saradadevii je prije svega mislila na odnos osoblja prema rodilji i njenoj pratnji, kao i vjerojatno na rutinske procedure u rodilistu.
 |
|||
|
|
|||
saradadevii je prije svega mislila na odnos osoblja prema rodilji i njenoj pratnji, kao i vjerojatno na rutinske procedure u rodilistu.
Znali tko zarotirati bebu osim dr.Habeka?
Nisam htjela otvarati novi topic pa sam zato ovaj digla iz paučine kako bih izrazila podršku Faniki jer znam kako je biti fizički nemoćan, a ne dobivati pomoć od onih koji su tu da je pruže, ali i zato što sam, pregledavajući više tema na forumu, shvatila da je jedini koji na Sv.Duhu zna zarotirati dijete koje je zapelo na ušću i nije se spustilo u kanal - dr. Habek.Fanika prvotno napisa
Moje pitanje članicama foruma glasi -zna li još tko na tom Sv. Duhu okrenuti bebu i privesti kraju takav porod osim Habeka? Pretpostavljam da mora znati još bar nekoliko njih, pa i školovane primalje bi to trebale znati, ali sam na forumu svaki put naišla samo na Habeka.
Šta protokol u rađaonici Sv. Duha glasi - ako beba zapne- čekati Habeka!? Ako je čovjek slučajno na kongresu, bolovanju, godišnjem, jadna li vam majka!. :shock:
Neka se javi još netko kome je trebalo okrenuti dijete u izgonu da znam trebam li idući put, ako ga bude, zaobići to rodilište ako nema Habeka u blizini.
(imam i vrlo pozitivnih iskustava s osobljem te rađaonice jer sam tri puta tamo rodila, ali ovo me posebno muči jer mi se dogodilo prije par mjeseci i bilo je prestrašno)
Ponukana svakakvim postovima zahvaljujući kojima sam i sama bila skeptična spram poroda na Sv. Duhu, otvorila sam svoj profil. Naime rodila sam 03.03. nakon indukcije i sati i sati pod Prostin gelom te dripom - carskim rezom. Kao i većina žena priželjkivala sam vaginalni porod, ali što je , tu je...
Svi smo jako osjetljivi kada se netko miješa u naš posao te sam se s obzirom na to odlučila prepustiti educiranom iskusnom osoblju. I nisam pogriješila... Trud koji ulaže većina osoblja je za pohvalu, a kao i svugdje naći će se i onih netaktičnih, čak i bezobraznih, ali nam svima treba biti jasno da tamo nismo došle na odmor, a one koje očekuju tretman hotela sa 4 zvjezdice, jasno da ga neće dobiti. Kada se vratite kući bit će vam na raspolaganju sva moguća pomoć, a tih par dana u bolnici, jasno ako to zdravstveno stanje djetata/majke dozvoljava, se lako prebrodi.
Danas mogu biti samo zahvalna jer da nije bilo izuzetno strpljivih sestara i savjetnice za dojenje Irene vjerojatno ne bi ili bi vrlo teško uspostavili dojenje. Sreća moja i mojeg djeteta da se upravo inzistira na dojenju jer da nije tako i ja bi se osobno mnogo teže oporavila, a o koristi za dijete da ne govorimo.
ova rečenica me već iznimno iritira.
kakav božji hotel sa 4 zvjezdice, ako sam došla u zdravstvenu ustanovu očekujem da će se prema meni odnositi kao prema čovjeku, a ne broju ili stvari isto kao kad dođem u bilo koju drugu ustanovu. nisam došla u rodilište da netko liječi svoje frustracije na meni.
začuđujuće je samo kako su svi fini i kulturni kad zeznu, onda su tako slatkorječivi
Xova rečenica me već iznimno iritira.
kakav božji hotel sa 4 zvjezdice, ako sam došla u zdravstvenu ustanovu očekujem da će se prema meni odnositi kao prema čovjeku, a ne broju ili stvari isto kao kad dođem u bilo koju drugu ustanovu. nisam došla u rodilište da netko liječi svoje frustracije na meni.
začuđujuće je samo kako su svi fini i kulturni kad zeznu, onda su tako slatkorječivi
Rodila sam na SD i imam iznimno nisko mišljenje o bolnici (dovoljno je komentirati da smo nakon odličnog tretmana bili dugo u Klaićevoj).
Jasno mi je da svi imamo različite kriterije i vjerojatno različite uvijete kod kuće. Ja zaista ne očekujem hotel s 5 zvjezdica u smislu smještaja, izgleda sobe i sl.
No, kad se radi o razini zdravstvene usluge onda bome očekujem ne hotel s pet zvjezdica,nego s deset.
Nena kažu da je dr.Dukić alfa i omega u procjenjivanju kilaže bebe i u okretanju sa zadka u prirodni položaj,namještanja i davanja zelenog svjetla za prirodan porođaj.
A ja se osobno nisam u to uvjerila...
Na ovom forumu imaš topic Pohvale osoblju Sv.Duha pa se tamo javi, a nemoj nas vrijeđati forama o 4 zvjezdice. Vidjet ćeš da tamo ima i mene i da sam na ta tri poroda doživjela 90 posto pozitivnog u tom rodilištu i nahvalila dr. Hafnera, Habeka, Kernera, sestru Gogu, Marijanu...
Budući da me ne poznaješ, nema smisla opisivati ti da nisam nikakva mimozica i da ne kukam kad mi netko krivi prst pokaže.
No, suosjećam sa ženama koje u tim osjetljivim trenucima dožive za njih vrlo traumatične stvari.
Hvala, ruza, na odgovoru, ali nije se radilo o bebi u startu okrenutoj krivo.
Išlo se na inducirani porod jer sam bila zaražena toksoplazmom, deset dana sam prešla termin i nije se znalo je li to zbog lijekova koje sam uzimala. Zbog veće propusnosti posteljice pred kraj, veća je i vjerojatnost da se beba zarazi pa se zato nije više čekalo.
Bebi je glavica bila dolje, ali lice naprijed pa je, nakon što je ušče na porodu bilo posve otvoreno glavica jednostavno ostala na ušću, nije se spuštala u kanal, glavica nije radila dobru rotaciju, a ta dr. je, umjesto da ju zarotira, meni samo dodavala sve jači i jači drip, iako je bilo jasno da taj drip neće bebu "istjerati".
Ona nije bila neljubazna, samo hladnokrvna i nevjerojatno je da rodilju koja je od jutra na induciranom porodu jednostavno ostavi u 6 navečer i vraća se samo svaki sat. Dakle, ušće otvoreno, vrijeme izgona odavno započelo, ali beba ne ide, zna se da postoji mogućnost zaraze toxoplazmom i da porod treba privesti kraju. I da se ne bi smjelo ići na carski jer je opasnost od zaraze veća.
I što ona radi?
Ništa, samo govori - lezite na boku i dodaje sve jači drip, došao je na 60 kapi u minuti, trud svakih 10 sek.,stalno sam povraćala, trzala se na krevetu, nisam mogla otvoriti oči jer me bolila glava i očne duplje.
Nisam vrištala niti sam vikala, niti išta, to nikad ni ne radim, ali da ne mislite da sam ja njih nešto iritirala.
I tek u 8 navečer (ili nešto prije) dođe Habek u redovnu smjenu, ona njemu mrtva-hladna kaže - gospođa nema snage tiskati :shock: :shock: i odu oni.
Onda ja pošaljem muža da kaže Habeku da sam već 3 sata otvorena, ali nemam nagon za tiskanjem unatoč luđačkim trudovima, jednostavno, glavica nije na pravom mjestu, ne ide iz matrenice dalje u kanal.
Tada se Habek vratio, bebu zarotirao i ubrzo sam rodila (znam da imam dovoljno snage, nije mi prvi put).
Od nekih sam žena čula da im je ta dr. baš bila ok na porodu, vjerujem apsolutno, no porod im je bio rutinski, mogla je to i babica, to je ono kad ti je dovoljna samo ljubaznost i suradnja.
Ovdje je bila na djelu nesuradnja s rodiljom, stav - ne znam, ali se pravim da znam jer sam ja dr. i ne zovem nikoga u pomoć- na tuđu štetu.
Kako sam naišla na još nekoliko primjera gdje je Habek radio te okrete, tako sam se javila. Davno sam to napisala, nisam više mislila o tome, ali kad me netko podsjeti, teško je to zaboraviti, dozvolite da to ipak nazovem hororom.
nena strašno
i ja sam davno rekla da neću uopće više otvarati ovaj podforum i grebat po starim ranama, ali nekad su prsti brži od mozga i onda obavezno naletim na ovako nešto i živciram se bez veze.
inače meni je taj dr. bio katastrofa i još jedan njegov kompanjon.
ja sam dugo onako psihološki promatrala glavnu sestru na ginIII - dragi Bože kako je ta žena iskompleksirana. Kako se iskaljuje na svemu i svačemu. A što je najgore i sami liječnici koji su joj btw nadređeni ne mogu joj ništa?! Mislim fakat nevjerojatno da ona recimo nekome veli kao što sam čula: neće vama biti onako kako vi mislite nego onako kako ja kažem....mislim u ime dragoga Boga jednako tako se moglo reći...sačekajte pa ćemo vidjeti. Uz barem pa i lažni osmijeh. A ne 100X uz takav ton riječju dušo......ali sve dok se ne pobuni tisuće žena koje tamo dolaze neće biti ništa. Pa čak možda ni ako se pobune....žalosno ali istinito. Mi tamo ne idemo zbog njih već su oni tamo zbog nas. Ponekada je bolje otići prodavati jabuke i pošteno raditi taj posao nego izmasakrirati struku i sramotiti ju....ali eto sto ljudi sto ćudi.
A što je sa nama koje jesmo mimoze? Ja plačem kad god netko povisi ton na mene, nisam spremna za taj "rat". Svaka čast svima vama koje ste snažne i znate se suprostaviti, posvaditi, ali ima nas i ovakvih, ovo o čemu vi pričate za mene bi bio horor na kvadrat.
I što se tiče one 4 zvjezdice, kako to da za manje pare kod privatnika dobijem uslugu od 5 zvjezdica dok u državnoj ustanovi dobijem uslugu od -2.
Sve ove godine plaćam oko 650kn mjesečno zdravstveno osiguranje bez obzira bila bolesna ili ne. I to prvo moram zaraditi za zdravstveno pa si tek onda isplatim plaću. A privatniku platim za vođenje trudnoće 400kn mjesečno i to samo kad sam trudna.
Za te pare koje dajem za ZO očekujem luksuzni smještaj i vrhunsku zdravstvenu uslugu, ako to mogu za manje pare imati kod privatnika zašto ne mogu u državnoj?
[quote="pinguica"]A što je sa nama koje jesmo mimoze? Ja plačem kad god netko povisi ton na mene, nisam spremna za taj "rat". Svaka čast svima vama koje ste snažne i znate se suprostaviti, posvaditi, ali ima nas i ovakvih, ovo o čemu vi pričate za mene bi bio horor na kvadrat. [/quoteu ]
Ja podržavam i mimoze jer porod je zadnje mjesto gdje mi trebamo biti sposobne voditi "rat". Ima jedan topic Zašto im ne mogu oprostiti na pdfu Nakon poroda, gdje su se mnoga mišljenja sučelila, a ja mislim da mi trebamo podupirati jedna drugu (bile mimoze ili fajterice) i ne dozvoliti da stalno dolazimo u situaciju da se u rađaonici moramo za nešto "boriti".
Ko da sad netko bolesniku na intenzivnoj ili onkologiji kaže "bori se, bori se za sebe na odjelu".
Njima to nitko ne govori jer je to ludost, a u rađaoni se mi moramo boriti za dostojanstvo, za prirodna prava, za ljubaznost, za stručnost, za pomoć... Tomu stvarno treba doći kraj.
Joj kad si ovo spomenula odma se sjetim (ispričavam se unaprijed na OT) kad mi je muž slomio nogu na pola, a ovu mu tu slomljenu nogu podiže za petu i drži u zraku dok je brije
OT i ističem da nije stvar na koju sam izrazito ponosna, no sestra koja je bila na mom porodu će idući put triput razmisliti prije nego krene na silu nešto raditi rodilji koja viče "ne želim to".
Vezano uz borbu za sebe - ja se znam izboriti, lajava sam, agresivna (u smislu "pushy") i nije bi problem posvađati se. No, kladila bih se na sve da je to razlog zašto sam se zamjerila odličnoj (fali smajlić koji riga) pedijatrici kojoj duboko zahvaljujem što mi je dijete bilo na intenzivnoj.
Pa idući put da završim u bolnici šutim kao zalivena i dozvoljavam da mi šopaju dijete sa svim i svačim i urlaju na mene.
Ne volim nikada situaciju kada čovjek ne bi smio nešto pitati. Ta pitaš jer želiš znati. A netko ti treba dati odgovor. Kod svog prethodnog poroda ( nije sv.duh) na babinjačama je jedna sestra vikala na tek pridošlu ženu koja je rodila da kaj ona misli, da neka doji nije joj to prvo, kaj sada čeka ako želi na wc....i doda na kraju: kaj vi žene mislite da ste? Tu mi je prikipilo i dok su sve žene u sobi šutjele i gledale u pod kao "nije to naš posao" ja sam toj sestri mirno olaš rekla: ako smo mi žene a što ste vi? Ta žena je rodila pred koji sat. Kada sam ju upitala za ime i prezime prestrašila se a nakon toga (budući sam mogla i htjela) zaradila je prijavu. Žalosno od sutra u našoj sobi zbog toga što sam rekla i učinila ona je bila med i mlijeko. Zar je potrebno da ih se prijavljuje da bi obavljali svoj posao? očigledno da jest....
nisam inače osoba koja je galamžija ili pushy....no ne volim nepravdu i nepristojnost
ja ne mislim da postoje mimoze - taj sam izraz čula na SD i fakat mi se zgadila sestra koja je to rekla. Žena nije bila mimoza, nego u očitom stanju panike. Ja koja nisam medicinar sam to odmah skužila, oni medicinari nisu - pa tko je tu lud?
ivanaMeni na zalost niti divna Irena niti divna sestra Branka nisu mogle pomoci. Iako su se trudile. (Sada znam da je to zato sto je beba imao krvarenje u mozgu.)Sreća moja i mojeg djeteta da se upravo inzistira na dojenju jer da nije tako i ja bi se osobno mnogo teže oporavila, a o koristi za dijete da ne govorimo.
Da li vas cudi da su me uredno poslali doma sa otpusnim pismo na kojemu je pisalo da beba doji. A tamo su mi sestre spravljale adaptirano mlijeko s kojim sam hranila svoju bebu.
tashunicapotpisujem.ova rečenica me već iznimno iritira.
kakav božji hotel sa 4 zvjezdice, ako sam došla u zdravstvenu ustanovu očekujem da će se prema meni odnositi kao prema čovjeku, a ne broju ili stvari isto kao kad dođem u bilo koju drugu ustanovu. nisam došla u rodilište da netko liječi svoje frustracije na meni.
začuđujuće je samo kako su svi fini i kulturni kad zeznu, onda su tako slatkorječivi
stellita, ja sam na gin III bila 2 mjeseca i znam tocno o cemu pricas u vezi glavne sestre, no cula sam da ima problema sa stitnjacom i zapravo zenu treba zaliti. I naravno poslati ju na lijecenje ili prijevremenu mirovinu. (Na mene je skocila odmah prvi dan i dva puta kasnije, ali ja sam u trudnoci bila toliko smirena i cool da sam joj se obratila sa "gospodjo" a ne sa"sestro" vrlo brzo smo se sporazumjele, tj bilo je tako kako sam ja htjela. No, nisam mogla ne cuti njen konstantno poviseni glas. Znalo se tocno kad je njena smjena zavrsila i kad je otisla doma. Odjednom je atmosfera na cijelom odjelu bila smirenija. Jadne su sve setre koje sa njom rade.
No, moj daleko najgori horor u tom rodilistu je cinjenica da mi nisu dali niti da vidim moju bebu skroz do drugog dana na vecer, a tek treci dan sam ga dobila u ruke i to na 5 min. A cetvrti dan se pedijatrica cudila kako to da zelim da beba bude sa mnom u sobi. A ta bolnica bi kao trebala imati rooming in. Moram napomenuti da je imao apgar 10, ali je nakon 2 sata zavrsio u inkubatoru u koji se pustao kisik. Sve ostalo je sa njime (kao) bilo u redu. U medjuvremenu sam naucila da se u normalnim bolnicama u normalnom svijetu takvim bebama odmah daje koza na kozu kontakt sa mamom i da im to pomogne kod regulacije i disanja i normalizira rad pluca.
Meni ga NIKADA nisu dali "skin to skin", a kako mi je to prva beba ja ga se nisam usudila odmotati, da se ne prehladi. I nisu mi rekli da je imao krvarenje u mozgu i da je neurorizicna beba i da trebam s njime vjezbati itd itd. Sve sam to saznala kasnije. A horor na tu temu nece nikada proci. Kao ni moja prevelika griznja savjesti da se nisam vise borila. Iako sam bila pod punom narkozom i sva izdrogirana, sada mislim da sam ipak nesto trebala poduzeti. Mozda cete se pitati gdje je bio moj muz. On je bio jednako izbezumljen kao i ja.
Te su stvari najgore. Pouzdanje u druge osobe, koje te i tada, a i kasnije, uvjeravaju da su one stručne, a ti si tu "mali Mujo".
Strah da ne napravim neki krivi potez koji će naštetiti mom djetetu meni je bio kočnica koja me priječila za neku "žešću borbu".
I MM i ja smo bili svjesni da liječnici fušaju i da to što rade, odnosno, ne rade nije normalno (to sam kasnije i potvrdila u stručnim krugovima), ali na svako naše pitanje, dežurni specijalizant je odgovarao "niste vi ovdje liječnik, nego ja, i niste medicinske struke!".
Kad sam ga upitala zašto mi pojačava drip kad su trudovi i jaki i učestali, i posve sam otvorena, a dijete ipak ne izlazi, rekao je posprdno [b]"oho, angažirana trudnica!" [/b] i nastavio po svome.
A možeš misliti kako si sposobna biti angažirana u tim trenutcima, privezana tamo, nadrogirana, u bolovima.
To što spominješ grižnju savjesti, to je koma. Ne znam je li to kod mene grižnja savjesti, mislim da je više ljutnja što sebi, zbog straha za dijete, nisam mogla priuštiti slobodu da počupam sve te igle i cjevčice, dignem se i odem, mislim da bih prije rodila bježeći iz bolnice nego s njihovim ležanjem na boku i mrcvarenjem.[
To su teške stvari i teške teme. Zamislite koliko je gore žena koje su tek rodile i traže pažnju jer su osjetljive i osjećaju se vrijedno zbog toga što su donijele bebu na svijet a gledaju te kao psa!Prvo dijete sam bila dosadna kao proljev, zvoncala sam svake minute sestrama jer nisam dobila mlijeko pa je beba plakala. Sa trećim nisam ništa pitala pa su odmah bile ok prema meni. Moramo priznati da smo i mi dosadne i naporne, puno nas je a njih je malo. Ali oni su izabrale to zanimanje i moraju nas razumijeti...Teška je to diskusija...
ovako, cure, ja znam da sam pisala i ovo i ono na temu SD i mog poroda, ali ono zadnje razmišljanje moje (mislim da su mi se stvari napokon slegle i da mogu reći to je sad to i to ja mislim) ide ovako: da je slučajno doktor koji je mene porađao veterinar koji je došao okotiti moju kujicu i da se prema mojoj Betty ponašao pri okotu kao prema meni na porodu, opalila bi ga šakom u glavu i više se sa poda ne bi digao bez ozbiljne primjene mirišljavih soli.
Mi smo u bolnicu došle (većina nas) ne zato što imamo kompliciranu trudnoću i očekuju se komplikacije, nego eto da budemo pod nadzorom u slučaju da se nešto neočekivano dogodi pri porodu. Osnovno pravilo bi trebalo biti da se radi o jednoj stabilnoj okolini u kojoj će žena roditi i da joj se ulije sigurnost da su tu pod nadzorom u slučaju problema, tako da se osjećaju još sigurnije.
Njihov stav "ne možete vi roditi bez nas" mi zvuči kao stav muža zlostavljača "ti si toliko glupa da, bez da ti ja kažem kako, ne možeš skuhati niti čaj".
Dakle, smatram da se radi o čistom zlostavljanju i zato toliko žena ima psihičkih problema nakon poroda (u koji krug sam ušla i ja, čak niti ne znajući, nego sam im i bila zahvalna što su me porodili - kako je samo mozak čudan, zar ne?)
ovako, cure, ja znam da sam pisala i ovo i ono na temu SD i mog poroda, ali ono zadnje razmišljanje moje (mislim da su mi se stvari napokon slegle i da mogu reći to je sad to i to ja mislim) ide ovako: da je slučajno doktor koji je mene porađao veterinar koji je došao okotiti moju kujicu i da se prema mojoj Betty ponašao pri okotu kao prema meni na porodu, opalila bi ga šakom u glavu i više se sa poda ne bi digao bez ozbiljne primjene mirišljavih soli.
Mi smo u bolnicu došle (većina nas) ne zato što imamo kompliciranu trudnoću i očekuju se komplikacije, nego eto da budemo pod nadzorom u slučaju da se nešto neočekivano dogodi pri porodu. Osnovno pravilo bi trebalo biti da se radi o jednoj stabilnoj okolini u kojoj će žena roditi i da joj se ulije sigurnost da su tu pod nadzorom u slučaju problema, tako da se osjećaju još sigurnije.
Njihov stav "ne možete vi roditi bez nas" mi zvuči kao stav muža zlostavljača "ti si toliko glupa da, bez da ti ja kažem kako, ne možeš skuhati niti čaj".
Dakle, smatram da se radi o čistom zlostavljanju i zato toliko žena ima psihičkih problema nakon poroda (u koji krug sam ušla i ja, čak niti ne znajući, nego sam im i bila zahvalna što su me porodili - kako je samo mozak čudan, zar ne?)
Ja ću samo dodati da sam na SD susrela i ljude koje ću zauvijek pamtiti po dobru, a i one za koje mi je žao da se na licu mjesta nisam s njima obračunala. A sestri Ireni, naklon do poda! Jedina osoba koja je uvijek ima lijepu riječ, osmjeh, stručnost.. ma svaka čast. Nama je dojenje super išlo i bez pomoći, ali mi je svaki njen dolazak popravio raspoloženje, a to je samo dokaz da je ona svojim profesionalnim, ali toplim pristupom, pa i pristojnošću (npr. uvijek bi ljubazno pitala za dopuštenje da primi nečiju bebu, ili opipa dojke) koja ne odlikuje sve djelatnike tamo- zapravo izuzetak.
evo da i ja podijelim svoje i iskustvo svoje zene na sd-u.
od pocetka je situacija bila komplicirana jer je zena prije par godina imala mozdani udar i lijeva strana joj je ostala nefunkcionalna (80% invalidnost). dodatni rizik je sto je nosila blizance. primljeni smo kod doktora Hafnera koji je u svakom smislu bio izvanredan (kao i sestra Senija). trudnoca i carski su prosli odlicno s obzirom na okolnosti, kao i briga za zenu nakon poroda.
4-5dana poslije, odnosno dan dva prije nego su svi trebali doci kuci, pocinje hrpa novih problema. uzrok tome su vjerovatno velika kolicina hormona, psihicko stanje i postporodjajna, i iscrpljenost i oslabljeni organizam. jedan od te hrpe problema su bili i epi napadi koje do sada nije imala. i ovako je bila uplasena da se nece moci brinuti za dvoje djece, a onda joj se dogodi epi napad dok pokusava dojiti dijete. u kombinaciji sa hormonima i ostalim problemima mislim da ne treba posebno opisivati u kakvom je stanju bila. pored toga i klinci su se nakon par dana razbolili pa ju je i to dodatno dotuklo.
ovdje dolazi do izrazaja ljudska strana osoblja u bolnici. nisam puno imena zapamtio pa necu nikoga izdvajati, ali mogu reci za sve sestre i sa odjela babinjaca i novorodjencadi da su bile divne. cak i zene koje su donosile hranu, ili koje su cistile, pa cak i decki koji su ju vozili po pretragama. buduci da je zena zahtjevala 24h nadzor a sestre su i ovako preopterecene poslom (i potplacene), osigurali su meni smjestaj sa zenom u sobi. bez toga mislim da zena psihicki nebi izdrzala.
stvari polako krecu na bolje, zena je nakon hrpe pretraga (na koje su ju ugurali po hitnom postupku) dobila poprilicnu kolicinu tableta, i nakon tjedan dana pustena doma. doma se pod terapijom i u za nju puno boljim uvjetima psihicki i fizicki pocela oporavljati i mogu reci da se sada osjeca super (u odnosu na to kako je bilo i moglo biti). djeca su na zalost jos uvijek u bolnici i nadam se da u ponedjeljak stizu i oni kuci.
da ne davim previse sa detaljima, sve u svemu prosli smo takodjer jednu horor pricu, medjutim u ovom slucaju i sestre i doktori su bili svijetla strana price, i da se raspisem preko dvije stranice nebi ih mogao dovoljno nahvaliti. strpljivost, briga i paznja koju su pokazali zasigurno zasluzje moje duboko postovanje i zahvalnost.
zlikovski lijep primjer..
Al mene iskreno čudi da su s obzirom na ženinu situaciju prihvatili joj voditi trudnoću gore..Jer to ne žele ,ako bi nedajbože došlo do nekih dodatnih komplikacija.Čudi me da vas nisu poslali u Petrovu...Jer su jednu trudnicu koja je bila u kolicima(slabo je jako hodala) radi automobilske nesreće odbili i rekli da ona je posebna i da mora u Petorvu gdje su spec.za takve slučajeve.To joj je baš dr.Dukić rekao dok se došla kontrolirati na pult kod s.Mire...
jako mi je drago da ste uz sve te probleme imali barem taj dio olakšan.
zlikovski, sjećam se svih tih ljudi i dijelim stav - iznimni su... Znam iz iskustva, iako moja priča nije ni blizu ovakva nego obično čuvanje trudnoće i malo preuranjen turbo-porod, ali i meni je osoblje SD baš ovdje spomenuto isto ostalo u lijepom sjećanju baš po tom toplom ljudskom pristupu.
I da nastavim - nadam se da je dr. Stanojević (neonatolog, također izvanredan) još uvijek tamo, pa da mogu reći djeca su ti u dobrim rukama...
je, dr. Stanojević je još uvijek na neonatologiji
dr. Stanojević- kod njega su dječica u dobrim rukama ali ja sam zato gadno prošla u kontaktu s njim...bio je jako grub i nehuman u razgovoru samnom kad mi je došao u sobu...grrrr loša uspomena na njega mada rado čitam njegove tekstove u Bebama
bas mi se svida sto si napisala, pogodila si bit
Moje je iskustvo super,ali mislim da su uvijek dobri prema specifičnim slučajevima- kao sto je ovaj sa invalidnom ženom i blizancima.
Tako sam i ja imala problema za koje su svi znali i bila na ginekologiji III prije poroda. Tako je bilo i mojim cimericama iz patologije trudnoće. Valjda su bolji kad vas upoznaju ili kad je neka specijal frke- trojčeki, zastoj u rastu, manjak plodne vode i sl. Čitajući ovo i usporedjujući kako je nama koje smo dugo bile na Patologiji trudnoće to je nebo i zemlja.
Tja, ne znam... Ja nisam bila specijalni slučaj (jedan običan porod na termin i jedno dosadno čuvanje trudnoće) a ne sjećam se doslovce ničeg lošeg... Valjda ovisi kakve karte izvučeš. Ja sam pronašla hrpu dobrih stvari na kojima sam bila zahvalna: 24 h rooming in kod prvog poroda (ne znam kak je sad, to je ipak bilo prije skoro 10 let) i briga i pažnja (pogotovo neonatologa) nakon malo preranog drugog poroda, dugačak i dosadan boravak u bolnici zbog žutice, ali brate mili, na osoblje stvarno nisam imala primjedbi... No, ovo je topic o nečem drugom, pa kidam nalijevo.
Neki dan je bilo tocno godinu dana kako su mene zaprimili na odjel patologije. I sada kad se sjetim prva tri dana tamo i onih 7 na babinjacama dodje mi da jecam. (Onih 50 dana u sredini sam bila ko zombi. Znala sam da mogu prezivjeti samo ako se budem ponasala kao da se to dogadja nekome drugome a ne meni)
Svakako ako ikada vise ostanem trudna ne cekam niti minute nego odmah idem put domovine moga muza. Ako nista drugo tamo se znaju normalno razgovarati i znaju da je bebu najbolje ODMAH dati majci i da se tako puno komplikacija izbjegne.
A i shvacaju da nije zdravo buditi trudnice u 5 u jutro, prati podove u sobama sa smrdljivom varikinom i hraniti ih hranom koja napuhava)
ufff sad si me prisjetila toga kako su uletavale prat podove sa tim nekim smrdljivim sredstvom dok su nam bebe bile u sobi...a čitavu trudnoću sam pazila da ne udišem takve smradove i onda rodim i dijete mi od prvog dana života snifa to....
Odvratno, jelda.
A ja to udisala 2 mjeseca. Ustvari da budem preciznija, udisala bih, da nisam nastojala izaci iz sobe kad god bi to bilo moguce. A puno puta sam cistacici rekla da ne obrise jer da uopce nitko niej hodao i da je sve cisto.
nije to ni brisanje poda kaj one rade bolje sam izglancala pod ja sa svojom torbom za mjesec dana ,na žalost
kupaonu i wc trebalo bi puno puta tokom dana oprati ...
...a o papiru i sapunu na wc-u da ne govorim... nisam se jedanput vraćala u sobu po gel za tuširanje da si njime operem ruke...
Cure, ja sam ležala na odjelu 10tak dana i činilo mi se kao cijela vječnost. Jednu večer srušio se dio unutarnje fasade s plafona, kod vrata od wc-a i tuš kabine, čisti horor... sjećam se da mi se užasno piškilo a trebala sam stajati i čekati da majstori pometu svo to smeće koje je palo. što je dalje bilo, ne znam jer sam srećom vrlo brzo otišla nakon toga.
A jedna sestra je bila izuzetno neljubazna, kad sam je nešto bezazleno pitala, obrušila se na mene da "zna svoj posao" (valjda je to shvatila kao komentar?).
a kad već pucamo....evo i još malo od mene: ja sam rodila na CR i takva sva jadna, pogrbljena, ne znam dal sam više van sebe od šoka, bolova ili čega...svaki put kad idem na wc nosim sa sobom cijelu opremu za čišćenje
dakle prvo očistim kompletnu školjku a tek potom u onim zadnjim sekundama koliko još mogu izdržat da ne mislim da će mi se rez rastvoriti i prepoloviti moje tijelo, sjedam i obavljam ono što sam trebala...a odlazak nazad do kreveta je već noćna mora...
a o krevetima da ne pričam- podić onaj naslon je živa muka a kada sam par puta zvonila sestrama da mi ga dignu ili spuste ispalo je ko da tražim poseban tretman...
mislim da se razumjemo nemam ništa protiv sv.duha, jedino sam njega okusila u životu jer boguhvala nisam nikad ležala u bolnici...vjerujem da je svugdje višemanje slično...
Meni je od svega najgore bilo to sto svoju bebu nisam vidjela dva dana a tek cetvrti dan su mi ga dale u ruke, i jos su se cudile sto ga jos nisam drzala! (
Drugo najgore mi je bilo sto mi nitko nije napomenuo da je imao krvarenje u mozgu, da se to zove neurorizicno dijete, da je to razlog zasto on nema nagon za sisanjem, da ga trebam kontrolirati, voditi na ekstra UZV-ove itd. Dapace u otpusnom pismu su napisali da je dijete na majcinom mlijeku i zdravo. (A on imao krvarenje u mozgu 2. stupnja, na obje polutke.)
Zaista ne znam zasto tolike sestre i doktori izaberu to zvanje kad u svojoj srzi nisu humani i nemaju ljubavi za bliznjega svoga.
A kak bi oni trebali znati da dijete ima krvarenje 2. stupnja :? ? Pa nije to rutinska pretraga.
Koliko djece ima prvi ili drugi stupanj a da roditelji nikada ne saznaju.
I još nisam čula da je nekom uzv pokazao krvarenje samo na jednoj strani... pa čemu čuđenje.
Nije rutinska za donesenu djecu, ali ako je CR planiran mjesec dana unaprijed, dakle dijete je planirano nedonosce, onda bi ga se trebalo napraviti, ne? Ili barem meni reci da ga napravim kad izadjemo iz bolnice.
Nisam znala da je krvarenje uvijek na obje polutke. Ne vidim zasto ne bi moglo biti samo na jednoj strani. :?
I ja sam imala planirani carski unaprijed (blizanci).
Pedijatrica ordinira takve preglede. Znači sa mjesec dana ih je uputila kod neuropedijatra zato jer kao jedan nije imao refleks hodanja. Neuropedijatrica ih je uputila na uzv mozga i kod fizijatra. Obojica imali 2 stupanj krvarenja. Vježbali do 6mj i to je to.
Otpušteni iz bolnice kao zdrava djeca što i jesu. Evo imaju 19 mj i pravi su hahari.
Prepostavljam da može biti samo na jednoj strani krvarenje ali to još nisam čula a isto tako i nisam doktor. Znam ih jako puno koji su obavili uzv mozga i nitko još nije imao nalaz da je jedna strana potpuno ok. Može biti na jednoj strani prvi, na drugoj drugi. Ili na jednoj 2 a na drugoj 3.
Mrs.Happy pretpostavljam da bolnica tj. neonatolozi imaju kriterije i pravila u kojim slučajevima rade uzv mozga i druge pretrage. Moje dijete je ranije rođeno i rađen je UZV (na dane kad treba biti rađen, znači više puta), i ne da su nam rekli da trebamo vježbati nego su nas iz bolnice naručili na Goljak. Tako da bih rekla da je to stvar pravila, uzv mozga nije rutinska pretraga (i dobro da nije) nego se očito radi u određenim situacijama.
znam da uzv rade kod teških poroda da provijere dali je sve uredu sa bebom
Pa ak su vas iz bolnice naručili na Goljak i radili uzv i rekli da morate vježbati zašto onda kažeš da ti je dijete otpušteno ko zdravo i da ti nitko ništa nije rekao :?
Mislim da se razumijemo ja sam na svetom duhu dobila slom živaca kao što možeš pročitati u mojim ranijim postovima, ali mislim da ne treba pretjerivati u pljuvanju.
Recimo pohvalno za 24h rooming gore, meni osobno je to da se nisam morala izdajati nijednom, dečki su samo cicali.
A kad sam rodila prvi put još su uzimali bebe i svaki put kad mi je malena taman počela cicati oni bi ju uzeli a ja sljedećih sat, dva muku mučila da se izdojim.
mrs. happpy sorry, mislima sam da je tvoj post, a to je bio od mime
Malo mi se zamjerio i jedan dr kod kojeg sam redovno odlazila na kontrole, ali je nakon poroda u sobui izričito došao pogledati "svoju" pacijenticu koja je imala epi od početka do kraja svih mogućih trudova. Jer kako je rekla, udarila bi nekoga nogom u rebra da to nije dobila. Nisam imala ni volje ni želje da mu se javim iako mi je stajao kraj kreveta, jer je tješio svoju pacijenticu što ne može dobiti apartman.
Kakvim sredstvom? Kaj ti doma ne pereš podove domestosom ili nečim sl.? Mislim da si ovdje malko pretjerala...ufff sad si me prisjetila toga kako su uletavale prat podove sa tim nekim smrdljivim sredstvom dok su nam bebe bile u sobi...a čitavu trudnoću sam pazila da ne udišem takve smradove i onda rodim i dijete mi od prvog dana života snifa to....
podove perem običnom vodom... 8)
a da ubaciš nešto za dezinfekciju!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom