Aktivna tvar, ona koja izaziva simptome, počinje se razrjeđivati vodom. Jedan dio te tvari, devet dijelova vode (deset postotna otopina, ili 1X u homeopatskim oznakama). Hahnemann, začetnik homeopatije, navodno je preporučao 60X. Tko zna nešto malo o matematici i potencijama broja deset, zna da je to jedan dio aktivne tvari na deset na šezdesetu (jedan i šezdeset nula) vode. Koliko je to malo?
Recimo to ovako – more, mjesec, zvonik i stol napunjen praznim pivskim bocama, a vi ste s ekipom krenuli u teturavu šetnju našom prekrasnom razvedenom obalom. I potjeralo vas je na malu nuždu. U tim rijetkim trenucima kad i muški idu skupa na WC, poredali ste se i uz obalu i razmišljate o smislu života i kako je mokrenje prava stvar. I padne vam na pamet pitanje – hoće li u nekom trenutku neki surfer koji gucne malo oceana na plaži u Kaliforniji skužiti da se netko na Jadranu prije nekog vremena napravio u njega – barem onako, homeopatski. Sjetite se da ste jednom negdje pročitali da vode na Zemlji ima cirka deset na dvadeset i prvu litara, i dobivate fantastičan omjer od jedan prema deset na dvadeset i prvu ili drugu – ovisno o količini prerađene pive koju ste vratili u kružni tok.
To bi bilo oko 21X – što nije ni blizu Hahnemannovih 60X. Koliko bi onda trebalo biti vode da bi jedna mala nužda bila u omjeru jedan prema deset na šezdesetu? Kad bi imali kuglu vode i kad bi se ta kugla protezala od središta Sunca do Alfe Centauri (tamo je Cameron smjestio one svoje preizrasle štrumfove, Na'vije), još uvijek ne bi bilo dovoljno vode da pišanjem u nju dobijemo omjer za koji nas izumitelj homeopatije uvjerava da ima najbolji efekt. Kugla bi trebala biti oko sto i pedeset puta veća, a ukupna masa vode bila bi veća od mase vidljivog svemira. Oko deset milijuna puta veća.