-
gdje početi?
Iako imamo najdivnije čudo (Fabijana), ljubavi ima (od Fabijanova rođenja kao da je srce još naraslo...) i željeli bismo barem još jednu seku ili bracu za njega, posvojili bismo. Žalosna sam što je hendikep ako možemo biološkim putem imati djece, jer možemo. Kako da objasnim tamo nekim soc. radnicima da mi nema nekog smisla u 'imanju djeteta', nego 'voljenju djeteta'???
Gdje početi? Da li otići u dom, koji dom, što raditi?
Hvala unaprijed. 
-
Ti već imaš ogromno srce!
Ja nemam nikakvog iskustva s posvojenjem, samo ti želim sreću.
Već će ti se netko javiti - na pravom smo mjestu :D !
-
sunce ne mogu ti pomoc osim da ti dam zakono usvajanju pa........ mozda pomogne
http://www.jakov.hr/hr/posvojenje.htm
-
Sunce predivno je to što želiš učiniti. Ali oprosti što ovo kažem, teško mi je shvatiti tvoj način razmišljanja. Ne mogu se staviti u poziciju nekoga tko zna da može imati (roditi) dijete ali ipak želi usvojiti.
No vjerujem da ćeš zbog toga htjeti usvojiti neko dijete koje ima malo šanse da ga usvoji netko drugi (to je puno nesebičnije od onoga što ja želim). Mislim da u tom slučaju ne bi to što "možeš roditi" trebalo biti problem.
-
Klara, puno puta sam čula da je to čudno, a meni je najčudnije i najtužnije od svega što ima neželjene djece. I da je jedno, previše je, a kamoli ovoliko... U srednjoj školi sam u sklopu slobodnih aktivnosti posjećivala malene u domu i tada sam znala da ću i roditi i posvojiti, svi protuargumenti su nestajali pri samoj pomisli na djecu bez roditelja. A da ne govorim što se zbiva nakon pogleda, pa druženja...
MM kaže da bismo za početak pokušali makar s kumstvom, pa ćemo tako krenuti, kod karmelićanki. Načelno zadovoljavamo sve zakonske uvjete.
-
-
-
Sunce,
ja te potpuno razumijem.
Upravo sam i ja već odavno zaključila da su to i moje želje. Imati svoje dijetei i usvojiti dijete.
Kako se u međuvremenu uspostavilo da imam problem biološki imati dijete, teško nailazim na razmijevanje okoline, jer kažu da sam sad u emotivno osjetljiivom razdoblju i da ne razmišljam racionalno, te da trebam sačekati neko vrijeme i biti ustrajna sa IVF-ovima 
.
No, sva sreća je ta da je MM razuman (za razliku od mnogih drugih u obitelji i okolini), te sam se s njim brzo oko toga svega dogovorila.
Kako i ja vjerujem da ćemo IVF-o uspjti, lupamo i dalje po tome. No, upravo se slijedeći mjesec useljaamo u NAŠ STAN i krećemo sa akcijama i po pitanju posvajanja djeteta. Znam da stan nije u pravom smilsu riječi uvjet, ali svakako je je velika prednost. Mi smo se nekako prije cca godinu dana dogovorili da je to slijedeće što moramo napraviti kako bi i mi bili sigurni da smo napravili puno u tom smjeru da šanse za posvajanje budu što veće.
Eto, ja se malo raspisala, ali.... ima tu puno toga što bi mogla napisati...
Sunce, želim ti puno sreće i sigurna sam da ćeš sa takvim stavom ubrzo doživjeti veliki uspjeh na tom planu !
-
Mrs Ria, potpisujem svim srcem tvoje riječi, sve to poručujem i vama.
Okolinu bolje ne komentirat, oguglala sam na komentare. Sretno s useljenjem, izvještavaj što se zbiva!
A možda se mrvica useli i u trbuh...
-
Sunce, skidam ti kapu, nastavi samo zapisivati informacije ovdje kako to ide, jer smo ja i MM isto pred nekoliko mjeseci razgivarali o tome, kad je po novinama bilo o djeci u domovima, i dogovorili se da ako bude moguće hoćemo posvojit jedno dijete...I isto sam se naslušala priče 'ti možeš svoje imat' i slično...
Ali ne vidim razlog da, ako ja mogu imat svoje dijete a hoću usrećiti jedno koje je već rođeno a netko ga nije dovoljno želio, to ne bi mogli napraviti...
-
Cure zvučite super. Ja se sada osjećam sebično. Valjda i jesam, jer MM i ja smo prčali o usvajanju, ali s pretpostavkom da ćemo usvojiti što manje i zdravo dijete. Ne znam da li ćemo promjeniti mišljenje, da li ćemo drugačije razmišljati za koju godinu.
Ima li netko iskustva s usvajanjem starije djece ili one s teškoćama u razvoju? Poznajete li ljude koji su usvojili takvo dijete?
Sada ću biti zločesta, ali čini mi se da bi mi možda bilo lakše odlučiti se na usvajanje takvog djetete da imam svoje, da sam gledala njegove prve korake i učila ga prve rijeći, da znam da će ići u školu kao i sva druga djeca i biti samostalno jednog dana... Ovako, za sada se ne mogu još odreći nade da ću to proživljavati barem s jednim djetetom. I ako damo molbu za usvajanje vjerojatno ćemo tražiti dijete koje bi rado posvojili i drugi parovi. To je onda više sebično nego velikodušno.
Ispričavam se ako sam pogriješila kada sam predpostavila da oni parovi koji mogu imati djecu namjeravaju usvojiti starije dijete ili dijete s teškoćama u razvoju, jer će ona druga djeca ionako lako naći posvojitelje.
-
Ma nema frke, Klara, potpuno kužim kaj hoćeš reći.
Naši su poznanici (ima tomu već dosta dugo, a otada su se neke cake u zakonu promijenile, dosta toga čak i na bolje ) posvojili osmogodišnjaka iz Nazorove, imaju dvoje starije djece. Upoznali su ga kad su nosili darove malima, počeli se družiti, nakon dve godine druženja su ga posvojili. Ljubav je bila obostrana, od prvog dana.
I sve super štima, on zna da je posvojen, sam je inzistirao da ih zove mama i tata. Prebacili su ga u školu u svojem kvartu, dečko je krasan, veseo, dobrica...
-
Sunce ja te potpuno razumijem. MM i ja planiramo usvojiti tj. na čekanju smo za usvajanje, a ujedno se nadamo da bi nam mogao uspjeti IVF a onda bi imali dvoje prekrasne djećice. Ne znam kako je kod vas što se tiće usvajanja ali znam da je kod nas prednost i da lakše dobijaš dijete ako već imaš svoje. To znam, jer su nam prijatelji prije dvije godine usvojili curicu a već su imali sina od 10 godina. Kod psihologa i u socijalnom su im rekli da im je to jedna od olakotnih situacija. Nadam se da ćete uspjeti usvojiti brata ili sestru za Fabijana
-
Evo, zadnjih dana sam se još raspitivala kako je s posvojenjem ako ste već rodili. Zvala sam još jedne prijatelje koji su posvojili curicu lani a već su roditelji, pa mi rekoše da to dosta varira od centra do centra. U njihovom područnom centru ti su, recimo, prepoznali čak kao prednost.
Moram napomenuti da oni nisu imali velikih zahtjeva, jedino da dijete ne bude starije od šest godina. Čekali su nešto manje od dvije godine.
-
-
Rex, ajd ne kloni duhom, ostvarit će se, ne sumnjam. 
Stalno se i često raspitujem kod svih koji su posvojili ili kane posvojiti dijete, jedino što sam shvatila do sada jest da je u raznim Centrima različita situacija.
Tj. nekima je otegotna okolnost ako si rodila dijete, a nekima je to veliki plus.
ALI, i dalje slušam 'a što će ti kad možeš imat svoje' 
...
Btw, prijavila sam se za kumstvo u jednom zagrebačkom domu, al sam dobila privremenu odbijenicu (sva djeca imaju kumove, no u veljači će vjerojatno doći još djece, pa možda tada...).
-
sunce, svaka cast, i svima ostalima koje slicno razmisljate
i ja sam o tome razmisljala, ali to sto vi cujete od okoline sam ja cula od mm-a, pa.....
no ja bih teoretski mogla imati trece, ali samo teoretski. jako rizicno. sto s takvima?
-
Ivana, u tom i jest dio moje storije (pa i ovaj s mužem, al nevermind)...
Imam jedan jajovod u funkciji, liječnik mi je odmah nakon poroda i rekao da se, iskreno, nije ni nadao da ću trudnoću iznijeti do 35. tjedna.
Pa me stvarno zanima treba li možda, da se grubo izrazim, igrati i na tu kartu ako sama želja za posvojenjem, očito, nije dovoljan motiv nadležnima?
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom