 |
|||
ne bih mijenjala puno, imala sam prekrasan intiman neuznemiren porod. eventualno mjesto dogadjanja, tj. iduci put bih mozda doma
u svakom slucaju bih zvala prijateljicu koja je vec rodila i koja me dobro poznaje, da me smiri u vrijeme tranzicije i sprijeci da tiskam izmedju trudova.
Iako sam se tijekom poroda malo zakačila s doktorima zbog nekih svojih načela, iako sam imala epi i rađala u jednoj zagrebačkoj bolnici, mogu reći da sam prezadovoljna svojim porodom i odmah bi potpisala da ga ponovim. Shvatila sam da mogu sve, pa čak i boriti se za svoja prava tijekom onih najačih trudova, bila sam jako koncentrirana, smirena i presretna.
Zapravo sam jako ponosna na sebe, rodila sam bez ikakvih sredstava za otvaranje, protiv bolova, uporno odbijala drip jer sam duboko u sebi osjećala da smo se Katja i ja udružile protiv cijelog svijeta duboko vjerujući jedna drugoj u tim teškim i prekrasnim trenucima. Sad dok razmišljam, ne mogu vjerovat da sam bila toliko jaka, prisebna, nisam dozvolila nikome da me izbaci iz takta. Na kraju su i doktor i babica ostali zatečeni i nisu mogli vjerovati kako smo to nas dvije brzo i stručno obavile. :D :D
ne bi se derala(nadam se)!!! 8)
:Dmarta prvotno napisa
Ja cu ostati doma.I ja.ostala bih doma.
svaka cast cure, ja se bome ne bi usudila ostat doma
dobro,onda nam javi kad rodišda pojasnim, stvar je samo u igri rijecima, mi smo odlucili da cemo imati jos djece. al kao i s trecim djetetom, bit cu undercover do kraja.
hebate,ja bi i na gu.... progovorila 8)
dobro,onda nam javi kad rodišda pojasnim, stvar je samo u igri rijecima, mi smo odlucili da cemo imati jos djece. al kao i s trecim djetetom, bit cu undercover do kraja.
hebate,ja bi i na gu.... progovorila 8)
i ja isto 8)
Tak sam i ja razmišljala. Nakon puno godina i puno pročitanog, s puno više iskustva, razmišljam suprotno. Sad se ne bi usudila ostat u rodilištusvaka cast cure, ja se bome ne bi usudila ostat doma.
ne bi mijenjala nista, osim sto bi probala biti smirenija
tko će ti biti od pomoći (iz struke)Tak sam i ja razmišljala. Nakon puno godina i puno pročitanog, s puno više iskustva, razmišljam suprotno. Sad se ne bi usudila ostat u rodilištusvaka cast cure, ja se bome ne bi usudila ostat doma
jesi li daleko od bolnice u slučaju kompl. (ne daj bože)
I ja.Ja cu ostati doma.I ja.ostala bih doma
Upravo to!.. Sad se ne bi usudila ostat u rodilištu
Nisam trudna pa je ovo samo hipotetski.tko će ti biti od pomoći (iz struke)Tak sam i ja razmišljala. Nakon puno godina i puno pročitanog, s puno više iskustva, razmišljam suprotno. Sad se ne bi usudila ostat u rodilištusvaka cast cure, ja se bome ne bi usudila ostat doma
jesi li daleko od bolnice u slučaju kompl. (ne daj bože)
Pomoć iz struke kakvu je u Zagrebu pružaju mi ne treba kod fiziološkog poroda.
Nisam predaleko od bolnice. Pola sata max.
Vedrana,to je super ideja.
Nisam trudna ,pa je sve ovo teoretski.Voljela bih da uz mene na porodu bude prijateljica,ali ne bih se usudila roditi i bez babice.
Zapravo ja se ni ne bojim toliko eventualnih komplikacija(zapravo ih se uopće ne bojim),ali se jako bojim administracije i procedure nakon poroda.Već zamišljam kako u punoj brzini i sirenama stižu kola hitne pomoći i odvlače mene i dijete u bolnicu.Tamo nas stavljaju u izolaciju i filaju antibioticima jer naravno to su mjere predostrožnosti protiv "kućnih"bakterija.A onda kad bi krenuli sa pitanjima i prijetnjama o krivičnom gonjenju svih sudionika događaja...
Dok zakonski ne bude regulirana mogučnost poroda kod kuće mislim da se neću upuštati u to,nažalost...
Vidim da si pročitala priču Erdelja.
Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata, mora se tražiti pristanak za svaki postupak.
Zakonom nije propisano na kojem mjestu se mora roditi. To bi bilo suludo, pa događa se da žene koje žele roditi u rodilištu, rode doma ili na putu.
Te koje su krenule u bolnicu uvijek tamo i završe, na takvom "posebnom" tretmanu, tj. antibiotici, izolacija i sl.
pa da te kućne bakterije su skroz "opasne" za razliku od njihovih bolničkih superbakterija
Zapravo, zanima me da li uopće postoje slučajevi da je neka mama u Hr. rodila doma i "provukla" se bez posjete bolnici, samo s patronažnom i pedijatrom i ginekologom iz primarne zdravstvene zaštite.
postoje, naravno. sto ce ti ginekolog uopce? treba ti samo pedijatar.
osim komplikacije problem koji se , ne daj bože, može desiti jest zaostajanje dijela posteljice, zato je nakon poroda potrebno pregledati posteljicu je li sva izašla,
a ko će to napraviti?
Ako je tanjur okrhnut, ne treba ti keramicar da bi ti to potvrdio.
Na posteljici se lijepo vidi ako fali komada.
Zapravo ne bih ništa mijenjala jer sam sve napravila najbolje što sam mogla.
Ipak, iako sam prije prvog poroda jako željela roditi kod kuće bez asistencije primalje, nakon ovog iskustva se ne bih usudila to napraviti. Naime, AA je bio krivo okrenut i faza izgona je trajala cijelu vječnost - da ga primalja nije okrenula rukom i izvukla van, pitanje je kako bi završilo...
mozda snaznim refleksom izbacijavnja fetusa? (RIF)Naime, AA je bio krivo okrenut i faza izgona je trajala cijelu vječnost - da ga primalja nije okrenula rukom i izvukla van, pitanje je kako bi završilo...
postoje.
i ja bih doma...postoje.
Puno toga bih promjenila. Iako sam se i ovaj treći put trudila i odbijala drip, prokidanje vodenjaka, čak sam zbog toga i pobjegla iz rađaone u Vinkovcima, gdje bih vjerojatno završila na carskom.
Završila sam u Osijeku i sve to me opet dočekalo. Manipulirali su mojim osjećajima prema djetetu i kao razlog induciranog poroda naveli prenešenu trudnoću (14 dana) a istovremeno je sve bilo u redu (pl.voda, KČS, CTG).
Moja zaostala posteljica je sama izašla nakon 10ak dana, iako su i primalja i doktorica pregledavale posteljicu i čistile me, a sve je to rezultat toga što nisu čekali da se posteljica sama počne ljuštiti već su je odmah počele čupati i nasjedati mi na trbuh.
Ono što mene zanima je od kada i zašto naše primalje ne obavljaju porode u kući. Vjerujem da bih i ja sljedeći puta rodila kod kuće.
joj grozno Sabaleta.
Baš me interesira koji su to sisavci koji jedanput kad ostanu trudni, nose trudnoću cijeli život. Meni je logično da se beba rodi kad je spremna, a ne kad je netko izračunao da se treba roditi. Čak i kad je plodna voda mekonijska, indukcija se spominje kao rješenje upitnog ishoda i svrhe.
od kada....vjerojatno od rata (drugog svjetskog) jer je tada nastupilo doba modernizacije i progresa, iako su sigurno zene po zaseocima Velebita radjalie jos neko vrijeme uz lokalane babe.
Zasto...kratko pitanje, jako dugi odgovor.
Mozda netko moze u skracenoj verziji (ja sam jos pod dojmom knjige The Midwivfe and the Medical Man, pa bi se zanijela....)
ajde, zanesi se ovdje, interesira nas:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=26977
Možda. A možda i ne.
Da mogu sestru Andreu dobiti za porod kod kuće, bilo bi idealno
Ovaj put nisi u pravu. Moj bivsi se recimo rodio doma na selu. 5km od grada. Negdje tvoja berba. Babice su kod nas poradjale po kucama, pogotovo po selima, prije 15 godina sigurno, a usudila bih se reci i 10. Mogu pitati sveki do kad je njihova seoska babica bila aktivna.
ima li zena koje i danas radjaju kod kuce, u hr?
naravno da ima. moja pedijatrica veli da joj je samo u prosloj godini doslo desetak roditelja da pregleda dijete rodjeno kod kuce, neasistirano. to je samo u zagrebu u prosloj godini, kod jedne pedijatrice (ok, liberalnijih stavova)!
primalje su prestale asistirati porodima kod kuce onda kad su izgubile mogucnost viseg skolovanja i postale samo ispomoc doktorima u radjaonama.
sto se tice zaostale posteljice i eventualnog sivanja, dogovoris se s ginekologom voljnim to uciniti. moze se naci npr. privatnika kojima to nije odbojna zamisao.
i na kraju krajeva, moze se dogovoriti s nekom primaljom iz inozemstva da dodje asistirati na porodu.
ima puno varijacija na temu, neke kostaju, neke ne, ali uvijek postoji izbor, na pojedincu je da odvaze prednosti i nedostatke
marta, mislim (ali nisam 100%) da su babice izgubile tu mogucnost prije nekih 20-tak godina, ali naravno nitko ih nije mogao sprijeciti, posebno po selima i tamo gdje su zene bile naviknute na to, da i dalje asistiraju porodima (od tebe da cujem 'poradjaju' :shock: )
na stotu.
nej me zezat ! koja sam ja glupić tupić ... znači nije to uopće takvo čudo niti danas, porod kod kuće.
A ovo za babice iz inozemstva jer super!, one znači ako imaju dozvolu za rad u npr. Austriji, mogu raditi i u Hrvatskoj. Jel' zna netko koliko to košta?
Naravno da bih se usudila i silno željela porod kod kuće, uz primalju, pogotovo što sam 5 min. od bolnice, samo mi treba ta sigurnost da ako nešto krene loše, da ću imati nekoga tko će reći "dušo, to ne ide dobro, idemo u bolnicu".
Felix, di pa si ti našla tu pedijatricu?
hrpa cura s ovog foruma je kod te pedijatrice, ja sam ju odabrala medju ostalim jer je i homeopatica.
ova babica konkretno je 800 eur, dolazi iz graza. sto se tice dozvole za rad, to je siva zona zakona: naprosto, nitko se u hr nije sjetio da bi to bilo mogucepa nije ni predvidjeno zakonom.
super !!
A ne spada li to u istu kategoriju kao kad dođe kineski liječnik i radi kod nas akupunkturu. On ima dozvolu za rad, koja valjda vrijedi i kod nas, ne?
Negdje tvoja berba. Babice su kod nas poradjale po kucama, pogotovo po selima, prije 15 godina sigurno, a usudila bih se reci i 10
Ma jesi li sigurna?
Pazi, prije 15 godina je bila 1991., sto bi bila logicna godina za pocetak privremenog novog vala radjanja kod kuce.
S druge strane, vjerujem da je to bilo rasirenije nego sto se to mojem urbanom ogranicenom umu cini...
100% sigurna. naime, ako im je visa skola ukinuta negdje u drugoj polovici osamdesetih vjerojatno ima jos tih babica koje su bile samostalne. Hocu reci, neke od njih sigurno jos rade.
mislim da spada.
pitanje je je li bi ju dobile, da je traze.
ali ljudi rade i na crno
oprala sam jezik sapunom, mozak meditacijom, a prste domestosom. ne ponovilo se.
pa daj nemoj se salit, hitno molim kontakt i detaljne informacije...ova babica konkretno je 800 eur, dolazi iz graza. sto se tice dozvole za rad, to je siva zona zakona: naprosto, nitko se u hr nije sjetio da bi to bilo moguce
vratila si mi nadu da bih mogla imati porod kakav zelim, sve me neko uzbudjenje obuzelo. stvarno, imas li kontakt od te babice konkretno?
Što bih promjenila da ponovno rađam... puno toga! Evo dan danas, prošlo je 8 mjeseci, gotovo da nema dana da se ne sjetim sa žaljenjem tog poroda.
Za početak čim sam ušla u rodilište počela sam se osjećati sve sitnija i sitnija, kao djevojčica koja mora slušati i raditi što joj se kaže. Ona odlučna žena je ostala pred vratima. Srećom bio je samnom i MD pa se on uspio suprostaviti nekim procedurama (npr odveo me doma kad su ustanovili da sam tek prst i pol otvorena te konstatirali da "neće to do jutra", iako su me htjeli zadržati jer tako nalažu pravila; ostao je u hodniku predrađaone iako po pravilima nije smio, raspitivao se o injekciji koju su mi htjeli samo šibnuti...) Dakle za početak pokušala bih promjeniti sebe, biti manje pristojna, a više sigurna u sebe.
Zatim ne bih dozvolila da mi prokinu vodenjak, ne bih dozvolila da mi daju spasmex. Uf kako bih volila da sam mogla biti koncentriranija, da sam više mislila na bebu a manje na stravičnu bol.. Stalno se to pitam kako to da nisam uspjela postići neki unutarnji mir i povezanost sa bebom i sama sebe ohrabrivati!?
Defnitivno sam bila iscrpljena. Onda se još zakompliciralo, bio je krivo okrenut pa su zvali još tri doktora pa su me svi gledali pa su ga rukama okretali u trudivima, pa su mi dali drip pa su me zarezali pa su mi nalegli na trbuh i onda se napokon rodio moj prekrasan sin pa je došao kraj svim tim hororima. Mislim nevjerojatno, sve ono što sam htjela izbjeći sve mi se desilo.. Eto zato bih promjenila gotovo sve
ovo moram potpisati jer mi se nekako čini da su iz ovoga potekli svi moji problemi: pa ako doktor kaže drip, onda treba drip, neću se valjda ja protiviti. ili ako treba rezati, neka me reže, pa on zna... premalo sam vjerovala sebi, a njima previše: NAIVKA!
ovaj put nosim stav i znanje sa sobom u rodilište! 8)
ja sam ovaj puta sve pročitano (znanje) ostavila doma, u nekom zakutku mozga, već mjesec, dva prije poroda (kao kad ideš na ispit, ne vrijedi u hodniku više učiti) ... a ponijela sam sa sobom stav i vjeru da je porod nešto što je priroda namijenila sisavcima, i predvidjela ga je kao normalni, sastavni dio naše reprodukcije u koje spada i zaljubljenost, sex ...
Znači ako kako smo ga MM i ja spravili unutra, spraviti ćemo ga i van. A postotak komplikacija je moguć, ali tako mali, da mi sigurno nećemo stati u njega
ova ti je dobra
pod znanje sam mislila na argumentiranu borbu činjenicama. stila: neću da režete pupčanu vrpcu prije nego što prestane pulsirati, da bi beba dobila svu krv iz pupčane vrpce zajedno sa svim hranjjivim tvarima iz nje. također želim da dobije šansu bez šoka i polagano navikavati se na novi svijet (da ne kažem vrli novi svijet...).
ili: ne želim da bebi kapate srebrni nitrat u oči jer nemam gonoreju ni nikakve druge spolne bolesti, nalaz brisa vam je u knjižici.
da ne bi bilo: ja bih to i to. zašto, ako ja (doktor) mislim da treba ovako. i onda mu ja kažem: eto, tako bi ja? zato? došlo mi?
na to sam "znanje" ja mislila...
znam da nitko ne bi smio imati pravo diktirati meni i djetetu ritam i način našeg poroda, ali pošto je nažalost to tako danas i ovdje, pa želim pokazati osoblju da sam dobro upućena u sve mehanizme poroda i da me ne mogu preveslati ko prvi put. makar, ne znam koliko ću se moći boriti i kad me budu šorali trudovi pri tranziciji... :/ ali ako im sve napomenem i ranije... uglavnom:
Tinna, da znaš da namjeravam krenuti tvojim stopama i odbiti potpisati bjanko na prijmu u rodilište! ovaj put se neću predati samo tako!
ali ja sam opet stava da ne treba arugmentirati. Nego jednostavno pitati doktora zašto biste vi ovako ili onako. On kaže svoj razlog, ti ga odvagneš, ako ostaješ pri svome, kažeš jednosotvno "ali ja ipak ostajem pri tome da želim ovako". I točka.
Zašto. Zato što rasprava uvijek vodi u dijalog dvije nejednake strane, ne samo po znanju, nego i po tome što tebe šibaju trudovi i ne možeš izustiti niti hoću, neću, a kamoli što drugo, i ležiš gola ili polugola sa svojim međunožjem izloženim pred cijelim auditorijem. A s druge strane tvoje pravo je da zadržiš svoje integritet i pravo na odlučivanje. No kod mene je bila sasvim druga stvar, kad me netko pritisne, javi se u meni neki prkos, da bih otišla i na kraj svijeta da dokažem da neće mene nitko prisiljavat na ništa
kužim sad što je pjesnik htio htio reći!
u biti, nemam se ja njima što pravdati i objašnjavati, nego oni meni... jer stvarno, kako god bilo ne mogu im nikad biti ravna po znanju pa da ravnopravno razgovaramo...
idem si još isprintati Zakon o pravim pacijenata pa doma!
THNX
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom