 |
|||
I teorijske postavke govore o nečem. I na nečemu se moraju temeljiti. No, ako ih smatramo pukim razglabanjima, naravno da ih nećemo uzeti u obzir kao relevantne..
jednostavno zato što ljudi iz struke lakše i brže barataju izvorima, od onih izvan nje.zasto bi bilo lakse da to napravi netko drugi?
Ovo je sasvim dovoljan odgovor
puno iskreniji i fer od ovog "snađi se sama ako te zanima"....forumašice u struci konstantno traže takve podatke
Ispričavam se VedraniV, Lutonjica je stavila link.
moram priznat sam citala tekst s pozornosti i pomalo skepticno jer je rijec o istim autoritetima koji su poceli o tome kako je potrebno da dijete samo odbaci pelene, a nakon sto je ideja prihvacena, najglasniji zagovornik otisao je na poziciju glasnogovornika pampersa. Ipak, pretpostavimo da ovdje zaista ne moze biti interesa, pa sam povjerovala. A onda sam naletjela na
i zamislila se. Jer, ovulacija nije nuzno vezana uz dojenje i dojenje nije nikakvo jamstvo da se ne moze zanijeti. Ili?Povećano trajanje dojenja ima značajan povoljan utjecaj na zdravlje majke i djeteta, a naročito je važno zbog odgađanja ovulacije, doprinoseći tako optimalnim razmacima između poroda.
teoretski ne bi trebalo doći do trudnoće za vrijeme dojenja - tako su se prije "čuvali"
riskatno isto ka i "čuvanje" na plodne dane
da, teoretski. U praksi se vec dugi niz godina zna da dojenje nije jamstvo da nece doci do zaceca, rodilista su puna djece tako zacete, a jedna ozbiljna strucna preporuka se ne bi trebala vezivati na teoriju.
Točno, ali kad gledaš prosjek, postoji veza. Kod mnogih žena koje doje na zahtjev se dugo ne događa ovulacija, za razliku od žena koje ne doje kod kojih se, koliko znam, vrlo brzo opet uspostavlja menstrualni ciklus. Osim toga, ne radi se samo o odgađanju začeća, nego i o utjecaju na pobol od osteoporoze i raka jajnika:sw mama prvotno napisa
Gornji citat je s http://www.lalecheleague.org/NB/NBJulAug01p124.html.Another important element used in producing milk is calcium. Because women lose calcium while lactating, some health professionals have mistakenly assumed an increased risk of osteoporosis for women who breastfeed. However, current studies show that after weaning their children, breastfeeding mothers' bone density returns to prepregnancy or even higher levels (Sowers 1995). In the longterm, lactation may actually result in stronger bones and reduced risk of osteoporosis. In fact, recent studies have confirmed that women who did not breastfeed have a higher risk of hip fractures after menopause (Cummings 1993).
Non-breastfeeding mothers have been shown in numerous studies to have a higher risk of reproductive cancers. Ovarian and uterine cancers have been found to be more common in women who did not breastfeed. This may be due to the repeated ovulatory cycles and exposure to higher levels of estrogen from not breastfeeding.
...
In two studies, there appeared to be an increase in flare-ups of rheumatoid arthritis in breastfeeding mothers (Jorgensen 1996; Brenna 1994). However, in another study, overall severity and mortality of rheumatoid arthritis was worse in women who had never breastfed (Brun, Nilson, and Kvale 1995). There have been no other studies showing any detrimental health effects to women from breastfeeding. Bottom line: Breastfeeding reduces risk factors for three of the most serious diseases for women-female cancers, heart disease, and osteoporosis-without any significant health risks.
seni, mene tvrdnja da je nutritivni faktor manje važan uvijek bode u oči. Jer ako za šalicu kravljeg mlijeka na dan smatraju da je toliko važna, upravo zbog sastojaka, onda majčino mlijeko može biti samo bolje. U njemu ima i masti i vitamina i minerala i laktoze potrebne za razvoj mozga i tvari koje poboljšavaju imunitet djeteta i endorfina i tko zna čega još sve za što ne znamo, a napravljeno je upravo za to dijete. Da ne govorim o povoljnom utjecaju sisanja na razvoj čeljusti, kontaktu koža na kožu itd. Znači, zadržali smo se na fizičkom, a gle koliko toga ima.dakle sve te "granice" u dojenju, pogotovo kada je kao kod tkz. produzenog dojenja nutritivni faktor relativno u pozadini, su vrlo "elasticne granice"
logikom stvari, je majcino mlijeko sigurno bolje od bilo kojeg drugog.
ono sto sam ja mislila time reci je sljedece:
prije 500 godina ili vise ili manje, je dugotrajno dojenje bilo jedini nacin da dijete uopce prezivi, jer su uvijeti zivota bili drukciji i hrane je bilo malo ako ju je uopce bilo. dakle majcino mlijeko je bilo jedini garant prezivljvanja.
danas, imas druge mogucnosti, bez obzira koliko one bile losije (kao npr. adaptirano) koje u prosjeku gledano omogucuju prezivljavanje.
plus sto je dohrana kvalitetna (ili bi bar trebala biti kvalitetna), uvijek je ima i raznovrsana je. (ovdije naravno govorim o standardu evropskih drzava blagostanja) sto znaci da izostanak majcinog mlijeka kod vece dijece ih ne dovodi u opasnost smrti. mada im naravno ne nudi onu kvalitetu koje majcino mlijeko u nutritivnom smislu ima.
u tom smislu sam govorila o nutritivnom u pozadini.
to što nam je civilizacija napredna ne znači da djetetu treba ukinuti tako vrijednu namirnicu
iako to što nam je omogućeno da se zdravo hranimo većina nas ne koristi tu mogućnost, a tu su i danone, monte, lina.......
nemojte zaboraviti na zaštitini faktor, antitijela u m.mlijeku.
imalo dijete 5 dana, 5 mjeseci ili 5 godina,
antitijela su u m.mlijeku uvijek prisutna.
naravno da je tim važnije što je dijete manje, ali svima nam je stalo da su nam djeca što zdravija, tako da ni to nije uopće tako zanemariv faktor.
Seni, da, razumijem.
Gledala sam još poslije ovo o ovulaciji i preporukama i skužila da ovo za osteoporozu ipak nije baš neki argument. Naime, za osteoporozu je gustoća kostiju veća ako dojenje traje 6 mjeseci, a ako traje dulje, onda se nakon prestanka laktacije gustoća vraća na normalnu nakon nekog vremena, ne na veću. Plus što jedno od istraživanja nije uzelo u obzir paritet i tak, nije baš skroz jasno i čisto.
mislim da je jedan od problema i sto ljudima znaci dojka...
mamama dojilicama i djeci koja sisu dojka je sve samo ne seksualna pa onda nekome kome dojenje nije blisko, to je pomalo tesko shvatiti pa mu dugo dojenje izgleda perverzno....i otud zgrazanje....
kad bi se shvatilo dojenje nacin bliskosti kao recimo nosenje djece, pa sad svi nose male bebe (ne cak ni to ne), kako beba raste tako se kod vecine djce smanjuje potreba za nosenjem ilii se kod vecina majki stvori otpor prema cestom nosenju djece jer su djeca vec preteska i sl....medjutim neka se djeca vole i dalje nositi a nekim mamama to nije tesko, dapace gustaju i one u tom kontaktu...
i zasto ne, bez obzira ima li dijete 3 ili 5 godina....sto ima lose u tome nositi dijete od 5 godina, nek ono trci, nek skace ali ako dodje mami i kaze ja bi malo da me nosis a mama kaze dodji, sto je u tome lose
ja sam dojilja, i dojenje mi je jako blisko i jedno od najlješpih iskustava što sam ih u životu imalamamama dojilicama i djeci koja sisu dojka je sve samo ne seksualna pa onda nekome kome dojenje nije blisko, to je pomalo tesko shvatiti pa mu dugo dojenje izgleda perverzno....i otud zgrazanje....
tako da ne bih generalizirala da majke nedojilje drže da je dojenje odrasle djece neprimjerenim.
nonsens mi je da doji dijete koje čita, piše, proučava zemljopisnu kartu i prolazi kroz prva zaljubljivanja....
Moje dijete ce za par mjeseci 4 godine. Jos uvijek doji. Kad je bio par mjeseci starosti, ili godinu dana, ili 2, meni uopce nije bilo zamislivo da on doji s 4 godine - da npr. vozi bicikl bez pomocnih i jos uvijek sisa. Isto kao sto mi je sada tesko zamisliti da dodje doma iz skole i doji. Poprilicno je tesko to zamisliti ako nisi osobno u toj situaciji, ili ako se nisi navikao to stalno gledati u okolini oko sebe.
dakle nije upitno da je za djete dobro da pije mljeko , upitan je samo taj čin dojenja (dječje usne + bradavica)
po meni je gornja granica dojenja ispadanje mlječnih zubi kad i kod ostalih primata, a i negdi sam pročitala da izbijanjem trajnih zubi se mjenja čeljust što negativno utječe na tehniku sisanja
Anchie, ovo sto posto potpisujem. Ja isto jednostavno nisam mogla zamisliti kako je to dojiti dijete od cetiri-pet godina. Dok se nisam nasla u toj situaciji. Sad mi je to jednako prirodno kao i dojiti novorodjence.
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=238&Show=1479
Postoje znanstvena istraživanja koliko je ustvari «prirodno» dojiti dijete. Ljudska vrsta je stara milion godina, uz to je naslijedila dojeće običaje vrste primata, stare 65 miliona godina. Duljina dojenja je, nakon tolikog niza godina i naraštaja, zapisana u našim genima. Problem je jedino u tome što je znanstvenicima teško taj kod pročitati, jer od (nedavnog) postanka današnje civilizacije, društvo intenzivno utječe na trajanje dojenja.
Znanstvenici imaju nekoliko teorija o prirodnom trajanju dojenja:
za veće primate, trajanje dojenja je dok se porođajna težina učetverostruči, a to je za ljude otprilike 27-30 mjeseci
primati doje dok mladunče dosegne trećinu svoje odrasle težine. što je za ljude 4-7 godina, ili dok ne dosegnu određeni postotak težine majke, što bi analogno za ljude bilo 2,8 do 3,7 godina
čimpanze i gorile doje 6 puta duže od duljine trajanja trudnoće, analogno za ljude bi to bilo 4,5 godina
većina primata doji dok mladunče ne dobije svoje prve trajne zube, a ljudi ih dobiju oko 5. ili 6. godine
naš evolucijski razvoj napravio je organizam koji postiže vlastiti imunološki sustav s oko 6 godina, što sugerira da su u ljudskoj prošlosti majčina antitijela bila na raspolaganju djetetu do te dobi
Zaključak je da su ljudi napravljeni tako da se kao vrsta uspješno razvijaju uz dojenje 2 i pol godine do 7 godina. Prirodna selekcija je preferirala djecu s jakom, genetski uprogramiranom potrebom za dojenjem nekoliko godina. Današnje razvijeno društvo može nadoknaditi potrebe djeteta za hranjivim sastojcima i drugom hranom osim majčinog mlijeka, te može donekle kompenzirati potrebu za antitijelima upotrebom antibiotika, cijepljenja i većom higijenom. Ali psihičke i emotivne potrebe i potrebe za poticanjem kognitivnog razvoja koje dijete ima, a genetski je zapisano da ih zadovoljava kroz dojenje, teže se mogu nadoknaditi nečim drugim.
No današnje društvo je nemilosrdno u pokušajima ograničavanja dojenja na godinu dana. Preporuke raznih međunarodnih organizacija, govore o tome kako bi «trebalo dojiti do godinu dana, a dalje po želji majke i djeteta». Ovaj drugi dio preporuke se često prečuje. WHO preporučuje do dvije godine, a kasnije po želji majke i djeteta.
Majke obično pripisuju autoritet za trajanje dojenja pedijatrima. Pedijatri slijede razne upute pri tome. Postoji velik broj pedijatara koji pokušavaju slijediti opći trend što ranijeg osamostaljivanja djece, pa preporučuju ograničavanje dojenja na godinu dana. To zapravo ima suprotan učinak i odgađa osamostaljivanje djeteta jer mu se uskarćuje sigurna baza oko koje će graditi svoju sigurnost. Neki pedijatri pretpostavljaju da majka želi odviknuti dijete od dojenja čim je prije moguće, kako bi ona bila slobodnija, pa preporučuju dojenje do godine dana, jer iza toga «nema tako važnih prednosti za bebu».
Ubrzan ritam življenja današnjeg društva je u kontradikciji s vezanošću majke i djeteta kroz dojenje. Neograničeno dojenje se smatra neusklađeno s modernim načinom življenja. Jedna od predrasuda doktora se osniva na tome da je naša kultura fascinirana dojkama kao seksualnim organom, pa je neprimjereno npr. dojiti dijete koje o tome može pričati ili koje se može sjećati dojenja. Sve te predrasude su nastale iskrivljenim, neprirodnim pogledom na dojenje.
Nije važno kako su predrasude nastale, rezultat je takav da današnje društvo gleda na dojenje iza godine dana kao nešto neprirodno, što jako otežava majkama odluku o produženom dojenju.
Moje mišljenje je da majka i dijete trebaju dojiti koliko god žele i da se dijete treba odviknuti od dojenja postepeno i samostalnim odlukama. Iako već imam dug staž u dojenju, trebalo mi je dosta vremena i teško nađenih informacija da dođem do takvog mišljenja. Jer je utjecaj okoline na mene bio dovoljno jak da mi bude neugodno što dojim dijete od dvije godine. Više mi nije neugodno, zbog informacija koje sam dobila kroz ovu edukaciju i komunikaciju s drugim mamama u Rodi. Saznala sam da su moji osjećaji i nagonski postupci u vezi dojenja, opravdani.
Dojenje djeteta od dvije, tri godine je nešto posebno. Kod male bebe možemo vidjeti da je dojenje smiruje i zadovoljava njenu glad, da nakon dojenja mirno zaspi. Ali veće dijete je u stanju izraziti riječima i gestama svoje emocije vezane uz dojenje. Sreću. Nema ljepše nagrade za veslanje «protiv struje».
Istina.
I ne da mi je bilo tesko zamisliti, dok nisam bila trudna bilo mi je to UZASNO, nezamislivo i prestrasno. Kad sam pocela dojiti bebaca onda mi je to postalo Ok ali osobno nezamislivo - nisam to mogla zamisliti nikako. Tesko je dok dojis bebu zamisljati da je sad tu neki djecak umjesto bebe..... I onda, bez neke unaprijed odredjene granice dojis dan po dan i tako ih se skupi 365, pa onda dalje dan po dan i polako dodjes i predjes onu inicijalno "nezamislivu" duzinu dojenja. I vidis da je i to prirodno i normalno.
Da se djecu pita, vecina njih ne bi samostalno prestali dojiti prije recimo 3 godine. Problem je sto vecina nas u glavama ima postavljeno koja je prihvatljiva granica, djeca je nemaju. Oni sisaju jer im je to prirodno, dobro i fino... A kad im neke druge stvari u zivotu preuzmu to mjesto po vaznosti, dojenje polako ispadne iz igre. I zivot ide dalje
Potpisujem.Moje dijete ce za par mjeseci 4 godine. Jos uvijek doji. Kad je bio par mjeseci starosti, ili godinu dana, ili 2, meni uopce nije bilo zamislivo da on doji s 4 godine - da npr. vozi bicikl bez pomocnih i jos uvijek sisa. Isto kao sto mi je sada tesko zamisliti da dodje doma iz skole i doji. Poprilicno je tesko to zamisliti ako nisi osobno u toj situaciji, ili ako se nisi navikao to stalno gledati u okolini oko sebe.
Kad se samo sjetim kako sam se čudila, čak i zgražala, prije 6 godina jednoj starijoj mami koja je svoje dijete dojila do 3 god. A moja Lea sad ima 3,5
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom