Balarosa prvotno napisa
Prijateljica K. je rodila curicu prije tri tjedna, uobičajeni porod. U rodilištu je beba puno spavala, nije željela cicati, no doma je prihvatila cicu. Beba uopće ne spava, zaspi na 10 minuta i odmah se budi u plaču te gura ručice u usta.
Nakon dva tjedna beba još nije dostigla porođajnu težinu (ne znam brojke, ne znam ni priča li o najnižoj težini ili baš težini kod poroda). Također, K. mi kaže da ima jako puno mlijeka koje neprestano curi i da je mlaz na početku jak. U nedjelju sam joj pričala o jakom let downu i načinima kako da olakša bebi dojenje te joj dala broj sos telefona koji je zvala.
Sad sam se čula s njom, izbezumljena je, plače na telefon. Curica ne spava uopće, patronažna (s kojom je jako zadovoljna) joj kaže da joj je mlijeko vodenasto, a ona to i sama vidi (to su njene riječi). S mamom je koja joj objašnjava da je i njoj sa svo troje djece mlijeko blilo vodenasto. Jučer navečer su kupili bočicu i adaptirano te dali jednu bočicu nakon čega je curica spavala pet sati. Ona je očajna, strašno želi dojiti, osjeća se kao da ima neku falingu, izgladnjuje dijete i slično.
Što da joj kažem, kako da joj pomognem?