Zanima me upravo to iz naslova.
Naime, ja sam Miu rodila na carski, zbog disproporcije zdjelice. Zapravo sam prošla sve do izgona, no ja još uvijek imam osjećaj da to nije to. Kao da je nisam rodila, već su je izvadili iz mene.
Naravno da sam joj dala život, ipak je 9 mjeseci rasla u meni.
Ali... Kad žene pričaju o porodu žalim što je bilo tako. Nadam se da ćemo ovaj put imati više sreće.
Čak sam i neki dan čula od frendice da joj je susjeda istu stvar rekla za oboje svojih carskim rođenih klinaca.
Osjećate li isto?