Kosjenka prvotno napisa
Različita su mi djeca.
Stariji je đabalebario u razrednoj no super se snašao u petom. Ono što mi se najviše sviđalo je što je znao tražiti pomoć kada bi mu zaista trebala. Sad je sedmi i dođe mi da se samoranim. Nakon dva dana bolovanja, dana učitelja i produženog vikenda on kroz razgovor spomene da nije još nabavio bilježnice i prepisao što su radili ta dva dana što je bolovao. Al ima on vremena.
Sad sam ga otvoreno pitala dali se ja trebam nakon dvije odlično odrađene godine predmetne u sedmom počet "vodit brigu", kaže da ne zna. Zasada sam mu dala mjesečni planer za školarce i ponovo izvukla knjigu Vodič za preživljavanje u školi.
a mali, mali ima neke specifične probleme pa znam da moram malo više angažirati.
Jedna psihologinja mi je dala dobar savjet, tipa svaki dan u pet prozivka prepričaj mi šta ste danas radili, šta si ti učio, koju si zadaću imao/napisao. Pa time samim ako je i propustio nešto možda će se prisjetiti.
Težak je za natjerati se vježbati i učiti išta više od zadaće, jer zna i nema potrebe. Eto da vam priznam baš mi je bilo drago što je dobio tri iz gradiva koje je znao i oglušio se na naše upute o vježbanju.
Uglavnom, morate se tražiti.
Osobno mislim daje previše od petaša očekivati potpunu samostalnost, treba ih provjeravati po modelu koji najviše odgovara djetetu.