Trudnoću i porod potrebno je više smatrati bio-socijalnim stanjem nego medicinskim problemom, što onda smanjuje medikalizaciju i primjenu postupaka čija je učinkovitost upitna i rijetko u skladu s principima „na dokazima zasnovane medicine” (6, 7, 32). Trudnicu i rodilju je potrebno promatrati više kao majku a ne pacijenticu koja je bespomoćna, pasivna, nesposobna shvaćati te koja je sklona nesuradnji (32). Taj tzv. medicinski pristup perinatalnoj skrbi ograničava njezin napredak, dok ujedinjavanje medicinskog i socijalnog pristupa omogućuje da osim strukturi skrbi, veću pozornost posvetimo i njezinome sadržaju (6, 7, 32). Jako je važno da se unaprijedi uloga žene u definiranju, planiranju, evaluaciji i odabiru perinatalne skrbi (4, 6, 7). To se može postići učinkovitijom organizacijom perinatalne skrbi, poboljšanjem sadržaju skrbi, imajući stalno na umu ženino zadovoljstvo kakvoćom pruženih usluga (4, 6, 7, 32). Stoga je važno skratiti boravak zdrave majke i zdravog djeteta u rodilištu kako bi se smanjili troškovi, ali i nepovoljni učinci hospitalizacije na majku i dijete te njihovu odvojenost od obitelji (4, 5, 6, 7) . U nekim hrvatskim rodilištima odnose prema majci i novorođenčetu je posesivan i protektivan, kako bi se majku i dijete zaštitilo od tobožnjih mogućih negativnih utjecaja međusobnog kontaktiranja, a pogotovo kontaktiranja s ocem i/ili braćom i sestrama, što može ometati uspostavu veza unutar obitelji (4, 5, 6, 7, 32). U hrvatskim jedinicama novorođenačke intenzivne skrbi premalo je učinjeno na uvođenju i prakticiranju skrbi usmjerene prema obitelji, iako je njezin pozitivan utjecaj na zdravlje majke i djeteta neupitan (6, 7)