Pipi, i ja sam imala istih problema s ptičicama ko TM, al koje li sreće kad sam pred kraj djetinjstva shvatila svoju zabludu, a i dan danas pomislim jel zeki zima
 |
|||
|
|
|||
Pipi, i ja sam imala istih problema s ptičicama ko TM, al koje li sreće kad sam pred kraj djetinjstva shvatila svoju zabludu
da totalno!! baš je to pretužno!! sirote ptičice!!
sječam se i ja svojih raznih shvačanja pjesmica, nije ova bila u pitanju ali ih je bilo... ne znam kako ovi koji pišu te pjesmice ne razmišljaju malo
naša curička isto obožava pjevanje, muziku i sve povezano s tim.. imamo nekoliko cd sa brdo dječijih pjesmica, ali najdraži su joj novonastali hitovi lady gage, kety perry itd..
predivno vas je čitati
Pipi, da TM bude lakše, ja sam do svoje 20-te mislila da su ptičice izgorile sve dok moj prijatelj u pričanju anegdoti nije spomenuo kako je on dugo vremena mislio da su ptičice iz pjesme izgorile u požaru
Ovako sam i ja mislila dok sam bila mala.....ajde sad bar znam da nisam jedinaPippi Longstocking prvotno napisa
Pa „sve ptičice izgore“, kaže prvi stih, i njihov se pepeo valjda spustio na more, objašnjava rastužen MM, i samo je, eto, jedna ostala…
Inače, jako lijepo pišeš.....kad god te čitam oko srca mi je toplo....
nedavno sam po prvi puta pjevala tu pjesmu svojoj dvogodisnjakinji i ona nakon spornog stiha komentira, doduse sa sirokim osmjehom na licu, "izgolile ticice"
Da... izgorile...
Posljednje uređivanje od Snekica : 22.10.2011. at 14:38
Pippi, welcome back
A ha ha ha, izgleda da su se tm i mm družili k'o mali!
Najbitnije je da svo troje uživate. A i bake se pridružile.
Oh, kako mi je drago da vas afera JL nije pogodila tako da odustaneš od foruma.............bilo bi mi (nam svima) jako žao! Lijepo je čitati kako napredujete i kako se vaša ljubav svakim danom sve više množi jača!
Pusa tebi, tm i veeeelikoj mrvi!
Hahahahaha, baš mi je lakše kad nisam jedina koja je mislila da su ptičice izgorile. Ajme ovo je presmješno, zaista. Drago mi je da si se vratila draga Pipi.
Super ste!
Hvala Ti...
Naša Mrva sad ima 13 mjeseci. Preslatki bombončić.
Cijeli je stan pretvorila u svoje igralište. I svi se igramo. U košarkaškom žargonu, MM kaže da je s njom jedino moguće igrati „čovjeka“. „Zona“ je sasvim promašen pokušaj. U svakom času barem je jedan mora „čuvati“ i usprkos tome svaki put uspije proći obranu i dati „koš“. Opet je u ormaru s cipelama… evo je u kuhinji u ladici… pa kako se dokopala najlon vrećice… otkud joj taj keks (star tri dana, iščeprkala ga tko zna odakle)… A Mrva se smijulji, gleda nas odozdo svojim velikim očima punim iskrica smijeha. Još ne priča suvisle riječi. Već dugo kaže „mmamm-m“ uglavnom kad je neka frka i to je to. Iskreno, to je samo mumljanje, nismo sigurni da se to odnosi na mamu. Ta-ta je zabilježen prvi put jesenas, na urnebesni smijeh prisutnih.
Bio je topli jesenji dan. Igrala se mirno u svom vrtiću. Rijetki trenutak. Vidim da joj je pelena nabubrila. Ja ne mogu taj čas pa govorim MM-u, molim te presvuci je. – Ma ne treba, kaže ljenčina. Kod nas su bili prijatelji, svi opušteno sjede. – Molim te, presvuci je, pa zar ne vidiš da joj je pelena puna. – Ma dobra je. Mrva i dalje mrmlja u vrtiću. –Vidiš da ona kaže da ne treba. – Treba, ti ne razumiješ njezin jezik, pitaj je ako hoćeš. MM se podiže i dolazi do vrtića, Mrva ga zaljubljeno gleda. – Treba li te presvući? mazi je tata. – Hi-hi-hi, odgovara Mrva. – Ajde reci „tata“ i promijenit ću ti pelenu – kaže MM. Ja kolutam očima.A Mrva ga pogleda i jasno kaže „ta-ta“ pred svim svjedocima…
MM ju je kasnije pokušavao nagovoriti da ponovi, ali nema više. Ne može je se nagovoriti. Škrte riječi kaže samo kad ona hoće. I gotovo.
Pred neku večer, kasno noću uvlačimo se MM i ja u krevet što je tiše moguće. Mrva spava u svom krevetiću, odmah pored nas. Nadamo se kako ćemo proći neopazice. Naivci. Precizni i ultra osjetljivi krevetićev radar bilježi naše gibanje. – Hmmmmmm, čuje se iz krevetića. Mrak. Mi šutimo. – HMMMMMM, odrješitije se javlja. Šuškanje… Ode poplunić.
– Što ćemo sad? Medo napada – šapćem. – Primijenit ćemo upravo taktiku obrane od medvjeđeg napada, bezglasno odgovara MM. – Koja ja to? – Pravit ćemo se mrtvi.
Eh, taktičar… Obris u mraku jasno ukazuje da Mrva već stoji u krevetiću. – HMMM-MMMMH (u prijevodu: vidim vas, uzmite me u veliki krevet!). Držali smo se MM-ove taktike još minutu. Taman minutu predugo. Mrva se sasvim probudila. Sljedećih dva sata igrala se između nas dvoje iscrpljenih. Uspijeva mi zadrijemati braneći rub kreveta s moje strane. A tata, inače odsjek za zabavu, stradava. Još uvijek se pokušava držati taktike, a Mrva po njemu skače i lupa ga, pokušava ga „upaliti“ (onako kako uključuje igračke koje „ožive“ kad se po njima pljesne). Čuje se pljus, tup, uh, uf…Tata uglavnom stenje i stoički trpi… – Hi-hi-hi, smijulji se medo. Ne mogu odoljeti, kroz plitki san smijuljim se i ja
. Negdje, duboko u noći, napokon uspijevamo svi zaspati. Ujutro, tata radi, rano se diže, a nas dvije duuugo spavamo (ja, naime, još uvijek ne radim). Kći nam je jutarnja spavalica, baš kao i ja.
U kasno, poodmaklo jutro, meškolji se netko malen pored mene u toploj postelji, sve šuška, vrti se, mazi. Grlim je kroz san. Tek tanak tračak sunca probija se kroz škure. Ma-ma o-ja, čujem tanki glasić… – Ljubavi, što si mi rekla? Sanjam li? – Ma-ma mo-ja, kaže jasnije, penje se po meni, ljubi me, slini me, mama mo-ja, mama mo-ja ponavlja. Mile ručice grle me po licu i vratu, draga ustašca ljube me po očima koje plaču i usnama koje se smiju. Dijete moje. Mama moja…
I mislim, mogla bih sad umrijeti, ne bih žalila časa, ali Bože dobri, daj mi da poživim i podignem ovo naše dijete što si nam ga dao i hvala Ti što si mi danas pokazao Raj.
Posljednje uređivanje od Pippi Longstocking : 09.12.2011. at 02:59
pa puta 100000.
prelijepo!
OH, opet suze
Ova žena krasno zna dočarati situaciju
ne plakati od ranoga jutra, ne plakati od ranoga jutra, ne plakati od ranoga jutra, ne plakati od ranoga jutra...
mantram, ali ne pomaže!
ti moraš objavljivati ovo što pišeš.
onda valjda novinarkama neće padati na pamet da ti kradu.
Pippi predivno te čitati
Prekrasne priče! Samo treba imati pri ruci papirnate maramice
predivno
Ma prekrasno!
Bar sejvaj sve što pišeš ovdje - takvu uspomenu od roditelja ne može imati svatko!
Posljednje uređivanje od enchi : 09.12.2011. at 11:01
i ja njušim knjigu
prekrasno pišeš
a imaš i o čemu
Prekrasno
ah lupa me nostalgija, kad je mene moja mrvica prvi put onako svjesno poljubila u obraze.
I potpisujem Juranu, obavezne papirnate, ili bar pap. ubrusi (duže trajui ja njušim knjigu
prekrasno pišeš
a imaš i o čemu)
Pippi jubac šaljem mrvici!!!
ajmeee, Pipi, nema šanse da tebe preskočim!!
Piši više i češće!!
Posljednje uređivanje od Val : 09.12.2011. at 15:16
tek sam sad naletila na priču, rasplakala si me
Predivno... opet sam u suzama.
Hvala puno na lijepim riječima
Čini mi se da bih trebala svaki dan zapisivati što se događa u našoj maloj školici, ali uistinu ne znam kako pronaći vrijeme.
A vrijeme leti. Nemilosrdno. I zaboravljaju se sitnice, dragi trenutci, zvukovi, mirisi.
Zato opišem neke slike koje želim ostaviti zaustavljene u vremenu i svojoj ljepoti. Da ostanu osjećaji i da dalje bujaju.
Hvala svima koji me čitate i sviđa vam se, možda uistinu jednog dana skupim sve te "zadaće" iz neše škole na jednu hrpu.
I ljubim i za vas našu malu učiteljicu, koja me svaki dan uči radosti i ljubavi pa i onda kad mislim da više nema novog gradiva.
Pusa
Pippi, znam kak je to kad neke trenutke jednostavno želiš zaustaviti jer su predivni, a oni nažalost prođu. Ostaje samo sjećanje i ljubav, vjerujem da je predivno kad ti netko kaže mama
Predivno!
Ovakve me priče podignu u ove sumorne i kišovite večeri
Na momente me vrati u vrijeme kad su moji bili tako mali.
Uživajte jer vrijeme zaista proleti za čas.
Posljednje uređivanje od bfamily : 12.12.2011. at 17:36
Rođendan
U promišljanju o skorom rođendanu naše mrvice, razmišljam što slavimo slaveći rođendane. Slavimo li dan kad smo došli na svijet u spomen na slavlje koje se zbog tog događalo u obitelji? Mislim da ne slavimo spomen na taj dan, već spomen na početak. A svaki početak je težak, nekom više, nekom manje. I nije uvijek da se dan po jutru poznaje. Noć je najcrnja baš prije zore, a iz sumornih jutara razviju se i prekrasni dani.
Dan kada se rodila naša kći bio je sumoran i nitko od prisutnih nije slavio. Jedna je žena rodila neželjeno dijete, dijete istrgnuto iz majčine utrobe ostalo je napušteno, a medicinsko osoblje prijekornim pogledima osuđivalo je ispod glasa. Mi smo bili daleko, samo papir u registratoru zamolbi. Ali Bog je imao svoje planove i svoje razloge. To je bio početak. I važno nam je baš zato slaviti rođendan, slaviti pravi početak koliko god težak bio. Ne zbog pukog brojanja godina koje lete, ne zbog običaja, već zbog zahvale za prekrasan život koji je taj dan udahnuo svoj prvi dah, svoju i našu sudbinu, za priču koja se oko njega prede i neopisivu sreću koju otad sa sobom nosi svud kud prolazi i svima kojih se dotiče, život za koji je nama dana čast da se nj brinemo, da ga čuvamo i iznad svega volimo ne bi li uzrastao lijep i vedar i prenio svoju vedrinu i ljubav dalje. Nadam se da smo ga dostojni.
Sretan ti drugi rođendan draga naša učiteljice.
Vole te mama i tata.
Sretan rođendan, malena!
Sretan rođendan maloj učiteljici!
Pippi, tvoji postovi su mi toliko lijepi, svaki od njih mi je natjerao suze u oči, ali u onom najpozitivnijem smislu. Kad ih čitam, osjećam se tako blagoslovljenom i sretnom što sam živa i što sve imam. Mogla bi ih objaviti kao neko motivacijsko pomagalo - imam osjećaj da bi me mogli izvući iz teške potištenosti.
Piši češće!
Taman sam pročitala "našu priču"preljepo, šta reći već budite i dalje sretni mama tata i mala učiteljica
Naravno da ste ga dostojni!U promišljanju o skorom rođendanu naše mrvice, razmišljam što slavimo slaveći rođendane. Slavimo li dan kad smo došli na svijet u spomen na slavlje koje se zbog tog događalo u obitelji? Mislim da ne slavimo spomen na taj dan, već spomen na početak. A svaki početak je težak, nekom više, nekom manje. I nije uvijek da se dan po jutru poznaje. Noć je najcrnja baš prije zore, a iz sumornih jutara razviju se i prekrasni dani.
Dan kada se rodila naša kći bio je sumoran i nitko od prisutnih nije slavio. Jedna je žena rodila neželjeno dijete, dijete istrgnuto iz majčine utrobe ostalo je napušteno, a medicinsko osoblje prijekornim pogledima osuđivalo je ispod glasa. Mi smo bili daleko, samo papir u registratoru zamolbi. Ali Bog je imao svoje planove i svoje razloge. To je bio početak. I važno nam je baš zato slaviti rođendan, slaviti pravi početak koliko god težak bio. Ne zbog pukog brojanja godina koje lete, ne zbog običaja, već zbog zahvale za prekrasan život koji je taj dan udahnuo svoj prvi dah, svoju i našu sudbinu, za priču koja se oko njega prede i neopisivu sreću koju otad sa sobom nosi svud kud prolazi i svima kojih se dotiče, život za koji je nama dana čast da se nj brinemo, da ga čuvamo i iznad svega volimo ne bi li uzrastao lijep i vedar i prenio svoju vedrinu i ljubav dalje. Nadam se da smo ga dostojni.
Sretan ti drugi rođendan draga naša učiteljice.
Vole te mama i tata.
Sretan rođendan djevojčici!
Sretan rodjendan vasoj Uciteljici!
sretno curici
(jedna od meni, najmilijih tema
Sretan rođendan i totalni rastop
Sretan rođendan!
mogu samo mare potpisatisretno curici
(jedna od meni, najmilijih tema
Sretan rođendan djevojčici, a mami hvala što nam se javila, baš sam se sjetila ove priče jučer.
Mojoj djeci, pošto su još mali, rođendan predstavlja isključivo veselje i radost, baš me zanima kad postanu svjesniji sebe i svega što će osjećati prema rođendanima.Meni nekad bude pomalo teško pred njihove rođendane, kad se sjetim kakav je taj dolazak na svijet i boravak tih privh dana morao biti.
Mi smo našu djevojčicu doveli doma baš na prvi rođendan, tako nam je rođendan i "dođendan" na isti dan, pa joj je ujedno taj dan bio i novi početak u ovom životu. Kako vrijeme leti.
Sretan rođendan curice predivna!
I potpis na mare41!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
