Danima već razmišljam o tome pa me zanima što vi mislite o tome. Radi se o dojenju. Od cijelog svog društva, prva sam ostala u drugom stanju. I odmah sam odlučila da želim dojiti svoje dijete pa sam se u skladu s tim i dobro informirala (jer ja uvijek o svemu želim sve znati). Dva sata nakon poroda dobila sam dijete na prvi podoj, a nakon toga su mi ju odveli i stavili u inkubator na dva dana (rodila se ranije pa je imala mali manjak kisika u krvi). Nisu mi ju dovodili na podoje, a meni su grudi bujale i ... mastitis. Iako sam stalno dozivala sestre da mi pomognu, da mi donesu bebicu ... Tu se našla jedna dobra sestra pa smo muke mučila, razbijale gule, izdajale, vrištala sam od bola (ma kakav porod!!?? OVO boli!!)
Sreta je okolnost što smo sve to preživjele i još uvijek uspješno dojim
E sad. Puna loših iskustava pokušavam "educirati" svoje prijateljice. Dvije su već rodile: prva carskim, a druga prirodnim putem. Ovoj sa carskim sam slala smsove, zvala, slala Rodine tekstove, "možeš ti to, imaš mlijeko, krenut će samo ga malo potakni..." - njena beba je na bočici. Ova druga, usto i med. sestra - dijete na bočici.
Sad uskoro, treba roditi i treća i to carskim. Pretpostavljam da će i njen maleni završiti na bočici.
Mogu li nekako Rodini letci o dojenju i besplatnom telefonu doći mladim majkama u paketu Sretna beba???
Jako sam žalosna jer one tako lako odustaju jer nisu upućene, a znam da nisu jedine