Ja sam se trebala zvati Ana, po pokojnoj baki koja je umrla netom prije mog rođenja.
I onda roditeljeva stanodavka mjesec dana prije moje mame rodi curicu i da joj ime Ana.
I moji odustanu od Ane zato jer je ova dala to ime svojoj.
Još bi i shvatila da im je ta žena bila nešto u životu, ali nije.
Odselili su se od nje nakon par mjeseci i nikad je više vidjeli.
I tako sam ja dobila ime koje je mama usput pročitala u novinama.
Ime je bilo s ipsilonom, radilo se o nekoj engleskoj glumici.
I tako ja sad imam ime kao posljedicu krivo protumačenog ipsilona i svi misle kad me upoznaju da sam- muslimanka.
I sto puta mi je mama rekla da mijenjam.
Nisam i neću i baš me briga.
Ionako me ljudi zovu svakako.
...jednom sam upoznala kumu od kolegice.
TRudnica je bila i čekala je curicu.
Toliko se oduševila mojim imenom da ga je dala svojoj maloj.
Pa smo sada u Hrvatskoj dvije
I sva ta histerija oko imena mi tak ide na živce, neopisivo.
Kakve ima veze da li je neka bivša ili bivši imao to ime koje nam se sviđa ili da li je susjeda "ukrala" ime?
Gluposti.
I ne, neće matičar dati ime ničijem djetetu, već će poslati poziv roditeljima da dođu kad prekorače rok.