Malo ću odužiti (skužila sam da i inače pišem dugačke postove ) da dobijete cjelokupni dojam…
Živimo u malom gradu. Hanu su do proljeća ove godine čuvale bake u aranžmanu jedan tjedan jedna - slijedeći tjedan druga, s tim da je moja mama dolazila iz drugog grada i ostajala po pet dana, dok sveki živi u istom gradu kao i mi.
To je već svima postao prenaporan aranžman, a i u proljeće je sveki morala preuzeti čuvanje bebača od muževe sestre jer malečki nije dobio jaslice do ove jeseni. Pokušali smo pronaći tetu čuvalicu, ali sa svima koje su nam se javile nismo bili zadovoljni (ovdje nema prevelikog izbora ili smo mi možda previše probirljivi, ali sve su osobe bile ili bez iskustva, ili su bile dosta stare, ili se njihovo iskustvo sastojalo da djecu odvedu na igralište i cijelo prijepodne sjede s drugom tetom na klupi dok bi se dijete trebalo samo igrati (to inače u našem slučaju ne pali), ili nisu bile spremne dolaziti u naš stan.
I tako…odlučili smo se za jaslice...Bilo je strašno …prilagodba koma…dva tjedna…prvi tjedan, kad bi je ostavila na pola sata – sat (a morala sam, jer ne dozvoljavaju da ostanem u grupi – u ni jednom od 4 vrtića u našem gradu ), ostavila bih je plačući i pokupila plačući (ja sam stajala pod prozorom i slušala kako plače…to je bilo najbliže što sam mogla)…Drugi tjedan prestala je kontinuirano plakati, ali je bila tužna – pretužna…dolazila je kući i cijelo popodne je svoje bebe ostavljala u vrtiću i one su plakale, a ona ih je kao tješila da će mama doći po njih, a one nisu prestajale…znači to se njoj događalo… Cijelo vrijeme u vrtiću nije ništa jela…Treći tjedan se razbolila…bile smo doma…četvrti tjedan išla četiri dana, a onda se razbolila tako da smo mjesec i po dana bile doma (od toga dva tjedna – bolnica) jer je dobila paralelno virusnu i bakterijsku infekciju – trbušćić i upala oba uha i grla, a nakon 4 vrsta antibiotika intravenozno i 6 dana infuzije te nakon prizdravljenja još i virusnu prehladu s groznim kašljem. Pedijatar u bolnici je preporučio odmor od vrtića, a ako je moguće i odgodu do 3,5 – 4 godine. A sve da i nije to preporučio, nisam sigurna da bih ju nakon svega, u ovoj fazi, ponovo dala u vrtić…svima u kući je to bilo najgora noćna mora…i iako znam da prilagodbe mora biti…ne mogu podnijeti da mora biti toliko tužna i jadna…očekujem da će kroz neko vrijeme ipak biti spremnija.
Ovo ljeto smo se krpali svakako…stari godišnji, novi godišnji, MM, ja, moja mama, sad opet sveki.
Od jeseni…ne znam…kad god sam sveki pitala bi li prihvatila prošlogodišnji aranžman, ona bi odgovorila da je za H. bolje da ide u vrtić, da se druži i te fore (:shock: hej pa kikićka nema još tri godine i ne voli osobito djecu, a pogotovo velike grupe, a tu je i bolest!?!?) pa sam shvatila da ona više baš i ne bi.
Odlučila sam ponovo pokušati naći tetu čuvalicu…onda je MM nešto palo na pamet, ali ja nisam uopće sigurna u to. MM ima sestričnu s kojom smo dobri, ona je dobra i odgovorna djevojka, ima tri mlađa brata, drugu malu sestričnu koju vidim da vrlo često vodi sa sobom, završila je medicinsku školu (za medicinsku sestru) i trenutno nema posla (a prije veljače ga sigurno neće ni dobiti), voli Hanu, Hani je simpatična i iako je Hana uvijek izrazito rezervirana prema nepoznatima (ili manje poznatima), uvijek pristaje na konverzaciju s njom, čak joj dozvoli da joj da pusu (inače rijetko smo je viđali, iako njenu obitelj viđamo često, jer je išla u školu u drugom gradu). Naravno platili bismo joj kao i drugima i pokušali period prilagodbe…Sve pet…ali ja nisam sigurna jer…pa ona ima samo 19 godina i nikad nije službeno (8 sati) čuvala djecu. Biste li joj povjerili svoje dijete ili što biste učinili, obzirom na sve navedeno? :/
Ne pišem ovo da mi netko da univerzalni odgovor već da čujem vaše mišljenje o tome, i da li je itko imao iskustva s tako mladim osobama, i da li biste uopće pod ikojim uvjetima pristali na to.