Ali to nisu batine!

[swaddle]

Nemam dobro mišljenje o bilo kakvom fizičkom kažnjavanju bez obzira je li to malo po guzi ili prstima. Bila sam dijete koje je često dobilo batina, kao mala po guzi rukom, šibom ili tatinim remenom. Kad sam bila starija (već sam i na faks išla) pobrala sam šamar ili udarac negdje u tijelo (gdje se stiglo). Nisam bila problematično dijete, dapače mirno i povučeno. Iz svog života s roditeljima, ono što uvijek ispliva na površinu, su sjećanja na batine. Ja ne pamtim i ne dolaze mi sjećanja na lijepe trenutke, jer ih zbog loših sjećanja minoriziram i pripusujem slučajnostima.
To nije bilo neko teško fizičko zlostavljanje, već nešto što bi mnogi ljudi danas opravdali kao prihvatljivu disciplinsku mjeru. Osjećala sam kao dijete da batine nisu u redu i da nikad neću udariti svoje dijete. To sam rekla i svojoj mami kad sam imala 12-13 godina koja mi je rekla da samo čekam da dobijem dijete i da ću ga sigurno "po guzi".
Osjećala sam se jadno, tužno, nevoljeno. Zbog tih svojih osjećaja nisam nikad voljela da me poljube ili zagrle. Čak i kad su mi čestitali rođendan ili neki blagdan, poljubac u obraz sam osjećala kao neugodu, prelazak moje osobne fizičke granice. Eto, dan danas kao odrasla žena imam "posljedice", i danas kao roditelj dvoje djece s odmakom od svog djetinjstva, mislim da me moji roditelji nisu voljeli. Oni, naravno, tvrde suprotno i ne misle da su išta loše radili. To im nikad neću zaboraviti.
Svoju djecu nisam nikad udarila, a nadam se da i neću. Želim biti roditelj kakvog sam sebi željela.
Kad netko spomene batine, kosa mi se diže na glavi!

[Zorana]

Swaddle Imamo otprilike isti dozivljaj djetinjstva.

[Brunda]

Želim biti roditelj kakvog sam sebi željela.

Ovog bi se trebalo svako malo prisjetiti i tada bi bilo puno manje nasilja ali i drugačijeg, boljeg pristupa djetetu općenito
Ja sa često sjetim kako sam se u pojedinoj situaciji osjećala kao dijete i stvarno pokušavam prema Svenu reagirati onako kako bi meni tada (kao djetetu) bilo prihvatljivo. To mi MM jako često (pogotovo u zadnje vrijeme kada je Sven stavrno turbo živahan - najblaže rečeno) u zadnje vrijeme spočitne kao moju prepopustljivost, a ja sam tada dosta tužna jer on ne pristupa tako i Sven s njim ima puno lošiji odnos nego samnom, i što se tiče suradnje i prisnosti

[marilu]

sad zamisli :
ja poducavm tvoje mirno dijete kod kuce (HE). i sve je divno i krasno.
a onda poducavam razred u kojem je 25 sto mirne, sto nemirne djece.
i svaki dan poneko dijete lupim.

jer je situacija naravno bitno drugacija. i to treba uzeti u obzir. zaista?[/quote]

Svaki dan lupis poneko dijete?? :shock: I sto si ga time naucila?? Ja mislim da si ga naucila da je u redu udariti ako ti nesto krivo ucini. Umjesto da ih ucis da koriste rijecnik ti ih ucis da svoje probleme rijesavaju agresijom!
www.positivediscipline.com
Ima toliko ideja koje bi uciteljice mogle poduzeti prije nego dijeca ucine nesto sto nije u redu. Recimo u razredu moga trecasa ih ima oko 20 i jedna uciteljica koja nikada ne podigne glas, a ne daj Boze udari dijete (zbog toga bi dobila sigurno nesto kao otkaz ili blizu toga).
Prvih sedam dana dijecu se uci o pravilima razreda i sto i kada mogu da cine. Pa tako kad je crveni krug na tabli, onda mogu pricati samo ako podignu ruku, nema dizanja sa stolice. Zuti krug, moze se podignuti sa stolice ako treba, tiho pricanje (ovo je kad radu u grupama i pomazu jedni drugima ili kad imaju slobodno citanje). Zeleni krug im znaci slobodno setanje po razredu kad zele, slobodno pricanje, ovo je vrijeme kad se slavi rodjendan, ili kad je odmor a vani pada kisa itd.
Isto tako imaju knjigu koja se zove B.O.B. u koju zapisuju one koji nesto lose napravu i onda se raspravlja o takvom ponasanju. Uglavnom ih zele pozitivno uciti o tome kako promijeniti ponasanje. Nitko se ne naziva nemirnima ili zlocestima ili nekim imenima.
Najvise daju paznje dobrom ponasanju i takvo ponasanje nagradjuju, tako da dosta ucenika uvijek zeli da se ponasa super, jer onda dobiju neku nagradicu, ili pohvalu. To in je onako vise cool i in.
I djeca su toliko okupirana i zanimaju se s onim sto uce. Svako dijete kojem je dosadno, napravit ce nesto da to promjeni.
Dijete koje se dobro osijeca, dobro ce i napraviti!!! :D

[VedranaV]

marilu, mislim da si skroz pogrešno shvatila senin post. Pokušala je ilustrirati kako s dvoje ili više življe djece ne može biti toliko drugačije da bi se opravdalo udaranje i za primjer dala školu u kojoj ih je puno više, a svejedno udaranje nije prihvatljivo.

[seni]

marilu, evo vedrana je sve objasnila.

[swaddle]

Zorana ! Znam da ima još ljudi koji se tako osjećaju, ali nikad nisam ni sa kim o tome razgovarala. Ovaj topik me ponukao da prvi puta artikuliram svoje misli. Dalo bi se tu roman napisati, ali mislim da je vrijeme da pređem preko toga i proživim punim plućima djetinjstva svoje djece kojima se jako veselim!!

[marilu]

Ma bolje da sam ja pogresno shvatila, nego da je to stvarno tako, nadam se da nije.
Znam da su nas lupali sa redalicama, i neki imali i sipke , ali to je bilo nekih 20-tak unazad.

[Hana_Sara]

meni je apsolutno strasan nivo generalizacija na ovom forumu. djeca nisu klonovi niti roboti, NE postoji jednak nacin da se prema svakom ophodi. ljubavi, to se slazem, nikad dosta ni za jedno dijete. ali molim vas lijepo, generalizirati da ni jedno djete nikad nije zasluzilo po guzici, to vec granici s idiotarijama. ako zelite povlaciti paralele: nisu ni svi ljudi isti. svi smo u nacelu "dobri", ali neki stvarno krse pravila i prekoracuju granice, a dok za odrasle postoji zakon, za djecu smo mi apsolutno jedini izvrsni suci.

e pa sad, kao sto rekoh, nisu sva djeca ista. ja ih imam cetvero ispod 10 godina i nakon dugogodisnje prakse moj je zakljucak da treba pratiti svoje dijete i na sto najbolje reagira. imam curicu od 6 godine koja je toliko emotivna i mirna da je moram samo krivo pogledati i ona ce brzo poslusati i briznuti u plac sto me kao "uzrujala". a imam decka od 4 s kojim sam vodila borbu oko istrcavanja iz stana tjedan dana, pokusala apsolutno sve metode i nije stao dok nije dobio po guzici. i njemu to apsolutno nikakva trauma nije bila, nego nesto sto je RAZUMIO, sto mu je bilo jasno NE od mene, dok su sve ostale kazne bile mucenja. nakon toga mu vise nije palo na pamet, a meni je izuzetno vazno da znam da je to shvatio (vlastita sigurnost). da ne bi bilo "a, to je bio kraci izlaz", vjerujte mi da nije. kao sto rekoh, tjedan dana je trajala ta borba i narazgovarali smo se o tome (probajte vi pricati sa cetverogodisnjakom i uvjeriti ga u nesto), ali nakon batina je bilo prvi put da me pozorno poslusao i odgovorio mi poslusno.

iskreno, zao mi je roditelja koji se boje uspostaviti disciplinu, vidjela sam slucajeve gdje se to veoma odbilo ljudima o glavu. u teen godinama je vec daleko prekasno za ikakve intervencije. kad budu odrasliji, slazem se da cemo imati vise odgojnih opcija. ali uz toliko djece i toliko prakticnih poslova tokom dana, ja sam naucila slusati svoju djecu kroz njihove osobnosti, i ne bojim se batina ako situacija to zahtijeva.

zaista se cudim nekim zenama ovdje, a malo me i brine kako ce iduca generacija djece izgledati uz ovakav "odgoj". ako dijete shvati da je najgora posljedica necega sto ono ucini time out od 20 minuta, uskoro ce prokuziti da se to mozda i isplati. velim, ne sva djeca, ali iz vlastitog iskustva sa svojim malisanima znam da to nekad tako ide. a nesto NAJGORE mi je gledati kak se djeca po ducanima bacaju oko jedne igracke ili slatkisa, a roditelji to toleriraju ili popuste. to opet isticem, nece napraviti svako dijete nego samo ono koje smatra da si to moze dozvoliti. a imajte na umu da se licnost 75% razvija do pete godine zivota. VI odlucujete koje ce karakteristike i koji stupanj discipline dijete do tada imati.

ja ne kazem da su moji klinci savrseni. daleko od toga. ali postuju me i znaju tocno gdje lezi granica moga strpljenja te posljedice koje slijede. uclanila sam se na ovaj forum zbog jedne pomalo nevezane stvari (malom mi raste prvi zubic pa sam malo browsala o savjetima) ali ovakve me teme sa ovakvim postovima jako JAKO ljute. licemjerje i liberalizam na stetu samog djeteta.

ok mislim da je to to . necu vise gnjaviti, ali morala sam bar ovo napisati... ako ista imam, to je iskustvo u odgoju.

[Lutonjica]

mogli ste jednostavno zaključavati vrata od stana.
to se zove child-proofing.
a koristi kod male djece kojoj ne možeš "objašnjavati".
pa ih nećeš morati ni udarati.

[Luna Rocco]

malo me i brine kako ce iduca generacija djece izgledati uz ovakav "odgoj".

Ne beri brigu. Mi smo samo šačica frikuša, većina ljudi koje poznajem izvan ovog foruma vole i cijene odgojne metode po principu "batina je iz raja izašla", tako da se iduća generacija statistički neće znatno razlikovati od dosadašnjih.

Ostatak neću komentirati, ne da mi se. Svako radi prema svojoj savjesti i svatko zna koja je granica nakon koje može pogledati svom djetetu u oči koje uvijek gledaju pune ljubavi i povjerenja. Pa ako se to nekom skrnavi udarcem, neka skrnavi, nije moj problem.

[apricot]

imam curicu od 6 godine koja je toliko emotivna i mirna da je moram samo krivo pogledati i ona ce brzo poslusati i briznuti u plac sto me kao "uzrujala".

Da, vjerujem da ti je to dijete "za poželjeti".
Lako ju je odgajati, zar ne?

a imam decka od 4 s kojim sam vodila borbu oko istrcavanja iz stana tjedan dana, pokusala apsolutno sve metode i nije stao dok nije dobio po guzici. i njemu to apsolutno nikakva trauma nije bila, nego nesto sto je RAZUMIO,

nije on tebe RAZUMIO, batina ne govori.
On se tebe BOJI, tj, boji se boli, udarca...

tjedan dana je trajala ta borba i narazgovarali smo se o tome (probajte vi pricati sa cetverogodisnjakom i uvjeriti ga u nesto), ali nakon batina je bilo prvi put da me pozorno poslusao i odgovorio mi poslusno. .

Stvarno dugo; mislim da bi i za dresuru psa trebalo više...

i ne bojim se batina ako situacija to zahtijeva.

A zašto bi se i bojala batina po tuđoj guzi?!
ni ja se ne udebljam kad ti pojedeš kolač, samo izvoli.

zaista se cudim nekim zenama ovdje, a malo me i brine kako ce iduca generacija djece izgledati uz ovakav "odgoj". ako dijete shvati da je najgora posljedica necega sto ono ucini time out od 20 minuta, uskoro ce prokuziti da se to mozda i isplati.

Djeca o kojoj govoriš su voljena djeca, a takvi, odrasli u ljubavi, puno rjeđe upadaju u neprilike. Nemaju potrebu za tim.

a imajte na umu da se licnost 75% razvija do pete godine zivota. VI odlucujete koje ce karakteristike i koji stupanj discipline dijete do tada imati.

Pretpostavljam da si psiholog po struci kad ovako suvereno vladaš postotcima.

ako ista imam, to je iskustvo u odgoju.

Neki ljudi iskustvom puno nauče i onda to nesebično dijele s drugima.
Neki, nažalost, ne.
I još to iskustvo koriste kako bi "popovali".

Dobro nam došla na Forum

[Hana_Sara]

mogli ste jednostavno zaključavati vrata od stana.
to se zove child-proofing.
a koristi kod male djece kojoj ne možeš "objašnjavati".
pa ih nećeš morati ni udarati.

to uopce nije poanta. ja ne zelim razmisljati o tome sto ce se dogoditi ako to slucajno jednom zaboravim napraviti (vjerujte mi, uz cetvero djece to uopce nije tako velik propust, zaboravljala sam i vaznije stvari). mislim da su te batine nakon kojih sam obilno razgovarala s njim o posljedicama i opasnostima bile mnogo manje bolne i traumatske nego sto bi to bilo da je jednog dana samo nestao iz stana i lutao po kvartu sam. poanta je da sam time privukla njegovu POZORNOST, nesto sto mi nije uspijevalo apsolutno ni jednom drugom taktikom. ako ga je to malo i uzdrmalo, to je bio moj posao kao roditelja, da doprem do njega i da me poslusa. kao sto rekoh, smatram da sva djeca nisu ista i nekima je batina potrebna kao vazno odgojno sredstvo. roditelj nazalost ima tezak posao razlucivanja izmedu ovo dvoje, ali to je ono sto cini dobrog roditelja.

[Hana_Sara]

Da, vjerujem da ti je to dijete "za poželjeti".
Lako ju je odgajati, zar ne?

ni lakse ni teze, nego DRUKCIJE. kao sto rekoh, personality is key.

nije on tebe RAZUMIO, batina ne govori.
On se tebe BOJI, tj, boji se boli, udarca...

haha, to bi ti htjela misliti, cini mi se. taj se mali lavic nikoga i nicega ne boji, ponajmanje mene. naucio je da situacija ima negativne posljedice za njega i ozbiljno me pogledao i ponovio za mnom da "bezati iz stana lose". to je bila velika pobjeda za mene, nakon te cijele stvari. i dalje mislim da sam do toga dosla na nacin koji je on u tom trenutku najbolje i najjasnije razumio.

Stvarno dugo; mislim da bi i za dresuru psa trebalo više...

bas me zanima koliko djece Vi imate.... :/ . tjedan dana neprestanog ponavljanja necega dok troje ostale djece(od kojih je jedno beba) ima svoje potrebe je dugo vrijeme.

A zašto bi se i bojala batina po tuđoj guzi?!
ni ja se ne udebljam kad ti pojedeš kolač, samo izvoli.

onda se nismo razumjeli, jer ja sam mislila da sve ove "liberal mame" ne tuku jer se boje kako ce to jadna djecica podnijeti... ako sam dobila krivi dojam, sori :/ .

Djeca o kojoj govoriš su voljena djeca, a takvi, odrasli u ljubavi, puno rjeđe upadaju u neprilike. Nemaju potrebu za tim.

dokazano neistinito. dode razdoblje puberteta i upravo zbog prezasticenosti i konstantnog nekaznjavanja pocijnje buntovnicka faza. profesorica sam po struci i vidjela sam vise takvih slucajeva. uostalom, moja djeca nisu nista manje voljena zbog toga sto ih se ja ne bojim kazniti, bas suprotno oni znaju da mi je itekako stalo do njihovog najboljeg interesa. zivot ih takoder nece maziti...

Pretpostavljam da si psiholog po struci kad ovako suvereno vladaš postotcima.

ne ali sam se naslusala dosta pedagoskih predavanja do svoje profesorske diplome...

Neki ljudi iskustvom puno nauče i onda to nesebično dijele s drugima.
Neki, nažalost, ne.
I još to iskustvo koriste kako bi "popovali".

ma kakvi, di bi ja ... samo me uzrujalo popovanje "ne po guzi" na koje sam naisla u ovom topicu prije nego sto sam ista rekla

Dobro nam došla na Forum

fala fala

[Sanja]

ali sam se naslusala dosta pedagoskih predavanja do svoje profesorske diplome...

I ja. I ne sjećam se da je ikad ijedan profesor zastupao tjelesno kažnjavanje kao opciju. Dapače, od prof. Godler na prvoj godini pa nadalje uvijek i svugdje se pričalo o tome da se batinama služe samo roditelji (i učitelji) koji su intelektualno preslabi da bi riješili problem koji je dijete pred njih postavilo.

Ako si završila Filozofski u Zg stavljam ruku u vatru da na pedagoškom smjeru nisi mogla čuti ni stotinku sekunde predavanja o opravdanosti tjelesne kazne.

A što se tiče toga kakva će biti generacija bez batina...

Evo, ja sam rođena jako davno i odrasla sam bez ijedne jedine tjelesne kazne. A nisam baš bila anđeo. Ali sam isto tako bila jedno od "neproblematičnije" (glupa riječ, ali sad se ne mogu sjetiti druge) djece iz svoje generacije. Ali, kad se iz ove perspektive sjetim svog djetinjstva, jedan od prizora koji mi dolaze pred oči su brojni razgovori s roditeljima - razgovori, razgovori, razgovori, zaista o svemu. I pranje glave u situacijama u kojima druga djeca vjerojatno dobivaju batine. :/

Moja frendica, koju su roditelji tukli, upadala je u svakojake problematične situacije i znala je reći "pa što, dobit ću porciju batina i gotovo, idemo dalje". A ja sam uglavnom razmišljala unaprijed i pitala se želim li zaista razočarati svoje roditelje i izgubiti njihovo povjerenje. To mi se nekako činilo težom kaznom od dva-tri šamara (koja nikad nisam iskusila).

Eto.

[Hana_Sara]

ali sam se naslusala dosta pedagoskih predavanja do svoje profesorske diplome...

I ja. I ne sjećam se da je ikad ijedan profesor zastupao tjelesno kažnjavanje kao opciju. Dapače, od prof. Godler na prvoj godini pa nadalje uvijek i svugdje se pričalo o tome da se batinama služe samo roditelji (i učitelji) koji su intelektualno preslabi da bi riješili problem koji je dijete pred njih postavilo.

Ako si završila Filozofski u Zg stavljam ruku u vatru da na pedagoškom smjeru nisi mogla čuti ni stotinku sekunde predavanja o opravdanosti tjelesne kazne.

A što se tiče toga kakva će biti generacija bez batina...

Evo, ja sam rođena jako davno i odrasla sam bez ijedne jedine tjelesne kazne. A nisam baš bila anđeo. Ali sam isto tako bila jedno od "neproblematičnije" (glupa riječ, ali sad se ne mogu sjetiti druge) djece iz svoje generacije. Ali, kad se iz ove perspektive sjetim svog djetinjstva, jedan od prizora koji mi dolaze pred oči su brojni razgovori s roditeljima - razgovori, razgovori, razgovori, zaista o svemu. I pranje glave u situacijama u kojima druga djeca vjerojatno dobivaju batine. :/

Moja frendica, koju su roditelji tukli, upadala je u svakojake problematične situacije i znala je reći "pa što, dobit ću porciju batina i gotovo, idemo dalje". A ja sam uglavnom razmišljala unaprijed i pitala se želim li zaista razočarati svoje roditelje i izgubiti njihovo povjerenje. To mi se nekako činilo težom kaznom od dva-tri šamara (koja nikad nisam iskusila).

Eto.

zao mi je Sanja, nisam studirala u Zagrebu, vec vani. i trenutno zivim u Americi i moram reci da se ovdje mnogo pozitivnije gleda na to sto oni zovu "spanking", mnogo roditelja na to gleda kao na neizostavnu odgojnu metodu. vidis, situacija koju ti opisujes meni je cisto ok, ako si bila taj "tip" djeteta, sto ti zoves "neproblematicnije", ni ja ne bi zalagala batine. takoder, ako je tvoja prijateljica razmisljala na nacin "dobit cu porciju batina pa opet po starom", niti za nju vjerojatno to nije bila najbolja opcija kaznjavanja. ja samo sugeriram da ti (i svi ostali na ovom forumu) dopuste mogucnost da ima djece kojima su batine itekako neophodne u djetinjstvu, i da ih neadekvatan i "preblag" odgoj moze zavesti na krivi put. to jest da ima i takvih koji razmisljaju "pa ionako mi nista ne moze" dok god roditelj ne pokaze fizicki opipljivi autoritet. jer ima i takvih koji propadnu u zivotu, a onda dodu roditeljima placuci "to ste sve vi krivi, sto mi niste usadili disciplinu i naucili me zivotu". ti ocito nisi jedna od njih, ali to ne znaci da bi to kako si ti odgajana upalilo za svako dijete 8)

[apricot]

Kao i često do sada, živjela Amerika!
Poznato je da otuda dolazi... sve najbolje!

[VedranaV]

ali ovakve me teme sa ovakvim postovima jako JAKO ljute. licemjerje i liberalizam na stetu samog djeteta.

Ako te JAKO ljuti, izgleda da smo te negdje pogodile, u neku osjetljivu točku. Je li to zaista baš licemjerje i liberalizam? I, znatiželjna sam, u čemu vidiš licemjerje?

Ja sam bila živo dijete, dobivala sam batina (nisu me premlaćivali) i odrasla sam u strahu zbog kojeg i sad, u odrasloj dobi, imam problema koji mi nimalo ne olakšavaju život i s kojima mi se nije lako boriti. Pošto prilično dobro pamtim osjećaje, a i razumna sam osoba, odlučila sam još davno da je moje dijete dovoljno vrijedno, a ja dovoljno mudra i iskusnija, da ću pronaći metodu kojom neću narušavati naš odnos i utjeravati strah u njegove kosti. Paše mi asertivno ponašanje i postavljanje granica po Juulu, a paše i mom djetetu. U vrtiću ih isto ne tuku po guzi, nego ih uče rješavati sukobe, prepoznavati svoje potrebe i supstituirati. To rade uspješno s preko 20-ero djece u grupi. Food for though, zar ne?

Naletila sam na zgodnu knjižicu, možda će te kao profesoricu i majku zanimati, može se download-ati s http://unicef.interactive1.hr/upload...i_bullying.pdf.

[Honey]

to je bila velika pobjeda za mene, nakon te cijele stvari.

Glavno da se zna tko je pobjednik.

[seni]

ali molim vas lijepo, generalizirati da ni jedno djete nikad nije zasluzilo po guzici, to vec granici s idiotarijama.

mislim da je ovo kljuc svega. ti smatras da dijete ponekad, ili cesto ili nikad "zasluzi" batine. (ovisno o djetetu, odnosno granicama roditelja ili drustva.

ja kategoriju batine a priori, ne smatram pozeljinim sredstvom komunikacije, ni u odnosima sa djecom, ni sa odraslima.
sto nema nikakve veze sa tim, da su djeca kao i svi ljudi opcenito, razliciti.

da mozda pojednostavnim: napr. crnci su medusobno sigurno razliciti (kao i sve druge rase), pa je je rasna segregacija i rasizam, davno, proslo, svrseno vrijeme. (nadam se)

a i zene se sigurno medusobno jako razlikuju, pa sve imaju pravo glasa i ravnopravan status. (opet se nadam)

a i nadam se da ce nasa djeca zivjeti u nekom buducem vremenu u kojem ce razgovori o tome kako je neko dijete "zasluzilo" batine, biti potpuno nerazumljivi i egzoticni.
kao sto je nama danas potpuno nejasno da je postojalo vrijeme, kada je gospodar mogao pretuci svog roba jer nije bio "dobar", ili muz svoju zenu, jer je eto "zasluzila" batine. (lose ispeglala kosulje, ili se nasmijesila nekome na cesti)

[Dijana]

[quote="apricot"]

imam curicu od 6 godine koja je toliko emotivna i mirna da je moram samo krivo pogledati i ona ce brzo poslusati i briznuti u plac sto me kao "uzrujala".

Bi li ti htjela biti dijete majke čiji će te pogled rasplakati? Ja bi radije da nikad ni ne rodim dijete ako ću tako na nju djelovati.
A ostalo neću ni komentirati. Kao imaš četvoro djece pa trebaš tražiti "efikasnije " i "brže" metode discipliniranja. Pa tko te tjerao da rađaš četvoro, ako se ne možeš svakom ponaosob posvetiti s punim uvažavanjem i ljubavi. Ima ovdje mama s više djece, kojima je isto teško, koje isto "puknu", ali to ne opravdavaju i ne postavljaju se tako "bogomdano" kao vrhovni suci za svoju djecu.

I, potpisala bih Lunu Rocco.

[a zakaj]

Pa tko te tjerao da rađaš četvoro...

hej, hej, pa ne mozete tako! Sto god da je zena rekla, dajte je pobijte argumentima (kojih ima pregrst), a ne ovako.

[Sanja]

zao mi je Sanja, nisam studirala u Zagrebu, vec vani.

Najiskrenije me, što osobno, a što profesionalno, zanima na kojem se sveučilištu studentima predaje tjelesno kažnjavanje kao prihvatljiva metoda odgoja ili uspostavljanja discipline. Ok, ako je preindiskretno pitanje, ne moraš odgovoriti.

Ali molila bih te da mi svakako napišeš barem nekoliko autora tih teorija ili naslove njihovih knjiga. Budući da je na europskom tlu već desetljećima tjelesno kažnjavanje apsolutno neprihvatljivo, pa se kao takvo predstavlja i studentima pedagoških usmjerenja, bilo bi zanimljivo proučiti i suprotnu stranu (iako sumnjam da bi me ikakvi argumenti mogli pokolebati u mom uvjerenju - no informativno upoznavanje s različitim pristupima, zašto ne?).

Recimo, vodeće pedagoške i psihološke teorije na našem starom kontinentu čak naglašavaju da je potrebno što više izbjegavati tjelesno nasilje (a tjelesno kažnjavanje jest nasilje), poznata je krilatica da nasilje rađa nasilje i imamo brojne radionice za nenasilno rješavanje sukoba.

i trenutno zivim u Americi i moram reci da se ovdje mnogo pozitivnije gleda na to sto oni zovu "spanking", mnogo roditelja na to gleda kao na neizostavnu odgojnu metodu.

Oh, i u Hrvatskoj je tako - na ovom se forumu okuplja izuzetno nereprezentativan uzorak, pa se ne dobiva realna slika. Rekla bih da ogroman postotak roditelja u Hr tjelesno kažnjava svoju djecu, no količina ljudi koja to prakticira svakako ne daje batinama legitimitet.

[apricot]

tjelesno kažnjavanje apsolutno neprihvatljivo

... i zakonom kažnjivo, dodala bih

[Dijana]

Pa tko te tjerao da rađaš četvoro...

hej, hej, pa ne mozete tako! Sto god da je zena rekla, dajte je pobijte argumentima (kojih ima pregrst), a ne ovako.

Izvukla si iz konteksta. Drugi dio rečenice objašnjava prvi. Za udaranje djece nije argument da ih imaš četvoro.
No svejedno se ispričavam. Odavno nisam čula ovakvu hladnu racionalizaciju nasilja prema djeci. I to još od jedne profesorice.

[Sanja]

tjelesno kažnjavanje apsolutno neprihvatljivo

... i zakonom kažnjivo, dodala bih

Naravno, to mi spada pod "apsolutno", ali drago mi je da si eksplicitno dodala.

[Hana_Sara]

ne da mi se sad tu s vama prepucavati, vi ocito imate neke svoje ideje, ali ovaj i slicni odgovori:

Pa tko te tjerao da rađaš četvoro...

.... dokazali su upravo ono na sto sam htjela prvotno ukazati i sto me toliko nazivciralo: vi ljudi apsolutno ne znate za slobodu iznosenja razlicitih stavova ovdje. kolektivno se pljuje po svemu sto nije ono sto vi propovijedate. po tome mi se sve to skupa cini malo ekstremisticki, pa cu se udaljiti...

[apricot]

Hana_Sara...
mi stvarno ništa ne propovijedamo, ali ovo je jednostavno forum na kojem je svoje mjesto pronašla skupina roditelja koja o mnogočemu ima isto mišljenje.

ima puno roditeljskih foruma na kojima nitko neće "skočiti" ako netko tuče dijete ili ga ostavlja kod bake sa dva mjeseca starosti, a mama ide na jedrenje.

ovo, na sreću, nije takav.

nema uvrede.

bilo bi glupo da životinjomrzac ode na forum za ljubitelje životinja, pa kaže kako su tamo svi jednoobrazni.
ili da homofob ode na gay forum.
ili matematičar na forum pravnog fakulteta, pa ih "podučava" zakonima.

tako i mi ovdje svakako podržavamo odgoj bez udaraca i ikakve agresije.

ako netko to ne može shvatiti... ha... ni ja ne razumijem mnogo toga, ali onda krivnju ne tražim baš u svima drugima.
ponajprije u sebi.

[VedranaV]

ne da mi se sad tu s vama prepucavati, vi ocito imate neke svoje ideje, ali ovaj i slicni odgovori:

Pa tko te tjerao da rađaš četvoro...

.... dokazali su upravo ono na sto sam htjela prvotno ukazati i sto me toliko nazivciralo: vi ljudi apsolutno ne znate za slobodu iznosenja razlicitih stavova ovdje. kolektivno se pljuje po svemu sto nije ono sto vi propovijedate. po tome mi se sve to skupa cini malo ekstremisticki, pa cu se udaljiti...

Koji slični odgovori?

Generaliziraš.

Odi u podzemnu željeznicu, počni nešto svoje pričati ljudima u vagonu i onda na osnovu jedne reakcije koja te pogodi optuži cijeli vagon da ne znaju za slobodu iznošenja različitih stavova, da kolektivno pljuju po svemu različitom i da ti se sve to čini malo ekstremistički :shock: .

[VedranaV]

malo me i brine kako ce iduca generacija djece izgledati uz ovakav "odgoj".

Ne beri brigu. Mi smo samo šačica frikuša, većina ljudi koje poznajem izvan ovog foruma vole i cijene odgojne metode po principu "batina je iz raja izašla", tako da se iduća generacija statistički neće znatno razlikovati od dosadašnjih.

Study reveals global child abuse

Dakle, ne beri brigu.

[Amalthea]

Razmišljam da li da napišem... ili ne...

Ja ne mogu reći da sam bila strašno problematično dijete do puberteta. Ali sam često za neku nepodopštinu (hm... više se ne sjećam zapravo što sam tako strašno uopće napravila, očito meni nisu bile nepodopštine, ja ih valjda nisam doživljavala tako) sam od tate dobila poziv: "Dođi da te pljusnem!" I kao poslušno tele sam otišla do njega i dobila svoju porciju.

Nije to bilo prečesto, da se razumijemo, ali... JA SE SVOG TATE I DANAS BOJIM. Imam 36 godina i BOJIM SE proturječiti mu. U bilo čemu. Leži li uzrok u tim ranim pljuskama? Možda. Vjerojatno. :/

[Dijana]

Hana Sara, iskreno, žao mi je što ćeš se udaljiti. Ako će ti moja rečenica biti izgovor za to (a biti će samo izgovor), meni je žao.
Ali ne mogu se oteti utisku da ti deep down ipak znaš da neke stvari (ako ih radiš kako to opisuješ) ne radiš ispravno. Ljude uvijek najviše bocne ako netko dirne u njihov odgoj djece, tu se osjete uvrijeđenima i prozvanima. Pa si tako i ti reagirala.
I napisala ti što napisala, ja se nadam da će te i ovih nekoliko postova ponukati da sljedeći put kad osjetiš poriv/potrebu za spankingom, ipak malo razmisliti!

[makita]

Ja sam dvaput u životu dobila po guzi, i valjda još 2 il 3 puta pljusku-svaki put zato jer oni koji su mi batine udijelili nisu znali bolje reagirati
Jer u cijelom djetinjstvu nije istina da mi je ponašanje bilo nepoželjno ili neprihvatljivo samo tih 5-6 puta. Ali u drugim situacijama su znali pronaći BOLJU alternativu.
Jer stvar je u tome, da kad su tukli, iza fizičke boli koju sam osijećala, svijesti da nešto nije dobro napravljeno, postoji i percepcija da ta starija osoba ne zna, ne može, bespomoćna je RIJEŠITI PROBLEM, ponuditi prijedlog što se drugo moglo učiniti, vidjeti zašto sam tužna, usamljena, zašto sam željna igre...ZATO je važno da sad kad sam ja ta odrasla osoba PREUZMEM ODGOVORNOST za svoje postupke i pokušam riješiti problem...
A djeca su stalno u nekim fazama, al ja svoju najljepšu ulogu u životu vidim u tome da se posvetim tome da prođem sa svojom djecom njihove faze

Ljudi o batinjanju pišu cijele knjige jerbo je to kompleksna tema. I ja ću opet. Ilustrirano primjerom.

Moja Leonarda je imala intenciju stalno nešto gurati u utičnicu. Kupili smo tri (3) vrste zaštite, od kojih je 2 iskopala i 3 srećom nije, ali sad više i ne treba. Nakon milijun puta što sam je zatekla sa štapićem, slamkom, vilicom, koječim koji uvalači u utičnicu, milijun puta uvjeravanja da je to užasno opasno, da boli kao što peče toplina vatre i ona..da aha..jaaaako opasno i kad mislim da sam ju uvjerila...štanga...opet isto (a vjerujte mi- mada nećete..imam prilično strpljenja). Dobila po prstićima uz upozorenje da će uvijek dobiti po prstima, ako to ponovi. Onda se najprije iznenenadila i uvrijedila..."ideeem ćaaa" pa se skulirala, nasmijala i rekla..oprosti mama, više neću. I tako za mikser. I tako za nož. I kod kuće nije više dirala struju. A dopuštenje za nož i ostale opasne tvari najprije traži od mene.

Otišla kod none, nona predivna, nikad gruba, uvijek sve super i child proof, uočila svoju priliku i dok je nona bila na WC..ulovila vilicu i zabila jedan vršak u utičnicu štednjaka - pod poklopcem na feder- neispravnu. Pošteno ju streslo 220V i srećom nakratko. Evo..sad više ne dira struju.

Pitanje iz primjera. Da li je bolje u nekoj dobi dobiti packu ili 220 V? jer meni se čini da je Sara Hana upravo iz nemogućnosti funkcioniranja metoda reagirala tako i grubo interpretirala. Jer i roditelji koji tuku svoju djecu..vole tu djecu isto kao i oni koji ne tuku svoju djecu..samo nemaju feeling da zadiru u djetetovu ponosnu i emotivnu osobnost. Jer ne znaju da to čine.

Uz svo razgovaranje, djecu nekiput neobuzdano zanimaju razne stvari. Leonarda vidi da sve što utakneš u utičnicu čudesno proradi. I nikakvo uvjeravanje, na koje ona BTW potvrdno reagira, ne može smiriti tu znatiželju. Čak ni eksperiment s nabijenim kondezatorom ne smiruje tu znatiželju.."jer to nije iz te lupe". Sad što..dovesti iz nekog labosa generator napona i kroz utičnicu puštati za eksperiment razne struje? A tko to nema? kako uvjeriti pametno dijete u nešto, što ipak ne može još razumijeti, a postoji u svakoj sekundi prijetnja da će to učiniti i naštetiti sama sebi? Argument je naravno da treba sklanjati opasnosti, mnooogo razgovarati i biti uporan. Ali što kad ipak iznad svega dijete skuži priliku za ostvarenje nauma jer ipak u dubini maleno dijete i ne može shvatiti što to znači deep down opasno?

Ja sam ju dresirala, a i još to činim, čak i više nego prosječnog labradora, ali obrazac ponašanja za eksperimente se stalno ponavlja i oduševljena sam kao majka time...95% dopuštam i sudjelujem u njima...ali za 5% prijetim, ali uvijek uz objašnjenje da će to moći prakticirati "kad bude imala dugačke ruke kao mama". I smatram sasvim opravdanim da se boje mene i osjećaja nelagode poniženja, kad još ne mogu shvatiti posljedice.

Odgajanje batinama je promašaj. Često davanje batina je promašaj. Povremeno davanje batina je promašaj. Vikanje i grđenje i uspoređivanje djece je promašaj (meni je osobno vikanje pred publikom najstresniji oblik vrijeđanja djeteta i odraslih, nešto na što mi se stegne u prsima).

Moje cure na packe (batine su previše militantne kao pojam) reagiraju iznenađenjem i uvrijeđenošću zbog očiglednog im poniženja. Batine jesu poniženje i želim da im u sjećanju ostane koliko je to poniženje neugodno da ne ponove isti nedopuštenu radnju. Ali dosljedno, uvijek za ISTU radnju.

I sad će mi netko prigovoriti za racionalizaciju nasilja, ali eto opet... pošto to nije regularni postupak, pošto to nije postupak koji se učestalo ponavlja i koji je strogo selektivan, koji fizički nije nimalo bolan..to nisu batine tipa "tata me zvao na šamar" ili "istukla me pred prijateljima" ili "za nepodopštinu sam uvijek znao što me slijedi" ili "usporedili su me s onom curicom,,koliko je ona dobra"...

Lijepa je vijest da moje cure nisu dobile packu ni veću zamjerku..pa bit će već 3 mjeseca. Leonarda je postala vrlo razumna, i to naročito otkad je u vrtiću u grupi sa komplet starijom djecom, a malenu- kad treba- čuva kao sokol. Napokon smo došli do faze, kad - bar ja vjerujem- sve rješavamo razgovorom i povjerenjem..Maksima joj je: želim da se ponosite sa mnom..što mi je još uvijek nevjerojatno poimanje za tako malo dijete.

Moji zaključci:

Ključna je stvar da sa djecom treba u svakoj prilici razgovarati, od dobi kad usvajaju govor. Analizirati svaku nezgodu i tko je i zašto reagirao onako kako je reagirao, makar se bilo koji tip batina dogodio. Kad treba izgrditi dijete, uvijek to izvesti bez publike, oči u oči i kazniti na kraju balade zagrljajem..jer je u mnogo slučajeva roditeljevo pokazano nezadovoljstvo najteža kazna za dijete i nastojat će ga ne ponoviti kao što je gore Sanja napisala.

Kad imamo čovjeka u šoku..ošamarimo ga. Dakle..nisu sve batine iste. Iako su skoro sve batine poniženje. S tim se slažem s većinom.

[Hana_Sara]

Hana_Sara...
mi stvarno ništa ne propovijedamo, ali ovo je jednostavno forum na kojem je svoje mjesto pronašla skupina roditelja koja o mnogočemu ima isto mišljenje.

ima puno roditeljskih foruma na kojima nitko neće "skočiti" ako netko tuče dijete ili ga ostavlja kod bake sa dva mjeseca starosti, a mama ide na jedrenje.

ovo, na sreću, nije takav.

nema uvrede.

bilo bi glupo da životinjomrzac ode na forum za ljubitelje životinja, pa kaže kako su tamo svi jednoobrazni.
ili da homofob ode na gay forum.
ili matematičar na forum pravnog fakulteta, pa ih "podučava" zakonima.

tako i mi ovdje svakako podržavamo odgoj bez udaraca i ikakve agresije.

ako netko to ne može shvatiti... ha... ni ja ne razumijem mnogo toga, ali onda krivnju ne tražim baš u svima drugima.
ponajprije u sebi.

ovo su stvarno gluposti prvog reda i ponovno odlicni primjeri onoga sto od pocetka tupim: da se ovdje ljudi koji podrzavaju batine smatraju djecomrscima :shock: :shock: :shock: . fakat nevjerojatno. vjeruj mi, ne samo da ja svoju djecu volim najvise na svijetu, nego ih volim toliko da sam jedno cak i posvojila. uz troje svoje, dakako. i odgajam ih sve ko svoje i sve ih beskrajno volim. to da netko moju odgojnu metodu smatra zostavljanjem bez da je krocio u moju kucu, bez da zna ista o mojoj situaciji, meni je to prosto smijesno.

dok ima djece koja stvarno pate, a moja imaju sve moguce prilike i mamu koju obozavaju i postuju. pa sad vi mozda imate drukcije metode, ali moje je misljenje da odgoj u stilu "ja ti nisam mama nego prijateljica" cini od djece invalide u drugom smislu. djeci TREBA autoritet, i slazem se sa onim sto je napisala Virgo. protiv "batinanja" sam, ali sam za blago fizicko kaznjavanje (opet velim, u ranijim godina kad je stvari tesko objasniti) koje na vrlo efikasan i djetetu jasan nacin pokazuje gdje su mu granice i ono u svakom trenutku zna koje sankcije slijede. i to opet ne kod sve djece nego one koja na apsolutno nista drugo ne reagiraju (kao sto je Virgo opet dobro ilustrirala).

@Dijana, stvarno nije u redu praviti se iznad drugih sa izjavama tipa

Ali ne mogu se oteti utisku da ti deep down ipak znaš da neke stvari (ako ih radiš kako to opisuješ) ne radiš ispravno. Ljude uvijek najviše bocne ako netko dirne u njihov odgoj djece, tu se osjete uvrijeđenima i prozvanima. Pa si tako i ti reagirala.

... jer je to isto toliko neistina koliko bi bilo da ja idem inzistirati da ti dobro znas da dijete ipak treba fizicki kazniti jer inace ne bi ni komentirala. a da ne spominjem sve ove mame koje su graknule na mene jer se nasi roditeljski stilovi razlikuju. onda mozda one sve u stvari znaju da krivo rade, pa zato dizu toliku galamu i opravdavaju svoje stavove? zalosto je sto ne mozes i ti i oni shvatiti da se radi o odgoju, i da dok imamo svoje nacine i stilove, ne radim ni ja ni ti ni oni krivo, nego drugacije. kasnije se mozemo naci i hvaliti cije je dijete bolje ispalo


ps- po americkom zakonu, discipliniranje djeteta spankingom je legalno, dok god se ne ostavljaju nikakve modrice itd. a mogu vas uvjeriti da to apsolutno nikad ne bi ucinila. na djecu treba ostaviti dojam, privuci paznju i uvjeriti se da su zapamtili lekciju, a za to ne treba nikakvo premlacivanje, par cvrstih udaraca po guzi ili prstima je dosta da shvate da su presli granicu moje tolerancije.

[a zakaj]

Hana_Sara, ti brkas stvari.
To da netko odbija batine kao odgojno sredstvo, ne znaci da je roditelj bez autoriteta, i da je djeci vise prijateljica nego mama.
Samo sto se autoritet moze izgraditi i na puno zdravijim temeljima nego na strahu od batina.

[emily]

Samo sto se autoritet moze izgraditi i na puno zdravijim temeljima nego na strahu od batina.

i ja mislim ovako. da bih imala autoritet kod vlastite djece ne trebam udarati (pa ni blago), vec imati strpljenja i upornosti, sto falabogu imam, nekad vise nekad manje, ali trudim se...
a sto se tice dozvoljavanja spankinga sve dok nema modrica i drugih vidljivih znakova - dijete se moze ne samo pecnuti po prstima ili po guzi, vec i ozbiljno ozlijediti a da se nista ne vidi

[ms. ivy]

ps- po americkom zakonu, discipliniranje djeteta spankingom je legalno, dok god se ne ostavljaju nikakve modrice itd.

treba li ovome komentara...

[ninet]

Kad bih bacila u vodu svo znanje o odgoju i stetnosti batina, kad bih sve argumente pozaboravljala ostalo bi ovako nesto:

"I think I did something for the worst possible reason -- just because I could.
Bill Clinton
on Lewinsky affair


I ovo je tako prokleto istinito. Udaramo djecu samo zato jer nam se moze. I samo zato. I to je najodvratniji moguci razlog. Nemojmo se zavaravati disciplinom....

[a zakaj]

Udaramo djecu samo zato jer nam se moze. I samo zato. I to je najodvratniji moguci razlog. Nemojmo se zavaravati disciplinom....

ma daj ninet, pa mogu i podmetnut nogu bakici na cesti pa to ne napravim.
Ljudi lupaju djecu (po mom skromnom misljenju):
a) jer tako rade "svi", a nikad nisu sami razmislili 2x i propitali postojecu tradiciju
b) jer ne znaju da postoji bolji nacin, ili ga se u nekom trenutku ne mogu dosjetiti
valjda postoji i c) jer su zli i okrutni, ali takve ne poznajem osobno.

[Dijana]

[ps- po americkom zakonu, discipliniranje djeteta spankingom je legalno, dok god se ne ostavljaju nikakve modrice itd. a mogu vas uvjeriti da to apsolutno nikad ne bi ucinila. na djecu treba ostaviti dojam, privuci paznju i uvjeriti se da su zapamtili lekciju, a za to ne treba nikakvo premlacivanje, par cvrstih udaraca po guzi ili prstima je dosta da shvate da su presli granicu moje tolerancije.

Spanking je legalan sve dok se ne ostavljaju modrice? Ne znam tko procjenjuje modrice ostavljene na djetetovoj duši? Možda za desetak godina kad se pretvori u problematičnog tinejdžera?
Vjeruj mi da svaki udarac OSTAVLJA traga na djetetovoj psihi, da ga ponižava, narušava njegov integritet. Nazoviproblematična ponašanja se MOGU riješiti na drugi način.
Put je duži, ali je isplativiji. Zašto se održalo općeprihvaćeno mišljenje da "blago fizičko kažnjavanje" pomaže da iz djece izrastu odgovorni, pošteni ljudi? Iz prostog razloga jer je učinak kazne odmah vidljiv. Ono što nije odmah vidljivo ne znači da ne postoji.
Pitanje je samo hoće li se problemi koji se pojave jednog dana pripisati kažnjavanju u djetinjstvu ili nečem drugom? Vjerojatno nečem drugom.

Žao mi je ako si stekla dojam da sam ja nastupila "s visine". Mene je ZBILJA najviše užasnula tvoja ponosna izjava da tvoje dijete reagira plačem na tvoj pogled jer te je "kao uzrujalo". Oprosti, ali meni to nije primjer uspješnog odgoja. Ja ne želim da me se dijete boji, mene ili mog bilo kakvog pogleda. Eto to sam ja htjela reći.
A kakav je tko roditelj? Pa svatko za sebe misli da je najbolji. I svatko čini što misli da je u datom trenutku najbolje.
Mi jednostavno nastupamo s različitih stanovišta, što ne znači da nam je zabranjeno jedne druge pokušati uvjeriti da je upravo "naše" ispravno.
Ja u dubini srca znam da moje jest, ne jer je moje, već mi to govori srce.
A tebi izgleda tvoje srce govori drugačije...

[ninet]

[quote="a zakaj"]

Udaramo djecu samo zato jer nam se moze. I samo zato. I to je najodvratniji moguci razlog. Nemojmo se zavaravati disciplinom....

Jesi sigurna da mozes?
Ne mozes jer bi te pojeli prolaznici s cijim je moralnim normama neskladno podmetati nogu bakicama.
Bojim se da nisi razumjela znacenje pojma "moci" u ovom slucaju.

[Sanja]

Hana_Sara, ja bih te lijepo molila da me ne ostaviš bez literature za koju sam te pitala u svom prethodnom postu.

[Hana_Sara]

Udaramo djecu samo zato jer nam se moze. I samo zato. I to je najodvratniji moguci razlog. Nemojmo se zavaravati disciplinom....

ma daj ninet, pa mogu i podmetnut nogu bakici na cesti pa to ne napravim.
Ljudi lupaju djecu (po mom skromnom misljenju):
a) jer tako rade "svi", a nikad nisu sami razmislili 2x i propitali postojecu tradiciju
b) jer ne znaju da postoji bolji nacin, ili ga se u nekom trenutku ne mogu dosjetiti
valjda postoji i c) jer su zli i okrutni, ali takve ne poznajem osobno.

a ja bas nisam ni a ni b niti c. vec zato jer vjerujem da je Biblija u pravu (a mnogo se puta vrlo jasno u njoj daju do znanja neke stvari) i jer smatram da je danasnje drustvo isuvise permisivno te da ce se prave posljedice toga tek osjetiti. dobro sam razmislila o svim za i protiv argumentima kad sam prvi put odlucivala (zajedno s muzem) o nacinima odgoja, i iz vise razloga, o nekima i necu tu na forumu, smo odlucili da batine tu i tamo nece biti tabu ili zabranjene. nasa djeca apsolutno odlicno reagiraju na odgojne metode postavljene pred njih, jer ih tretiramo kao individualna bica i kaznjavanje tu zato igra minimalnu ulogu... ali kad je igra, mi smo uvijek fer i razgovaramo s njima o uzrocima i posljedicama. i dalje tvrdim da cijeli proces kaznjavanja kod neke djece neizostavno mora ukljucivati i to " malo po guzi" jer ulijeva strahopostovanje kod onih kojima "nista nije sveto" da se tako izrazim. srecom kod mnoge djece i druge stvari pale, ali ako ne, ovo je za teze prekrsaje izvrstan nacin privlacenja pozornosti.

opet kazem, moja se djeca mene ne boje ni u kojem smislu. ono cega ja zelim da se boje su posljedice njihove zlocestoce i/ili ugrozavanja vlastitog zivota itd. kad reagiram na takve stvari taj cas i aktivno, znaju tocno o cemu se radi i posljedica je trenutna. kod male je djece to PUNO ucinkovitije nego sati razgovora nakon cina ili stavljanje u razne kazne. kod batina je stvar trenutacna i poslije uvijek dode zagrljaj i mazenje, a nakon toga je sve oprosteno. FYI, ja bi zlostavljanjem djece mogla nazvati i ono sto vecina ljudi prakticira umjesto batina: tjedne zabrane izlaska gdje roditelj postane policajac i to onda PUNO vise ugrozi odnos izmedu djeteta i njega. ali opet, to je samo moje misljenje

i da, jos ponovno @ Dijana, mislim da me stvarno nisi shvatila sto se tice moje curice. ono sto sam rekla da je samo moram krivo pogledati, sto sam mislila je da joj je gotovo dovoljno da zna da me razocarala da se razalosti. po tome ona stvarno je idealno dijete za odgajati i takva je bila od najranijeg djetinjstva... ali ja sam to rekla u komparaciji, tako da istaknem da dok znam da ima djece kojima batine apsolutno odmazu i nista se njima ne bi postiglo, takoder tvrdim da se neka tek mogu prenuti iz neodgojenog/opasnog po zivot ponasanja bas kojim pljeskom po guzi u pravom trenutku. eto toliko

[Hana_Sara]

Hana_Sara, ja bih te lijepo molila da me ne ostaviš bez literature za koju sam te pitala u svom prethodnom postu.

znas ti kad sam ja studirala . literatura koju sam procitala nije ostavila toliki utisak na mene, vise je to ucinila djecja psihologica koju imamo u obitelji te razgovor sa ostalim roditeljima dok sam isla na trudnicke tecajeve itd... kao sto rekoh, bilo je puno faktora, a o nekima i ne bi pisala po netu .

[Lutonjica]

btw, kao što jednom reče branka1:

batina je iz raja izašla.
i nikad se više nije tamo vratila.

[a zakaj]

[quote="ninet"]

Udaramo djecu samo zato jer nam se moze. I samo zato. I to je najodvratniji moguci razlog. Nemojmo se zavaravati disciplinom....

Jesi sigurna da mozes?
Ne mozes jer bi te pojeli prolaznici s cijim je moralnim normama neskladno podmetati nogu bakicama.
Bojim se da nisi razumjela znacenje pojma "moci" u ovom slucaju.

a ako me nitko ne vidi?
svakakve gadarije mozes napraviti drugima ako su slabiji od tebe, ako imas dobru priliku i ako ti to padne na pamet. Samo sto meni nikad nije palo na pamet napraviti bilo kakvu gadariju nekom drugom, samo kao manifestaciju moci.
Ali mi se dogodilo da sam udarila dijete.
Zadnji put (sad ide ispovjedni ton!) je situacija bila sljedeca:
stajali smo pred ulaznim vratima koja sam otkljucavala jednom rukom, u drugoj ruci sam drzala tonku. Bilo je kasno, ona umorna i cendrava, pocela je plakati i bacila se tijelom unatrag. Toncek ju je, ne znam zasto, sto je zapravo htio napraviti, u tom trenutku odostraga uhvatio za vrat i povukao jos prema dolje. Ja sam se prestravila, nekako je ipak uhvatila, i bez sekunde razmisljanja njega pljusnula po licu. Poslije je bilo grozno i meni i njemu, ispricala sam mu se, isplakali smo se i izgrlili.
Ali ja fakat ne mislim da se tu radi o manifestaciji moci, zapravo mislim da se radi o vrlo jasnoj manifestaciji nemoci.

Ne mozes jer bi te pojeli prolaznici s cijim je moralnim normama neskladno podmetati nogu bakicama.
Bojim se da nisi razumjela znacenje pojma "moci" u ovom slucaju.

Ovo mi izgleda kao da su ljudi full jednodimenzionalni. Ja bih činio zlo, ali neću jer će me netko kazniti. Nije istina. Ja ne činim zlo jer ne želim činiti zlo kao što ne želim da ga netko čini meni.

I napomena Hani Sari. Ja dijete "pecnem" kad ulovim u tijeku činjenja neke opasne radnje. Ali nikad ne kažnjavam batinama, ni blago ni jako. Nego isključivo razgovorom.

[Lutonjica]

i još samo napomena, hana_sara, mnogi od nas koji ovdje zastupamo "ne! po guzi" smo po struci psiholozi, učitelji, odgajatelji, pedagozi, defektolozi, socijalni radnici ....

to je dobro znati

[AdioMare]

uostalom, moja djeca nisu nista manje voljena zbog toga sto ih se ja ne bojim kazniti

Citirala bih nešto (ne trebam vam pisati tko je autor) što mi se nametnulo kao ključ problema u načinu na koji većina roditelja odgaja svoju djecu.

"Volio bih naglasiti činjenicu da nikada nisam sreo roditelje koji ne vole svoju djecu ili djecu koja nisu privržena svojim roditeljima. Sreo sam, međutim, mnogo roditelja i djece koji osjećaj ljubavi ne mogu pretvoriti u ponašanje puno ljubavi"

Za mene je to jedna velika životna istina.

Ja više naginjem autoritarnom načinu odgoja, gdje iz bojazni za djetetovu sigurnost ili jer je prešlo granicu moje tolerancije reagiram odrješito, jasno i glasno, ali ne batinama.