pozdrav!
pronasao sam ovaj link na gay.hr forumu pa bi samo copy/pasteao moj prijedlog.
U takvim slučajevima je najbolje pogledati kako su se slični slučajevi riješavali u poslijednje vrijeme i kakav je bio rasplat. Meni na pamet pada slučaj srednjoškolca iz Srbije. Oni doduše nemaju Zakon o ravnopravnosti spolova, ali svejedno je priča recimo dobro završila, budući da u ovakvim slučajevima i sa ovakim starcima nema baš sretnog završetka.
Prvo, osoba koje je ugnjetavana mora sama željeti promijeniti situaciju. Nakon toga ide javno zagovaranje, a tek nakon toga socijalne službe. Tako barem to kod "nas" funkcionira. Dijete trebalo dobiti podršku zajednice i društva, budući da će država teško stati iza njega, jer joj je lakše da se roditelji brinu oko njega, nego da oni poduzuimaju neke mjere zaštite. Dečka bi se moglo pozvati na razgovor s nekim od grupa, čisto da mu se ukaže na mogućnosti i onda bi one trebale odlučiti strategiju.
Moj prijedlog bi bio javno zagovaranje i urgiranje da se problem riješi. Istovremeno obavijestiti Pravobraniteljicu za djecu i za ravnopravnost spolova i vidjeti koja će njihova preporuka biti. Socijalni radnici su nakon toga dužni reagirati na svako zlostavljanje djeteta i nadzirati ponašanje roditelja. Naravno, roditelji su vjerojatno neupućeni ili zadojeni, pa će se zapravo više morati na njima raditi, no kad su poduzeli takve odvratne mjere, drugo ne bi trebali niti dobiti.
Što se tiče udruga, mislim da Pravni tim bi mogao biti druga stepenica (ako se oni uopce uspiju snaci sa svime - naime Pravni tim se bavi zakonskom implementacijom i nudi svog odvjetnika u rijesavanju sporova, sto ovdje nije slucaj.....iako bi se zapravo sve grupe, a ima ih preko 5, trebale oglasiti o ovom slucaju), a ono sto je sada potrebno je ili savjetovaliste ili cak skloniste. Siguran sam da CESI (
http://www.cesi.hr/kontakt.php) i Zenska soba (
http://www.zenskasoba.org/index.php?...ntact&Itemid=3) mogu predloziti neku osobu koja bi napravila dobro savjetovanje.
Ako je decko izvan Zagreba ili Rijeke, bilo bi dobro da se obrati nekoj relevantnoj zenskoj grupi, a svi kontakti se nalaze na stranicama Zenske mreze Hrvatske (
http://www.zenska-mreza.hr/adresar.htm).
Dakle, stvari u Hrvakistanu malo drugacije funkcioniraju; osoba mora sama htjeti, zatim podrska i solidarnost zajednice, javno zagovaranje i pravobraniteljice (obadvije po mogucnosti u koordinaciji, jer iskreno ne znam kakva je ova nakon Vrsaljko, to ce sigurno netko ovdje bolje znati) i onda je na drzavi da napravi svoje kao i kad su ostali tipovi nasilja u pitanju.