aaa pa da, čujem da tamo stane puno ljudi.
Da onda nastavimo ovdje?
Meni nesto nije jasno. A nije mi jasno jer sam, nakon drugog poroda, skontala koliko mi je to falilo. Nije mi jasno kako se osoba moze skoncentrirati na tu svoju unutarnju snagu ako oko nje ima puno uznemiravajucih faktora? Kolodvorski porod ne mogu ni zamisliti.
Sjecam se prvog poroda. Muz je bio sa mnom, porod je bio velicanstveno iskustvo. Ali, sad kad se prisjetim, imam dojam da mi je muz vise osiguravao psiholosku podrsku u bolnickom okruzenju. Bolnicko okruzenje je poticalo strah. I onda sam se pitala kolika je realna potreba za takvom podrskom kad se prica o prirodnom porodu. (zena usred noci pobjegne u spilju da u miru rodi svoje dijete. )
Kod drugog poroda je sa mnom isla u bolnicu mm-ova sestra. Joj, koji promasaj je to bio. (tako smo odlucili jer sam smatrala da ce me vise ometati neznanje jel Zorka ok nego da mm nije tamo)
Nakon poroda me toliko bilo sram kad sam se sjetla da sam u jednom trudu rekla zaovi da izadje iz sobe jer necu da me netko gleda.
Meni su ti momenti shvacanja necije prisutnosti tijekom trudova bili doslovno ubitacni. Nisam se nikako mogla skoncentrirati na sebe samu.
I u trenucima kad je tranzicija vec uzela maha, proklinjala sam u sebi babicu koja mi je stalno nesto "drobila" o ovakvom disanju, onakvom opustanju i kojecemu ostalom. Ja sam samo htjela biti ostavljena sama, apsolutno sama. I suociti se sa tom svojom zenskom snagom oci u oci.... Bez posrednika, bez ometanja.
Jednostavno sam zakljucila da mi to nije apsolutno ostvarivo ako tijekom poroda imam drustvo. Pa makar se radilo i o drustvu duhovno i emocionalno povezanih osoba. To su bili trenuci kada sam jedino trebala osjetiti povezanost sama sa sobom...i sa djetetom koje se radja.
Eto, to je moje iskustvo.
Da si mi bliže, sad bih te izgrlila tek sam danas pročitala ovu priču i toliko sam dirnuta da mi je možda bolje da ništa ni ne pišem dok ne obrišem oči i nos i ne prestanem se ježiti...Maja prvotno napisa
Inače, meni je nezamislivo da rodim, a da otac mog djeteta nije uz mene i, iskreno, uz ovakvog muža, doula mi ne treba na porodu. Ali, ako si slobodna za doularenje mjesec-dva nakon poroda...
meni je bas simpa kako se zrinka slaze sa svima.
al mislim to je bit. sto ce sad zorani netko objasnjavati da ona treba ovog ili onog, ako ona hoce sama, ili samaritanki da je njen muz ipak muskarac, ili maji da njeno "kolodvorsko drustvo" nije bas standard......
ja sad mislim da znam što bi slijedeći put htjela.. mm-a, svoje dijete (ako će ona to htjeti), i jednu mudru ženu, koja zna puno, da mi bude stup, ako zatreba.. i da me svi puste na miru, ako ću tako htjeti..
ali ja sad u stvari ne mogu znati što ću htjeti baš tada..
samo znam da ne bi u bolnicu.. ne želim se unaprijed živcirati, kakva će me ekipa dočekati.. ne želim se boriti tamo s nekim..
moram ići, nemrem dovršit misao..
Divna priča! Ege-Vege, sjajna si! Marla, i ti, doula za poželjeti.
E, sad kad Marli krenu pozivi za doularenje... uskoro ćeš promijeniti zanimanje.
Ja nikako ne bi propustila prisutnost MM-a na porodu. Bilo je to divno iskustvo za oboje. No, za poželjeti je imati i tako divnu doulu kraj sebe.
cure, svaka vam cast :D
divno
svaka žena koja ne može imati muža sa sobom na porodu, trebala bi imati svoju doulu ili obje
eto, ponovno sam pročitala priču i stvarno je predivna...
moja seka je ponovno trudna i ja ću biti s njom na porodu...baš se veselim tom iskustvu...
Bravo spooky!!! I ja sam bila svojoj i spasila je kireteže.
Čestitke mami, bebi i douli!!!Maja prvotno napisa
I mogu sa ponosom reću: MAJO ZNAM TOČNO KAKAV JE OSJEČAJ I KOLIKO JE SNAŽAN!
Imala sam sreću i čast da prisustvujem trenutku rađanja svog nećaka (sada ima 4. mj)
Sate i sate prije izgona bila sam sa jetrvom u boxu i nitko ali baš nitko nije dolazio pitati što se događa, babica je 2 puta povirila s vrata i treći put kad je ušla rekla sam da više nigdi neće ići jer će se sad beba roditi. Ona me pogleda kao što ja znam i ode.
Ode ona po dr. a ovaj kad me je vidio počeo se derati što ja tu radim... da ne nabrajam. Htio me je izbaciti vam ali jetrva me nije puštala iz ruku i ja sam odlučno rekla NEIDEM VAN I GOTOVO! Babica me izhvalila pred njim i ja ostala!
Jetrva je bila na rubu snage i izdržljivosti i par je puta tiskala bez snage, ja sam joj stajala iza glave i podupirala je, dr je bio samo u nazočnosti bez ikakve intervencije, babica čeka bebu a mi tiskamo. Vikala je da nemože i da je kidaju a ja sam cilo vrime u uho joj govorila da se ne dere i da samo misli na tiskanje i kao beba izlazi, pokušala sam i molila babicu da je ne reže ali ju je ova ipak recnula. Dr. valjda više nije imao strpljenja gledati nas i skočio joj je na drob, tako se rodio moj Sandro a ja postala strina!
Kada ga je babica obrisala i zamotala same su mi ruke poletile da ga primim jer imala sam filing kao da sam ga ja rodila ali nekako sam se suzdržala i ljubila bebu i maminim rukama.
Bilo mi je predivno i veličanstveno moje doularenje!
e cure moje, baš ste sve krasne
Bože, što je ovo bilo lijepo pročitati naježila sam se od glave do pete.
Ovako bi sve žene trebale rađati
Majo, svaka čast i ti si bila hrabra bez obzira što si dvaput rađala
p.s. joj da znam da ću ovako rodit, već bih sutra ostala u drugom stanju
Maja odlična si ,posebna. Prekrasno je da te imamo :D
prvi put sam sad procitala ovu pricu.... jos brisem suze