Draga Renchi,
Tuguj i oprosti se od bebiec, to je velik gubitak i imaš svo pravo na svijetu biti tužna i ljuta i plakati se, al misli i na svoju dječjicu i na onu malu anđelicu koja te gleda kako se mučiš u svemu ovome? A njezine okice čekaju da je prihvatiš i voliš kakva jest - kao dijete koje je živjelo vrlo, vrlo kratko. I ona takva treba tvoju ljubav. To je teško, ali moramo. Najteže se oprostiti od svojih snova, znam to, ja sam tri tjedna nakon spontanog samo surfala i nisam uopće bila nešto sposobna ni za što, stegne me oko srca kad vidim bebu, teško mi je gledati robicu za bebu - jer sam o svemu tome maštala, vezala se, i normalno da jesmo, kakve bismo bile da nismo maštale o svom djetetu?
Ali sada je tako. Dva anđela živa,i meni i tebi, ovdje, jedan u Nebu. I dobro. Tri puta majka. Dobra majka. Sve je u redu, i bit ćeš u redu, i tvoja djeca, a tvoja anđelica je još najbolje od svih vas