Kako

[Smokica]

Zanima me kako provodite time out, koliko često, koliko dugo i ima li efekta.
Moram napokon priznati i sama sebi da imam problema sa odgojem. Niti jedna od meni prihvatljivih metoda ne daje rezultate. Sve je doseglo vrhunac u zadnjih mjesec i sitno dana. Jednostavno nas ne sluša. Pokušavala sam prvo razgovorima. Ona super sudjeluje u razgovoru, obećava da će biti dobra, da će slušati, raditi sve što tražimo od nje. Pranje zuba, odlazak na spavanje, oblačenje i spremanje za vrtić, spremanje igračaka, a pogotovo hrana prava su katastrofa. Nakon razgovora, ona obeća da će sve to raditi kada i kako treba, bez pogovora.
Za tri minute, sve po starom. Nakon što sam vidjela da razgovori baš ne pomažu, počela sam sa nagradama. Tipa ako se ujutro u razumnom roku spremimo za vrtić, idemo poslije na sladoled, u park ili sl. Ponekad bi upalilo, u zadnje vrijeme ne. Došlo je do toga da joj kažem da ako pojede ručak (za koji znam da voli) da će smjet jesti kolač koji smo radile za goste i kojem se ludo veselila, ali ako ne pojede, nema ni kolača. Pitam ju šta je odlučila - kaže neće jesti, makar ne dobila kolač. I stvarno gleda nas kako jedemo i ništa. Isto se dešava i sa drugim nagradama. Onda smo počeli sa kaznama. Nedavno je imala tri kazne na snazi, koje je zaradila u roku dva dana. Za svaku od tih stvari je znala da slijedi "gadna" kazna - prvo tjedan dana bez slatkiša, pa tjedan dana bez kompjutera, pa tjedan dana bez crtića. Sve je prihvatila, umjesto da napravi šta smo tražili.
Onda sam počela, tj. pokušala provoditi time out. Ne bi trajao dugo, cca 2 minute, jer bi ona govorila: evo mama, razmislila sam, bit ću dobra. Nakon toga bi ju ostavila još minutu dvije i rekla ok. Bilo bi u redu do iduće njene "obaveze". Onda ispočetka. Nakon par pokušaja, produžila sam time out na 10 minuta, ali opet bi sve trajalo samo do idućeg puta.
Ko šećer na kraju, nedavno su bili moji kod nas i blenuli :shock: na time out i napali me da šta radim djetetu, da je to najgore šta joj mogu napraviti, kao ja sam imala sreće sa njima pa ne znam šta znači biti tako isključen, sam. Znam da nisu u pravu, jer znam da su me odgojili najgore što su mogli. Bila sam ja savršeno poslušna, ali njihov odgoj se svodio na vrjeđanje - uvijek sam bila najgluplja, najružnija, najzločestija, najgora. Ne moram ni reći da mi je i dan danas samopouzdanje ne na nuli, nego u debelom minusu. Nisam sposobna ni za neke osnovne međuljudske komunikacije. Zbog toga ne dam nikome i nikada da Maji kaže da je zločesta ili sl. Svakodnevno bezbroj puta čuje od nas da je najbolja, najljepša, najpametnija (što je sve naravno i istina) i svakome ko mi kaže da ću ju razmaziti odgovaram da mi je to i cilj. Samo, naravno, granice moraju postojati, a baš je to i problem. Jedino što tražimo od nje su osnovne stvari, koje jednostavno mora napraviti - oprati zube, umiti se, povremeno i spremiti igračke, pojesti nešto osim slatkiša... Ali više ni to ne mogu postići. Priznajem da ponekad, stvarno rjetko, izgubim kontrolu i povisim glas i tad se ona rasplače. To joj je izgleda i najgore, jer u našim razgovorima to i spomene. Uvijek kad joj objasnim kako bi mi htjeli da se ponaša, pitam ju i šta ona želi od nas, da li želi da napravimo nešto da joj olakšamo ili da promjenimo u našem odnosu. Tada kaže da samo ne želi da vičemo.
Oprostite na podužem postu, ali treba mi savjet, ja dalje više ne mogu. Ne znam kako.

[Natasa30]

Pored hrane u mom slucaju ja nikad nisam ni na cemu insistirala.

Nikad nisam od Annabel ocekivala da sama sebi pere zube a malo je i starija od tvoje curice nego sam joj ja prala i ujutro i navece. Ona nema sanse da je budna najvise od mozda pola sata ujutro i da ne zavice nisam oprala zube. Pocela ih je sama prati sama od sebe a ne zato sto sam je ja forsirala i mislila da bi to ona trebala. Ja sam fakat sve radila za nju. kod kupljena igracaka pitala bi da pomogne i ako je htjela da pomogne pomogla bi ako ne nikom nista. za mene to nisiu razlozi za kaznu.

samo cu ti dati primjer od vceras za koji sam je ljubila pola sata i mazila i govorila joj da je najbolje dijete na svjetu.

ja sam isla nasut vodu za kupanje i sidjem dole i kontam idem u igraonu pokupit igracke jer su danas sve prevrnuli naopacke udjem ono sve cisto kao da sam ja pospremila :shock: :shock: :shock: I onda skuzim ona pocistila. udjem u dnevni boravak a ona osmjeh od uha do uha. Sva sretna. Meni ih ne bi bilo tesko ni naredne 4 godine kupiti

Dsama se pocela oblaciti isto odjednom a do tad sam je ili ja ili muz oblacili.

U sustini sta hocu reci je da ne mozes nista forsirati jer sto ti vise forsiras oni ce se vise protiviti i to je bitka koju ces sto posto izgubiti.

Mi slatkise rijetko jedemo ali voli sladoled ali isto tako zna ako ne pojede rucak nema sladoleda i niti ne pita ali ja ni ne zelim da ga pojede samo zbog sladoleda.


zbog loseg jela sam prosle godine napravila kao igru s jelom tako da ako bi pojela glani obrok dobila bi zlatnu zvjezdicu koju sam ja napravila pa kad nakupi 10 zvjezdica odemo pa kupimo neku knjigicu i palilo je. Nikad zvjezdice nisam oduzimala ali ako nije jela nije je dobila.

Cuj mozda je to sve neka faza

[Smokica]

Mi još uvijek Maji peremo zube i oblačimo ju. Naravno, zna sama i često se presvlači onako iz fore, valjda je počela otrkivati ženski svijet . Nije u tome problem, nije nama teško, ja sam čak i sretnija da joj mi operemo zube, mada nekad hoće sama i tad joj naravno dopustimo. Problem je u tome što ona uopće ne želi ni krenuti prema kupaonici. Jednostavno želi nastaviti raditi što je radila - igrati se, gledati tv ili sl. Ujutro joj dam 1 sat da se razbudi, ne tjeram ju da jede doručak doma, mada joj uvijek ponudim. Odlazimo od kuće iza 8, tako da ni to nije neko nerazumno vrijeme. Ali njoj se ne da oblačiti, hoće se izležavati dalje. Ima već 18 kila i ja ju više ne mogu samo tako obuci ako ona neće ni nogu dignuti ili se ustati. A što se tiče igračaka - to ju zamolim da pospremi možda jednom u 10 dana, ako joj dolazi neko da se imaju gdje igrati. Inače se ne pačamo u to - to je njeno malo carstvo, a tako i onako spava sa nama, pa nikom ni ne smeta nered. Ako zamoli da joj neko od nas pomogne, pomognemo joj.
A hrana - jednostavno se ne mogu pomiriti sa tim da jede samo krumpiriće, tjesteninu, nareske i slatkiše.
Zapravo, vjerojatno je da griješim, jer očito jedino ja ovdje ne uspijevam.

[emily]

smokice, bas mi je bilo tesko kad sam procitala tvoj post
ne znam sto bih ti pametno napisala, a da bude od pomoci

mozda su vasa ocekivanja previsoka za Maju?

sto se tice hrane, svjedok sam - 3 djeteta u bliskoj okolini - kako su roditelji svojim inzistiranjem na jedenju "tad-i-tad", "to-i-to" i obecavanjem raznih nagrada za npr. sjedanje za stol i jedenje rucka - na vrat si stavili malog diktatora koji kuzi da moze roditeljima manipulirati kako i kad zeli
Ako nece jesti rucak - dobro. Makni tanjur ispred nje. Ali nema niti keksa, bombona, kolaca i ostalih "delicija" koje zeli umjesto rucka.
Za slijedeci obrok isto. Nakon par dana ce vjerojatno skuziti da ucjene ne pale.
Kod nas, ako se dogodi slicna kriza tipa: ja necu jesti npr. krumpir i meso, ali hocu napolitanke i sok - ja kazem: ok, moze napolitanke i sok, ali prvo pet krumpira i komadic mesa. Pa kad to pojede, vise nije ni gladan toliko da se natrpa s keksima :wink:

Ako je vikanje najgora stvar koju Maja dozivljava i place zbog toga - nemojte vikati!
Meni kad dodje da zaurlam iz petnih zila (a tuitamo mi stvaaaarno dodje ) sama sebi kazem: ti si odrasla, oni su djeca, ti se mozes i znas kontrolirati, oni ne znaju ..... i udahnem duboko. Obicno (u 99% slucajeva) pali.
A kad ne uspijem, nakon deranja ( ) imam takvu griznju savjesti da uvijek kazem da mi je zao sto sam vikala, ali ..... i objasnim sto me je tako razljutilo.

Ako kazni ima previse, one gube na snazi.
10 minuta time-outa mi se cini jako puno za curicu od 4 godine. Sorry, ali to je moje misljenje. Izolacija je stvarno najgora kazna.

Kazes da joj svakodnevno bezbroj puta kazete da je najbolja, najljepsa, najpametnija - a s druge strane ima 3 nove kazne u 2 dana. Vjerujem da je Maja zbunjena.

Pokusajte malo sniziti kriterije - nije katastrofa ako ponekad ne opere zubice, ili nece pospremiti igracke (kod nas je to, nazalost, vise pravilo nego iznimka :? ), ili je u fazi da se nece obuci za vrtic.
Moj S. se - kad sam ja u blizini - pretvara u malu bebu koja si "ne zna" obuti sandale na cicak :shock: - sestogodisnjak!!
I tome ima par tjedana - ponekad se "sjeti", pogotovo ako se zurimo ici van, ili mora hitno otici kod prijatelja - hocu reci da to prihvacam kao jednu fazu, mozda ljubomore na seku kojoj jos uvijek ponekad moram pomoci da se obuce ili obuje.

Ne znam.....
Porazgovarajte vas dvoje (ti i TM), razradite strategiju, mozda malo olabavite pravila i popustite "disciplinu" - mozda Maja bude pozitivno iznenadjena, pa pocne slusati i raditi ono sto vi od nje ocekujete. Makar povremeno... dok joj ne prijedje u naviku :wink:

Nadam se da ce se netko javiti s nekim pametnijim i konkretnijim savjetom

[Smokica]

Ok, ovo se svelo na moje pravdanje, ali ajde.
Kod nas jelo nikad nije u točno određeno vrijeme. Uvijek ju pitam da li je gladna i uvijek uvijek ju pitam šta želi jesti. Za doručak smije šta želi. Za ručak se dogovaramo i uvijek je njena odluka zadnja. Za večeru isto ima pravo birati, ali ne dam navečer kekse i mlijeko ili nutelu, mada i tu često popustim, samo da jede. Najgore je kad dobije što poželi, pa ne pojede ni to. Stane nakon dva zalogaja.

Ako nece jesti rucak - dobro. Makni tanjur ispred nje. Ali nema niti keksa, bombona, kolaca i ostalih "delicija" koje zeli umjesto rucka.

To i radim. Naravno, nikad ne inzistiram da pojede sve iz tanjura. I ako zasluži dobi samo dva keksića ili životinjsko ili bonkas, znači ne prejeda se sa tim u zamjenu za ručak.
Znam da griješim kad zavičem i vjerujte mi, ja se rasplačem i prije nje. I uvijek se ispričavam i pomirimo se i obečamo si da više nećemo. I da ne mislite da sam aždaja, to se desi možda jednom u dva mjeseca.
Kažeš da duboko udahnem - ok, ali šta kad radi nešto opasno? Dok ja udahnem i izbrojim do 5 - gotovo je. Tako mi je jednom izletjela na cestu (sva sreća ne previše prometnu). Dok sam ja prvo smireno rekla nemoj, primi me za ruku, stani Majo, pogazit će te auto pa sve glasnije i glasnije, da bi na kraju već počela histerično vrištati da stane, ona je bila nasred ceste. Jeste da joj sada više to ne pada na pamet jer se uplašila, ali to je iznimka.

[emily]

naravno da opasne situacije ne podlijezu finim taktikama vec zahtijevaju reakciju odmah. i vazno je objasniti koje su to situacije - prelazak ceste, struja, plin .... kod nas se zna: kad se prelazi preko ceste mora se dati ruka odraslome i amen.

smokice, ne mislim da se trebas opravdavati, samo sam iznijela svoje razmisljanje, ti ipak najbolje poznajes svoje dijete i normalno da nitko ne moze ponuditi instant rjesenje.

[Mukica]

Vidim da su Maja i Oskar tu negdje po dobi...

Kod nas u zadnje vrijeme pali uglavnom ovo:

O: "Necu jesti..."
Mi: "Dobro.. ne moras.. samo sjedi tu..."
O: "Necu tu sjedit..."
Mi: "O.K. al nije nam ljepo bez tebe..."
O: :? :shock:
Mi:
O: "Ja bi jeo... (obicno nesto scega nema na stolu...)"
Mi: "Gle ovak... NE SMIJES jesti nista... N I S T A... nedamo ti... Nemoj da te VIDIM da si pipnuo ovu hranu na tanjuru..."
O: i grabi zlicu/vilicu i smije se.. i kaze :ha ha.. bas cu POJEST sve.. ha ha ha ... bas ocu.."
Mi: "NEEEEEEEEEEE... ne diraj..."
O: "Ha ha ah a... bas ocu.. ocOskar - NEMOJ me LJUTITI!!!
O: "...bas ocuuuuuuuu i kaj mi mozees..."
Mi: " "

i tak on sve pojede i trazi jos.. a NIJE bio gladan... NECE jesti.. to mu NIJE fino... i tak u krug

to je kaj se tice jela
ponekad upali i kod drugih stvari

npr. kazem mu "NE SMIJES odnjeti cipele u hodnik..." i onda on bas ode i odnese ih

"nemoj da te vidim u kupaoni kak peres zube..." --> a on juris u kupaonu i pere zube i ceri se kak me nasamario

"ak se slucajno sam obuces ja cu P O L U D I T...Nemoj slucajno da te vidim da si obuko majcu i hlace..." --> i za 3 minuta evo njega obucenog od glave do pete

os jos da ti nabrajam???? :wink:

ne znam kak bu dugo ovo funkcioniralo
al za sad je super

meni

ili bez veze nekaj
u ducanu npr.

"Oskar.. jelda da hoces sok/sladoled/zivotnjsko..."

e bas NECU izjavi moj Oskar

e bas SUPER 8)

[Smokica]

Ma pod tim "opravdavanjem" sam mislila na to iznošenje nekih činjenica o odnosima i odgoju kod nas. Zahvalna sam vam što mi pokušavate pomoći, puno mi to znači.
To s cestom je zaista bila iznimka, Maja jako dobro zna i poštuje pravila oko struje, plina, vruća pečnica, čak i ceste. Ne znam šta joj je bilo taj dan. Samo sam htjela ukazati na to da nekad stvarno moram viknuti.
Jednostavno, stvarno bi htjela da odraste u sretnu osobu, prije svega sigurnu u sebe. Zato sam i stavila tu temu tu, jer sam se nekako našla u ap-u, mada nisam znala za njega prije. Možda mi se previše toga nakupilo, pa i pritisak okoline zbog mog stila odgoja, a i nemam potporu MM-a, kakvu vidim da vi tu većinom imate.

[Smokica]

Mukica .
Al mislim da ovo sa sladoledom i sl. ne bi upalilo kod Maje. Vjerojatno bi odgovor bio: Naravno da hoću!
S ručkom sam jednom probala. Sjeli smo jesti, a njoj nismo dali jer je gunđala prije ručka da ona neće jesti. Pitala je dal može i ona malo, ja sam odgovorila da ne može, jer je rekla da nije gladna. Ona se samo okrenula i otišla u svoju sobu.
Pametno mamino, nikako da ju zeznem. Morat ću probati još par tvojih fora.

[Natasa30]

Zapravo, vjerojatno je da griješim, jer očito jedino ja ovdje ne uspijevam.

Ako fakat mislis da je ovo istine odi i udari se nekim maljem malo po glavi.
:D

Mi jesmo lijepo pristojni i slusamo i volimo pomagati allllllllllliiiiiiiiiiiiiiiiiiii


Kad bi ti jedan dan provela u mojoj kuci i vidjela na sta lice nasa hranjenja pokupila bi svoju Maju i rekla bjezmo kud nas noge nose.
Moja djeca nece da jedu od samog rodjenja ali mislim hranjeni su na kapaljku i zlicu od nekih mjesec dana. ja sam zbog toga naglo ostarila pa sigurno jedno 5 godina.

Annabel je malo trenutno bolja sa hranom a Noah me gadja pljuke povraca davi se i to sve prolazim po drugi put.

Ovo sto ti je Emily napisala predlaze i moj pedijatar. Stavit tanjur ispred djeteta i 20 minuta, ako nece ne mora i sve u smece ali nista onda ni sokovi ni slatko i nema veze koliko se deru ne moze.

Ja sa Annabel tek sad imam hrabrosti za to a Noah mi se jos uvijek cini premal za to.

Ma iskreno ja ti njih hranim oboje jer Annabel jede ko usporen snimak ono:
Annabel zvaci
Annnabel pozvakala si progutaj
Annabel jesi progutala

A o Noah ni da ne pricam.

Zato nemoj mislit da to jedino kod tebe ne funkcionira.Ima nas jos

Ovo ostalo Emily mi je super napisala i potpisujem [/code]

[Mamita]

joj cure i nasmijjale ste me i rastužile. potpuno razumijem svojeglavu dječicu jer oni to svi zbilja jesu. pokušajmo se samo staviti u njihove glavice:

raspremi igračke!
ne vidim razlog zašto kad ću ih razbacati za minutu?


pojedi ručak!
zašto kad baš sad nisam gladan.
rađe bi slatkiš.


ne idi tamo!
ne vidim zašto ne bih išao?


mi smo mali (Sami ima 15. mjeseci) ali svejedno imamo bube u glavi i gaćama. kad neće nešto jesti-odmahuje glavicom i stavlja ruku na usta!!! stvarno sam u čudu. onda mu moram pripremiti nešto drugo-tipa griz na mlijeku i eto ga na to sve pojede.

fakat oni znaju šta hoće i šta neće a na nama je da čuvamo živce i budemo strpljivi roditelji za naše dobro. jer ja isto nekad stvarno popizdim jer je mali i ne razumije i mislim bit će lakše kad bude razumio (što iz vaših postova ne vidim da je baš tako ) ali eto guramo dalje svi...volimo se i mazimo i sretni smo i uostalom oni se i sami odgajaju, to znate vi mame koje imate više od jednog djeteta. :wink:

[NatasaM...]

Odmah mi je lakse kad sve ovo procitam. :D

Kod nas sada pali samo kad tata kaze da nesto hoce/nece, onda ona radi upravo suprotno.

- Igracke ne sprema.
- Zube ili nece da pere ili bi ih prala satima. Isto je i s kupanjem.
- Lose jede, samo ponekad ima blistave trenutke. Smoki, cokoladu i bombone moze u svako doba dana i noci.
- Svima drugima hoda, samo meni nece, ja je moram nositi.
- Spava s nama u krevetu i ne zeli spavati nigdje drugdje (doduse, jos je nismo ni pitali, mozda bi i htjela?).
- Jos doji - na zalost i zgrazanje ostatka obitelji (osim MM).
- Kad je umorna, ignorira sva upozorenja o opasnosti (NE dirati sporet, NE trcati na cestu, DAJ mi ruku dok setamo cestom, ...). Ponekad to radi i kad nije umorna, valjda me voli gledati kad se izbezumim od straha. :? Dogadja se sve cesce sto je starija. Tjesim se da je faza. Ili nisam u pravu?

Time-out primjenjujem jaaaako rijetko, samo kad se i ona i ja totalno izbezumimo i nista vise ne pali, kad nam treba odmak od situacije da se malo smirimo.

Ponekad viknem na nju, jednostavno se ne uspijem iskontrolirati bas uvijek. Nisam bas ponosna na sebe zbog toga, umor i stres nisu bas neko opravdanje. Srecom, ne dogodi mi se cesto i dogadja se sve rjedje (pali mi ono sto je napisala emily "ti si odrasla...").

Ali, sve u svemu, slazem se sa Smokicom u tome da je "moje dijete najljepsa, najpametnija i najbolja curica koju znam". :D Ima toliko kvaliteta da ih ne bih ni mogla nabrojati ...

[marta]

Ja sam danas izgubila zivce i otisla na plazu s Lovrom. Andro je dobio crveni karton, tj. ostao je doma.
I tu su negdje sto se godina tice.
Detalje mogu napisati kasnije sad se zurim.

[Bubica]

Ma, što se vikanja tiče, moj je toliko oglušio na isto da ili uopće ne reagira ili ne reagira dok ne viknem jer valjda: mama niti nije ozbiljno mislila kada nije viknula :?

Provodimo mi i time out, minutu po godini djetetove starosti (ne duže), uveli čak i sat da sam zna pratitiv koliko dugo je u outu - ne biste vjerovali, dijte oduševljeno, čak kada zaboravim sat sam me pita da mu ga dam

Lijepo je to sve Emyli objasnila, ne treba puno dodavati. I stvarno, čak i pohvale gube svoju vrijednost ukoliko dijete shvati da nisu povezane s njegovim naporima i potignućima i može na njih reagirati jednakim nezadovoljstvom kao i na ružne riječi.

[Smokica]

Cure, stvarno ste me sad utješile. Cijelu sam noć provela cmuljeći i okrivljujući sebe da sam najgora mama na svijetu, al sad kad vidim da i drugi imaju "slatke" brige, vratio mi se smješak na lice.
Još sam se prije par dana dogovorila sa MM-om, da ćemo kad idemo na more sve podrediti Maji i sve joj dopustiti, baš sve. Ako hoće jesti tjedan dana štapiće i čokolade, može. Ići ćemo kud ona želi i raditi šta ona kaže. Ipak nam je to prvi godišnji!
Sad jedva čekam da se vrati od bake i da u ponedjeljak krenemo na to more već jednom, pa da vidim kako će funkcionirati "apsolutni ap"
Možda se i ona toliko šokira da totalno promijeni ponašanje .
I kupit ću joj psa!
I volim ju najviše na svijetu, toliko da boli, al volim i vas jer ste uvijek tu da pomognete!

[Mamita]

ma to je ja mislim sve normalno i zato i jesmo tu :D da razmjenimo iskustva

[Mukica]

Ja ti se bas ne kuzim u AP, al ne mislim da je bas najbolja odluka "sve joj dopustiti, baš sve"... Neka pravila ipak trebaju postojati... kako bi ona znala da ih treba postovati.

[Zorana]

Mukica je u pravu. Po AP nikako ne znaci da dijete moze skakati roditeljima po glavi. Ko i uvijek, vazno je imati jasno odredjena pravila, vazno da ih nema puno tj. da roditelji ne inzistiraju na sitnicama. Na onome cemu inzistiraju vazno je da inzistiraju uvijek.
Dakle, ako je dogovor da se slatkis jede iza pojedenog rucka, onda se jede iza pojedenog rucka. Ako se ne pojede rucak ne jede se ni slatkis. Ako nece rucak, ne mora. Jest ce kasnije kad ogladni.I tako raditi uvijek.
Ako se citav dan igramo a spavanje je otprilike u osam sati, onda nema igranja do deset uvecer i gotovo. Najavim uvijek malo unaprijed da cemo se uskoro spremati na spavanac. Tu i tamo zna biti pobune ali nista zato. Jer imam goru pobunu ako se ne spava kako treba pa bude cendrava citavi iduci dan. Ali i ako ostanemo pola sata kasnije, ako je taj dan dugo popodne spavala, nije tragedija. Vazno je uvijek biti fleksibilan i ko sto je gore Mamita napisala, poci od sebe. Ni nama se uvijek ne jede BAS TO sto je skuhano. Ni nama se uvijek ne spava BAS TADA. I mi nekad ostavimo sudje neoprano itd itd.
Ovo za oblacenje, pranje zubi, kupljenje igracaka i ostalo stvarno mi nije bitno da inzistiram. Uradim ja, a ona povremeno pokaze interes da sama nesto napravi.
Jedino sto se nikako ne smije je struja, plin, ladice s priborom za jelo i slicne opasnosti.
Najbolje ces jos proci ako to ne gledas ko neko discipliniranje nego jednostavno se sazivis sa djetetom i pokusas ga sto vise razumjeti. Kad se mozes totalno uvuci u djecju glavicu sve je lakse. I uvijek podji od sebe. Puno puta da bismo utjecali na djecu prvo moramo sami sebe promijeniti. A vjerovatno i mi sami imamo mali milion losih navika koje naravno kod djeteta vidimo ali ne i kod sebe.

[Zorana]

Zaboravila sam napisati, Smokice ako joj na odmoru dopustis sve ono sto inace ne toleriras imat ces deset puta veci problem kad se vratite kuci.
Nece ona imati nista manje lijep odmor ako je pokusas potaknuti na zdrave prehrambene navike ili ako ide na spavanac na vrijeme.

[egemama]

kod jela kod nas postoji pravilo; probati se mora, pa tek onda odluciti hoces li ili ne.

ponekad ima problema i s tim da proba, ali tu nema vrdanja. vrlo cesto nakon sto proba nasatvi jesti dalje.

ako mu se ne dopada, moze reci "nije mi fino" ili sl, ali ne smije reci FUJ! i nikada ga ne silim da jede.

ja sama mrzim kad se siluje nekoga s hranom.

eugen u djecjim razmjerima dobro jede i prilicno raznovrsno, jedino je sa salatama na Vi.

sto se ostalih stvari tice, zube pere redovito sam, sobu posprema sam (opnekad mu ja pomognem), oblaci se sam (osim carapa), ali kad nam se jako zuri mu ja pomognem...

sve u svemu, eugen je poslusno i dobro dijete, i divno se s njim moze dogovarati. jest da ga na odgajam po AP-u...barem ne po knjigama, vec po vlastitom nahodenju

[frkica]

Smokica, ima nas još s ovakvim problemima, nisi sama.
Isto je i meni s Lanom (a bogme ni Ena nije daleko, a kako izgleda bit će mi još teže s njom). Grižnju savjesti, imam veliku, veliku, ali mi samo otežava da kasnije budem bolja mama, zbog grižnje savjesti joj neki put možda čak dopustim nešto što ne bih smjela, pa je dijete zbunjeno.
A grešaka radim........ strahovito puno.
Neću sada sve nabrajati, trajalo bi previše, ali samo da znaš Smokica ima nas još puno. I ono što je najvažnije - čim si mama koja propitkuje kako odgaja dijete i sama sebe analizira - nesumnjivo si najbolja mama koja tražiš najviše od sebe.
Jao onima koji misle da savršeno odgajaju svoju djecu i da ne trebaju savjeta po tom pitanju.
Na kraju krajeva, ovaj naš posao - posao mame, je nešto najljepše i najteže u životu što radimo.

[anchie76]

Smokica,

kao sto je Zorana rekla. AP ne znaci da nema granica i da dijete moze raditi sto god hoce. Naprotiv, AP zagovara postavljanje vrlo jasnih granica i ne odstupanje od njih!! DOSLJEDNOST! (A to je jaako tesko postici, svi to znamo, ali trening cini cuda :D ) Ako se ne moze jesti cokolada prije rucka, onda se NIKAD ne moze jesti cokolada prije rucka. Nema da se jednom moze, a 10x ne moze! Onda se nista nije postiglo, i dijete je samo zbunjeno da li se smije ili ne smije jesti cokolada prije rucka...

Ako joj dopustis bas sve na godisnjem, postavili ste sami sebi stupicu. Kako ces joj objasniti kad se vratite da neke stvari koje su bile OK na moru, sad najednom nisu vise Ok. To najvise zbunjuje dijete. I neces moci ocekivati od nje da shvati da je nesto ponekad prihvatljivo a ponekad nije. I onda ce ona uvijek testirati da vidi da li je to sada prihvatljivo ili nije. I ne mozes joj onda na tome zamjeriti.

Granice MORAJU postojati. Naravno da ce dijete testirati granice i na taj nacin provjeravati tebe, ali na tebi je da ih se dosljedno drzis i ne popustas. Samo se trebas dogovoriti s TM koje ce to granice biti i dosljedno ih se pridrzavati. Onda ce i dijete s vremenom shvatiti da neke stvari ne prolaze NIKAD bez ozbira koliko puta pokusavala, i to ce prihvatiti kao cinjenicu.

Dakle jasno definirati granice, i dosljedno ih se pridrzavati - bio to godisnji ili ne. :D

[davorka]

Smokica, upravo sam ti i ja htjela reći kao Mukica. Nemoj ipak baš sve dopustiti da bude po Majinoj volji. Ručak koji ona želi, sve ali baš sve po njenim željama. Mislim da joj stavljaš veliku odgovornost na mala leđa, ako si me shvatila. Moja svekrva je znala to raditi s mojim starijim sinom: hoćemo za ručak pohano meso ili pečeno... na kraju dijete mora odlučivati o nečemu što njemu baš nije najvažnije, glavno je da mu je fin ručak. Isto je bilo za antibiotik u stilu treba se s djetetom dogovoriti da ga popije, a što ako neće, onda ćemo ići na injekcije?
Čitala sam mišljenje više psihologa o tome da djeca vole pravila, da je čak jako dobro da odmalena imaju obaveze koje mogu lako obavljati npr. spremanje igračaka i slično jer se time djecu uči odgovornosti.

[Alamama]

Adrian je skoro identicno star kao Maja

Mene periodicki muci hrana. Iz nekoliko razloga, znam da moze jesti fantasticno jer sam vidjela na kazeti iz vrtica :wink: i uzasno me zivcira kad nece ni probati rucak. Onda svakih xy mjeseci napravim ono sto bi trebala uvijek raditi. "Neces jesti ne moras (prvo mora bar probati kao sto je i Egica rekla", ali nema nikakvih gluposti slatkog, kiselog, nista. Nakon xy sati "hoces sad rucati?" nikad ne silim da jede ono sto sam ja zamislila ali konkretno mora jesti. Primarni razlog zasto ne toleriram "ne jelo" jer je histerican ako ne jede. Ako normalno jedamo tijekom dana onda je i dobre volje i sve ostalo je ok, a cim preskoci neki obrok onda krene nervoziranje.

Ja mislim da su oni sa 4 god vec dosta spremni na neke granice. Ne silim samostalno oblacenje , pranje spremanje isl. Ali ako najavim 5 minuta ranije da idemo doma, ili da idemo nekud van onda se ide. Mene kod njega izluduje kad krene cendrati " Ja nikad nisam jeo sladoled" ( a jeo ga je prije 10 minuta), i za takve stvari sam se spremna spakirati istog trena sa igralista i doci doma i to on dobro zna. Zna da ide u timeout za "nasilje" (fizicko ili cupanje i deracina na drugu djecu). Sad se timeout desava jednom u 10 tak dana mozda i rjede i uvijek je nakon toga jako dugo ok. ali nikad ne prelazimo 4 minute a vrlo cesto i krace

[Smokica]

Ok, možda se čini malo preradikalnim dopustiti joj sve, al ja se nadam reakciji tipa dobro se dobrim vraća.
Osim toga, na neke drastične promjene ne mogu ni pomisliti prije jeseni. Sada je već tri tjedna kod bake i nakon mora se opet vraća. Baka i deda joj naravno dopuštaju potpuno suprotne stvari od nas. Tamo smije jesti šta i kad hoće, ali ako ih nervira njena preglasna igra, onda nastane dreka. I ne, ne da se s njima pričati o tome i nisam u poziciji raskrstiti s njima ako se ne promjene. Još me neko vrijeme drže u šaci, pa moram trpjeti.
Osjećam i uzažsnu krivnju jer sa njom provodim premalo vremena, jer dolazim kući tek oko 7, jer često vikendom radim, jer otkad se rodila nisam bila na godišnjem i jednostavno ovo vidim kao savršenu priliku da sve podredim njoj. Naravno, ne mogu joj to nadoknaditi, al želim da pamti taj tjedan. Želim da vidi da nisu roditelji samo oni koji postavljaju granice. Mislim da je dovoljno velika (ili će uskoro biti) da shvati razliku između njenih obaveza kada je kod bake i dede ili na moru i kada je kod kuće, kad svi imamo obaveza kojima se moramo prilagođavati.
Mislim, svi joj popuštaju, čak i tata, na kraju samo ja ispadam oštrokondža.

[mamazika]

Ako hoćeš da ispadne posebno, možda je bolje okrenuti sve na posebne okolnosti, a ne dati ono što se inače ne smije. Recimo, jesti voće u plićaku, doručak u krevetu, večeru na plaži i takvi doživljaji koji su za pamtiti ali neće poremetiti rutinu... Ne znam u kojem aranžmanu idete, ali možda će htjeti jesti u restoranu ono što ne voli doma.

[Alamama]

MEni ovo sto mamazika kaze zvuci super. Oni strasno vole nove stvari i dozivljaje i to je ono sto pamte, to se skroz slazem

[Smokica]

Egemama, ja isto Maju nagovorim da proba i eventualno kaže da joj nešto nije fino. Nikad nije ni pokušala reći FUJ!, valjda shvaća da je to rezervirano za psa. Problem je što ona najčešće kaže da joj je fino, al ona ipak ne bi pojela.
Ova Mamazikina ideja mi se sviđa. Idemo u apartman, a ne planiram se pretjerano zamarati kuhanjem, već jedan topli obrok u restoranu, ostalo sendviči, ujutro neke žitarice i sl, što i inače jede.
Vidim da ste svi moju izjavu da ću joj dati da jede shvatili kao nešto prilično šokantno.
Moje pravilo je inače da poslije ručka dobije neku malu čokoladicu (štangicu kinder lade npr.) ili 1 keksić. Poslije večere obično 1 bombon, a često i one lizalice iz DM-a od grožđanog šećera s vitaminima. To jako voli i meni je prihvatljivo. Naravno samo ako pojede obrok, inače ništa od toga. Sokove pije samo ako je neka specijalna prilika, ako vidi nekoga ili je netko kod nas, kad je žedna pije isključivo vodu, jer je tako naučila odmalena.
Koliko ja vidim djecu oko sebe, slatkiši se jedu u puno puno većim količinama. Recimo, mojoj sestrični je normalno da njene curke dobiju po jednu 100 gramsku čokoladu :shock: , da me utješi kaže da im podijeli na dva-tri puta na dan. U međuvremenu se jedu keksi, bomboni, čokolino je redovan obrok, kao i palačinke i griz. Meni to nije normalno, mada se cijela moja obitelj slaže da je to bolje nego ovo kako ja radim. Svi mi sole pamet da djeca moraju jesti slatkiše, da je to tako i da ja pretjerujem. Ko je u pravu? Da li mislite da pretjerujem? Možda malo...hmm..
Uglavnom, Maja neće ni tražiti ne znam kakve količine slatkiša, jednostavno nije navikla, već je sretna sa jednim kinder jajetom ili sl. Vesele ju i krompirići, sladoled, pizza ili neko fora pecivo i mislim da joj mogu dopustiti da bira (uz male sugestije), a da to ne završi sa pol kile čokolade, tri sladoleda za ručak ili nešto još gore.

[NatasaM...]

Meni se, Smokica, cini da ti sve radis super! :D

[nuna]

Meni se, Smokica, cini da ti sve radis super!

Mogla bih prepisati i sve ostale ppostove , bar dijelom!
S hranom obicno bude bolje kad se promijeni sredina pa mislim da ce ljetovanje biti pun pogodak i u tom smislu . Zapravo , sve bude bolje na odmoru jer valjda smo svi manje napeti i zajedno smo pa klinci svim srcem u tome uzivaju i nemaju potrebu za dodatnom paznjm kojou izazivaju neprimjerenim ponasanjem.
Cini mi se da mog Filipa najvise motivira kad nas, roditelje neki njegov postupak cini sretnima. Kad je umoran i/ili gladan , gotovo je nemoguce komunicirati s njim , samo cendra i nervira se . Onda se iznerviram i ja
Uzivajte na godisnjem , vratite se pocrnjele !
P.S. Za psa je, po mom iskustvu , najbolje vrijeme kad je dijete vec skolarac.

[Mamita]

NE DIRAJ MI PALAČINKE!!!!!!

[Smokica]

Ma ne bi ja dirala palačinke Mamita! Ja ih obožavam i zapravo sam isfrustrirana što ih moje dijete ne voli, samo ne smijem priznati .
Nuna, Maja je navikla na psa od rođenja. Samo nam je uginula prije par mjeseci, pa bi sad htjeli nabaviti novog, tj. novu.