 |
|||
Ok. Osobno nisam sklona crno-bijelom poimanju, više stremim svim nijansama sivog.Peterlin prvotno napisa
Da se to meni slučajno dogodilo, i da sam, recimo, bila u situaciji da me pedijatrica u tom razdoblju upitala jesmo li počeli s dohranom, mislim da ne bih odgovorila da jesmo, budući da je dijete na nekoliko trenutaka u ustima imalo bombon ili je polizalo malo šlaga s torte. Naravno, u trenutku nepažnje.
Sorry na offtopičarenju.
nije to oftopičarenje, ovo je podforum Dohrana.
Dohrana je SVE, osim mlijeka i lijekova (uključivo neki vitamini, koji su meni osobno upitni, ali ajde... tko sam ja da proturječim LLLI i WHO).
I to nema veze sa nekim našim osobnim mišljenjima: definicija je prilično jasna i zadana.
Onda početak dohrane nije ni ono jedno zrno riže, niti četvrtina najmanje žličice u kojoj je strugana jabuka.
Nije dohrana tanjur graha, dohrana je... da ne ponavljam...
naravno da ne bi. u suprotnom bih ja mogla reći da mi je stariji sin počeo piti kavu i likvi, a bogme i jesti baterije jer mu se sve troje našlo u ustima, naravno slučajno i u sekundi nepažnje. mogla bih zapravo zaključiti da moji dečki vole eksperimentirati sa ukusima ili da su izrazito oralni tipovi jer svašta vole gurati u usta, a zlobni bi mogli zaključiti da se puno tih sekunda nepažnje meni događa, no šalu na stranu, hvala bogu da se ništa opasno nije dogodilo i ovo je stvarno offtopic.
Ok, razumijem.
Definicije su jasne i zadane.
Ovo je forum, iznosim svoje mišljenje.
U mom poimanju stvari, dohrana je svjesno, namjerno i više-manje redovito konzumiranje namirnica koje nisu ni mlijeko, ni lijekovi.
I da, ono jedno zrno riže, i jedna četvrtina žličice u kojoj je strugana jabuka jest početak dohrane.
Ono što djetetu (jednokratno) doleti u usta potpuno slučajno, jestivo ili nejestivo, ne smatram početkom dohrane. Pogotovo ako se brzo reagira i ukloni ta namirnica/stvar iz djetetovih ustiju. Smatram to nezgodnim događajem, slično kao kada malo dijete padne roditeljima s kreveta. Ili iz ruku.
Ponavljam, ne znam da li bi netko potvrdno odgovorio da je započeo dohranu slučajnim kiki bombonom na nekoliko trenutaka ili komadićem papira. Ne znam, možda ima i takvih.
Ja nisam među njima.
U majku mu, onda moje dijete krenulo s ćevapom!
Imala, mislim 3 mjeseca, ja joj dala da pomiriši, a ona svojom rukicom primaknula u usta. I liznula.
Drugi dan je isto napravila s burekom. Pardon, sirnicom.
Netko je spominjao zamjenu za Nutelu, odnosno glazuru koja se ne lomi?
Ajd, kolačarice, molim recept!
to nije ništa - mi smo počeli sa reklamnim letkom za Konzum!U majku mu, onda moje dijete krenulo s ćevapom!
Imala, mislim 3 mjeseca, ja joj dala da pomiriši, a ona svojom rukicom primaknula u usta. I liznula.
Drugi dan je isto napravila s burekom. Pardon, sirnicom.
jednak omjer slatkog vrhnja i čokolade za kuhanje (za jedan palačinka parti i više nego dovoljno 200 ml vrhnja i 200 g čzk)
Slatko vrhnje zakuhaš i preliješ preko tek otopljene čokolade (staviš u jedan lonac vodu da zakuha, preko njega staviš drugi lonac s tankim dnom/inox zdjelu ili što već imaš i u to namrviš čokoladu i miješaš dok se ne otopi). Pustiš da stoji 5 min i onda promiješaš dok se čokolada u potpunosti ne otopi. Pričekaš da se ohladi do kraja i staviš u frižider.
Žene pišu da se njima smjesa stvrdne za 10-15 min nakon hlađenja. Meni to traje satima pa pripremim dan-dva ranije.
Ako je palačinka hladna, lijepo se maže, a ako je topla, lijepo se otopi.
Možeš čokoladu otopiti i tako da u vrhnje ubaciš čokoladu i kuhaš uz miješanje, ali meni ispadne nekako drugačiji okus. Kao da šećer iz čokolade karamelizira.
vjerovatno im se stvrdne ako je manje vrhnja. ili je baš stvar u redosljedu dodavanja sastojaka! meni čoko za kolač nikad ne uspije kad je stavim na plamen umjesto na paru, a htjela sam se švercati! e to ne može!
za kolač ja topim čoko u mikrovalnoj i onda dodajem vrhnje za kuhanje -kod mene je sve odokativno!
dodam malo vrnja, promješam, dodam još vrhnja - čoko se zgusne da ne mogu miješati, vratim u mikrovalnu , još se otopi, dodam vrhnja, promješam - kad dobijem gustoću koja mi se sviđa prelijem preko kolača , kad se stvrdne super se reže a mekano je i ne puca! mljaaaaccc
Cure, vratite se na temu, recepti su podforum niže. Hvala.
ups!
kako reći ne kada dijete poželi piti vruću kofi 2go?
evo mi smo danas putovali u autu i na pumpi smo si kupili kofi! djetešce je mrknulo sladoled i nakon nekog vremena je htjela i moju kofi!
ja sam rekla 'to je vruća kava' mirno i jasno! iako dijete ima 15mjeseci malo me čudno pogledala i opet 'žicala' kofi
onda sam joj ja još nekoliko puta ponovila isto i tada sam joj malo naslonila ručicu na sad već toplu kartonsku šalicu - još se malo čudila i odustala! nisam joj dala svoju kavu i nismo imale problema - možda jednostavno dijete kuži da to nije za nju?
ili je pomislila 'mama , nemam pojma kaj pričaš ali vidim da niš od kavice'
i da, moje dijete jede sladoled - nije obrok ni međuobrok nego putna poslastica! ne vidim ništa loše u tome!
Bobica, tako i moja "žica" kavu, sok, pivo od tate..., ali kontam ne zato da bi zaista pila/jela nego ju zanima što je to. Često joj dam da pomiriše ili opipa je li vruće ili hladno što joj zadovolji želju i svi sretni. I inače joj sve turam pod nos, peršin, kada smo vani cvijeće, list oraha, začine...
ma to je to - njihova znatiželja!
i skužila sam ako nešto licne ili pomiriši a ja kažem fuuujjj! da i ona namršti facu i odustane od ponuđenog okusa - i znam da joj time namećem svoje mišljenje o određenoj namirnici ali za sada je slano npr za nju 'fuuuuuj' - jer koliko znam , dječja mala jetra ne mogu primiti puno soli!
a kad malo poraste onda to više neće biti 'fuuuj' ali tada će već sama odlučiti!
sjećam se da su meni djeca u vrtiću rekla da je poriluk fuuj! a ja to nisam nikad jela ali su svi vikali da je to jako fuj i da smrdi?!?! onda sam ja žicala mamu da mi to skuha i baš da probam! ispostavilo se da smo mi to doma jeli ali se kod nas doma zvalo - 'fino varivo'!
mamice, mislim da nema mjesta osjećaju krivice zbog ne davanja slatkiša 11-mjesečnoj bebi. Moj je J. napunio 8 i već sada slušam kako sam zločesta jer ne dam da "samo malo lizne" sladoled, čokoladu, puding, ...lino,kekse i ine druge fiiiiineee stvarčice.
Ali ne doživljavam ih i gotovo! stvarno ima vremena za to i kad malo naraste.
Da se razumijemo, ja obožavam slatkiše,od suhog voća,preko sladoleda, lina, čokolade, kolača....,a o "slanišima" da ne govorim!
Stariji mi klinci isto vole koješta, ali doma toga baš i nema, osim u iznimnim slučajevima. Najstariji sin ima problem s kilama pa se trudimo ne dovoditi ga u napast. a i sebe....
ali što se bebe tiče, mislim da nema potrebe za grickalicama. Čak ni rižinim keksićima(oni imaju visok GI). Jednostavno u torbi uvijek imam voćku (najčešće bananu,s njom mi je najlakše) ili narezano voće ili povrće. Evo, neki smo dan imali Mc.. ručak(dopuštamo ga 1x godišnje, zadnji dan škole), a mali je bubi slasno, među svim onim odvratarijama (sorry Mc-ljupci,ali ja to tako doživljavam) slasno papao brokulu i tikvice.
Znam da će s vremenom probati slatkiše i vjerojatno ih i jesti, ali i tada ću probati utjecati na to da to prije bude čokolada ili domaći kolač nego gumeni bombon i smoki.
A što se Nutelle tiče, ja je baš volim kad se onako stvrdne u frižideru
e,ovo me podsjetilo....kad je moj najveći medek bio mali (negdje oko 1,5-2 god) htio je piti coca-colu. Dala sm mu "pod nos" kako kaže sikaPika,, ledenu,friško otvorenu coluali to je druga priča
...sjedi za kompjuterom i ne da se odlijepiti, a kad se na istom nešto pokvari kaže "ne brini mama, ja ću to popraviti"
...akhm...šalu na stranu...
iskreno, čini mi se da su ovdje stvari malo prenapuhane. s više strana.
smatram da nema apsolutno ničeg lošeg po dijete to što roditelj ima odlučan stav o nečemu i drži se (unatoč okolini) toga.
a s druge, pak, strane (meni) nije "aždaja" onaj tko mi u parku ponudi nešto djetetu. također, pitam roditelje kad nešto nudim, no isto ne očekujem od drugih (odavno su me pustile fantazije da krećem od sebe)
inače, čokolada u našem domu nije tabu, kao ni neki drugi proizvodi navedeni kao loši na ovim stranama, točnije, u ponudi su nakon njegovih cca 18 mjeseci života (do prije toga sam bila malčice rigorozna). ne trpam police gluparijama, al ako neka i dođe, ne bacam je u smeće, niti je zabranjujem.
edit: eh, sjetila se...cola - nikako. al ono - nikako. ni u ludilu. ni pod cijenu psihičkih trauma i društvene izolacije...karikiram malo....
Posljednje uređivanje od .kala. : 30.06.2010. at 00:25
Evo, dogodilo nam se neki dan da sam dopustila M. da proba smoki.
Došla frendica s dvije klinke (17 mj i 2,5 godine) koje su tamanile smoki i ponudile M.
A ova moja s tim svojim velikim okama gleda u tu gombocu, posegne rukicom i ja što ću, dopustim joj. Bed mi zbog mališanki da kažem, ne, ona to ne jede, a i zbog M, kad već tako gleda...
Eto, poklekla sam.
Stavila ga je u usta, on se lijepo otopio, progutala i vidim da bi htjela još. No, više nisam dala, a i djeca u tim godinama (mjesecima), kakva već jesu, ne bi više ni dala
.kala. ja te mame što nude po parkovima uopće ne smatram aždajama zato što nude, nego zato što se prave pametne kao recimo ona iz mog primjera. Ako već ponudiš i ja ti kažem da ne daješ, odustani brate, kaj forsaš i ušiš me pameti!!!
A kaj se tiče davanja djeci dobivenih slatkiša za rođendane i slično...Uuuuu, pa svašta bi ja onda djeci dala da u usta stave. Ne poklone svi slatkiš koji je meni recimo to tako prihvatljiv. Kad dobiju one žele bombone posute šećerom, što, ja bih trebala njima to dati samo zato da se ne baci?????? Ni ja ih ne bi stavila u usta ni pod razno, a i zašto da na silu nešto jedem. A dati to nekome mi je skroz licemjerno!
slažem se definitivno. to su mi neke nepojmljive stvari - da netko tko nema veze s vama forsira išta oko tvog djeteta.
(inače, nisam pročitala tvoj post, preko teme sam samo proletjela. hoću reći, nisam se sa "aždajom"
a od ovih slatkiša koje dođu kao poklon ni sama nedam sve. no uglavnom su tu nekle stvari koje mogu proći tako da ih ostavim. no evo recimo, bio je slučaj kad sam hrpetinu onih gumenih bombona bacila u smeće.
fascinantno mi je to kako klinci uglavnom one stvari koje mi ne bi da jedu prihvate s velikim oduševljenjem. konkretno kod nas je to bio slučaj s tim famoznim smokijem (isto "park priča") i sa hrenovkama. ono, probao to jednom i bila je to ljubav na prvi pogled
a kako reagiram na to? pa izbjegavam te proizvode, no kad dođu pojede ih. nije mi neka frka jer znam da se inače hrani kvalitetno. nama je recimo riba na jelovniku 5 dana u tjednu. jede i povrće bez problema, voće...tako da mi je i ono nešto manje kvalitetno što uleti, zapravo prihvatljivo. povremeno.
al da ću otić u trgovinu i nakupovat gluparija s kojima će se on natrpat - e bome nećemo tako
Za mene su slatkiši sve u što se stavlja šećer (bijeli ili smeđi- tak svejedno). Nisam stručnjak, pa sam kao laik sklona vjerovati informacijama da je šećer prazna kalorija koja procesom probave iz organizma "odnosi" minerale. Zato tijelo mora trošiti vlastite rezerve, posebice korisnog kalcija i magnezija, što za posljedicu ima gubitak minerala i bla bla...
Svaki puta kada moje dijete pojede neki slatkiš, nekoliko sati je kao da je pošizila. Ponaša se kao muha bez glave.Do dvije godine nisam joj davala ništa od slatkiša, a također ni slane grickalice. Sa smokijem ćemo početi nakon treće godine, i to ako ju netko ponudi. Ja znam pametnije nahraniti svoje dijete.
Ona je mršavica i najgore mi je dati joj slatkiš prije obroka, a to moja rodbina uporno radi. Probala sam sve, sve, baš sve i ništa ne pomaže da od toga odustanu. To čine meni iza leđa. Nemam protiv da djetetu daju ako ih zatraži i da to onda bude jedan ili dva keksa ili kockice čokolade, ali staviti hrpu na stol i pustiti djetetu da neograničeno uzima, to ne mogu odobravati.
Malo je reći da sam očajna. Zbog toga me se smatra lošom i okrutnom majkom. Ponekad mi je čak i brak u krizi jer tražim podršku i ne uspijevam je dobiti.
Doma uvijek imamo grožđica, suhih smokava, datulja, suhih šljiva, voća... To joj dajem i to voli. Od toga joj pravim kolače i zaslađujem žitarice za doručak. Naravno jedemo mi i kolače sa običnim šećerom, palačinke također... Mislim da pojede ionako dovoljno šećera kroz svakodnevnu prehranu i da joj stoga ne treba davati još dodatnog šećera u keksima i sličnim glupostima.
Kod bake imamo dosta sezonskog voća i nastojim da uvijek nešto od toga pojede, ali ako se netko zaleti sa slatkišem, dijete neće ni zinuti na voće jer joj je ono kiselo kada ga proba nakon čokolade ili jaffa keksa. Onda se redovito čude: Pa zašto neće???
Neću dalje pisati svoje jadikovke. Samo sam se htjela pridružiti u klub da mi bude lakše. Za sada joj je zdravlje na zavidnoj razini, pa me to tješi i daje argumente u prilog da postupam ispravno. Ali, da je lako, nije.
Uf, uf.... Ovo s rodbinom mi je poznato. MOj stariji je kao malo dijete imao kratki interval pažnje i bio jako nemiran - to sam iskoristila da bakama i drugoj rodbini objasnim da djetetu NE SMIJU davati slatkiše, po preporuci liječnika. Funkcioniralo je. Poslužilo je u godinama kad se stvaraju prehrambene navike. MM čokoladoljubac godinama jede čokolade tek kad djeca odu spat.
Inače, tu priču s oprezom u vezi slatkiša smo prerasli. Sad klinci mogu jesti sve živo, ali to ne znači da to i rade. Mislim, dogodi se (rođendani i slično) ali ne posežu za time. Moj mlađi je legenda - zna baki reći "daj mi pravu hranu, nisam gladan na napolitanke, to je prazno i nije mi fino, daj mi skuhaj neku HRANU za večeru" i slično....
ja sam imala neki dan incidnent zbog montea- sa šogoricom. ona to smatra jogurtom za dijete i time ga hrani za doručak. jedno jutro ih je ona sama hranila (bili smo tjedan dana skupa), moj je odbio (povodeći se za starijim bratićem koji mu je uzor kad smotamo) acidofil, tražio monte, ona ga našopala sa 3 komada velikih i bio je: hiperaktiavn od šećera, nenahranjen kak spada, 2 dana je još iza tog tulio za tim smećem, mi smo se isposvađali jer sam ja rekla da ću sve što ugledam da je tog tipa i slatko i smeće u njihovoj kući pobacati daju li išta od toga mom djetetu, nije shvatila da puding nije jogurt jer nema jogurtne kulture u sebi, pokušala je kasnije još našopati moje dijete nekom novim smećem i šećerima (iz inata, zlobe, šta li), pa neke ekstrudirane smokije mu podvaliti, pa smo se posvađali na pasja kola- a zašto- jer si ponekad ljudi daju za pravo ići preko roditeljske zabrane i odluke.
ne osjećam se loše što sam zabranila da to jede. osjećam se loše što je uopće uspio takvo što jesti i što se moram boriti u situacijama kad to nije potrebno.
moje dijete moja odluka. za njegovo dobro.
ah da. na drugom rođendanu mog djeteta nije bilo nikakvih standardnih grickalica nego uglavnom sezonsko i to domaće voće narezano i prilagođeno dobi (bilo ih je i sa godinu dana), pazila sam da nema klasičnih alergena poput jagoda dostupnih tim jednogodišnjacima- jelo je sa mojim još jedno dijete (čini mi se), uglavnom su zaobilazili voće u širokom luku. i gledali ima li gricki. e pa nema!
Nadam se da će i moja cura jednom tako!
Usput, pravi li tko od vas kolače/slastice zaslađene voćnim sokom?
Naime, znam pročitati kako je to najzdravije, ali ne znam na kakav se sok odnosi? Pretpostavljam, prirodni, netom iscjeđeni.
Ali, nigdje ne nađem recept...
Ja svojima dam monte, ponekad, iza nekog pravog obroka...
Ali da ih time hranim za doručak i to još k tome tri odjednom mi je...
moj ajede i monte i jogurte i pije mlijeko i jede voće - ma sve ali umjereno
a ja pokupavam izbalansirati sve da bude zdravo i pametno!
a reći ne! treba odlučno i sigurno jer sve radimo u najboljj namjeri iza svoje dijete! pa makar nekad i pogriješim ako sam ja rekla NE! očekujem da se drugi toga pridržavaju!
dok nije punoljetna - ja odlučujem što je da a što ne!
zvuči oštro i nije namjenjeno nikome ovdje nego svim mojim rođacima i susjedima koji čim vide moju malu slatkicu punih crvenih obraščića komentiraju 'voliš papati?' 'voliš čokolade?' a ne kuže da je moja mala u svojim mjesecima pojela više voća i zdravih žitarica nego oni u svom životu!
moram pohvaliti i moju mama u koja uskače i čuva bebu - da se dobro nosi sa čokoladama koje susjedstvo stalno nutka! i sama vidi da su naporni! bravo mama!
a opet si mislim to su neki zaostaci doba neimaštine i najveći dar što si moga odati djetetu je čokolada - i sad ti to odbij i uvrijedi susjedu! mi sve uzmemo, kažemo hvala, idemo dalje i sakrijemo! hihihih
Meni samo nije jasno gdje djeci koja jedu smokije, voćne jogurte, pudinge, čokolade... stane voće?
Tu ne mislim na stariju djecu koja mogu u sebe utrpati sve i svašta (kad se sjetim sebe... uh, da mi je netko postavio granice, ne bih sad žalila što sam prije pola sata pojela brdo njoka s linoladom...), nego na dječicu od godinu, dvije.
Evo, ja M. ujutro dam voće (nakon sisanja, a prije doručka) i to uglavnom vani (izdrucam ga kod kuće, stavim u posudicu i hranim ju dok šetamo). To budu dvije voćkice, kruškica i kajsija, primjerice. I gdje sad još sa smokijem? Odnosno, da joj dam smoki ili monte ili štojaznamštosedjecidaje, ona sigurno ne bi pojela voće.
njoki s linoladom
Sva sreća da moj stariji ne čita ovaj forum - moglo bi mu pasti na pamet da ide probati!njoki s linoladom
Tako je i kod nas. Imamo voćni obrok uvijek oko 12 i onda pojede dosta veliku količinu voća, ali ako je prije toga "upao" slatkiš, od voća ništa, jer mu jednostavno ne stane.
Poslije tokom dana još jede voće nekoliko puta, ovisi što imamo. Sad su to npr. jagode, maline, ribizli, lubenice,... ali to je onako usput što imamo po dvorištu ili u frižideru.
Našla sam super recept za zobene "keksiće" koje dijete već od 10 mj. može bez problema samo grickati kao međuobrok.
Ja ga M. dam ili ujutro u šetnji ili između prvog spavanja i ručka.
3 banane
2 šalice zobenih pahuljica (ja stavim sitnije)
1/3 šalice ulja
1,5 šalica nasjeckanih datulja (suhe marelice ili šljive su mi bolje, nemaju prevlaknastu opnu koju imaju datulje, a i mekše su...)
osim toga, dodam i manju jabuku (promjera cca 10 cm)
banane se zgnječe, dodaju se pahuljice, ulje, nasjeckano suho voće, jabuka... sve se dobro izmješa i ostavi na 15 minuta (meni zna stajati i duže)
od smjese se prave loptice koje se spljošte dlanovima (poput malih faširki) i stave u tepsiju na koju ste stavili papir za pečenje
peče se oko 20 minuta na 180 stupnjeva (provjeriti je li dolje porumenilo)
ostaviti da se ohladi i spremiti
e sad, ja ih stavim u krpu pa u poklopljenu posudu, ali sam znala čuvati i u frižideru u plastičnoj posudi
dosta je zasitno, M. pojede pola keksića
odoh utamaniti jedan (nadam se)
što se tiče jelovnika bebača oko godine dana, mogli bismo se premjestiti ovdje
molim stare majke da se pridruže svojim iskustvima
SikaPika, fala na receptu... Moram to isprobati. Imam doma ovisnike o keksima (iako su već veliki, a neki i u srednjim godinama). Baš mi se čini zgodno i fino.
Btw. ja obožavam one "stiropor" pločice od ekstrudirane riže, sa drugim žitaricama ili bez, a moja djeca to ne vole. Možda bi im se ovi keksi svidjeli.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
