Hey,
Ovo je moj prvi post - sigurno se mnogo vas susrelo sa ovakvom situacijom, pa molim savjet..
Ja sam mama jedne prekrasne 6-godišnjakinje - jako naivne, dobrodušne i razigrane.
Nije problem sa njom u društvu, jako je komunikativna i mislim da je djeca vole. Ali, naime, ona ima prijateljicu koja je njoj pojam i koju voli (njena mama i ja smo također ok) i one se znaju od rođenja.
U zadnje vrijeme prijateljica ju je počela ignorirati u vrtiću, uporno je odbija od sebe i nagovara drugu zajedničku prijateljicu da se sa njom ne igra... kada ide kući dobacuje joj kako se ona popodne ide igrati kod te druge curice samo da bi nju naljutila.
Pokušala sam razgovarati sa njezinom mamom, htjela sam vidjeti da li postoji neki problem među njima, ali ona mi kaže da ne i da su to dječje stvari.
To nisu dječje stvari jer to traje već više od mjesec dana i vidim da to moju curu boli..
Da li da je odvojim od nje, da je forsiram na igru sa drugima? Ima li smisla više razgovarati sa njezinom mamom?
Moja cura je tužna zbog toga i ne znam kako joj objasniti da ona nije krivac takovom ponašanju?
Ima li netko sličnih iskustava ili mi barem dajte link gdje to mogu naći...
Hvala vam od