Bog ne postoji jer da postoji ne bi uzimao andjele

[renchy]

Neka mi netko opravda ovo i neka mi netko smanji bol ako umije,mog andjela nema i uzeo ga bog jer je sebican i zeli sve sto je dobro i ja sam bila dobra pa me kaznio i zivjela sam zivotom andjela bez svoje mame pa je izabrao mene da mi otme dusu i srce.Jesam li bila dovoljno dobra u zivotu da mi to ucini?Boze ako si jaci i ako si mi nju uzeo,doci cu gore da ti se suprostavim jer to nisi smio uciniti,nikad ti necu oprostiti.Ne diraj mi djecu koju sam rodila,ubi me jedino jer bol koju si mi namjenio ne znam se borit s njom.Oduvijek govorim da je moj bog osvetnik jer svetio si se svima ko me taknuo,AL CIME SI TO NAPLATIO????

[Teica]

Renchy, mila, anđeli su Božji izaslanici na Zemlji...

Naša nesreća je što smo ograničeni fizičkim, vidljivim - rijetki vide i čuju anđele, a TI si

sigurno jedna od tih rijetkih.

S tobom sam i javim ti se sutra


Ako mi ovaj moj polimiozitis dopusti (nažalost,jedva hodam), pratit ću te doktorici.

[Blekonja]

Renchy, mila, anđeli su Božji izaslanici na Zemlji...

Naša nesreća je što smo ograničeni fizičkim, vidljivim - rijetki vide i čuju anđele, a TI si

sigurno jedna od tih rijetkih.

S tobom sam i javim ti se sutra


Ako mi ovaj moj polimiozitis dopusti (nažalost,jedva hodam), pratit ću te doktorici.

renchy draga
Teica ti si pravi anđeo, renchy je sretna što će te upoznati!!!

[tvoja sjena]

Draga renchy,
ja nisam vjernik, a ako sam do sad i sumnjala u to, sad sam sigurna da nikad neću ni biti.
Ali to nam ne može ni pomoći ni odmoci. Mogu ti reći samo što je moja psih. rekla meni: da imaš pravo biti tužna i ljuta na svih (doktore, boga, svih koji neznaju kako su sretni što imaju djecu živu i zdravu), svih osim na sebe. Ucinila si sve što si mogla za svoju bebu, kao i svi mi. I ne, NIJE FER da se to desilo, i nije fer da drugi imaju svoje bebe a mi ne.
Renchy drži se, imaš nas. I bez obzira na vjeru ili ne, mi smo uz tebe. Budi i ti uz nas.
Cure žao mi je da ste i vi sve prošle kroz to ali mislim da bez vas ne bih mogla. Dajete mi snagu, ako ste vi mogle naprijed sa životom, vjerujem da ću i ja jednog dana moći, i renchy skupa sa mnom.

[Snjeska]

Renchy, tvoje riječi su bile i moje prije nekoliko godina.
I sada me boli, i sada je prestrašno...
ali sada se ne usudim tako govoriti, bojim se da mi ne uzme još i više

[renchy]

Placem i placem i mrzim sve sto su pripomogli da mi se ovo dogodi i mozda mi sutra na nalazu ustanove karcinom da mi se siri tjelom i na to sam spremna,jer sve sto mi je namjenio ni sjena ne moze biti onom sto sam prozivjela od njega,a uzeo mi zdravog andjela...

[bambus99]

Renchy, neznam sta da ti napisem a da ti bude lakse... tih rjeci nema... mogu samo da ti posaljem jedan veliki

[Pepita]

renchy draga iako sam vjernica ne volim pisati o tome da su djeca otišla gore s razlogom, jer znam da za majku razloga nema. Ona želi svoje dijete uz sebe i to je uredu.
Ne mogu zamisliti koja je to bol, ne znam ti kazati niti jednu riječ utjehe...
Samo ću ti kazati rečenicu koja je davno u jednoj situaciji meni pomogla - "Nema toga što pametna ljudska glava ne može".
Šaljem ti najveći virtualni zagrljaj na svijetu!

[bodo]

Placem i placem i mrzim sve sto su pripomogli da mi se ovo dogodi i mozda mi sutra na nalazu ustanove karcinom da mi se siri tjelom i na to sam spremna,jer sve sto mi je namjenio ni sjena ne moze biti onom sto sam prozivjela od njega,a uzeo mi zdravog andjela...

Strašno je izgubiti dijete i zasigurno nema veće boli.Nemoj me krivo shvatit ali moraš se pokušati trgnuti i borit jer imaš 2 djece koje te trebaju,nemoj ih zanemariti jer ja duboko vjerujem da i tvoja Anđelica to želi.

[luna09]

Draga renchy,ja sigurno nemam odgovor kao ni objasnjenje zasto se ovakve uzasne stvari desavaju jer sam i sama prosla kroz fazu ljutnje na Boga.I dan danas ne razumem.Bila sam vernik,verovala sam da ako cinis dobro dobro ce ti se vratiti.Nasa devojcica je trebala da dodje posle mnogo godina patnje i ruznih desavanja u nasim zivotima,bukvalno je bila svetlo za sve nas.Kad smo je izgubili nastao je pakao,izgubila sam tlo pod nogama.Nisam imala za sta da se uhvatim.Bilo je ili cu da zivim ili ne.Nekoliko meseci sam tako samo lebdela,mrzela Boga sto me je tako okrutno kaznio a nisam znala cime sam to zasluzila.Onda sam jednog dana slucajno uzela neke dnevne novine u kojima je bila vest o saobracajnoj nesreci u kojoj je poginula beba od 6 meseci dok su roditelji ostali nepovredjeni.Citajuci clanak vidim da kazu da su bebu dobili posle vise vantelesnih u svojim cetrdesetim godinama.Uzas!Pa nijedna zena,nijedan ljudski stvor ne zasluzuje takvu kaznu.Dobili su to dete,radovali mu se,mazili,hranili,gledali njegove prve osmehe,uspavljivali a onda im je otrgnuto na najgori nacin.Tada sam se malo trgla jer sam pocela da razmisljam o tome kakvi se sve uzasi desavaju ljudima,gledaju svoju decu kako se bore za zivot,gube ih i ostaju bez trunke nade da ce ih vise ikad imati i 1000 drugih uzasa koji se svakodnevno desavaju ljudima.Sigurno da ni ti ljudi ne zasluzuju takvu bol i sigurno da nisu kaznjeni od Boga za nesto.Nemoj pogresno da me razumes,svakom je svoja bol najveca i tesko se tu nalazi uteha ali nemoj misliti da si kaznjena jer kad pogledas oko sebe videces mnogo ljudi i dece sto zive u nekoj patnji pa je nemoguce da su svi kaznjeni zbog necega.Ako gresim i ako jeste tako onda mi takav Bog ne treba.Ucili su me da je Bog milost a ne kazna.Zelela bih da mogu to da razumem najbolje ali ne razumem,mozda ce doci vreme kad cu moci.
Sa Bogom se nisam pomirila u pravom smislu te reci,odgovor postoji ali ja jos uvek nisam spremna da dodjem do njega.Jednom sam na ovim stranama procitala da knjiga Koliba Vilijem Pol Janga daje dosta odgovora na ova pitanja zasto se ovakve i slicne stvari desavaju i zasto to Bog ne moze da spreci.Kupila sam knjigu,pocela sam da je citam i ostavila je na polici gde je i sada.Nisam spremna,kad budem i ako budem citacu je.Do tada zivim bez tog odgovora i borim se sa tim bolom kako umem i znam.Dobila sam sina posle toga,cekam jos jednog i to je razlog da zivim.
Jos uvek je rano da se oporavis ali svakako potrazi strucnu pomoc.Ja sam je potrazila posle 3 meseca a bila sam u velikom haosu,moji su se jako plasili za moj zivot i moje zdravlje.
Sto se tice nalaza obdukcije budi spremna da procitas taj papir.Kada sam ga ja citala samo sam pomislila/ne daj Boze da vise ijedna majka cita ovako nesto gde u detalje pise kakvi su organi tvoje bebe a na kraju da je bila zdrava a umrla zbog zastoja u disanju.Ne znam da li bi mi bilo lakse da je pisalo da je bila bolesna,stvarno ne znam.U svakom slucaju je uzasno i tesko.
Zagrli svoje decake draga renchy,potrebna si im.I njima je verovatno tesko da te gledaju takvu a ne mogu da ti pomognu.Ja sam bila protivnik tableta za smirenje i antidepresiva ali sam na kraju ipak pristala da ih uzimam.Pila sam ih nepuna dva meseca i pomoglo je.Meni je moj dr rekao da je sad i telo u uzasnom haosu zbog hormona koji su se poremetili porodjajem pa su antidepresivi delovali bas na to uravnotezenje hormona u mozgu.Pomoglo je,nisam odjednom pocela da se smejem i nisam bila srecna ali sam mogla da preguram dan bez padanja u najgore ponore koji su se pre toga svakodnevno desavali.
Budi hrabra i jaka,najjaca za svoju decu

[yasmin]

Brdo iznad oblaka- Vesna Krmpotić (izgubila je osmogodišnjeg sina zbog leukemije)
možda nekome pomogne shvatiti zašto i dati utjehu

[kljucic]

Brdo iznad oblaka- Vesna Krmpotić (izgubila je osmogodišnjeg sina zbog leukemije)
možda nekome pomogne shvatiti zašto i dati utjehu

Upravo sam pročitala knjigu. A prije toga sam pročitala "Mističnog putnika". Ali nisam sigurna da bi mi to pomoglo mjesec dana nakon gubitka. Tugovanje ima svoje faze koje se moraju proći. I ovo što renchy sada osjeća je dobar znak. Treba biti strpljiv sam sa sobom. Dati si vremena. I kockice će se posložiti. Ja još uvijek tragam. Ni sama ne znam za čim.
Ja ću ti samo reći, renchy, da je u redu da se ljutiš na Njega. I On ti neće zamjeriti. Razumije On. Ali dat će ti s vremenom da shvatiš i prihvatiš. Zato, kad dođe vrijeme, počni tražiti. I dat će ti. Bit će sve u redu.

[latika]

draga renchy znam da će ti uskoro biti bolje, sve smo prošle te grozne faze ali nažalost potrebno je vremena da stvari budu koliko toliko dobre.
Zao mi je sto si ljuta na Njega, želim da ti osjećaji što prije prođu i da tvoje srce opet osjeti ljubav prema Ocu.
Meni je dosta pomogla knjiga Koliba, jako je utješna , probaj je pročitati kad budeš raspoložena
preporučila bi ti još ova predavanja da pogledaš kad budeš imala vrenena.

http://www.youtube.com/watch?v=221i0...source=message

http://www.youtube.com/watch?v=lB9k0...source=message

http://www.youtube.com/watch?v=zgSJ9...source=message

[latika]

ova predavanja mogu dati odgovor na tvoja pitanja, kao i na pitanje svakoga od nas ko se pita zasto se dešava zlo!!!

[renchy]

Drage moje hvala vam na toplim rijecima i utjesi,ali eto nemam srece pa nemam...Izgubila sam bebu u 5mj,lezala 7dana u bolnici,za 2tj zavrsila na hitnoj,ponovo bolnica 3dana i druga kiretaza,a danas...evo konacno sam otisla na kontrolu u bolnicu,nadajuci se da je sve zavrseno sto se tice fizicke boli jer srce mi krvari i dok sam jucer pisala da gore ne moze biti,evo da moze...dosla sam kuci po stvari i vracam se u bolnicu,sutra je treci operativni zahvat.Boze imas li milosti?Samo se nadam da cu prezivjeti i da mi sinovi nece ostati sirocici,ovaj maleni mi ima god i pol i bojim se ako umrem da mamu nece upamtiti.Ledi mi se krv u zilama,mozda me moja curica zove k sebi.Razlomljena sam nacisto.Ako se vratim,javit cu vam se,pomolite se bogu za mene jer mozda je osjetio koliko patim i sad prepustam njemu svoj zivot,odlucit ce on.

[laumi]

renchy, sretno u bolnici, mislit ću na tebe! bit će sve u redu.
javi nam se.

[tvoja sjena]

renchy sigurna sam da će sve biti u redu! Javi nam se cim se vratiš! Veliku pusu ti šaljemo da što prije prebrodiš i ovu prepreku. Svi smo uz tebe.... U našim si mislima

[winnerica]

Renchy, samo da te zagrlim! Drži se, ti si borac i imaš se za koga boriti!

[Beti3]

renchy, KAD se vratiš, javi se. Ne ako, kakav ako. Možeš ti to.

[bambus99]

renchy, KAD se vratiš, javi se. Ne ako, kakav ako. Možeš ti to.

x

[RozaGroza]

Ja sam imala užasne faze ljutnje na Boga i nevjere. Uzeo mi je troje djece, namučio me, prošla sam kalvariju, živjela na dnu godinama. Moj muž je za svo to vrijeme zadržao vjeru i njegova je rasla a moja nije bila nikad manja.
I onda sam počela učiti i shvaćati zašto. I iako je nama kocept života i smrti realan, Bogu je potpuno svejedno dali smo živi ili mrtvi, ako smo u njemu. Vjerujem da su moja djeca sa njim, nadam se. Mogu samo živjeti život što bolje i ispravnije i što poslušnije i biti zahvalna za blagoslove koje mi je dao nakog užasnih gubitaka. Kad sam shvatila da ja nemam pravo sumnjati u Božja djela život je krenuo skroz drugim tokom.

[tvoja sjena]

Meni je sve ovo totalno neshvatljivo. Ali ako vama pomaže, sretna sam zbog vas. Ja ću svoju utjehu morati naći negdje drugdje.

[adal]

Znam da ce mnogi burno reagirati posle moga posta....ja ne znam odkud ovoliko bogohuljenje,odkud ovolika srdzba prema Bogu,ljudi moji vjerujte ili nemojte vjerovat ali ne krivite NJega za sve sto vam se dogodi jer za mnoge stvari je sam covjek kriv,a neke su izvan nase moci i jednostavno se desavaju,i ja sam izgubila bebu dugo cekanu i trebalo mi je godina dana da se prisaberem i da se pomirim sa tim ali nikad nisam krivila Boga za to jer je to moja sudbina i tako mi je bilo zapisano isto sto mi je mozda zapisano da cu uskoro grliti svoju srecicu ili mozda ne,ali isto kako postoji Bog tako postoji i zlo,tu je prisutno je svuda oko nas i ono je uzrok mnogih nesreca ali svi krive Boga mozda zato jer im treba krivac,tesko jeste,i boli,uzasno boli ali s vremenom bude lakse jer htjeli vi ili ne priznati Bog je taj koji vam olaksa s vremenom tu bol i pruzi vam novu sansu i u vas zivot dovede novi tracak sunca,novu srecu,ON je taj koji vasu dusu lijeci.....a sad slobodno me napadajte to je vase pravo i nije mi bila namjera nikoga uvrijediti vec samo reci svoje misljenje...

[luna09]

Adal,u trenucima kad se tlo gubi pod nogama,kad gledas svoje dete kako se bori za zivot i gubi tu bitku prizivas Boga.Mislim da je ljudski pa cak i normalna reakcija da tad trazimo krivca za ono sto se desilo.Kako nam molitva u tim trenucima ocaja nije bila uslisena krivimo Boga .Sve(ili velika vecina) zena je prosla ovu fazu.Neke su odgovor nasle pre,neke kasnije a neke jos uvek traze.Mislim da Bog to razume.Ne napadam te niti imam nameru a narocito ne na ovom podforumu.I sama si prosla kroz gubitak i drago mi je sto si ti svoj mir po pitanju vere nasla i sto ga imas.Mozda bi ovo mesto trebalo mamama andjela da olaksa da taj put nadju a ne da budu optuzene za bogohuljenje zato sto to nisu u stanju.Samim tim sto trazimo odgovor na dobrom smo putu.Ja licno nisam htela nista na silu,kad bude doslo vreme nacicu odgovor.

[santana]

Za vjernike da,ali za ateiste ne.

[Marsupilami]

Upravo sam pročitala knjigu. A prije toga sam pročitala "Mističnog putnika". Ali nisam sigurna da bi mi to pomoglo mjesec dana nakon gubitka. Tugovanje ima svoje faze koje se moraju proći. I ovo što renchy sada osjeća je dobar znak. Treba biti strpljiv sam sa sobom. Dati si vremena. I kockice će se posložiti. Ja još uvijek tragam. Ni sama ne znam za čim.
Ja ću ti samo reći, renchy, da je u redu da se ljutiš na Njega. I On ti neće zamjeriti. Razumije On. Ali dat će ti s vremenom da shvatiš i prihvatiš. Zato, kad dođe vrijeme, počni tražiti. I dat će ti. Bit će sve u redu.

Potpisujem, renchy draga, daj si vremena

[Marsupilami]

@adal

I sama kazes da ti je trebalo godinu dana da nadjes svoj mir.
Ako ti nisi bila ljuta na Boga to ne znaci da neki drugi jesu i na to imaju potpuno pravo.
Nije to bogohuljenje, to je ljudska reakcija i sigurna sam da Bog nikada ne bi zamjerio majci takve osjecaje, na kraju krajeva On nas je napravio takvima, sposobnima da osjecamo ljubav i mrznju u jednakoj mjeri.
Razumije On kao sto bi svaki roditelj razumio svoje dijete koje pati tako i On razumije nas

[Marsupilami]

Drage moje hvala vam na toplim rijecima i utjesi,ali eto nemam srece pa nemam...Izgubila sam bebu u 5mj,lezala 7dana u bolnici,za 2tj zavrsila na hitnoj,ponovo bolnica 3dana i druga kiretaza,a danas...evo konacno sam otisla na kontrolu u bolnicu,nadajuci se da je sve zavrseno sto se tice fizicke boli jer srce mi krvari i dok sam jucer pisala da gore ne moze biti,evo da moze...dosla sam kuci po stvari i vracam se u bolnicu,sutra je treci operativni zahvat.Boze imas li milosti?Samo se nadam da cu prezivjeti i da mi sinovi nece ostati sirocici,ovaj maleni mi ima god i pol i bojim se ako umrem da mamu nece upamtiti.Ledi mi se krv u zilama,mozda me moja curica zove k sebi.Razlomljena sam nacisto.Ako se vratim,javit cu vam se,pomolite se bogu za mene jer mozda je osjetio koliko patim i sad prepustam njemu svoj zivot,odlucit ce on.

U mojim si mislima i molitvama draga i naravno da ces se vratiti i javiti nam se sama, samo hrabro

[latika]

Kad sam ugledala naslov teme bila sam zgrožena, ali mi kršćani znamo da kad god se obraćamo svojoj braći i sestrama samom se Bogu obraćamo, kad god utješimo i pomognemo svojim bližnjima samom smo Bogu pomogli.I zato trebamo biti na raspolaganju svima koji pate a posebno onima koji prolaze one grozote koje smo i sami prošli, trebamo tješiti i znati slušati, ali mi kršćani trebamo znati i opomenuti svoju braću kad vidimo da idu pogrešnim putem.

[mlukacin]

Renchy, nadam se da si dobro.... Čekam da se javiš....

Znam kako ti je , ja sam mama dva anđela. Zapravo to nikada ovdje nisam ni izrekla jer... eto... ne znam ni sama. Ne mogu sudjelovati u diskusijama.
Ako si ljuta na Boga, ljuti se... reci mu ali shvati jedno - da ti nije on kriv, da je Bog samo ljubav i on nikada nebi napravio išta da te povrijedi. On ne kažnjava!!
Nadam se da ti ovaj događaj neće poljuljati vjeru, zapravo bi trebala još više učvrsnuti i graditi svoj život na stijeni.

Što se tiče bogohuljenja. Ne treba biti licemjeran, pa Bog zna što osjećaš. Ako osjećaš da si ljut onda si ljut na njega.... ne možeš glumiti!

[Teica]

Evo samo da javim da je renchy operirana laparoskopski, boli je pa joj je teško

pričati ali rekla je da vam prenesem da vas pozdravlja !

[Marsupilami]

ali mi kršćani trebamo znati i opomenuti svoju braću kad vidimo da idu pogrešnim putem.

Za sve postoji pravo vrijeme pa tako i za ukor.
Srcu treba vremena da zacijeli, a da bi pocelo zacjeljivati prvo treba izbaciti iz sebe gorcinu i ljutnju a za to je pak potrebno vrijeme.
Rane od renchy su jos presvjeze, fizicka bol koja ju jos uvijek prati je stalni podsjetnik na njen gubitak.
Nijedan roditelj nece vikati i grditi svoje dijete dok se ono drzi za krvavo koljeno i place zato sto nije pazilo unatoc upozorenjima nego ce zagrliti svoje dijete i zavidati mu rane, a kasnije kada rana pocne zacjeljivati objasnit ce mu lekciju.

Isto tako nas Otac ne ocekuje da kudimo svoju bracu i sestre kada posrnu, trebamo im biti podrska i oslonac dok je rana svjeza, slusati i biti rame za plakanje bez puno rijeci.
Bozja je ljubav bezgranicna i bezuvjetna....On nikome ne zamjera pa zato nemojmo ni mi

@Teica
Puno ju pozdravi i reci joj da smo uz nju u mislima i molitvi

[Patik_moj <3]

Teica, pozdravi nam renchy i reci joj nek nam se drzi! Mislimo na nju!!

Ja sam nazalost u istim odnosima sa Bogom kao i nasa Renchy...odgajana sam u katolickom duhu, ucena da se svaka prepreka moze preci uz Njegovu pomoc, molila kad mi je bilo najteze...Kad sam upoznala supruga, nije znao sto znaci rijec obitelj i Bog.Lagano uz mene je poceo moliti i vjerovati u Boga. Svaku Nedjelju smo odlazili na Misu, zivjeli zivot pravog katolika. Drugima pomagali, bez da su pomoc trazili, uvijek bili na raspolaganju...Moj muz cesto kaze da se svake nedjelje Bogu zahvaljivao na nasem Patricku i sto sam ja dobro. Nismo nista trazili od njega, samo da nas troje sacuva i ucvrsti kao obitelj...Necu nikad zaboraviti svoje prvo i posljednje krvarenje negdje pocetkom petog mj. kad sam se krivila i molila Boga da mi ga ne uzme, nikada strastvenije nisam molila, i uslisao mi je Molitvu...ali, zasto? Da bi mi ga uzeo nakon poroda, nakon sto sam prozivjela uz njeg najljepse dane svog zivota...da uveca moju bol...
Drage moje, meni jako nedostaje moja Molitva...nedostaje mi moja vjera, koja mi je jedini oslonac u zivotu bila...ali nemam snage moliti. Kad sam izisla iz bolnice, nisam se mogla prekrstiti sto sam uvijek radila prije jela ili spavanja...I danas, nakon 2 mj. se nisam promijenila. Nisam jos smogla snage otici u Crkvu i ne znam kada ce to biti...Jednostavno bi mi se to cinilo licemjerno, da odem tamo, a ne mogu istinski moliti...

[mačkulina]

sve majke rađaju djecu ali samo one odabrane rađaju anđele...
ta je mene rečenica spasila da doslovno ne poludim...
za što si odabrana - ne znam, tko te je odabrao - ne znam ... ali eto jesi

[latika]

Za sve postoji pravo vrijeme pa tako i za ukor.

slazem se sa tobom, ja sam osobno renchy probala pružiti utjehu kao sto bi i svakoj mami anđela, ali isto tako je nisam podržala u tome da Bog ne postoji, da je nepravedan,i da nas kažnjava jer to se neslaže sa našom vjerom. Preporučila sam joj knjigu i predavanja da pogleda koja će joj možda neke stvari razjasniti i možda joj bude lakše,meni je bilo!!! jer mi vjernici znamo da je jedina prava utjeha Bog, i da jedini mir imamo u Njemu.

renchy želim ti brz oporavak, mislim na tebe

[adal]

Ja sam nazalost u istim odnosima sa Bogom kao i nasa Renchy...odgajana sam u katolickom duhu, ucena da se svaka prepreka moze preci uz Njegovu pomoc, molila kad mi je bilo najteze...Kad sam upoznala supruga, nije znao sto znaci rijec obitelj i Bog.Lagano uz mene je poceo moliti i vjerovati u Boga. Svaku Nedjelju smo odlazili na Misu, zivjeli zivot pravog katolika. Drugima pomagali, bez da su pomoc trazili, uvijek bili na raspolaganju...Moj muz cesto kaze da se svake nedjelje Bogu zahvaljivao na nasem Patricku i sto sam ja dobro. Nismo nista trazili od njega, samo da nas troje sacuva i ucvrsti kao obitelj...Necu nikad zaboraviti svoje prvo i posljednje krvarenje negdje pocetkom petog mj. kad sam se krivila i molila Boga da mi ga ne uzme, nikada strastvenije nisam molila, i uslisao mi je Molitvu...ali, zasto? Da bi mi ga uzeo nakon poroda, nakon sto sam prozivjela uz njeg najljepse dane svog zivota...da uveca moju bol...
Drage moje, meni jako nedostaje moja Molitva...nedostaje mi moja vjera, koja mi je jedini oslonac u zivotu bila...ali nemam snage moliti. Kad sam izisla iz bolnice, nisam se mogla prekrstiti sto sam uvijek radila prije jela ili spavanja...I danas, nakon 2 mj. se nisam promijenila. Nisam jos smogla snage otici u Crkvu i ne znam kada ce to biti...Jednostavno bi mi se to cinilo licemjerno, da odem tamo, a ne mogu istinski moliti...

Patik uredu je biti ljut i tuzan,pa ljudi smo zaboga,dozivila si veliku bol i gubitak i sada si na VI sa Bogom i ljuta si na njega jer mislis da te iznevjerio ali ON je i dalje u tvom srcu znas da postoji,znas da ce ti s vremenom on vratiti nadu i izlijecit dusu a u tvoj zivot donijeti srecu ,opet ces biti na TI sa NJIM i opet ces moliti samo treba vremena,i najbrzi lijek za ranjenu dusu jeste ne kriviti nikoga jer tako samo padamo u dublju agoniju,pusti dusu i srce da se izlijece postepeno i vremenom,placi,tuguj,vristi,smij se sve sto osjetis u datom momentu to i uradi jer jedino tako ces moci krenuti dalje i opet biti sretna sa svojim bolom jer samo izabrani dobiju svog andjela cuvara......

[Ifigenija]

Bog je svog sina izgubio na najmračniji, najužasniji mogući način. Gubitak naše bebe proživjela sam kao način da se približim Bogu, i Mariji. Kako je njoj bilo dok je gubila sina kojeg je toliko voljela, pribijenog na križ...

[mačkulina]

Patik uredu je biti ljut i tuzan.

u bredu je i postavljati pitanja... mozak traži odgovore...
grozna su ta izmjena raspoloženja, od suza do smijeha, od ludila do svejdno mi je što će biti...
ja djecu nisam jako dugo mogla vidjeti.... okretala bih glavu...
jednostavno nisam

[klarita2]

ja ću samo kratko iako bih mogla o ovome pisati romane.
naime dokle god se ljutite na Boga i to je ejdan način komunikaciej s njim ...normalno je da se tako osijećate ali upamtite ovo BOG NE KAŽNJAVA !!!!NIKOG!!!ON NAS SVE VOLI!!!
kad sam prihvatila da me Bog nije kaznio ni mene ni mm(izgubio brata i jako se udaljio od Boga) osijećala sam se lakše i dobila sam snagu. mm također, jako se promijenio i sada je jači iako toga nije svjestan.
I sada se nekada pitam zašto opet ovo prolazim, zašto se ovoliko borim ali sam samoj sebi rekla da se bilo što ne daj Bože desi loše ne bih ništa žalila, sve sam napravila najbolje kako sam znala.

Bogu zahvaljujem za svaki dan, zahvaljujem mu za svih 9mj koje sam imala M i osijećala je...i zasita iskreno vjerujem da me ona gore čeka...i da je zapravo sa mnom svaki dan.

Znam da će možda nekima ovo zvučati patetično, glupo...ali ja jedino tako nalazim smisao svog života, snagu da budem uz svoju obitelj i zapravo vidim da sam sretna.

držite se cure, vrijeme će donijeti bolja vremena...ali svi moramo nositi nekekav križ i ne odbijati ga...on je naš i samo mi se trebamo znati nositi s njim.Ako ga odbijete bit će vam teže.

[Kejt]

Bog je svog sina izgubio na najmračniji, najužasniji mogući način. Gubitak naše bebe proživjela sam kao način da se približim Bogu, i Mariji. Kako je njoj bilo dok je gubila sina kojeg je toliko voljela, pribijenog na križ...

jedna draga prijateljica mi je u prvim danima nakon gubitka moje curice rekla:
ovo ti jako želim reći - utječi se mariji, i ona je izgubila svoje dijete
tako sam i sama osjećala a očito mi je trebalo ohrabrenje za razmišljanje u tom smjeru i jako mi je drago da mi je došla i tako rekla. u tim prvim danima riječi su jako moćne i svaka mala podrška čini veliku razliku ... tko zna koliko bih 'lutala' da mi nije tako rekla, čvrsto vjerujem da je ona moja 'veza' s bogom ...
mame, probajte se tako prepustit, bog se sigurno brine za sve nas

[Ifigenija]

jedna draga prijateljica mi je u prvim danima nakon gubitka moje curice rekla:
ovo ti jako želim reći - utječi se mariji, i ona je izgubila svoje dijete
tako sam i sama osjećala a očito mi je trebalo ohrabrenje za razmišljanje u tom smjeru i jako mi je drago da mi je došla i tako rekla. u tim prvim danima riječi su jako moćne i svaka mala podrška čini veliku razliku ... tko zna koliko bih 'lutala' da mi nije tako rekla, čvrsto vjerujem da je ona moja 'veza' s bogom ...
mame, probajte se tako prepustit, bog se sigurno brine za sve nas

[Ifigenija]

Mislim da gubitak djeteta svima nama može reći jako puno, i donijeti puno dobra. Ja kao majka puno puta gledam svoju djecu i mislim si da je pred njima cijeli jedan život i tko zna što ih može snaći. Jednom će biti stari, bolesni, nedaj Bože sami...nedaj Bože rata, nekakvih opresija, svega onoga što ljude čeka na ovome svijetu i nastojim im dati što je moguće više ljubavi, nježnosti, topline - da im bude za cijeli život. A kad mislim o djetetu koje sam izgubila mislim si - tu si bilo, voljeli smo te, i nisi iskusilo sve ono lijepo što život nosi, ali jesi ljubav, i sad si sigurnom. To dijete je iz Božijih ruku prešlo preko naše obitelji koja ga je željela i htjela prihvatiti, pa opet u Božije ruke. I to je lijep život. Njegov život.

Sve ima svoje. Samo moramo imati vjere i ljubavi. I ne biti sebični. Što sam više mama i što sam otvorenija i djeci i tome da ih dobijem i ne dobijem na ruke, shvaćam da je život stvarno dar koji prolazi kroz nas, kako to lijepo kaže Gjubran. Moje je da sam raspoloživa, da pokažem ljubav svakom djetetu, ono koje se rodilo, ono koje se brižno nije rodilo, koje je zdravo, koje je bolesno, sve je to ljubav, sve se to računa, i sve je to kod Boga.

Ako smo voljele, dale od sebe sve, možemo biti mirne. Djeca nas čekaju u Nebu, a Bog to sve razumije. Mislim da majka koja izgubi dijete ima što za reći o tome kako je život dragocjen i kako je svako dijete, ma kako maleno - dijete koje zaslužuje ljubav.

[renchy]

Hvala vam cure na lijepim rijecima,na potpori koju mi pruzate,na svakom vasem zagrljaju i ohrabrenju.Operacija je dobro zavrsila i sretna sam sto sam kuci uz svoju djecicu jer imam zadacu jos milijon puta reci da ih volim i to bi mi bilo zao da sam bila uskracena.Nalaz uzorka sa druge kiretaze je bio zarazen parazitima sto bi u prevodu na nas laicki jezik znacilo da mi je probijena maternica i povrijedjena crijeva,a za takve slucajeve recimo da nema spasa jer bi doslo do unutarnjeg trovanja organizma i nastupila bi sepsa.Opisat vam ne mogu strah s kojim sam bila suocena,strah da necu biti uz svoje sinove u njihovom odrastanju i usmjerenju na pravi put kroz zivot.Tresla sam se ko siba u bolnici da me ni inekcije za umirenje nisu mogle smiriti.Uslijedila je treca anestezija laparoskopska operacija kompletnih nutarnjih organa i to od glavnog doktora na ginekologiji(tjesilo me to da sam u rukama izuzetno strucne osobe i u bozjim rukama pa sta bude).Operacija je prosla odlicno,ustanovilo se da je s menom sve u savrsenom redu(cak sam doznala da imam dvorogu maternicu i dr.je u sali rekao da mogu roditi jos desetero).Ispostavilo se da je uzorak sa druge kiretaze bio zarazen parazitima iz njima nepoznatih razloga,dakle necijom nepaznjom,nestrucnim prenosenjem,ko to zna cijom greskom.Trecu anesteziju sam podnjela izuzetno lose,cure iz sok sobe kazu kad su me dovezli s operacije da su me dve sestre drzale za krevet koliko sam se tresla.Kad sam doznala rezultate operacije bila sam sretna,bez obzira na savove,strah,bol i nepotrebno otvaranje,bila sam sretna sto cu biti i zivjeti uz moje sincice i ne pada mi na pamet traziti krivca za sve ovo.Pokusat cu sto prije zaboraviti kalvariju boli koju sam prosla.Istina ljutila sam se na Boga sto mi je oduzeo moju djevojcicu,ali bila sam iskrena,boljelo je i boli me jako,ali sigurna sam da ce Bog razumijeti moju ljutnju i moj vapaj za izgubljenim andjelom,ali isto tako sam mu zahvalna sto se nisu potvrdile slutnje cijelog tima doktora i sto mi je pruzio sansu da budem uz svoju djecicu.Nadam se da me razumijete,ja nisam izgubila vjeru,vec sam kleknula od tuge pred Boga i pitala ZASTO?Nekako sam svjesna da je ovaj moj gubitak velika brazda na mom srcu i da ta bol nikad nece proci i da cu je odnjeti sa sobom u grob,ali morat cu se nauciti nositi s njom.Moja dusa je puna oziljaka i puna takvih brazdi,ali to je zato sto osijecam,tesko li covijeku bez i jedne brazde na srcu,ostaje pitanje da li je zivio.Sigurna sam da Bog cuva moju curicu i da cu je jednog dana prigrliti u svoje narucje,ali znam da je i ona svijesna da imam zadatak biti ovdje uz njenu bracu,a Boga molim da mi uslisi moje molitve i kad prizdravim da mi jos jedno malo cedo u ruke da jer ja sam na ovaj svijet poslana samo s jednim zadatkom DA BUDEM MAJKA.Ne trazim nista vise,od tud proizlazi moja tuga za izgubljenim andjelom.Hvala vam svima jos jednom!

[AdioMare]

draga, draga renchy

[luna09]

Draga renchy,suze samo idu.Nemam ti sad sta vise reci osim da ti posaljem jedan veliki virtuelni zagrljaj bez reci

[renchy]

Hvala vam svima od srca,sve vi cure ovdje ste moji andjeli na ovom svijetu koji me cuvaju da ne potonem,hvala jos jednom svakoj ponaosob.

[Patik_moj <3]

Bravo Renchy!
Hvala Bogu da si nam se vratila ziva i zdrava(u pravom smislu rijeci) ! Ti si jaka zena, dobra majka i sigurna sam da ce uskoro jedno djetesce biti nagradjeno tvojom majcinskom ljubavi!
Ja sam jucer, nakon tjedana bez Molitve, umila svoje lice u vodi sa laticama proljetnog cvijeca i strasno molila Vjerovanje. Ne mogu vam opisati taj lijepi osjecaj koji me pratio cio dan! Cak sam uspjela svom muzicu pokloniti opet dovoljno paznje i ljubavi! Osjecam da ga opet volim, trebam i zelim! Sigurna sam da je moj Patrick sretan da se opet smijemo i sa osmjehom pricamo o njemu i lijepim trenucima sa njim. Danas smo opet imali termin u bolnici i jedna doktorica je rekla kako je lijepo vidjeti me nasmijanu. Samo se nadam da nece uskoro doci koja kriza!Ako i dodje, ja sam spremna...borim se za ove rijetke ali lijepe dane kad Bogu zahvaljujem na svemu dobrom u zivotu, a posebno na mom Andjelu! Ljubim vas puno

[klarita2]

ifigenijaovo što si napisala o majci Božjoj i njenoj tuzi kad je primila sina na ruke...to je upravo ono što sad čitam u križnom putu i svaki put na toj postaji se zaustavim i zapravo zatražim od Boga da osijetim Marijinu bol.

[ruzicaz]

mogu reći da te razumijem što se tiče boli, moj anđeo je umro 9 dana nakon poroda, bila sam ljuta, depresivna,i pitala se zašto!!! i kad sam taman došla malo k sebi i odlučimo se za drugu bebu, rodi nam se curica s puno zdravstvenih problema. problemima nikad kraja. al trebamo zahvaliti bogu što je uz nas i da nam da snage da koračamo kroz život.

[renchy]

Upravo tako,trebamo snage,okrecemo se svemu sto bi iole znacilo izlaz iz svega,ali ponekad naidjemo na zid kad jednostavno mislimo da nema sanse dana prezivjeti.U mom zivotu postoje trenutci kad pomislim da cu se ugusiti od boli,kad nestane zraka i zadje sunce,kad gubimo vjeru u sve i svakog(takav je bio trenutak kad sam otvorila temu),malo mi je zao sto su me neke ovdje prozvale za bogohuljenje i pitam se znaju li one tezinu te rijeci i pitam se ako su tolike vjernice zar su zaboravile da bog ako je tako velik kao sto vjerujemo da je zar nece razumijeti bol majke koja je svoje djete izgubila,a nosila ga pod srcem sve te mjesece,sanjala kako ce izgledati,obilazila ducane i kupovala joj haljinice,plakala od srece svaki put kad bi je vidjela na UZV jer nije mogla suspregnuti suze sretnice i onda dodje dan kad se sve nade,sreca i snovi sruse.Zar sam zato nevjernica i optuzena za bogohuljenje?Zar nije gresnik onaj koji napada ranjenog i slabog?Ne znam,mene su drugacije ucili.