Kako se nositi s gubitkom djeteta i sto dalje

**Kaća** · 03.11.2008., 11:14

Bok svima,
Nakon dugo željene trudnoće, koja je ostvarena prirodnim putem (nakon neuspjele inseminacije), predivne trudnoce i na kraju carskog reza, moja je beba umrla 2 dana nakon poroda ( u drugoj bolnici i nismo se nikad vidjele..). Svi moji koji su ga vidjeli kažu da je bio predivan i ja to vjerujem. I mislim na njega. I plačem za njim. Evo sad će skoro godina dana od nesretnog događaja.. ALI JA MORAM ISPOČETKA.
Biram podforum.. ne znam na koji bi??? Nalazim se u svakome od njih, pa i u "priče s poroda".. nemam snage pisati priču. Želim napraviti plan i krenuti ispočetka i želim Vaše savjete i Vaša iskustva. Moja pitanja su:
*jel mi pametno već planirati trudnoću s obzirom na carski koji je bio 05.12.2008?
* s obzirom na lošiju kvalitetu spermiograma kod supruga.. jel mi se pametno upisati u neku listu čekanja za IVF na nekoj od specijaliziranih klinika u ZG. Koliko se čeka, koji je postupak? Da li uopće mogu u listu čekanja s obzirom da sam zatrudnila prirodno jednom? Tko to procjenjuje, moj ginekolog, na moj zahtjev ili?

Imam 100 pitanja, a ne znam kako da pitam. Hvala unaprijed.

pujica editirala naslov topica

**melange** · 03.11.2008., 11:23

zbog gubitka tvog bebonje.

mislim da je godina dana dovoljna za oporavak tvog tijela,
pitanje je je li dovoljna i za oporavak tvoje psihe.
ali čim se otvorila ovaj topic, očito jest

koja je točno dijagnoza tvog supruga?

**pujica** · 03.11.2008., 11:30

kaća vjerujem da ti je tesko i zao mi je zbog toga, ali molim te da procitas Pravila

tema o spermiogramima ili pretraznik na pdf. potpomognuta oplodnja, puno toga ima i tamo, a posebno sto se tice IVF-a, klinika i lista cekanja za njega

mozes se javiti i forumasici Isabel, ona je imala slicnu pricu i evo bas sad ide na svoj drugi IVF (pogledaj Odbrojavanje na Potpomognutoj pa ces je uloviti)

sretno i ~~~~~~~~~~~~~ da ti nova beba sto prije umanji bol

**Isabel** · 03.11.2008., 11:46

Žao mi je radi vašeg gubitka.

Želim ti samo dati podršku jer smo sličan gubitak

i sami nedavno prošli.

Nakon 2 godine pokušavanja, lječenja neplodnosti i inih postupaka mi smo uspjeli zatrudniti našim prvim "pravim" IVF-om. Sve od onda bilo je divno, školski i prekrasno do 31.tjedna kad nam je sinek iznenadno umro. Samo mu je srce stalo, bez ikakvih naznaka. Bio nam je to ogroman šok, jer je sve do tada bilo u najboljem redu... Nakon toga morala sam odraditi i sam porod...

Sve to je bilo prije 3 mjeseca, i mi smo polako krenuli dalje jer znam da nam samo nova trudnoća može donijeti novu nadu, novu sreću i novi smisao... Naravno da smo oprezni i u strahu, ali nadamo se boljem i sretnijem ishodu i napokon našem

.
Obzirom da je moj porod prošao u redu, i da sam ja spremna za novu trudnoću, i mi smo ponovno u postupku te molimo se za uspijeh.

Mislim da je kod vas dovoljno vremena prošlo, no to će ti sve najbolje reći doktor koji će ti prema uzv, papi, brisevima i ostali kontorolnim pregledima reći da li ste spremni (fizički).

Ja vam želim ubrzu ponovnu sreću sa sretnim zavržetkom i da napokon u naručju držite ono najvrednije

!

**Isabel** · 03.11.2008., 11:49

pujica prvotno napisa

mozes se javiti i forumasici Isabel, ona je imala slicnu pricu i evo bas sad ide na svoj drugi IVF (pogledaj Odbrojavanje na Potpomognutoj pa ces je uloviti)

sretno i ~~~~~~~~~~~~~ da ti nova beba sto prije umanji bol

Tu sam Pujica

!
Kad se vidimo? Idemo na tradicionalnu pizzu

?

**Kaća** · 03.11.2008., 11:49

pretpostavljam da ste me uputili na PRAVILA, zbog slijedećeg,( ovo je copy iz Pravila): "...., pokusajte prvo ono sto vas zanima pronaci u pretrazniku a novu temu otvoriti tek ako niste pronasle odgovor".

Mislim da su sve teme usko vezane i pitanja i odgovori se nekako u principu ponavljaju, iako ja smatram da iako je sve općenito, ipak je individualno.
Molim zaključajte topic, ja ću odgovore već negdje pronaći.. kako sam i upućena. Hvala.

**pujica** · 03.11.2008., 12:00

da sam htjela zakljucat, vec bi zakljucala, htjela sam ti samo pomoc uputivsi te da neke teme vec postoje kao zajednicke, bez obzira na tvoju posebnu situaciju (npr. spermiogrami kao takvi)

temu sam ostavila zato sto znam da ima jos cura koje su prosle takvu situaciju i vase medjusobne podrske

**iirraarraa** · 04.11.2008., 22:05

žao mi je......jako
i ja sma prošla sličnu stvar, u 42-om tjednu.....došla roditi i vratila se kući bez svog sina, koji je umro u meni dan dva prije poroda

**Sandrij2** · 04.11.2008., 22:29

Ja jednostavno moram poslati Kaći virtualni zagrljaj

... Ne mogu ti pomoći, jer ne znam odgovore na tvoja pitanja, ali vjerujem da će se već javiti neke cure koje su planirale trudnoću nakon carskog poroda. Pa barem te uputiti s te strane.
A ja često mislim na tebe, jer provele smo toliko dana skupa iščekujući dolazak naših bebica.

A progovorila bih na uho kad ne bih napisala da je i mene zabolio malo prekrut pujičin odgovor Kaći, tako da razumijem da se i Kaća osjećala odmah u samom startu odbačeno. Pa već je napisala da ni sama ne zna gdje bi se našla od silnih podforuma, trebala joj je dobrodošlica i lijepa riječ. (pujice, ja znam da nisi mislila ništa loše, ali nekad se može i progledati kroz prste, nekad treba malo i olabaviti. )

**rozalija** · 04.11.2008., 23:48

Kaća

**†vanesax** · 05.11.2008., 00:23

Kaća jako mi je žao zbog tvog gubitka. Ali nadu, vidim, ne gubiš!
Kao i sandrij, na žalost, ne znam odgovore na tvoja pitanja, ali mogu samo da ti pošaljem veliki

i puno ~~~~~~~~~~~~~~ da što pre rodiš zdravu i veselu bebicu koja će ti razvući srce u osmeh

**Vali** · 05.11.2008., 08:37

Kaća,

. Ne znam ti odgovoriti na pitanja, najbolje bi bilo da liječnika pitaš je li prošlo dovoljno vremena za novu trudnoću. A možda da i TM napravi novi spermiogram da vidite kakvo je sad stanje. U svakom slučaju, sretno!

I slažem sa sa Sandrij, i meni je odgovor moderatorice zaparao uši, nekada se ne možemo slijepo držati pravila.

**Isabel** · 05.11.2008., 09:41

iirraarraa prvotno napisa

žao mi je......jako
i ja sma prošla sličnu stvar, u 42-om tjednu.....došla roditi i vratila se kući bez svog sina, koji je umro u meni dan dva prije poroda

I jesu li ti rekli ZAŠTO i ŠTO se dogodilo?

**iirraarraa** · 05.11.2008., 10:20

omotala se pupčana vrpca
ali to se moglo spriječiti da su doktori gledali ctg dva dana prije na kojima se vidi da nešto nije u redu, ali njima je bila važnija utakmica taj dan, ili nešto slično nego da paze na svoje pacijentice

**Berlin** · 05.11.2008., 10:25

Kaća sretno ti!

**Lili75** · 05.11.2008., 10:30

Drage cure, čitam i plačem

Želim vam da što prije dođete do svojih

!
big

**pupeta** · 05.11.2008., 12:02

i ja citam i placem,zelim vam

da dodjete do svojih bebica sto prije

**Isabel** · 05.11.2008., 14:12

iirraarraa prvotno napisa

omotala se pupčana vrpca
ali to se moglo spriječiti da su doktori gledali ctg dva dana prije na kojima se vidi da nešto nije u redu, ali njima je bila važnija utakmica taj dan, ili nešto slično nego da paze na svoje pacijentice

Strašno i pretužno ALI idemo dalje!!

To smo mi, borci, žene zmajevi i vječni optimisti!

te jako i nadam se skorašnjem

i to sa happy endom

!

**bzara** · 05.11.2008., 14:41

Kaća

ista stvar mi se dogodila dva puta

nisam vidjela svoje dijete, vidio ju je MM... često razmišljam kako je izgledala...
rodila sam prošle godine u 3.mj. carskim rezom, curica je umrla isti dan...
nakon 10 mjeseci ostala sam ponovno trudna, prvo sreća ogromna, trudnoća prekrasna! u 27.tjednu saznam da moj dečkić ima isto što se dogodilo i prvi puta... dijete umire, rađam ga vaginalno, nakon svega 16 mjeseci od carskog! rodila sam stvarno brzo, nakon svega 45 min od ulaska u rađaonu (čula sam priče da žene neke rađaju po par dana)!
meni trudnoća nakon carskog stvarno nije bila teška, radila sam cijelo vrijeme, i ni jedan trenutak nisam osjećala taj rez!
ti i TM ste u maloj drugačijoj situaciji tako da ne znam kakva je situacija što se toga tiče!
ali mislim da je najbitnije da slušaš i svoje tijelo, ono će ti reći kada si spremna na novu bebu...

znam točno kako se osjećaš, i zato ti šaljem ogroman virtualan zagrljaj!

**dzani_sa** · 05.11.2008., 22:48

Kaca

Zelim vam sve najbolje, da vam jedan mali bebac sto prije stigne..

**Ibili** · 06.11.2008., 09:47

Kaća, šaljem ti jedan

Ako možete financirati, preporučila bih ti jednu od privatnih klinika gdje ćeš odmah doći na red tj. obaviti razgovore, preglede i ako je potrebno ići u postupak.

**vrcki** · 06.11.2008., 09:51

kaća ja sam bila na carskom i doktor je rekao 2 god ako ne želim ponovo carski ili može i prije ali onda je carski ponovo.
želim vam ćim prije jednog

**lilium** · 06.11.2008., 09:51

Kaća, cure

Sretno za dalje!

**@n@** · 06.11.2008., 10:08

Kaća,

**Isabel** · 06.11.2008., 11:52

[quote="bzara"]
nakon 10 mjeseci ostala sam ponovno trudna, prvo sreća ogromna, trudnoća prekrasna! u 27.tjednu saznam da moj dečkić ima isto što se dogodilo i prvi puta... dijete umire, rađam ga vaginalno, nakon svega 16 mjeseci od carskog![quote]

Ako smijem pitati što je to imao "isto" tj. što se dogodilo, što mu je bilo?
Jeste ikada saznali iz kojega je razloga umro... Pitam zato jer se nama prije 3 mj. dogodilo vrlo slično - nakon uredne trudnoće mišeku je samo srčeko stalo... Nakon svih pretraga, odbukcije i svega nitko nam nije znao ni mogao reći što i zašto je on umro

.

Zato me zanima što su vama rekli i da li ste vi ikada saznali...

Iako smo polako krenuli dalje, naš nam je mali princ zauvijek zapisan u našim

. Iako pokušavamo ne misliti na to što je bilo, uvijek me kopka što se zapravo dogodilo, pogotovo kad čujem da nažalost ima još sličnih slučajeva i da nismo sami u ovakvim tragedijama...

Šaljem ti veliki

i želim vam od srca da uskoro imate srećicu kakvu ste i zaslužili.

**bzara** · 06.11.2008., 13:58

Isabel

kod naše obje bebice je nađena ista stvar - endokardijalna fibolelastoza srca! to je jako rijetka dijagnoza- jedan pedijatar mi je rekao
da ju nikada nije vidio u svojoj praksi!
djeca koja imaju takvu dijagnozu umiru - jer je nespojiva sa životom!
trenutno tražimo razlog zašto se to ponovilo! MM i ja smo napravili kariogram, i svu silu pretraga ali za sada ništa nisu otkrili!

ja sam na ovom forumu od kada nam je umrla prva bebica - naša curica!

i tek sam ovdje vidjela koliko žena nažalost dijeli moju sudbinu...

nadam se da se svako zlo mora nagraditi dobrim, i da ćemo sve mi jednog dana biti mame...

jer ja ne odustajem, dok ne dobijem dijete...

Isabel, kako to da nisu ništa našli, što su rekli zašto je srčeko prestalo kucati?

**Isabel** · 06.11.2008., 14:52

bzara prvotno napisa

nadam se da se svako zlo mora nagraditi dobrim, i da ćemo sve mi jednog dana biti mame...

jer ja ne odustajem, dok ne dobijem dijete...

Ova me rečenica rasplakala, jer mi identično osjećamo u našim

Strašno nam je to što nisu ništa našli a to je zato jer zapravo nisu ništa napravili (patologija Sv. Duh). Ja sam bila luda kad sam nakon više od mjesec dana čekanja dobila "nalaz" od patologije u kojem je doslovce pisala jedna jedina rečenica i to: macerirano mrtvo tijelo" (na latinskom). Naravno da sam poludjela na to i otišla na patologiju da se obračunam sa patologicom koja je za to odgovorna, no ona mi se samo opravdavala da je bebica već par dana bila mrtva u meni i da nije mogla napraviti nikakvu obdukciju na "tijelu u stanju raspadanja". Naravno da je to bila čista glupost, jer kad sam rodila noć prije, dali su mi ga u naručje i nije bio ni blizu toga što ona tvrdi. No, sve su prepirke, svađe i ostalo bile suvišne, jer se PHD više nije mogao napraviti...

Također me se riješavala riječima da se nekada tako dogodi, i da za to u večini slučajeva nema razloga ni objašnjenja, a i nije se lišila toga da mi indirektno usadi osječaj krivnje

da kako JA kao mama nisam shvatila da mi je beba umrla - naime, mi smo to doznali na redovnom preglednu jer je meni bilo savršeno dobro, nisam imala NIKAKVIH naznaka da je nešto loše, osjećala sam bebicu do kraja (pa čak i onda kad sam već znala da više nije živa :/ ). Ne znam, sve mi je to strašno, i zato me najviše to muči, jer ne znamo zašto.

Moj ginekolog je bio lud i očajan kad sam mu sva jadna donijela nalaze, jer smo se svi nadali da će nešto naći... Obzirom da je posteljica bila super, sve mjere, svi organi odlični i funkcionalni, sve do kraja je bilo uredno, zaključio je da je vjerojatno umro od sindroma iznenadne smrti fetusa u 3.tromjesečju (nešto slično sindromu SIDS). To je rijetko ali jedino realno objašnjava situaciju i dotadašnje odlične nalaze ploda te urednu trudnoću.
On kaže mu se nikada nije dogodilo da beba u tako kasnoj IVF trudnoći iznenada umre, a da je dotada bilo sve sve uredno i školski.

Sad pokušavamo ponovno, i iako nas je strah ponovno kroz sve proči, prvenstveno radi toga da nam se ponovno isto ne dogodi, ne odustajemo dok ne dobijemo svoju bebicu/bebice - žive i zdrave!

**Isabel** · 06.11.2008., 14:53

Bzara OT pridružena si na rodu baš na moj rođendan

!

**bzara** · 06.11.2008., 15:35

Isabel prvotno napisa

Bzara OT pridružena si na rodu baš na moj rođendan

!

naša prva beba je rođena na SD, puno propusta su napravili ali smo dobili dijagnozu!
druga beba je rođena u našoj lokalnoj bolnici, gdje sam išla baš zato kad već moram ići roditi mrtvo dijete da bar budem okružena ljudima koje poznam...
molimo da posebnu pažnju obrate na srce, zbog onoga što je bilo prvi puta!
dobijem odgovor srce je u bilo u redu i zdravo!!!
par mjeseci cijelo istraživanje je išlo u krivom smjeru, da bi se ispostavilo da patologinja uopće nije napravila svoj posao,
da nije ni pogledala srce, i kada su išli raditi razmaz srčanog tkiva - dobijemo ponovno istu dijagnozu!
bilo je još hrpa propusta koja me koštala živaca, ali neki ljudi se strašno neodgovorno odnose prema svom poslu!

Isabel, neboj se ići po svoju bebicu, jer gore netko ti mora uslišiti tvoju želju...

a uvijek imaš nas ovdje da budemo uz tebe svaki dan u tih prekrasnih devet mjeseci...

**V&NMama** · 06.11.2008., 22:37

Drage moje, i ja sam jedna od vas

. Ovo u nicku su prva slova imena mojih dviju beba kojima sam samo postala mama, ali nisam to imala prilike biti jer sam ih izgubila kao i vi svoje. Kaća, znam da je teško jako sada i da osjećaš da te nitko ne razumije i ne znaš kako dalje, ali vjeruj mi vrijeme će donijeti utjehu i bit će bolje, i bit će opet lijepih dana, vidjet ćeš. Svim mamama malih anđelaka

..

**bzara** · 06.11.2008., 22:50

V&NMama

i moj nick je ime moje curice...

**Elinor** · 06.11.2008., 23:26

Cure, od sveg srca vam želim da vam se sva tuga vrati srećom na 1000-tu potenciju!

Isabel, veselim se što si već našla snage za ponovo. Želim te ponovo čitati na onom drugom pdf-u!

**Isabel** · 07.11.2008., 15:38

bzara prvotno napisa

Isabel, neboj se ići po svoju bebicu, jer gore netko ti mora uslišiti tvoju želju...

a uvijek imaš nas ovdje da budemo uz tebe svaki dan u tih prekrasnih devet mjeseci...

Evo opet suze..

Elinor lijepo te je vidjeti i hvala ti od

.
P.S. Stokke čekaju neku novu srećicu kojoj se nadamo svim srcem!

V&NMama

zajedno smo jače...

**Snjeska** · 07.11.2008., 21:52

Drage moje, i ja imam dva anđela
ali i jednu malu slatkicu koja sada spava u svom krevetići i donosi mi ogromnu utjehu.

Nadam se da ćete i vi uskoro osjetiti tu sreću

**V&NMama** · 08.11.2008., 20:14

[b prvotno napisa

V&NMama[/b]

zajedno smo jače...

**V&NMama** · 08.11.2008., 20:19

bzara prvotno napisa

Kaća

ista stvar mi se dogodila dva puta

nisam vidjela svoje dijete, vidio ju je MM... često razmišljam kako je izgledala...

Draga bzara, identično je bilo i kod nas. Ja sam rodila u Merkuru carskim ali bebu nisam vidjela jer su je odmah odvezli na Rebro. Umro je drugi dan ujutro, i samo ga je MM vidio jer je otišao direktno tamo..

.

i

!

**bzara** · 08.11.2008., 20:32

V&MMama

od srca želim da nam što prije objaviš da čekaš novu srećicu, i ja ti se, nadam se, u skoroj budućnosti pridružim...

pa sve sa ovog topica postanemo mame...

**V&NMama** · 10.11.2008., 09:26

**Isabel** · 10.11.2008., 10:32

bzara prvotno napisa

V&MMama

od srca želim da nam što prije objaviš da čekaš novu srećicu, i ja ti se, nadam se, u skoroj budućnosti pridružim...

pa sve sa ovog topica postanemo mame...

**xanax** · 10.11.2008., 10:33

ja nemam rijeci utjehe ali to sto ga nisi vidjela, itekako jesi, to maleno bice zivjelo je u tebi svih 9 mjeseci i bilo ti blize nego sto ce ijedan covjek biti za citav zivot. Razmisljaj o tome na taj nacin

Kad bih ti mogla dati svoj + vjeruj da bi ti ga dala, toliko me tvoja prica pogodila

**V&NMama** · 10.11.2008., 10:49

Draga Kaća, ne znam jesam li ti to već rekla ali i moja beba je odnesena odmah od mene i umrla je u drugoj bolnici, i nisam ga vidjela. Ovo što je xanax rekla je jako lijepo, to je istina. Hvala xanax

!

**erika** · 10.11.2008., 13:59

Draga kaća, znam kako se osjećaš nažalost iz vlastitog iskustva. Vratiti se natrag u život je bar meni zapravo najteži dio i još uvijek se borim sa svakim danom ispočetka (prošlo je godinu i pol), iako izvana se čini da su stvari u normali.

eto, jutros sam razmišljala kako bi na forumu trebao biti podforum za mame anđela...i onda nađem tvoj post...onda sam se tako rastužila da nisam mogla ni riječ napisati sve do sada. Još sam vidjela snješkinu doru (moju cimericu iz bolnice) pa me to podsjeća kolika bi moja bela bila...

U svakom slučaju, ima jako puno priča i nisi sama. Ja sam imala i jedan spontani i to je bio gubitak, ali roditi dijete koje onda umre je nešto sasvim drugo.

Imam dakle potrebu ponekad da postoji mjesto gdje bih pisala o tome kako sam na tu temu, ali onda mi se čini da vrtim po rani i da bi me to obilježilo za taj dan (dakle kad pipnem po toj tuzi, ne mogu cijeli dan doći k sebi, a život teče dalje, tko te pita) i želim biti na drugim podforumima a opet...toliko je toga što bih podijelila s mamama anđela -

tugovanje ili depresija? jesam li šta krivo napravila? ni dan danas ne vjerujem da je nema? kako obilježiti rođendan? kada krenuti dalje u trudnoću? šta sa strahom? Šta sa realnim opasnostima? kako se nositi s pitanjima braće i sestara (mi sretnici što imamo dijete)? i sto drugih tema.

Sad može netko reći ima toliko podforuma, tko mi brani pisati o tome, ali ja nekako ne želim da to čitaju sve mame i buduće mame, ne mogu to objasniti skroz, valjda ne želim sažaljenje, niti da se netko tješi mojom sudbinom, niti da se zastrašuje... mislim da nema nikakve koristi da netko tko to nije doživio čita i proživljava...

kaća, polako naprijed, pusa!

**bzara** · 10.11.2008., 14:25

nažalost samo osoba koja je prošla smrt djeteta može shvatiti! druge osobe suosjećaju!
divno si sve ovo napisala!

grozno mi je bilo što nakon što se sve to dogodi, moraš naći svoje mjesto u društvu. a osjeća se čovjek kao da nigdje ne pripada! nisam majka, ali sam prošla porod... nemam dijete ali znam kakav je osjećaj kad te udari... i tako mogu u nedogled!
prije par dana jedna moja prijteljica, koja inače nije mama, pitala me : a ti ćeš probati ponovno imati djecu?
naravno da ću probati, i nastaviti ću probavati skroz dok ne dobijemo dijete, jer ne postoji to što ne bih napravila za mogućnost da budem mama...
žao mi je što ovaj topic uopće postoji, odnosno žao mi je što nas ima toliko koje smo ovdje sa istim problemima,
ali hvala Kaći što ga je otvorila, jer nitko ne može mamu anđela razumjeti bolje od one koja to je...

**pujica** · 10.11.2008., 14:58

cure,

voljela bih da vam ovaj topic ostane kao mjesto medjusobne podrske mama malih andjela, ali on kao takav ne pripada bas ovom podforumu

postovi o novoj trudnoci mogu bit jedna tema (kao sto npr. postoji tema o trudnoci nakon spontanog) a drugi dio - podrska i razmjena iskustava druga (koju bi onda selili na neki drugi pdf)

molim vasa razmisljanja i prijedloge o tome

**lilium** · 10.11.2008., 18:36

pujica,
Ukljucujem se sa svojim komentarom, iako nisam prosla kroz kasni gubitak, nego sam habitualac s 3 rana pobacaja iza sebe, no u zadnjih 1,5 god na ovom forumu pratim dosta zena koje prolaze kroz pobacaje.
Mi smo jedna specificna grupa, nema nas malo, i bilo bi jako dobro da imamo jedno mjesto gdje otvoreno mozemo pricati o svim aspektima nasih problema, bez osjecaja da nekog drugog plasimo ili opterecujemo nasim pricama ili da se brinemo oko toga da li smo zapocele temu koja nije za neki podforum. Nama treba mjesto za cjelovitu podrsku kod samog gubitka, savjete i podrsku oko dodatnih pretraga te oko toga kako nastaviti dalje.
Vec dva puta sam pisala administratorici i predlagala otvaranje posebnog podforuma za dio populacije koja prolazi kroz gubitke trudnoce, da ne lutamo i trazimo se po pojedinacnim postovima od podforuma do podforuma, no nisam dobila pozitivan odgovor, koliko se sjecam receno mi je da se o posebnom pdf-u nekada nesto mozda i razmisljalo, no ako se ne varam, nema nikog strucnog tko bi takvom pdf-u dao podrsku. Mislim da mogu slobodno reci u ime vecine nas da mi nakon gubitka ne dolazimo na forum po strucnu pomoc, nego nam je bitna pruzena ruka i mjesto na kojemu mozemo izreci kroz sto smo prosle i kako se osjecamo; nije nam lako o tome pisati, no smatram da je jako bitno da i o tome pisemo i da mozemo reci sto su nam problemi, i gdje ce nam se javiti netko tko je prosao nesto slicno kao i mi i dati nam rijec podrske.
Moram reci da iako dio nasih tema izlazi van okvira tog pdf-a dio nas se osjeca "doma" na Potpomognutoj, cure tamo su veliki borci, daju veliku podrsku i prekrasne su!

Cure, drzite se!

**pujica** · 10.11.2008., 20:40

pa bas zbog toga i zelimo pronaci neko rjesenje odnosno kutak za vas, ali nemamo mogucnost otvaranja neke zatvorene grupe ni posebnog podforuma

zato me i zanima gdje bi se vi dobro osjecale da vam ostavimo ovaj topic

**Isabel** · 10.11.2008., 21:58

lilium prvotno napisa

pujica,
Ukljucujem se sa svojim komentarom, iako nisam prosla kroz kasni gubitak, nego sam habitualac s 3 rana pobacaja iza sebe, no u zadnjih 1,5 god na ovom forumu pratim dosta zena koje prolaze kroz pobacaje.
Mi smo jedna specificna grupa, nema nas malo, i bilo bi jako dobro da imamo jedno mjesto gdje otvoreno mozemo pricati o svim aspektima nasih problema, bez osjecaja da nekog drugog plasimo ili opterecujemo nasim pricama ili da se brinemo oko toga da li smo zapocele temu koja nije za neki podforum. Nama treba mjesto za cjelovitu podrsku kod samog gubitka, savjete i podrsku oko dodatnih pretraga te oko toga kako nastaviti dalje.
Vec dva puta sam pisala administratorici i predlagala otvaranje posebnog podforuma za dio populacije koja prolazi kroz gubitke trudnoce, da ne lutamo i trazimo se po pojedinacnim postovima od podforuma do podforuma, no nisam dobila pozitivan odgovor, koliko se sjecam receno mi je da se o posebnom pdf-u nekada nesto mozda i razmisljalo, no ako se ne varam, nema nikog strucnog tko bi takvom pdf-u dao podrsku. Mislim da mogu slobodno reci u ime vecine nas da mi nakon gubitka ne dolazimo na forum po strucnu pomoc, nego nam je bitna pruzena ruka i mjesto na kojemu mozemo izreci kroz sto smo prosle i kako se osjecamo; nije nam lako o tome pisati, no smatram da je jako bitno da i o tome pisemo i da mozemo reci sto su nam problemi, i gdje ce nam se javiti netko tko je prosao nesto slicno kao i mi i dati nam rijec podrske.
Moram reci da iako dio nasih tema izlazi van okvira tog pdf-a dio nas se osjeca "doma" na Potpomognutoj, cure tamo su veliki borci, daju veliku podrsku i prekrasne su!

Cure, drzite se!

potpisujem Lilium i mislim da bi bio odličan jedan zaseban podforum za Mame anđela. Za mjesto ne znam ni sama: možda između "Prije začeća" i "Trudnoće" ... Ne znam, razmišljam ali mi ništa idealno ne pada na pamet.

No mislim da nam je to prijekopotrebno i užasno nam puno znači

, pa je također bitno da se dobro i smjesti kako bi svi koje žele temu i mogli i naći.

Pujica hvala na brizi i što nam hoćeš dobro

**bzara** · 10.11.2008., 22:09

Isabel prvotno napisa

potpisujem Lilium i mislim da bi bio odličan jedan zaseban podforum za Mame anđela. Za mjesto ne znam ni sama: možda između "Prije začeća" i "Trudnoće" ... Ne znam, razmišljam ali mi ništa idealno ne pada na pamet.

No mislim da nam je to prijekopotrebno i užasno nam puno znači

, pa je također bitno da se dobro i smjesti kako bi svi koje žele temu i mogli i naći.

Pujica hvala na brizi i što nam hoćeš dobro

potpisujem cure! ali mi ništa pametno ne pada na pamet! mislim da je ovakvo mjesto i više nego potrebno, jer se čovjek stvarno osjeća kao da ne pripada nigdje!

mislim da naše mjesto bi u stvari i bilo prije začeća jer sve mi imamo želju ostati trudne...
ne znam, bilo bi mi žao da se ovaj topic negdje izgubi, ali razumijem pujicu

valjda će se neka od nas sjetiti nečeg pametnog! :/

**erika** · 11.11.2008., 08:35

Evo ta dilema baš lijepo odražava dio našeg problema, mi zapravo ne pripadamo na uobičajena mjesta. Nismo prije začeća jer smo to prošle. Nismo trudnoća jer smo to prošle. Nismo 0-1 jer tu nismo stigle. Mi smo ustvari poslije trudnoće :?

Ja predlažem izazove roditeljstva, jer su sve bile mame pa ma kako beba bila mala i ma kako kratko trajalo...

**erika** · 11.11.2008., 08:50

Sad sam vidjela da ima i nakon trudnoće, iako je to više za opadanje nego za čupanje kose

ali više od sve mislim da treba ići na Virualnu grupu za podršku - Rodino Jato. Jato je i osnovano za podršku osobama s problemom neplodnosti i drugi dio - za podršku osobama koje su izgubile dijete.

Osim toga to i jest smisao, nama treba podrška...

Tema: Kako se nositi s gubitkom djeteta i sto dalje

Alati teme

Prikaz