Majka sam dvoje djece i sada čekam treće - 33 tjedna. Prvu djevojčicu rodila sam prije 11 godina. Nakon savršene trudnoće dugotrajni inducirani porod, a zatim dovršenje poroda vakumom umjesto carskim rezom rezultirali su oživljavanjem bebe i doživotnim hendikepom kao posljedicom. Dvije godine kasnije trudnoću mi prate u Zagrebu, dočekujem porod u bolnici. Trudove dobivam usred noći, dežurna sestra prebacuje me u rađaonu gdje me dočekuje dežurna ekipa koja pojma nema o meni. Između trudova ih zovem i pokušavam im ispričati moj slučaj prvog poroda i sada druge trudnoće. Većinu vremena provodim sama u boksu, nemoćna da išta poduzmem. Ovaj puta je dragi Bog bio uz mene i nije dozvolio da se opet ružno završi. Rađam velikog sina od 4300 g, dežurni se čude i smješno im je kako sam ih zvala svako malo uplašena krajnim ishodom. Nakon svega ostaje gorak okus i opet ružan osjećaj da si sama, napuštena i nemoćna prepuštena nepoznatim ljudima koji odlučuju o sudbini tvog djeteta. Ovu trudnoću želim dovršiti u Vinogradskoj. Između ostalog i zato što moj suprug ovog puta ne želi propustiti prisustvovanje porodu. Do sada sam u toj bolnici samo obavljala ultrazvučne preglede jer mi trudnoću prati moj lokalni ginekolog, a on ne može dati uputnicu za ginekološki pregled već samo za rodilište. Sada su mi na ultrazvuku rekli da opet nosim veliku bebu, kada sam htjela platiti pregled rekli su mi da je to bez veze i da imam još vremena. Osjećam se opet nemoćno, tjedni prolaze, a ja opet imam osjećaj da nigdje ne spadam i da mi jedino preostaje da se pouzdam u sreću. Zanima me da li netko od doktora iz Vinogradske ima i privatnu praksu? Možete li mi preporučiti nekoga tko mogao ozbiljno shvatiti moj problem i strah, i donekle mi osigurati da se u eventualnim odlukama rizik za bebu svede na minimum?