-
Marama vs. Buggy (kolica)
Htjela bih iznjeti svoje iskustvo u vezi marame (Kamaris) i djecjih kolica.
Naime, Manuel je od rodenja nosen iskljucivo u marami, kolica nije nikada niti isprobao jer ih namjerno nismo kupovali, a maksimalno sto se vozio bilo je u kolicima za kupovinu kada je poceo samostalno sjediti, i na to sam se morala naviknuti jer mi je bio nekako "daleko". Medutim, zlato mamino raste i sa svojih 10 mjeseci tezi skoro 12 kg. Ne bi to bilo niti tako strasno da ja jos od poroda ne vucem i jedan problem. Vezano je za spustenu maternicu i cistokelu i uz sve to i hemoroid pa kada duze vrijeme nosim svoje dijete odjecam kao da mi se sve jos vise podorsava i spusta i imam jako los osjecaj uz to. Ginekologica mi je preporucila fizioterapiju, i pozeljela mi je i da uskoro smanjim dojenje pa da mi se vrati ciklus (jos ga nemam a namjeravam i dalje dojiti na zahtjev), pa da ce mi se to popraviti, jer i hormoni imaju utjecaja na elasticnost tkiva, tj. preelasticni su pa od tuda i to da mi sve visi kao posljedica poroda velike bebe, bla, bla....
Mislila sam da cu nositi Manuela u marami dok ne bude narastao do 10 kg. I uspjela sam se odhrvati kupnji tih djecjih kolica do nedavno. Na kraju sam popustila uz nagovor svekrve koja bi mi povremeno pricuvala MAnuela na pola sata-sat. Ona se ne osjeca "slobodnom" sa maramom (nije ga nikada niti probala nositi u njoj), a oduvijek je hvalila kolica.
3 dana sam se mucila i nisam spavala, i na kraju sam odlucila kupiti najjeftinija, najjednostavnije, pa da probamo, pa ako me ne uvjeri barem mi nece biti zao za novce.
Rezultat: jucerasnja voznja do ducana i natrag, MM, Manuel u kolicima i ja ga guram. Katastofa! Zasto?
- Manuel je u pocetku plakao cim sam ga posjela u kolica (smirio se kada smo poceli brze hodati)
- nisam imala fizicki kontakt sa svojim djetetom na sto sam jako navikla
- nisam imala cak ni vizualni kontakt s njim s obzirom da je gledao prema naprijed
- nisam mogla drzati MM za ruku jer sam gurala kolica
- cinilo se da nitko nikog ne sljivi i da svatko ide sam za sebe (nema fizickog kontakta)
- zapela sam nekoliko puta za kotace
- isli smo puno sporije jer sam morala paziti na trotoare, pa ono digni spusti kolica dok prelazis pjesacki
- morala sam izvoditi slalom izmedu parkiranih vozila na nogostupu (da, ima toga i u Svicarskoj)
- jednom kada smo dosli do trgovine morala sam progurati dijete u kolicima ispod onog dijela na ulazu gdje proguras inace kolica za kupnju, samo sto sam morala paziti da ga ona plastika ne sljepne po glavi
- opet slalom izmedu raftova i polica
- Manuel se toliko smirio, nije veselo mahao rucicama kao inace, spustim se pred njim na koljena a on me ignorira i kao da je ljut, napucio usnice i ne gleda ma uopste!
- u povratku sam zapela jos 2 puta i skoro izvrnula kolica
- dosli do zgrade i onda gnjavaza na ulazu zbog onih 8 stepenica
- u lift smo jedva stali sa svim vrecicama i nas troje + kolica
- usli u stan i onda sam skuzila kako sam na kotacima unjela prljavstinu jer je padala kisa i sve je bilo morko i ....fuj!
Manuel je odmah htio sisati da bi nadoknadio nedostatak fizickog kontakta, a i meni je to bilo potrebno. Jedino sto je bilo pozitivno jeste da me nisu boljela leda, ni nisam imala pogorsanje tamo dolje koje bih inace osjetila da sam ga nosila (a nosim ga na ledima).
Nikome se od nas troje kolica nisu svidjela! Eno su sada sklopljena u kutu. Ne znam. Recite mi sto da radim. Kakva su vasa iskustva? Ja sam nakon ovog iskustva spremna nositi dijete u marami do fakulteta, unatoc svojim zdravstvenim problemima. Jedino bih da mi nije tako tesko, a odluku da ne kupujemo kolica nakon ovoga je jos vise opravdana.
-
ha, čuj... ni andrej i ja ne volimo kolica, ali kad dijete oteža a još ne hoda samostalno ne možeš ga stalno tegliti. mogu misliti kako ti je, andrej tek sad ima 12 kila i ne mogu ga dugo nositi, bole me leđa, kukovi, koješta... no, sad kombiniramo hodanje i nošenje, s naglaskom na hodanje. donedavno smo za odlaske baki koristili kolica, nisam ga mogla svako jutro nositi pola sata. i meni je smetalo što ne možemo normalno komunicirati, ali u takvim prilikama... kad npr. ideš na plac pa na povratku nosiš još i vrećice... naviknete se. 
-
-
Emy super si sve ovo napisala! 
Nama su kolica super za kupovinu! Taman do pola puta se Liam zeli voziti u njima, onda ga mm stavi u maramu, dovrsimo shopping, potrpamo kolica sa stvarima i idemo doma. Jos pokrijemo stvari s zimskom navlakom da ne visi pa se ljudi nagledavaju u "grbavu bebu" pa skuze da je beba kod tate ispod jakne.
-
Ima jos jedan jedostatak:
- moras ga oblaciti vise kada je hladno, i stalno provjeravati da mu nisu hladne rucice itd. je on samo mirno sjedi u njima a ne dobiva niti moju toplinu koju bi primao da je u marami.
- a posto smo mi i bezpelenasi, ne znam da li bi mi i kako dao znak da mu se piski (Sun, kako vi to rijesavate?)
-
A ja obozavam svoja kolica!
Roditelji mi zive 3 km od mene, kad je lijep dan, uvalim djecaka u kolica, i veselom setnjom do njih! U marami to ne bi bilo moguce, on je isto tezak (9 kg).
Ili vikendima s MM duge setnje uz more, malisa obavezno zaspi a mi sjednemo u neki stekat i pijemo kavicu.
Ili ujutro sama obavljam shopping, on isto zaspi, ja objesim sve sto trebam na kolica i kuci gurajuci.
Prema tome, sve ima svoje pluseve i minuse. Nije bas tolika tragedija sto ste kupili kolica, mozda kasnije bas vidis da su ti pomogla!
-
Moja Hana obožava vožnju u kolicima!
Otkad je počela sjediti, u marami ju nosim samo kad je umorna, jer onda fino zaspi. A u kolicima nema šanse da spava, kad je toliko toga zanimljivo za gledati!
Isto sam imala averziju prema kolicima prije, nije se niti volila voziti, niti sam ju vozila. Ali daj šansu i sebi i malenom da probate vožnju na kotačićima, možda mu postane gušt, nikad neznaš.
-
Kate obozava kolica jer kad je u njima zna da ide vani. Istina nezgodno je baratati sa njima , ali covik se navikne pa to vise ni ne primjecuje.U njima ona lipo spava , a ja stignem obaviti sve sto trebam. Da moram nositi nju i jos tristo stvari srusila bi se. Po kuci se nosamo u slingu. I njega voli. Svaka stvar ima svoje prednosti i mane. 
-
Bez obzira na svu ljubav prema marami... ja ga nastojim - koliko god on zeli prihvatiti - voziti u kolicima. Zasto? Radi mojih bolnih stopala prvenstveno. 
-
Isuse, emy, kako li te samo potpisujem!! SVE što si navela za kolica stoji, imamo potpuno isti doživljaj kolica, kad sam ga (par puta) vozila u kolicima osjećala sam se totalno loše, daleko od njega, imala sam osjećaj da smo oboje nezaštićeni, njemu se ne sviđa...Kaleb ima 10,5 kg i počelo mi je biti teško nositi ga u marami, ali ipak ga nosim 98% vremena jer sve ostalo mi je mučenje i za njega i za mene.
-
Jedne male čarapice i kolica bili su prvo što smo kupili za našeg dečka.
Kolica su se tjednima birala i MM i ja smo guštali u tome.
L. je sada skoro 4 mjeseca, a kolica više-manje stoje na balkonu.
Maramu još uvijek nisam naučila vezati kako treba, pa me je strah s njim van u njoj, ali zato nam je bjornica zakon. :D
L. se obožava nositi, MM i ja volimo da je tako blizu nas.
I svi sretni osim moje kičme, ali otvorio se wellnes par metara od našeg stana pa ćemo i to riješiti
-
-
emy, isto kao i luna, potpisujem te u potpunosti. nedostatak fizičkog kontakta, komunikacije, zapinjanje s kotačima.... brrrr. helena nije podnosila šetnje u kolicima sve dok nije prosjedila a sad ih koristimo samo ako idemo na plac pa moram teglit vrečice.
-
E pa drago mi je da nisam jedina koja ima tu averziju prema kolicima. Navodim da sam kolica kupila bas zbog Manuelove babe koja bi ga tako pricuvala....
Medutim, jucer se dogodio jedan mali preokret.
Bila sam na wokshopu za LLL (BTW pocela sam pohadati tu formaciju) i posto je to trajalo cijeli dan, od 9 do 15 plus putovanje, pozvala sam svoju sveki da ide sa mnom da bi mi pomogla pricuvati MAnuela, tako da se i ja mogu bolje koncentrirati na predavanje i grupu. Nisam mnogo ocekivala a na kraju je ispalo fantasticno.
Uzeli smo i kolica koja su i sada eno u autu sklopljena, uopce ih nismo koristili. Baba je na svoju iniciajtivu stavila Manuela u maramu, i mali se tako fino opustio s njom (plesali su, hopsali, pjevali) i na kraju je i zaspao u marami, bas kako ga i ja uspavljujem. Spavao je sat i po vremena. Ja nisam mogla vjerovati! Bilo mi je jaaako drago sto je ona to sama pokusala sa maramom, ja ju nikada nisam silila iako sam prizeljkivala da proba, i njena je reakcija na kraju za maramu bila jako pozitivna. Mislim ja da osjetila bas tu bliskost koju imas da djetetom a koju ne mozes nikako ostvariti sa voznjom u kolicima, a samo to sto je on zaspao u njenom krilu u marami je za nju maksimum! Cijelo vrijeme je pricala kako joj je naslonio glavicu na grudi, kako ju je pipao po licu, istrazivao madeze, ......
I nije se zalila uopste na leda, bas je rekla da joj uopce nije bilo tesko, i da je uspjela odmah naci ravnotezu tako da joj uopce nije bio tezak.
Pisem vam ovo dok me jos uvijek drzi osjecaj odusevljenja i srece. Bas sam sretna! Neopisivo!
-
I da, kazala je i to da joj je bilo super jer su joj ruke bile slobodne!
Mogla sam bas suosjecati sa njom jer sam se i ja tako osjecala prvi put kada sam skuzila kako je marama ZAKON!
-
emy, i moja mama, uvijek dotjerana i fina gospođa od 65 godina, oduševila se maramom! Dugo vremena je bila skeptična, ali otkad ju je probala i sama priznaje kako je puno bolja od kolica.
Vidi koja je to uživancija:
http://public.fotki.com/Tristana/kal...n/2510004.html
Baš mi je drago zbog vas!
-
a meni su kolica zakon...ne bi ih dala nizašta na svijetu...
maramu smo koristili malo manje od godinu dana, slingamo se stalno ali su kolica u konstantnom opticaju
-
moja N. se nikako nije željela nositi u klokanici, pa nismo niti isprobavali s maramom (a za maramu i ja osjećam silan otpor, zbog njene dužine, i cijelog tog "petljanja"). Kad su se stvari malo promijenile kod N. i kad je bila spremna za nošenje okrenuta prema onome tko je nosi, kupili smo sling. I super nam je. Zaista je neopisiva razlika u pogledu komunikacije i bliskosti koju osjećate s bebom dok je nosite u npr. slingu u odnosu na kolica (btw, zato sam uvijek i osjećala neku grižnju savjesti kad smo bili duže vani s kolicima, kao da uopće nisam s njom). Međutim, N. ima nekih 9.5-10 kg i leđa me nakon 20ak minuta počinju doslovce rasturati, tako da kad je npr. stavljam u AS nakon šetnje ili šopinga, da mislim da ću ostati zgrčena u onom položaju u otvoru vrata od auta. Tako da skraćujemo šetnje u slingu na neku dužinu prihvatljivu za moja leđa, odnosno čuvamo sling za neke trenutke kada se N. više ne da voziti u kolicima, ili kad idemo nešto obaviti na brzinu. Nadam se da ću s drugom bebom koristiti sling od rođenja (tj. ako će bebica to htjeti).
-
hrckic, ja imam sling i maramu i definitivno je u marami manja bol u ledima, jer je tezina rasporedena na oba ramena i na bokove.
moje dijete isto nije ljubitelj kolica, obaveno protestira kad ga stavim unutra, al ipak ubrzo zaspe. medutim kad se probudi nakon toga puno vise protestira kad ga hocu staviti unutra, zato ih ne volim koristiti. i zato sto mi je s kolicima puno vise prtljanja oko stepenica, a neka mjesta su mi nedostupna.
ne osjecam kao nedostatak sto je u kolicima udaljen od mene, pa cijeli bozji dan je na meni, dost mi je toga vec , hocu i ja malo zraka 
tak da je jutarnja setnja s kolicima, a popodne marama.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom
