Ovaj tekst sam pronašla na stranici mamine brbljaonice, nažalost ne znam tko je autorica teksta, al ja sam se u potpunosti pronašla u ovim riječima...
PISMO ŽENE KOJA OD BOGA TRAŽI DA POSTANE MAJKA
O, koliko puta pitam tebe Boga
Čemu vodi ova tjeskoba srca moga?
Zašto suze teške moram da isplačem,
Zašto sam razočarana i na svakog vičem?
Zašto mi srce ovoliko pati?
Zašto mi, Bože, ne želiš dati
da i ja postanem mati?
To srce nikako neće da shvati!
I osjetim krivnju čim ovo kažem
jer se zavaravam, jer se lažem..
...jer znam Bogu sve je moguće,
a dajem sumnji da me vuče
samo zato jer sam slaba
i jer želim što prije
da maleno djetešce dušu mi grije ♥ ♥
Da zagrlim ga oko vrata..
Da nas zove Mama...Tata..!
Da po kući trči i nered stvara
Da mu pjevam s toliko žara
i pričam mu o ljubavi i tuzi,
o kiši i duzi...
Zar je moje srce tako loše?
Zar moje molitve ne čuješ Bože?
Ponovno te gušim pitanjima, znam..
Al teško mi je postići da se samo predam
i na riječ ti vjerujem
kad želim malenog anđela sada..
..O, Bože..dok još sam zdrava i mlada..
Čuj vapaj tužni ove žene,
Pogledaj njene skrivene želje..
Jer ne tražim te ništa više
SAMO DA KRAJ MOG SRCA JOŠ JEDNO SRCE DIŠE...
♥ NEKA BOŽE ŽENA SVAKA
OSJETI ŠTO ZNAČI BITI MAJKA ♥
"Ne osvrći se i ne misli često na neku davno prijeđenu stazu jer sve što je bilo više biti neće i svi smo mi ovdje samo u prolazu... Ne plači za igračkom što je slomljena jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci, sudbina je ona koja konce vuče i kad smo sretni i kad smo na muci... Ne, ne misli nikad da drukčije je moglo, ne tuguj za cvijetom što u tebi vene jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme, bit će jednog dana samo uspomene... Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj i ne skupljaj po njoj mrvice prošle sreće jer i mi smo samo mrvice pod nebeskom kapom i sve što je bilo više biti neće... Ne osuđuj život, ne proklinji snove, ne tuguj za srećom što je nekad bila, tek treba da sanjaš, tek treba da letiš, a tebi još nisu polomljena krila... I ne misli nikad da ne može bolje, da ne može ljepše, da ne može više jer ti si još uvijek na početku knjige koju ovaj život otvara i piše... Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu što se negdje sjaji na nebu visoku jer zvijezde su lijepe ali su daleko, a najljepša zvijezda sja u tvome oku... I sve što je sada bit će samo prošlost, nitko od nas ne zna što ga sutra čeka, a sreća je možda odmah tu, kraj tebe, ni zauvijek prošla, ni tako daleka …"
Bog iznenaditelj,
da, takav je naš Bog!
Iznenadi nas,
koji puta nam upakira divan dar,
a koji puta nam pokloni
ono što mi ne prepoznamo kao dar.
Bog koji puta da i bolest,
dopusti tjelesno klonuće,
potakne te na razmišljanje
o prolaznosti,
o vječnosti,
o životu ovdje i tamo gore...
i kad ti oduzme
osjećaj za prostor i vrijeme,
kad se počneš gubiti u mnoštvu,
tada budi siguran
da Bog ozbiljno računa s tobom.
On te oslabio
kako bi te ojačao.
On te slomio
kako bi te iscijelio.
On te lišio poimanja o vremenu i prostoru
kako bi te za vječnost opremio.
On te učinio fizički slabim
kako bi ojačao tvoj duh!!!
I to je naša vjera!
Da Bog nikada ne bi dopustio da nam se nešto dogodi,
ako to ne bi bilo za nas dobro kasnije!
Samo smo mi ti koji često sumnjamo i želimo odmah i sada vidjeti odgovore, rezultate, zaključke...
ali Bog je postupan
jer poštuje našu postupnost
i uvijek dolazi kao blagi lahor
u naš život
i mijenja nas
nježno i s ljubavlju,
a kad prestanemo biti "nejačad"
onda nam daje i tvrđu hranu,
onda nas ostavlja same,
ali samo kako bi nas još više prožeo
i posvetio!!!
Vjerujem u Boga Iznenaditelja,
Boga ljubitelja ljudi!
Pismo žene koja od boga traži da postane majka
Odgovori s citatom
