Dižem ovaj stari topic jer sam počela razmišljati da bih se i ja odvažila u vode slobodnih žena vozačica koje mogu gdje i kad žele!! Na jesen. :D
Dižem ovaj stari topic jer sam počela razmišljati da bih se i ja odvažila u vode slobodnih žena vozačica koje mogu gdje i kad žele!! Na jesen. :D
Super Anita što si se odlučila sjesti za volan :D
Ja si ne mogu zamisliti više da ne vozim,obožavam vožnju i Roko i ja često krstarimo cestovnim bespućima,a pošto mm dosta radi (srećom ne treba mu auto za posao) onda nam je auto najbolji prijatelj. Pogotovo u Osijeku, gdje svugdje dođemo za 15-tak minuta!!
Samo hrabro !!!
sve me vuce da nesto napisem na ovu temu, i to samo zato sto stvarno volim aute i voznju. procitala sam hrpu knjiga, znam sve dijelove auta, znam po zvuku i po mirisu kad nesto ne valja. voznja mi je u malom prstu, pratim situaciju na i oko ceste cijelo vrijeme.
ukratko, mislim da ja voznja stvar u kojoj sam bez premca najuspjesnija od svih stvari koje radim u zivotu.
razmisljala sam da polozim za instruktora pa da plasiram to svoje nemalo znanje ostalima (forumasicama popust ).
anita, ako ce ti trebati dodatnih satova, you know where to find me
Tko kaže da vozači/ce to sve rade... pogotovo u zgu? Ne naprave ni pola od navedenog.... Samo gas, pa na blef kroz križanje...kate prvotno napisa
Prestrojavanje u lijevu traku:Lutonjica prvotno napisa
- Pogled u lijevi retrovizor, pogled u srednji retrovizor, provjera mrtvog kuta, daš lijevi žmigavac, mrrrrvicu više gasa i blagi zaokret volana suprotno od kazaljke na satu. Kad se nađeš u željenoj traci, ispravi volan i ugasi žmigavac.... i to je to...
Imala sam saobraćajnu u 8 mjesecu trudnoće.Drugi dan sjela u drugi auto i nastavila dalje bez ikakvog straha vozim već 12 god.
mikka - hvala! Mislim da cu ti se javiti, jer dobro ce mi doci osim dodatnih instrukcija i da poprimim taj tvoj 8) stav!
vozim vec 16 god. na talijanskom autoputu znam i 180 km/h. uglavnom drzim 140 km/h (kao zdenka). vozim po nekoliko sati, danju/nocu. svih ovih godina.
savjet svima koji se boje: nema tu puno filozofiranja, nego ovako kao lutonjica, sjesti i voziti. prvi dan umres od straha (napravis i nekoliko gresaka), drugi dan malo manje, treci dan se cak sjetis ukljuciti i zmigavac kad skreces, cetvrti dan vec unaprijed gledas, a peti dan se cak usudis upaliti CD. da, voznja hr je recimo opasnija nego voznja po nekoj kulturnijoj zemlji, al i to se nauci; naucis imati reflekse i misliti unaprijed, i vidjeti unaprijed sto onaj do tebe ima na umu. sve se to nauci. pomislite samo koji moroni sve znaju voziti
ni ja nisam vjerovala da cu ikad steci takvu rutinu (vozim, a da i ne razmisljam, unaprijed vidim dijete koje se igra i koje bi moglo iskociti na ulicu, pa se vec pripremim, il da je netko ispred mene neodlucan jer ne pozna smjer u kojem treba voziti), al stekne se, samo treba voziti. uebung macht den meister, sve drugo je trla baba lan.
e, i da... ovakve kao luna rocco (ista moja sestra, koja je inace takodjer vozacica, al se valjda boji mog stila voznje ) izbacujem iz vozila. uzasnu mi nervozu stvore i nerviraju. od takvih samo me jos vise nerviraju ljudi poput mog dide, koji mi znaju reci: a sad skreni lijevo i ukljuci zmigavac. nakon 10 godina voznje on meni to govori.
sretno!
I još fula redosljednakon 10 godina voznje on meni to govori
ja vozim 10 godina, ali grozno mi se voziti s drugima u autu. bili dobri ili loši vozači, jednostavno ako nemam stvar pod kontrolom, preznojavam se, kočim, trzam, bolesno...
i ja sam sebe uhvatila kak radim isto.VIPmama prvotno napisa
ali, zaista, u stanju sam stat i ostavit nasred ceste suvozače-pametnjakoviće. one kaj mi sufliraju di, kak, kad i zašto.
Ja položila vozački prije 10 god u SAD-u, na automatiku, na njihovim autocestama, nikad vozila po gradu, o ničem pojma nemam. Bojim se auta, koma mi je da ljudi hodaju okolo dok ja vozim, a kad mi drugi auto ide u susret imam napadaje panike. Pokušavali su me učiti (MM, moj tata) ali njihova nervoza i moja nemogućnost da u sekundi znam koja je lijeva a koja desna strana (ima li vas još takvih?) nisu urodili plodom. Uglavnom, vozačku imam i želim uzeti dodatne satove jer mi treba sigurnost velikog slova L i komandi na suvozačevom mjestu, pa vas molim za preporuku instruktora i ako znate kako se kreću cijene. Eto, puno hvala unaprijed i nadam se da ću i ja jednog dana juriti....
ja položila neki dan , danas idem napraviti vozačku a onda kud koji mili moji...
frka me je, nije to aktivnost mog života, ali valjda neću odustati.
U mojoj auto školi sat vožnje je 103 kn.
jupi! :D
ajde još samo i flo da krene
ja nikada necu provoziti
po samoboru vozim ali nikada bez mm-a jer ne znam parkirati 8) onda ja vozim, a kad dodjemo na odrediste mjenjamo se za volanom
ali eto to smo uveli tako da bar steknem nekakvu rutinu.
o voznji po zagrebu jos ni ne pomisljam.
I meni je glavni problem parkiranje.Lu prvotno napisa
Ja vozim gdje znam da cu naci parking... sto znaci ne puno
Ali neki dan mi je prijateljica rekla : kruzis i kruzis dok ne vidis da bi negdje mogla i stati.
A skuzila sam da mi je najvaznije znati polako voziti, ono mic po mic. I to znam, tako da bih se mozda uskoro mogla i odvaziti na parkiranje u centru.
A ono cega je vjerujem mnoge strah - trubljenja i iritantnih vozaca iza - bas me briga. Sto on dulje trubi vise ce stajat, ometa mi koncentraciju a ja cu po svom pa dok ne naucim.
danas sam odradila svoj predzadnji strah - tankanje na benzinskoj
da, ponovo vozim već skoro godinu dana i u tom periodu nijednom nisam išla na benzinsku
bilo je super, kupila sam si i snickers da se nagradim
još samo jedan strah mi ostaje
Ja sam sad u vozackom i odradila sam otprilike pola sati.Sad sam vec dosta opustenija za volanom ali sam skuzila da cim napravim neku gresku (tipa krivo procjenim razmak pa prodem na 5 cm od tudeg retrovizora.motam u krivu stranu kad idem u nazad....) odma me opere paranoja i vrati se strah i nesigurnost i na pocetku sam.S tim da sam skuzila da sam uzas ovisna o instruktoru,tj.moja sigurnost je uvjetovana s njim...tako se jedamput zapricao na mob. a ja sam za to vrijeme rikavala od straha (ne znam dal sam opce disala od panike) Uglavnom ne znam kako cu poslije voziti sama i to jos starog rondavog karavana po mogucnosti s klincima unutra :shock: :shock:
kada sam položila vozački nije mi bilo nakraju pameti sama voziti - ko bi pratio volan, pa mjenjač, pa druge vozače, pa slušao muziku...
i onda sam kupila auto i od onda ne izlazim iz njega - sve naučiš s vremenom
Lutonjice
koji?još samo jedan strah mi ostaje
duži put.
npr. sama vozit na more
ah so.... i meni je to bauk. Ali najmanje jednom to planiram odguliti bez djece prije nego se odvažim na put s njima.
ja ću prvo do varaždina
i to ne po autoputu
ni na more sigurno neću po autoputu
viš, viš... mene je više strah stare ceste...
ja ne mogu voziti brže od 80
a onda je to na autoputu malo problematično
ma budes vidla kad te autoput povuce, sigurno ces bez problema voziti 100, 110, to je skroz ok, ni presporo, ni prebrzo
puno je sigurnije nego na magistralnoj
a i brze se stigne
No, dakle odvozih svojih prvih par km
Trešnjevlka-Špansko-Trešnjevka
Lutonjice kak se tanka gorivo, što je važno znati osim benzin diesel spike? imaš kakv savjet ko stručnjak?
Ja upisala autoškolu prošle godine. Prije toga, MLJ (moj ljubljeni) dovezao me na jedno veliko parkiralište i ko vrag grešnu dušu tjerao da vozim naprijed, natrag, lijevo desno, kreni, stani.... Nakon prvog sata vožnje u AŠ, MLJ me odvezao na početak sljemesnske ceste i rekao - vozi! Iz suprotnog smjera nema nikoga a svako 200-300 metara imaš ugibalište da pustiš one koji te sustižu! Ajme majko, ručna kočnica.... A desno provalija, a lijevo brdo, a zavoji.... A tek Žumberak....
Prvu vožnju po autocesti odradila s MLJ nakon desetak sati AŠ (brza cesta prema Vrbovcu - dostigla 130 i vrištala od sreće što ja to mogu!)...
Dvadeset prvi dan od dobivene vozačke, sama sam, u petak poslije posla, vozila od ZG do St! Mala Kapela mi se činila ko vječnost, a nakon sv. Roka sam jedva čekala prvo odmorište da se smirim - imala sam osjećaj da će mi srce iskočit iz grudi od uzbuđenja i straha!
Znam da sam vozačku dobila u školi, al vožnju i ponašanje na cesti (ne smetaj, ali, ne bježi sa ceste jer si i ti platila cestarino kao i drugi), naučio me MLJ. Na D1 mi stalno govorio -gas, gas, prikoči malo prije zavoja a na pol zavoja dodaj gas, ovaj možeš u petoj... sad nakon njega ubaci u nižu i preteci taj kamion, imaš dovoljno pravca ako se pripremiš na vrijeme!
Godinu dana kasnije, vozim bez straha svuda i po svakakvom vremenu, parkiram se u rikverc bez frke, bočno malo škripi :/ al se trudim i jedva čekam da kupimo još jedan tutač jer se MLJ i ja otimamo tko će voziti!
Vožnja je kao i hodanje, samo moraš paziti da ne laktariš ljude odnosno tutače!
Samo da se javim da sam odvozila svojih 15 dodatnih sati. Po gradu! Među autima! Gdje ljudi hodaju okolo i prelaze cestu čak! Reko instruktor: "nisi k'o Šumi, al' ajde, može proč. Sad mi još preostalo skupiti hrabrosti za prvu samostalnu vožnju. Brrrrrmmmmmmmm!
Jazzarella, svaka čast, držim palčeve za nastavak! Vožnja pred blagdane je poseban "doživljaj".
Yes! Nisam sama! I ja imam zavolanophobiu. Vozim iskljucivo kad apsolutno moram i sva sam napeta cijelo vrijeme, i mrzim voziti. Ako je ikako moguce, onda idem radije tramvajem, busom, biciklom, cak pjeske!
Najveci stresovi su mi upravo prestrojavanje, preticanje (mrzim kad moram do Varazdina ili Gorskog Kotara pa po tim uskim vijugavim cestama preci neki traktor...), te parkiranje u gradu. No ipak kada moram, spremna sam sjest sama u auto i ici kud god treba po kakvim god uvjetima...
a zašto nema neki znak za početnike da stavim na auto
Isprika za gužvu na potezu Trešnjevka-Špansko, molim strpljenje i milost
Ja sam vidjela u nedjelju na parkiralištu na jednom lijepom peugeotu natpis na zadnjem staklu, format A4, na papiru isprintano : VOZAČ POČETNIK!
Svaka čast!
luda si!Jazzarella prvotno napisa
:D
Ja sam mislila da sam samo ja ta u Peugeotu koja stvara gužvu na potezu Špansko-Trešnjavka i malo šire . Znači, ima nas više!
oooo daaaa, ima nas više
Cure, Mercator Špansko, jedna etaža potpuno prazna, samo ja i valjda kamere 8)
kate prvotno napisa
Ja ozbiljno razmišljam o natpisu, ali više onog tipa vozač-početnik, ali kaže mi instruktor da su naši vozači daleko netolerantniji prema auto-školama, pa i sličnim obilježenim autima nego prema neobilježenima. Meni to zvuči nelogično, ali čovjeku treba vjerovati, s obzirom na dugogodišnje iskustvo.
Kate, javi kakva su tvoja iskustva s naljepnicom!
Ako ti potrubi siva 206-ica SW, to te ja zovem na kavu!
uf, ja vozim - koliko, oko dva mjeseca - na posao i natrag, 1 semafor I tako ću valjda do kraja života! Strah me uopće pomisliti ići u grad, strah me prestrojavanja, isključivo toga. Na benzinskoj još nisam bila.
Ali, i ovo mi olakšava život dovoljno, pokupim dijete iz škole, odvedem ga kod čuvalice - puno komotnije nego da sve moramo pješke.
slažem se s ovim ško kaže tvoj instruktor, ja sam dosta sati odvozila u autoškoli i bila sam zgrožena ponašanjima vozača prema automobilima iz autoškole. I moj je instruktor potvrdio ovu tezu.
Joj kad bi barem postojala posebna traka za početnike 8)
Moram "tražit vezu" da mi neka auto-škola proda onaj znak L za krov.
Sad me muči kako preživjet rotor kod King-krossa i onda se vratit autoputem
Znali netko, da li zatvaraju parking od king krosa noću?
Ma kružni kod King Crossa nije problem. Samo polako. Ljubljanska je drugi problem (moja noćna mora, a ne mogu je izbjeći). A u KC bi radije išla po staroj Samoborskoj nego po Ljubljanskoj, pogotovo natrag (već imam razrađene putove samo da izbjegavam prestojavanje na prometnim i brzim cestama ).
Mislim da ne zatvaraju parkiralište. Zašto?
masu puta vidim auto skolu u najvecoj spici. ja imam razumijevanja za ucenike, ali ne bas u najvecoj spici, posto je najcesce slucaj da jos uspore vec ionako preusporeni promet. bilo bi super kul kad bi se to moglo rijesiti tako da mladi vozaci treniraju kad nema guzve, pa kad dodu u spicu da mogu voziti optimalno, tj. tako da ne uspore dodatno promet za 2 koplja. od toga nitko nema koristi.Freja prvotno napisa
cure koje idu u auto skolu, zanima me jel imate sate koje morate odvoziti na autocesti? koliko ukupno sati voznje morate odvoziti prije ispita?
Onda preko puta, Bauhausovo parkiralište, koje se sasvim sigurno ne zatvara (isprobano! ).kate prvotno napisa
Hm, to baš nije fer. Jer zagrebačka stvarnost i jesu gužve i osobno smatram da treba i to proći. Ja sam vozila i prijepodne i subotom da izbjegnem gužve (jer sam si to mogla priuštti), ali i u špicama, jer vozaču-početniku to nije isto. Taj dodatni stres u gužvi također treba prevladati dok je uz njega osoba od povjerenja. A sigurna sam da ni jedan istruktor neće na jako prometnu cestu, u najveću gužvu izvesti vozača koji vozi tek drugi sat.mikka prvotno napisa
Ne vozim u auto-školi pa zaključujem samo prema logici - kad bi, prema toj logici, instruktori trebali voziti i odraditi svojih osam sati? Gužve nisu samo nekoliko sati tijekom dana, a i to ne vrijedi ako pada kiša. Po noći? A ne zaboravimo i kandidate koji imaju drugih obaveza i mogu, recimo, voziti, samo između 16 i 18 sati? Trebaju li onda oni odustati od vožnje? Osim toga, promet usporavaju i drugi - npr. nesmotreni i nepažljivi vozači koji uzrokuju nesreće.
Što se autoceste tiče, mislim da u auto-školama nema obaveze vožnje po autocesti, pogotovo ne nekog minimuma sati. Ali neka me isprave oni sa svježijim informacijama. Kad sam ja polagala prije 15-ak godina, nisam uopće ni izašla na autocestu.
Evo još jedne "biserke"
Položila sam vozački '99. Nisam imala auto, ali sam imala love da platim auto-školu, imala sam vremena i uhvatila me neopisiva želja da vozim.
Vozila sam super, instruktor mi je bio za 5, samo me hvalio, bila sam odvažna, bez straha, ma vozila sam stvarno super i bez straha. I kad sam položila, nisam prvo imala kaj voziti. Pa neko vrijeme nisam vozila, pa sam upoznala MM-a koji je tada vozio škodu favoritku koju je mogao voziti samo on, bila je sva u komi. I s godinama u mene se usadio strah i nikako da ga se riješim. Evo nedavno mi je iznenada dao da vozim i čak nije bilo loše, ali strah je još uvijek prisutan a i dosta toga se trebam prisjetiti.
Već mi se masu puta desilo da lupam glavom o zid, da mi dođe da nasred ceste plačem od jada, jer MM ode na posao s motorom, a ja moram negdje otići i onda moram djecu vuči na bus a auto stoji ispred zgrade . I utakvim trenucima strah polako nestaje i vraća mi se veeelika želja da sjednem i vozim. Kad Iva još samo malo poraste, primam se posla. Samo da strah nestane. Bar do one granice kada ću biti sposobna sjesti u auto i voziti se za početak po gradu