Ima li u procesu posvajanja potplaćivanja, mita,... odgovornih osoba radi dobivanja bebe?
 |
|||
|
|
|||
(nažalost) neizbježno pitanje
Ima li u procesu posvajanja potplaćivanja, mita,... odgovornih osoba radi dobivanja bebe?
...
Vidim...tabu tema...hmmmm
ja sam uvjerena da ima, mada ne mogu tvrditi jer ne znam iz prve ruke. pitala sam jednom isto i cure su nasreću imale većinom dobra iskustva
O tome svi pričaju. Ja sam već prije obrade i tijekom obrade čula takve priče. Kad pričam svoju priču, to jest da smo mi poziv za posvojenje našeg sina dobila pet dana nakon što smo poslali molbe u očima mnogih vidim da misle da je tu proradila neka jaka veza ili kovertica. A istina je da nijedan telefonski poziv nije bio upućen u to mjesto, da tamo nikoga nismo poznavali, da ja u tom mjestu nisam nikad prije bila i da je sve što smo tamo donijeli bilo cvijeće i poklon paket s kavom i slatkišima i to ne kad smo potpisivali rješenje nego kad smo došli po dijete. Poznam mnogo posvojitelja i znam da su isto tako došli do svoje djece redovitim putem. Od svih parova koje poznam samo dva su došli do djece preko veze, ali bez mita.
To mi daje pravo da zaključim da u većini slučajeva nema podmićivanja, ali, dakako, ne mogu tvrditi da toga uopće nema. Čula sam priče o tome da se "daju donacije" i slično, ali znam ljude koji su davali i pokušavali dati donacije, a dijete nisu dobili. Koliko god mi opravdanih prigovora imali na račun djelatnika u Centrima, čini se da oni ipak ne žele imati sudbinu nekog djeteta na savjesti time da ga daju onima koji ga žele kupiti.
...
Hvala...to mi je drago pročitati
Strašna mi je i pomisao da netko želi na taj način doći do djeteta :shock:
ja bi samo malo podigla topić, jer evo zanima me ima tko kakvih novih informacija (iskustva) vezano uz ovu temu? :/
iz svog osobnog iskustva mogu reći da smo limača dobili (još nije službeno) bez ikakve veze ili novaca i sl. Veliku ulogu je odigrala naša upornost i svakodnevno nazivanje tog centra kad smo saznali da ima postupak.
No ipak, na svoje uši sam čuo kad je SR potencijalnom posvojitelju rekla " za mlađu (0-2 god), zdravu djecu, ako vas netko ne pogura ili ne izvučete nešto iz rukava; redovnim putem teško ćete saznati da su u postupku."
Žalosno je ali istinito....čula sam to od jednih posvojitelja kod nas u gradu, no njima je to bilo normalno jer imaju novca za izvoz..
.. no to nije fer prema ljudima koji novca nemaju - a i streljala bi ljude koji "prodaju" djecu
mislim da nema potplaćivanja.
znam da kada stručni tim pregledava molbe za posvojenje i izdvoji npr pet, šest ili deset potencijalnih posvojitelja, onda se ti isti posvojitelji vrte i u sljedećim posvojenjima.
dakle, uglavnom nema ponovnog iščitavanja zamolbi.
a kad se radi o maloj, neromskoj bebi onda centri uglavnom nemaju nikakvog utjecaja na odabir posvojitelja.
s 'vrha' dođe uputa - to dijete ide tom i tom.
naravno centri imaju pravo odbiti ako procjene da ti posvojitelji ne odgovaraju, ali posvojitelji koji imaju takve veze uvijek odgovaraju 8)
Ja sam dobila malu bebu bez ikakvih "uputa s vrha".
možda se u međuvremenu nešto promijenilo.Zdenka2 prvotno napisa
ja sam prošli tjedan bila na dopuni obrade u mom matičnom centru i SR mi se potužila da je to već postalo nesnosno. da čim se pročuje da imaju bebu da su pritisci ogromni.
a već sam to i ranije u nekoliko navrata čula od svojih kolegica zaposlenih u centrima.
camel
ja bi se definitivno složila sa ovom izjavom, jer na žalost tako je u većini centara.a kad se radi o maloj, neromskoj bebi onda centri uglavnom nemaju nikakvog utjecaja na odabir posvojitelja.
s 'vrha' dođe uputa - to dijete ide tom i tom.
Ma i mene to pitanje stalno muči,jer već danima dobivamo negativne odgovore od centara,naravno tipa-uvršteni ste u evidenciju,ali za sada nema djeteta za vas....-onako šturo u par formalnih riječi.Iako morma priznati, dobili smo "pismo"od jednog centra(ne znam je li ok da navedem kojeg)na koje sam se doslovno rasplakala.Ti ljudi su,bar na papiru bili toliko sućutni,puni pdrške i najboljih želja,čak su i phvalili našu definitivno nebičnu zamolbu. Svaka čast :D :D
A šta se tiče ptplaćivanja,veza itd.ljudi koje poznaju moji roditelji su posvojili curicu od 2 mjeseca jer su imali vezu.Nisu baš puno pričali o toj vezi,pa ja nisam htjela upirat,jer je to ionako bilo prije 13 godina.Ali su mi oni sami rekli da su je imali.
mi smo dobili malu, neromsku (jako mi se gade ovakve kategorizacije) bebu bez ikakve veze, preporuke i sl. to nije bio jedini poziv za tako malo dijete, zvali su nas i za neko koje se tek trebalo roditi (ali već smo imali K.). kako će biti sa sljedećom molbom i posvojenjem koju ovu jesen namjeravamo uputiti, ne znam.. s obzirom da već imamo dijete, znam da će biti teže, ali... ne i nemoguće.
sigurno i u posvojenjima veze i vezice igraju svoje, ali posvojitelji koje poznajem su svoju djecu dobili na najlegalniji način. ne znam kako bi jednog dana mogla reći svojoj kćeri da je ona "plod plave kuverte".
I mi smo dobili malu bebu (pet mjeseci) bez ikakvog potplaćivanja ili "uputa s vrha". Nije nam bilo na kraj pameti.
kad smo krenuli u postupak čuli smo svakakve pričice. Moram napomenuti da mi nismo imali takvih iskustava. Sve je prošlo najnormalnije.
Vrlo mali broj priča koje sam čula odnosio se direktno na novac.
Znatno veći (za moj ukus prevelik!) dio odnosio se na "preporuke", poznanstva i "lijepe riječi" koje je netko za vas rekao, pa vam time možda nije osigurao dijete, ali jest otvorio neka vrata.
Ja ne želim na taj način doći do djeteta.
Jesam li idealistična i nerealna? Glupa?
Ili samo optimistična?
Vjerujem vama koji kažete da vam se to dogodilo bez ikakve intervencije.
No vjerujem i da brojni koji su imali "kontakte" nisu raspoloženi da o tome javno pišu. Neke takve i poznajem. (A neki su o takvim kontaktima i pisali.)
Znam ljude koji kažu da ti kontakti i preporuke nisu bili presudni, da im nisu ništa garantirali, već da su se oni sami na razgovoru pokazali kao potencijalni super roditelji, pa da to i nije bila veza.
Ali da bih se mogla dobro prezentirati na razgovoru, moram imati mogućnost doći do njega, zar ne?
Ja i to nazivam vezom.
I sve u meni vrišti protiv toga.
Da se razumijemo, ne osuđujem ni trena roditelje koji to učine. Svatko odlučuje za sebe, ja i tu odluku mogu sasvim razumjeti. Iako je ne želim sama donijeti.
Ali se pitam jesam li naivna, tvrdoglava ili što? Trebam li pod hitno otvoriti oči, odrasti i shvatiti kako stvari funkcioniraju u korumpiranoj zemlji?
Molim vas za malo vaših razmišljanja.
(Oprostite, nešto sam malodušna u zadnje vrijeme...)
vec sam pisala o tome ali opet cu ponoviti da smo naseg misica dobili onako kako to treba biti, bez ikakvih koverti,mita i slicnoga.
Socijalnoj radnici urucili smo cvijece i bombonjeru kada smo dosli po misiceve papire.
Ti ideš svojim putem i imaš svoje kriterije. Ja sam isto idealistički razmišljala i smatrala da bih svakim drugim načinom poremetila ono sudbinsko što sam očekivala da se dogodi. Mislim da je najbolja veza čovjek sebi sam, to jest, kad osjetiš da si negdje u nekom centru ostavila dobar dojam, da imaš dobar kontakt, to ti je najbolja veza.
Kad smo krenuli u posvajanje par članova obitelji samo se ponudilo pomoći, iznazivalo prijatelje, informiralo se...vrhunac "veza" bio je da su nas najavili u dva centra na razgovor, onako neobavezno "da se predstavimo". Ta dva razgovora su mi pomogla vidjeti da u centrima ne čuče babaroge, pa sam se ohrabrila i sama se počela najavljivati u drugim mjestima.
Za ostvareno posvojenje nije nam pomogao nitko, samo moj slučajni telefonski poziv.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom