore od kemoterapije! Iako mi razum govori da je tako najbolje postupati, srce mi govori da mi je nemoguće. Želju za bebom osjećam kao fizičku bol.
Najgore je što mislim da se ne bi mogao dvaput suočiti s time... ne kako bih reagirao da se ista stvar ponovno dogodi. Ne znam kako drugi muškarci reagiraju.
Želim ponovno osjetiti sebe, ali ne mogu. Osjećam da neću biti sretna dok ponovno ne zatrudnim, ali zato jer to toliko jako želim, bojim se da mi se želja neće ispuniti.
Kada žene razgovaraju o njihovim osjećajima nakon pobačaja, često govore stvari poput «Mislila sam da bi već trebalo proći» ili «Je li normalno osjećati se ovako?» ili «Znam ljude koji su prošli puno gore stvari. Zašto se osjećam tako jadno?». Ne postoje pravila o tome kako biste se trebali osjećati nakon pobačaja, i nema pravila koje kaže da su neka iskustva pobačaja manje ili više stresna od drugih.
Primjerice, nije nužno istina da je raniji pobačaj manje stresan – iako se čini da kod nekih ljudi uistinu jest tako. Žene koje su pobacile u ranoj trudnoći ponekad kažu da im je drago da se dogodilo tako rano, ako se već trebalo dogoditi. Ali, i rani gubitak može puno značiti, a nekim je ženama i njihovim partnerima gotovo razoran.
Pobacila sam u sedmom tjednu i još se osjećam prazno. Sanjam o svojoj bebi i neprestano plačem. Svi misle da bih trebala moći «nastaviti».
Jedan od razloga zašto ljudi misle da je raniji pobačaj lakši je taj da se, kako trudnoća napreduje, više vežete uz svoje dijete. No, nekim je ženama čak i rani pobačaj gubitak djeteta kojeg su već poznavale i voljele.
Ne mogu vjerovati da je prije samo tjedan dana u meni rastao novi život, a sada nema ničega. Moja je obitelj samo rekla «barem se dogodilo rano» i «bila je to samo nakupina stanica». Znam da mi samo pokušavaju pomoći, ali mom mužu i meni je to bilo dijete koje je trebalo biti naš sin ili kćer.
Bez obzira kada se pobačaj dogodi, tuga je uvijek golema ako je dijete bilo posebno dragocjeno ili važno. Na primjer, pobačaj nakon terapije za neplodnost je posebno težak:
Znala sam da je pobačaj užasna stvar, ali je nama bilo puno gore jer smo toliko dugo čekali da zatrudnim i nismo znali hoću li uopće moći opet ostati trudna.
Žene i parovi koji su iskusili veći broj pobačaja mogu također osjećati očaj. Može biti teže oporaviti se od drugog ili trećeg gubitka, a nekima osjećaj potrebe za uspješnom trudnoćom može postati vrlo jak.
U protekloj sam godini imala tri pobačaja. Prva i treća bebu sam izgubila u dvanaestom tjednu i oba su pobačaja bila missed ab (zadržani pobačaj). Drugu bebu sam izgubila u šestom tjednu, to je bio rani spontani pobačaj. Očajnički želim dijete, ali se bojim da bi me još jedan pobačaj potpuno uništio.
Velika mi je utjeha to što već imam jedno dijete, ali ujedno i shvaćam što sam izgubila sa četiri pobačaja. Osjećam se obuzeto tugom, ali i znam da ću nastojati dopuniti svoju obitelj.
Gubitak može biti još teži ako imate druge životne probleme. Neke žene prolaze kroz bol pobačaja bez partnera, ili s partnerom koji ne suosjeća, i mogu se osjećati usamljeno. Ponekad trudnoća dovodi do raskola u vezi, pa je gubitak dvostruk. Ponekad postoje i drugi gubici koji povećavaju tugu:
Moj otac je umro nedugo prije nego sam zatrudnila, te bismo dijete nazvali po njemu da je bio dječak. Ali, pobacila sam s jedanaest tjedana i osjećala se kao da je moj otac ponovno umro.
Poneke žene i njihovi partneri nemaju snažne osjećaje prema trudnoći, možda ju čak i nisu željeli, pa ih začudi šok i bol koji dožive nakon pobačaja.
Nisam ni znala da sam trudna, ali osjećam veliku tugu i gubitak. Je li normalno da sam tužna depresivna kao da je netko umro, čak i ako nisam znala da sam trudna? Osjećam se kao da mi nije dopušteno žalovati.
Nakon što sam saznala da sam trudna, odlučila sam abortirati, što mi se u ono vrijeme činilo kao dobra odluka. Nakon te sam odluke pobacila. Bila sam uvjerena da sam u redu i da je bolje da se pobačaj sam desio a ne da sam abortirala. Ali, sada osjećam valove osjećaja i plačem zbog svega što mi se dogodilo.
Važno je ne uspoređivati se s drugim ljudima ili osjećati da bi ste trebali reagirati na određen način. Ne postoji «pravi» način ponašanja. Najbolje ćete si pomoći tako da prihvatite svoje osjećaje takve kakvi jesu. Ne morate opravdavati svoje osjećaje, osuđivati se ili se ispričavati.
Koliko ću se dugo ovako osjećati?
Čini se da je odgovor na svako pitanje vezano uz osjećaje nakon pobačaja «Ovisi» ili «Razlikuje se od osobe do osobe». Nitko ne može reći koliko ćete dugo proživljavati osjećaje vezane uz vaš gubitak. Većina žena koja je prošla kroz iskustvo pobačaja, a često i njihovi partneri, kažu da je osjećaj tuge trajao dulje no što su očekivali. Mnogi kažu da su mislili da će ranije moći nastaviti s normalnim životom.
Ljudi oko vas će možda očekivati da normalno nastavite s životom ranije nego što vi to možete.
Prošla su tri mjeseca od pobačaja, ali ja sam izgubljenija i osjećajnija nego ikada prije, a to što se moram praviti hrabra mi samo otežava situaciju. Na dnu sam i izolirala sam se od većine prijatelja i obitelji koji su prezaposleni vlastitim životima da bi još pomogli i meni.
Prijatelji i obitelj su me podržavali, ali osjećam da su svi nastavili dalje i ne nužno zaboravili što se dogodilo, nego zaboravili da se ja nisam pomaknula s mjesta. Ne znam što da očekujem od ljudi, ne želim ogreznuti u svoju tugu, ali sve o čemu trenutno mogu razmišljati je želja da ponovno budem trudna.
Nije neobično ni da se teški trenuci ponove čak i kada ste se počeli osjećati bolje i spremnije nositi se.
Nakon ranog pobačaja žalovala sam u sebi, kratko, oko dva tjedna, i iako se tuga nastavila neko vrijeme, osjećala sam da sam hrabro preboljela ono najgore. Ipak, četiri mjeseca nakon gubitka kao da sam na vrlo tužnom i mračnom mjestu. Osjećam se prazno i ne znam zašto.
Ponekad loš dan dođe iznenada, a možda i s razlogom – možda zato jer je prijateljica zatrudnila ili rodila, možda zato jer ste umorni i tužni. Obljetnice također mogu biti teške – kao primjerice obljetnica začeća, dan ultrazvuka, dan samog pobačaja ili očekivani datum porođaja. Postoje stvari koje možete učiniti na te dane. Pogledajte pod «Sjećanje» ima li ideja koje vam mogu pomoći.
Iako će vaši osjećaji s vama biti neko vrijeme, oni će se promijeniti. S vremenom će postajati manje bolni i podnošljiviji.
Moglo bi biti teško nositi se ako ljudi oko vas ne razumiju što osjećate. Nije neobično da ljudi, čak i oni bliski vama, od vas očekuju da se ponašate na određen način i budu iznenađeni ako se ponašate drugačije.
Svi misle da bih do sada već trebala preboljeti, da bih trebala imati drugo dijete. Ali ja želim ovo dijete.
Ako su ljudi kritični prema vama, možete se početi osjećati krivo. Na primjer, ako vam dovoljan ljudi kaže da gubitak trebate ostaviti iza sebe i nastaviti sa životom, možda ćete početi osjećati kako bi upravo to trebali učiniti.
Bila sam trudna samo osam tjedana i odonda sam čula toliko strašnih priča o ženama koje su pobacie i kako sam sretna što se ništa od toga nije dogodilo meni. Kada se dogodilo prvi puta, sve sam poslušala i složila se sa svima, ali sada osjećam da bih mogla ošamariti sljedeću osobu koja mi kaže da sam dobro prošla, ili da vjerojatno nešto nije bilo u redu s djetetom, ili da je to bila sudbina, ili da sam mlada i da ću ubrzo ponovno ostati trudna. Zato jer dobivam sve te «pozitivne» komentare, osjećam da se ne bih smjela osjećati toliko loše.
Mnoge žene kažu da je posebno teško biti u društvu prijateljica ili članica obitelji koje su trudne ili su nedavno rodile. Neko vam se vrijeme može činiti da je svijet prepun trudnica i beba.
Kada sam ja pobacila a ona nije, odnos nam se zategnuo. Ona je osjećala krivnju što nastavlja s trudnoćom, a ja sam se osjećala krivom jer se ona osjećala krivom!
Moja šurjakinja je rodila divnog dječaka... Znala sam da ću se trebati s time nositi, ali me iznenadila silina moji osjećaja i depresije. Držati ga i gledati koliko je sreće donio cijeloj obitelji podsjećalo me na ono što smo i mi mogli imati.
Reakcije vaše obitelji, prijatelja, i čak ljudi s kojima radite vam mogu biti važne, a ako se osjećate osjetljivo, krive riječi ili krivi stavovi mogu vas povrijediti. No, ponekad vas ljudi neće podržati na način koji vam je potreban jer jednostavno ne znaju što reći ili učiniti. Možda su uplašeni da će reći nešto krivo, ali ne žele pitati što bi bilo ispravno. Ako im uspijete objasniti što bi vam pomoglo, bit će vam zahvalni. Ako ne, potražite potporu od prijatelja koji bolje razumiju kroz što prolazite.
Mislim da sam se najbolje razumjela sa svojim prijateljicama, ženama koje se mogu poistovjetiti s time što sam prošla.
Bez obzira što vam rekli drugi, budite svjesni onoga što je za vas najbolje. Svi se razlikujemo i ne postoje pravi i krivi načini ponašanja. Ako imate prijatelje koji vas podržavaju i razumiju, mogu vam pomoći da dođete do najboljeg načina nošenja s problemima.
Bliske veze
Neki se parovi međusobno mogu podržavati toliko dobro da im ne treba podrška drugih.
Zajedno smo prošli toliko toga. Nikome ne želim takvo iskustvo, ali to nas je zbližilo.
Tuga može dovesti u kušnju i najjače odnose, pogotovo s vremenom. Vi i vaš partner možete biti uzrujani, ali na drugačije načine ili u drugo vrijeme. Na primjer, jedan može poželjeti razgovarati, a drugi željeti tišinu. Jedan će željeti nastaviti sa životom, a drugi htjeti pauzu.
Možda će dan kada ćete se osjećati dobro i voljno nositi se biti isti dan kada će se vaš partner osjećati loše. One dane kada će vam najviše trebati potpora će možda vaš partner biti najmanje spreman pružiti vam ju. Ovo može uzrokovati napetosti i možda ćete se osjećati ljuto i svadljivo baš kada biste si trebali biti bliski.
Pobacila sam pred dva tjedna i od onda sam nervozna i ljuta, pogotovo na svog partnera. Teško mi je nositi se sa svakodnevnim obavezama na poslu i kod kuće. Sve to počinje utjecati na naš odnos i mislim da se baš ne nosim najbolje sa svime. Pokušala sam se prilagoditi, ali to očito ne funkcionira.
Različito smo se postavili prema tome i umalo smo se rastali. Mogli smo se nositi s pobačajem, ali neplodnost koja je uslijedila nas je dovela do ruba.
Muškarcima napetosti teže padaju ako se osjećaju isključeno:
Ljudi zovu i nitko ne pita kako sam. Kao da Kate treba reagirati na gubitak a ja ne, i to me izluđuje.
Ako osjećate da pritisak razdvaja vas i vašeg partnera, možda pomogne ako potražiti pomoć izvan vašeg odnosa, ne kao zamjenu, nego tako da niste potpuno ovisni jedan o drugome kao par. Pogledajte pod «Traženje podrške».
Seksualni odnosi s partnerom također mogu biti teški neko vrijeme. Nekim je parovim vođenje ljubavi utješno i zbližava ih, dok je nekim podsjetnik na trudnoću. Često jedan partner želi voditi ljubav kako bi pokazao da mu je stali, ali drugi ne želi.
Pogotovo ženama spolni odnos može biti podsjetnik na trudnoću i pobačaj, te to može otežati spolne odnose na neko vrijeme.
Imali smo poteškoće svaki put kada bismo pokušali voditi ljubav. Osjećala sam krivnju što pokušavam uživati tako brzo nakon gubitka bebe, ali sam znala da ako ne počnem ubrzo ponovno voditi ljubav, odgađat ću to dok ne postane ozbiljno, pa sam se prisilila da polako ponovno krenem.
Na vaše spolne odnose može utjecati i postojanje želje za ponovnim začećem. Neki ljudi misle da je u redu pokušati začeti vrlo brzo nakon pobačaja, neki trebaju prostora. Ako se vi i vaš partner razilazite u mišljenjima oko toga kada je vrijeme za iduću trudnoću, nećete se moći zbližiti i možda se počnete svađati o stvarima o kojima se najmanje želite svađati. Ako želite ponovno začeti, seks vam može postati izvor stresa:
Više je posao nego užitak; mislim da ne želim začeti na ovakav način.
Nije neobično imati problema sa seksom neko vrijeme. Ako ste oboje tužni i uzrujani, to će gotovo sigurno utjecati na vaše spolne odnose, te se možda neko vrijeme nećete željeti na načine na koje ste navikli.
Ako osjećate da vaši problemi traju predugo, promislite o tome da zatražite pomoć. Možda odlučite potražiti pomoć oko vaših osjećaja o pobačaju (pogledajte pod «Traženje podrške») ili kontaktirati udruge koje vam mogu pomoći.
Traženje podrške
Ako se borite sa svojim osjećajima, potražite podršku. Možda ćete to htjeti učiniti odmah nakon pobačaja ili nešto kasnije. Neki ljudi pomoć zatraže nekoliko mjeseci, pa čak i godina, kasnije. Razmislite o tome kakva vam podrška najviše treba.
Razgovor...
Možda ćete poželjeti razgovarati s nekime – možda vašim partnerom ili nekime od vaše obitelji i prijatelja. Recite im da želite razgovarati i pitajte mogu li odvojiti nešto vremena za vas.
Možda bi vam bolje odgovaralo razgovarati s nekim manje bliskim. Možete, primjerice, pitati svog liječnika opće prakse za pomoć ili zamoliti ga da vas uputi savjetniku. Ako ste pobacili u bolnici, možete pitati ima li ona specijaliziranu medicinsku sestru ili babicu koja će odvojiti vremena za vas. Ako ste izgubili bebu nakon liječenja neplodnosti, možete razgovarati i sa savjetnikom u klinici za liječenje neplodnosti.
...ili šutnja
Osjećate li da ste dovoljno pričali i da trebate drugačiju vrstu podrške, ili mislite da vam razgovor ne bi pomogao, promislite što biste još mogli učiniti da vam bude lakše. Pogledajte prijedloge pod «Prisjećanje». Promislite o tome kako provodite dane i može li biti blaži sami prema sebi. Pazite li na sebe, dobro jedete, vježbate i odvajate vremena za aktivnosti u kojima uživati, možete si pomoći više no što ste mislili.
Informacije
Možda ćete imati mnogo pitanja, biti zabrinuti oko nečega, a pouzdane informacije vam mogu pomoći. Ovisno o tome kakvu vrstu informacija trebate, možete kontaktirati:
• svog liječnika opće prakse ili medicinsku sestru
• babicu
• bolničko osoblje odjela na kojem ste liječeni
• razne udruge
Prisjećanje
Mnoge žene koje su žalovale zbog gubitka djeteta, bez obzira kada se i kako on dogodio, kažu da nikad ne mogu do kraja zaboraviti.
Kako biste zapamtili svoju bebu, može vam pomoći ako činite nešto za nju ili njega. Primjerice:
• posadite poseban cvijet ili grm u vrtu
• zapalite svijeću na obljetnicu ili druge bitne dane
• kupite nešto da vas podsjeti, komad nakita, plišanog medu ili neku lijepu stvarčicu
• napravite kutiju uspomena sa slikama vas dok ste bili trudni, slikama s ultrazvuka, stvarima koje ste kupili ili izradili bebi...
• napišite pismo ili pjesmu djetetu
Sve ove stvari mogu biti način izražavanja vaših osjećaja, obilježavanja onog što se dogodilo i prepoznavanja važnosti tog događaja.
Nakon što sam odlučila da ću se djeteta prisjećati uz pomoć komada nakita, provela sam dosta vremena razmišljajući što bi bilo prikladno. Na kraju sam se odlučila za jednostavan prsten, zapravo burmu, na desnoj ruci. Nosim ga cijelo vrijeme, i njegova je jednostavnost, simbolika ljubavi bez početka i kraja, značajna. Kad sam ga počela nositi, bila sam ga svjesna. S vremenom je postao dio mene, baš kao što je beba bila i još jest dio mene.
Uspjela sam nabaviti sliku sa svog sedmog ultrazvuka. Nekome tko nikada nije izgubio bebu ne bi značila ništa, ali mom mužu i meni to je bila jedina stvar koja nam je ostala od bebe. Nekoliko tjedana kasnije, nakon što sam pobacila, kupili smo dvije biljke i zasadili ih u vrtu pokraj jezerca i drveta kruške za uspomenu na naše maleno.
Obredi
Možda vam je važno održati neku vrstu obreda.
Ako niste imali sprovod vašeg djeteta ili bilo kakav drugi obred, možda ćete poželjeti održati misu zadušnicu, bilo u crkvi, ne nekom vama posebnom mjestu, kod kuće ili u vrtu. To ne mora biti veliki događaj; može biti malen, samo vi i vaša najbliža rodbina i prijatelji.
Za roditelje andjela - tekstovi za samopomoc
ona ce dodati prijevod brosure „Pregnancy loss – how you might feel”
Odgovori s citatom
