Dječak je krenuo prvi put u školuUzeo pastele i crtati staoRasprostro je boje širom papiraJer tako je vidio i tako je znao.Učiteljica reče: Što radiš,mladiću?Slikam cvijeće, dječak joj reče.Ona će na to: Sad nije vrijeme,Uostalom, zeleno je i crveno cvijeće,Postoji način kako se stvari radeI sve ima svoje vrijeme, dječače,Moraš pokazati brigu i za druge,Ti ovdje nisi jedini, đače.Još na kraju reče:Mladiću, znaj, crveno je cvijećeI uz njeg zeleno lišće ideNe gledaj u njem neke druge bojeJer tako ga oduvijek svi ljudi vide.No dječak reče:Toliko boja u suncu jutra,Toliko boja u dugi ima,Toliko mnogo boja u cvijećuJa sve ih vidim i služim se njima.Učiteljica reče: Pa ti si zločestPostoji način kako rade svi,I ti moraš pravilno slikati cvijećeZato za mnom ponavljaj ti:Svi znamo, crveno je cvijećeI uz njeg zeleno lišće ideNe gledaj u njem neke druge boje,Jer tako ga ljudi oduvijek vide.No dječak reče:Toliko boja u suncu jutra,Toliko boja u dugi ima,Toliko mnogo boja u cvijećuJa sve ih vidim i služim se njima.U kut ga na to učiteljica staviI reče: Za tvoje dobro, dječače,Ostat češ tamo sve dok ne shvatišKakav trebaš biti i što pravila znače.U kutu je bio sam, strah mu kroz misli potečePa dođe do učiteljice i ovako joj reče:Točno je, crveno je cvijećeI uz njeg zeleno lišće ideNe vidim u njem druge bojeJer tako ga svi ljudi oduvijek vide.Dosta vremena prošlo je od tadPreselili su u drugi grad,U novu je dječak školu krenuoI evo što je tamo doživio:Učiteljica mu se nasmiješilaI rekla: Zabava je slikanje,Toliko boja u dugi imaHajde da ih naslikamo sve.Ali dječak je samo uredno redaoJednako crveno i zeleno cvijeće,A kad ga upitaše zašto to radi,Evo što im on reče:Svi znaju, crveno je cvijećeI uz njeg zeleno lišće ideNe treba ga nikad drugačije slikatiJer takvim ga oduvijek svi ljudi vide.Harry Chapin