Mrvica
ja sam nakon gubitka prve bebe, brzo došla k sebi, samo iz velike želje da ponovno ostanem trudna. doslovno sam brojala vikende kad možemo ponovno početi raditi na bebici!
međutim kad mi je umrlo drugo dijete, slomila sam se! ja sam mislila nakon nekog vremena da sam bolje, jer me držao taj obilazak doktora da nađemo razlog! kad ga nismo našli i kad su mi doslovno neki rekli neka više ni ne pokušavam tu sam se slomila! nakraju sam počela dobivati napadaje panike, da bi uskoro došla do toga da više nikako nisam mogla funkcionirati! tek nakon posjeta psihologu i razgovora s njom stvari su polako počele sjedati na svoje mjesto!
i onda puf trudnoća sa šansama 50:50 da sve bude u redu!
ali sam toliko vjerovala u to maleno biće, i da gore netko mi neće priuštiti da moram još jedno dijete sahraniti! i rodilo se zdravo, divno malo biće! bez previše doktora, bez pretraga, bez mirovanja.
samo jedan doktor je vjerovao u mene i moju curicu i uvijek ću mu biti zahvalna na tome!
tuga je još uvijek prisutna za onima koje smo izgubili ali ovo malo biće pored mene daje mi snage za dalje, tjera me da budem vesela, nasmijana, sretna!
inače meni je isto okupaciona terapija najbolja terapija, tako da te potpuno razumijem što se toga tiče!
drži nam se, i piši nam, puno je lakše kad možeš istresti iz sebe sve što te muči!