Porod bez tuđe pomoći

[puhovi obožavaju smokve]

na temu posteljice:

bas ju i ne mogu drzati u frizideru?

e, pa, bljak ili ne- bljak, moja je još uvijek u frizeru.
na temu straha:
predlažem zdravo-seljačku logiku: strah je glavni uzročnik problema tokom poroda, dakle dobro raščistiti s tom činjenicom i onda odbaciti strah, upravo da bi se izbjeglo ono čega smo se bojali - komplikacije.
zaboraviti strah, zaboraviti sve, i usredotočiti se na ono što trebamo "obaviti", a to je nježno donijeti na svijet svoju bebu.
strah remeti trudove, strah samo odmaže, beskoristan je, zaboraviti strah. opustiti se i s povjerenjem prepustiti svom tijelu da odradi što treba.
ne leže mi (premda nisam detaljno upoznata s tim) metode poput hipnobirthinga, mislim da treba biti s bebom, osjećati svoje tijelo i slijediti njegove impulse.

na temu posteljice:

bas ju i ne mogu drzati u frizideru?

e, pa, bljak ili ne- bljak, moja je još uvijek u frizeru.

meni osobno je malo bljak(mozda meni ni ne bi bilo toliko koliko je recimo mom muzu...
a sad dva pitanja: kada si ti rodila? i sta namjeravas napraviti s tom posteljicom? - stvarno me zanima, ne provociram

[marta]

puhovi, super je da si dosla

[TinnaZ]

Puhovi, kad si ti rodila i zašto si se odlučila na porod kod kuće ?

[Fidji]

Puhica, daj curama link na svoju priču s poroda, mrak je.

fidji, ako si je citala onda i ti znas gdje je... daj link

[Fidji]

Upravo sam skužila da sam nekaj pomotala, sori.

[puhovi obožavaju smokve]

nema priče s poroda; ima, na rate, o mom porodu na topicu o neasistiranom petre b. i na nekim drugima, mislim o tiskanju u porodu i još negdje. ak vam se da pročitajte, počinje pod "gost" koji preporučuje sajt laure shanley, nastavlja se pod nickom "gost koji preporučuje čitanje odenta", a zatim pod puhovima, tamo negdje u prvom nastavku nakon što su počeli pljuvati po petri b. proglašavajući je ludom itd.
otkad znam za sebe užasavam se poroda u bolnici, pri čemu me je uvijek najviše revoltiralo otimanje novorođene djece. prvi porod bio je davno u nizozemskoj s babicom, drugi ovdje u hrvatskoj bez asistencije ima tome šest mjeseci i koji dan.
odluka je pala nakon što su, jedna po jedna, otpale sve ostale alternativne mogućnosti. porod na hrvatski način nije dolazio u obzir ni pod razno.
u odluci mi je kao ohrabrenje pomogao sajt "bornfree!" i iskustva drugih koji su učinili isto ovdje u zagrebu - erdelje i drugi.

[puhovi obožavaju smokve]

evo da vam olakšam, ako vam se da čitati, ovo su moji prvi postovi i ujedno jedini na prvom nastavku:

izgleda da je ova diskusija zamrla prije nekoliko dana, ali kako sam slučajno naletjela, po prvi put, na ovaj forum (zainteresirana petrinom pričom), željela bih ipak komentirati. totalno podržavam neasistirani porod kod kuće bio on u tunguziji, nizozemskoj (inače, ni u nizozemskoj ne dolaze po vas helikopterom ako se nešto zakomplicira, a porodi se odvijaju i u malim selima, pa i tamo se može desiti nešto nepredviđeno, poput prometnog kolapsa, tako da ljudi ne trebaju imati tolike iluzije da je u nekim drugim zemljama baš sve savršeno. uostalom, jedino bog vam može garantirati siguran porod i nitko, nitko drugi...), ili hrvatskoj, jer sam iskusila oboje - porod s babicom (u nizozemskoj, kad smo već kod toga) i sada - nedavno - kod kuće u hrvatskoj bez ikakve "pomoći". da, pod navodnicima, jer moje je iskustvo takvo, da osjećam da je ta pomoć pri porodu uvijek pod navodnicima. Suprug je bio prisutan, ali nije sudjelovao u samom porodu, nego je "samo" obavljao pomoćne poslove (naravno da je njegova pomoć bila neprocjenjiva, ali ne pri samom porodu). uspoređujući jedno i drugo iskustvo apsolutno dajem prednost ovom drugom! mislim da nikad neću prestati sama sebi zahvaljivati na toj odluci. Čak i porod s babicom, koja je bila 100% voljna udovoljiti svim našim željama, ipak nije bio prirodan, jer se cijeli proces poremetio čim me je ona pregledala i iako je bio: brz, lagan, bez ikakvih komplikacija itd. ipak je moj osjećaj na kraju bio kao da mi je netko nešto ukrao. osim toga, to "normalno" i "bez komplikacija" još uvijek ne znači da babica nije napravila nekoliko kardinalnih grešaka i da moje dijete nije imalo traumatičan porod! ljudi, molim vas, molim vas, čitajte knijgu michela odenta preporod rađanja tisuću puta ako treba, a zatim tešite po siteu laure shanley, dok vam ne sjedne i dok ne uvjerite sami sebe da da, zaista, žena i njen iskonski instinkt rađaju, a ne nikakvi pomagači. a ako neki muškarac osjeti potrebu komentirati nešto u stilu "pa odent je porađao žene u svojoj klinici" ili neki sličan biser koji bi njima slatkićima pametnima bio u stilu, unaprijed mu odgovaram: stari, nemaš POJMA o čemu pričaš! pusti ŽENE da rađaju, a ti lijepo gledaj sa strane i...kužimo se, zar ne?
gostkojispominječitanjeod
Gost







--------------------------------------------------------------------------------

enta - nemam se namjere prepucavati. apsolutno stojim iza onog što sam napisala, a porod u bolnici na hr način za mene nikad nije bio opcija. slučajno je ispalo da sam u prvoj trudnoći bila u nizozemskoj i na svoju veliku radost otkrila da imaju sistem kakav imaju. dvojila sam između odlaska na leboyerovu kliniku (v. frederick leboyer: rođenje bez nasilja) i poroda kod kuće, te se odlučila za potonje. drugi porod je bio "neasistirani" u hr i za mene na svaki način bolje iskustvo od prvog. daleko od toga da sam jedina u hrvatskoj, upoznala sam poprilično ljudi koji su učinili isto. što se tiče pravno - birokratskih problema, nisam ih imala, sve je prošlo relativno glatko. kako sam se na to odlučila? pa, veći dio trudnoće mi je bio zagorčan upravo neizvjesnošću i razmišljanjem gdje i kako? postojna, austrija? prvi porod mi je bio brz, dakle morala bih čučati negdje sama dva - tri tjedna i čekati da se porodim. muž ne bi mogao čučati sa mnom pa vjerojatno ne bi ni prisustvovao porodu, koliko bi to čučanje u hotelu i bolnica samo koštalo? rijeka? isti problem. pokušavala sam naći babicu - nije mi uspjelo. i tako sam, inspirirana laurom shanley, odlučila roditi doma sama (s mužem). naravno da smo se temeljito psihički pripremili, naoružali informacijama, a nije nebitno niti to da ja ODUVIJEK po svojoj prirodi imam vrlo snažno povjerenje u svoje tijelo i zdravlje i NIKAD ne podliježem panici. Nisam se bojala tokom prvog poroda, a ovaj puta još manje. to su vrlo bitni elementi, jer ako žena nije potpuno sigurna da želi roditi na takav način i ako nije sigurna u sebe, ili ako ulijeće u tako nešto nepripremljena, to bi, pretpostavljam, moglo utjecati i na sam porod (čitati odenta, hormonska ravnoteža, strah-adrenalin itd.) JA osjećam u sebi taj instinkt, tu životinjsku snagu, ali to sam ja. svatko mora učiniti onako kako osjeća, a ako osjeća da to za nju nije prava stvar, mora ipak shvatiti da postoje osobe za koje je to ono pravo i najbolje. ja osobno mislim da bi mnoge žene bez problema rađale doma da je takva ustaljena praksa, jer pritisak okoline je nešto čemu se jako teško oduprijeti. itekako sam ga osjećala, pa makar samo i u obliku nekakve kolektivne svijesti (naravno, budući da sam staria lisica premazana svim mastima, ni u ludilu nisam nikome pričala o svojim namjerama. iz istog razloga sigurno nećete moju priču čitati na ovom forumu pod imenom i prezimenom, ali ću je objaviti - čim stignem - na bornfree! stranicama.) aha, još nešto - stalno se provlači nekakav epitet o "romantičnom" neasistiranom porodu. pobogu, kakva romantika? nije motiv nikakva romantika, nego želja da se zaštite majka i dijete, da im se omogući brz oporavak, a za dijete je iskustvo poroda nešto što utječe na cijeli daljnji život i uvijek ostaje u podsvijesti! intervencije tijekom poroda psihički određuju dijete za cijeli život, čak u tolikoj mjeri da bebe čiji je porod bio nasilan kasnije u životu imaju sklonost samoubojstvu, one čije su majke bile medikalizirane drogi itd. odvajanje novorođenčeta i majke je bez pretjerivanja valjda najgore nasilje koje postoji i koje čini svijet takvim kakav je danas. je li vam, cure, koje ste rodile u bolnici, ikada bilo teško brinuti se za bebu, jeste li se ikada osjećale nemoćne i nedorasle - volite, naravno svoju bebu, ali morate se NAPREZATI da se brinete za nju? zamislite kako bi vam bilo da su vam dopustili da u miru razvijete onu snažnu vezu koja se razvija samo tokom perioda neposredno nakon poroda. zamislite kako je to biti u potpunom suglasju s bebom - brinuti se za nju bez napora, nositi ju jer vama treba njen zagrljaj isto koliko i njoj vaš. meni je prvi porod bio prekrasan u usporedbi s bolničkim, ali ovaj neasistirani je bio potpuno prirodan i tek tu imam taj osjećaj koji sam vam opisala. neću više, jer sigurno će se naći netko tko će popljuvati sve ovo što sam rekla, a to je na koncu moje i samo moje najintimnije iskustvo...

evo još dva s drugog nastavka...

hej, cure, mimoilaze nam se bioritmovi. nikako da vas dočekam. meni je ova tema još uvijek vruća, valjda zato što me se tiče osobno. ova zadnja gošća je pogodila bit problema rekavši da bi i takvim rodiljama trebalo omogućiti skrb! napokon! skidam kapu i klanjam se do zemlje! u mom slučaju, nitko sretniji od mene da sam mogla imati pomoć u svom domu, ali onakvu i onoliku kakvu ja sama želim. npr. ne bih htjela pomoć u vidu strane i emocionalno neutralne osobe pri samom porodu, jer me prisustvo takve osobe INHIBIRA. ne bih se mogla u takvom okruženju opustiti kao što sam mogla sama, ili da budem doslovna, dahtati, cviliti, orgazmički stenjati itd, ukratko, slijediti svoje prirodne impulse. što ja znam, valjda sam stidljiva. bilo mi je malo bed čak i pred mužem. ako se netko ovome čudi, onda, još jednom, ta opuštenost i neinhibiranost su KLJUČNE za sam proses trudova i poroda. isto tako, što će mi gore navedena osoba da prihvati moju bebu pri izlasku iz porođajnog kanala? ja sam je sama prihvatila i to je nešto što nikad neću zaboraviti i ne bih mijenjala ni za što na svijetu. porod na ovakav način je neopisivo obogaćujuće iskustvo, a ne, poput bolničkog, trauma koju treba potisnuti i što prije zaboraviti. s druge strane, itekako bi mi dobro došlo da sam imala nekog da me nakon poroda pregleda, eventualno zašije, pregleda posteljicu. rezanje pupkovine nije zaista nikakav kunst i to može svaki muž, ako baš ne pada u nesvijest čim vidi krv. inače, da postoji negdje onakva klinika kakvu je nekad u pithiviersu imao dr. odent, nikog sretnijeg od mene! ali tako nešto u hrvatskoj... možda za tisuću godina! ili možda da zasučemo rukave i prisilimo dinosaure da izumru, istjeramo ih metlom, što ja znam. nemamo čak ni studij za babice, a kamo li nekakav studij medicine koji bi, kao što gore jedan gost navodi, učio doktore holističkijem načinu razmišljanja koji bi uzimao u obzir i utjecaj psihe na fiziološke procese? da li se holistički način razmišljanja uopće može naučiti? da li to netko od njih konfekcijskih doktora uopće želi? tja, onda bi morali u svoj posao unijeti cijelu svoju dušu i srce, a ne raditi ga kao da cijepaju drva. što se tiče rizika, ne smatram da sam svoje dijete izložila riziku, prije odlazak u bolnicu smatram visokorizičnim. lako je reći - treba pokazati zube i zahtijevati. prije bi se desilo da bi neprijateljsko okruženje koje rodilju tretira kao debila koji nikako ne može ništa znati ili osjećati poremetilo proces poroda, pa bi došlo do nekih problema (v. priču s poroda pismo doktorici k), pa bi onda oni "priskočili" u pomoć sa svojim dripovima, forcepsima, sjedanjem na trbuh i još bi bili ponosni i dobili još jednu potvrdu kako se ni jedna žena ne može poroditi bez njihove pomoći. porod je delikatan proces, za njega je potrebna atmosfera zaštićenosti i mira! ženi se mora omogućiti da se opusti u potpunoj sigurnosti i tada sve ide bez problema. raspravljanje, natezanje s bolničkim osobljem i stalni oprez da vam ne naprave nešto protiv vaše volje je toliko daleko od toga da se čudim kako se žene uopće uspijevaju poroditi u takvim uvjetima. to je isto kao npr. očekivati da se mačka koti dok je u isto vrijeme naganja čopor pasa. priroda je predvidjela takve situacije i u njima se trudovi poremete ili prestaju. ja recimo znam za sebe da se ne bih mogla u takvom stanju boriti, a poslije bih se osjećala silovanom, ako ne nešto još i gore.
mama courage, viš, ti si ležala na stolu i nekakvog glavonju molila da ti da injekciju, a ja sam se porodila posve sama i u svakom sam se trenutku osjećala potpuno kompetentno i sigurno, a sve je trajalo tri sata i nešto sitno. i, da, mislim da o porodu znam više od bilo kojeg muškarca, pa studirao on i sto godina. da sam osjetila da ne mogu, da se bojim, ili da nešto ne ide kako treba tokom trudova ili poroda, otišla bih naravno i ja u bolnicu. zamišljati da su doktori svemogući i da sve znaju je krajnje djetinjasto, draga. npr. moja vrla babica, koja je akademski obrazovana i stručnjakinja, a inače vrlo ugodna i susretljiva u usporedbi s našim doktorima (u nizozemskoj sam rodila prvi put), izvlačila mi je posteljicu u ležećem položaju, pri čemu mi je krenuo takav mlaz krvi da sam u pomislila - gotova sam. Izgleda nije, kao i svi oni, znala jednostavnu istinu da je to najgori mogući položaj jer onemogućava krvnim žilama da se brzo zatvore, zbog pritiska maternice na iste. nije znala, ili je naprosto postupala po nekakvom debilnom standardnom protokolu. zašto bi takav štetan protokol postojao? pa kao i svi ostali, slični. vjerojatno jer je njima tako jednostavnije i brže - prirodnim načinom posteljica može izaći odmah, a može i za jedan sat ili duže, pa kaj bi oni čekali? a ležeći porod i vađenje posteljice isto tako - pa kaj bi se oni možda sagibali. gubitak krvi? vrlo važno, uvijek se ženu može "spasiti" pomoću transfuzije, nije to neki bed. ja sam ostala u uspravnom položaju, posteljica je izašla bez ikakvog uplitanja i s zanemarivim krvarenjem. to je samo jedan detalj.
ti si bila u situaciji da moliš tog muškog doktora, ti, cyberfeministica (trebalo bi fakat provesti jedno istraživanje o tome što navodi muškarce da izaberu tu profesiju, koji im je psihološki profil, TO bi bilo zanimljivo - koja je psihološka pozadina potrebe da se žene ponižava, da im se oduzima svako dostojanstvo, da se skalpelom zarezuju njihova spolovila i sl.) zato što te je isti pričvrstio za stol, a vjerojatno i dao drip + nasilno probušio vodenjak. to sve skupa je recept za nepodnošljivu bol. doktori su samo ljudi, mnogi od njih i nisu baš bog zna kako stručni, mnogi su i najjednostavnije, bedasti, greške i nemar, da ne spominjem nemoral, korupciju i ostalo, im se dešavaju svakodnevno i prepustiti se njima kao beba u potpunom povjerenju baš i nije inteligentno. mislim, naravno, porod nije mačji kašalj i normalno je osjećati strah, ali prepustiti se potpuno i nekritično nekakvim tobožnjim bogolikim i sveznajućim ljudima u bijelom je guranje glave u pijesak. TO je za mene neodgovorno i neozbiljno. svaka žena bi se i te kako trebala informirati i obrazovati da se ne dovede u situaciju bespomoćnog objekta u njihovim rukama!
što se tiče onoga o stidljivosti, krivo si shvatila. ne radi se o nekakvoj stidljivosti neuke seljanke kako ti to tumačiš, nego je stvar u tome da su neke stvari intimne i nisu za svačije oči (ili uši). mogu to i tak reći - GLUPO bih se osjećala da me neko sa strane slušao i promatrao. evo, može tako? ajde, pusa, bok. moram ići.

nakon toga sam se registrirala, ima nekoliko mojih podužih postova na 4. stranici drugog nastavka neasistiranog poroda...

[puhovi obožavaju smokve]

ah, ovo je onaj drugi koji sam spomenula:

Citat:
Citat:
zato što je netko rodio? od kad je to postao zločin

procitati kazneni zakon, toplo preporucujem. kazna za dovodjenje druge osobe u opasnost (a na neasistiranom porodu to je dijete) predvidjena je od godine na vise, a moze se zamijeniti novcanom..

swenova mama, žalosno razmišljanje, jako žalosno. šteta što ne postoji smajlić kojem pada mrak na oči...
nitko na tom svijetu mene ne može i ne smije natjerati da prihvatim liječničke intervencije ako ja na to ne pristajem, ja sam odgovorna za svoje dijete i odluka pripada meni, kojoj je i najviše stalo do tog djeteta, ja sam odrasla i znam što mogu, a što ne mogu i ne želim nikakve tutore, želim onakvu i onoliku pomoć kakvu sama izaberem, odluka je isključivo na meni! da li odgovornost za brigu o djetetu pripada prvo državi, pa tek onda roditeljima? tko si može uzeti pravo na apsolutnu istinu? gdje su dokazi da je moje dijete više ugroženo ako ga rodim sama doma? gdje su dokazi da sam ga ugrozila? nikakva statistika to ne može potkrijepiti, jer je broj bolničkih poroda s nepovoljnim ishodom sigurno veći od broja neasistiranih kućnih s istim ako se uzmu u obzir zdrave trudnice. nisam pravnik, ali sigurna sam da ni pravno ovo što si ti napisala nikako ne drži vodu. trebalo bi prvo dokazati da rađanje samo po sebi dovodi u opasnost djetetov život. uostalom, ta tvrdnja, koja se stalno ponavlja, da žena "nek samo ugrožava svoj život, ako želi (kad smo već kod toga, samoubojstvo je protuzakonito, pa možda bi mene, recimo, isto tako trebalo procesurati pod optužbom da sam pokušala samoubojstvo, slijedom iste logike.), ali nema pravo dovesti u opasnost djetetov život, je jedna najobičnija licemjerna i nedovoljno promišljena floskula.
da baš i piše negdje u nekom zakonu "zabranjeno je ženama rađati samima", što naravno ne piše, ni to me ne bi nimalo omelo, jer ne dam svoju slobodu i svoju mogućnost izbora, kao što me nije smelo ni po pitanju cijepljenja prvog djeteta, jer sam odgovorno i na osnovi informacija kojima sam raspolagala, te argumenata za i protiv, odlučila da je bolje ne cijepiti ga. isto tako sam odlučila i roditi doma, a na umu mi nije bilo da li se to meni više "sviđa" ili ne, nego jedino i isključivo dobrobit mog djeteta.
fancy usisavač, ako bi čula da ti se susjeda porađa doma, pa mogla bi joj naprosto pokucati na vrata i pitati ju da li je sve u redu . pa, ti si bar liječnica!? mislim, ako bi ti stvarno jedini motiv zvanja policije bila mogućnost da susjeda rađa doma jer je nakanila počiniti čedomorstvo!?
dajte ljudi, nemojte biti tako uskogrudni i zadojeni autoritarizmom.
primijetila sam da mene osobno nitko od vas nije nijednom prozvao i hvala vam na tome, ali na ovo sam ipak morala reagirati.
previše se stvari prihvaća nekritički i bez promišljanja samo zato što je takva ustaljena praksa. to me podsjeća na anegdotu iz vremena kad sam bila podstanar u nekom selu. (volimo prirodu) tamo je maltene jednom tjedno nestajalo struje. na moje čuđenje i negodovanje mještani su reagirali još većim čuđenjem i negodovanjem, tvrdeći da je to normalno i da tak treba biti, samo zato što su se na to navikli.
koliko vas bi, recimo, bilo osupnuto da vam kažem da se u nizozemskoj, čiji se model opetovano spominje, trudnice uopće nijednom ne pregledava ginekološki tokom trudnoće? jedan jedini put me je, na početku trudnoće, pregledala babica, jer sam imala neko manje krvarenje i bila izvan sebe zbog toga, no na sreću ustanovila je da je krvarenje bilo iz ranice na grliću i ni jednom me nije od onda vaginalno pregledala. No, zato sam tokom cijele trudnoće išla k njoj i mogla sam ju pitati sve što sam htjela, dogovoriti se oko poroda, iznijeti sve svoje želje i biti mirna, znajući da će mi ona doći na porod. cijelo to vrijeme mi je valjda jedan jedini put uzela krv, jedan jedini put sam bila ko specijalista - na ultrazvuku, a ostatak vremena me je samo vagala, mjerila mi tlak i kontrolirala urin! kako biste, recimo, reagirali, da vam neka prijateljica kaže da tokom trudnoće nije ni jednom bila kod ginekologa, ovdje u hrvatskoj? nekako si mislim da bi je proglasili ludom i neodgovornom. netko bi se mogao sjetiti i da takve osobe treba kazneno procesuirati! ne bi me iznenadilo!
ja sam tokom ove trudnoće bila kod vrle dr. m. u hebrangovoj, priželjkujući isto takav odnos povjerenja, mogućnost da postavim pitanja koja me muče i da se umirim ako me nešto brine, međutim shvatila sam da takve skrbi u hr. nema i da ako dođem kod ginekologa, to mogu isključivo ako želim pregled, a pitanja mogu postaviti onako usput. ja sam prvi put došla jer sam se odlučila na ultrazvuk, osjećala sam da ću biti mirnija ako znam da je sve ok, premda sam to ionako osjećala. učinila sam to, doduše s laganim žaljenjem, jer sam čitala da postoji sumnja da ultrazvuk ima određeno nepovoljno djelovanje na plod, što nije dokazano, ali ni opovrgnuto.
nisam željela ni amniocentozu, ni hrpu drugih stvari koje je dr. željela da napravim, što je ona dočekala s nerazumijevanjem. nisam željela ni vaginalne preglede i na tome bi i ostalo da mi nije trebala neka potvrda. e, tu me je dr. m (ovaj put starija, inače sam išla mlađoj) zgrabila, ispregledala (grubo!), izultrazvucirala (nisam željela još jedan uzv, ali ucijenila me je!), da bi na kraju svega, sva blistajući, rekla da je sve da ne može biti bolje (što sam ja ionako znala, ali bilo je bitno da se ona u to uvjeri), pa me je pitala: "koliko vam je bila teška prva beba?" 3600 g, velim ja. "i ova bude vam takva" - veli ona - "a kakav vam je bio porod?" lagan, velim ja. "i ovaj bu vam takav! imate prekrasnu zdjelicu!" - no, to je bilo vrlo lijepo od nje, posebno (pomalo smiješna) izjava o zdjelici, ujedno jedino što sam doživjela na tragu podrške i lijepih riječi koje smatram vrlo važnima kad je u pitanju briga za trudnice, (valjda je svima jasno kroz kakva psihička stanja prolaze trudnice, pa i kako stres može djelovati na njih) i ne umanjuje činjenicu da mi je nasilno nametnula nešto što ja nisam htjela, a smatram potencijalno štetnim.
uglavnom, baš mi i ne zaslužuju onaj ugled koji imaju među alternativcima.
a skrb za trudnice i rodilje u hrvatskoj po meni je na sasvim pogrešnim temeljima.

evo još:

joj, bože dragi, romantika, te romantika, pa opet romantika? kakva mila romantika? ja vas niš ne kužim? di je tu romantika?
e a sad se spominje već i mistika! tu bi se već mogli zamisliti. pa zar nije rođenje i ulazak u život mističan događaj? nešto od čega mozak staje i dah zastaje od udivljenja? ne znam za vas, meni se čini da da.
još jedna, malo drugačija misao: ako žena u trenutku kad ostane trudna gubi pravo odlučivanja o svom zdravlju i svom tijelu, pa njeno tijelo, valjda, prelazi u ingerenciju države, onda trudna žena nije ništa drugo, nego hodajući inkubator!

[marta]

poslala sam ti pp.

[samaritanka]

Puhica hvala na prilogu i da si sakupila sve svoje postove na ovo mjesto. Pročitat ću i ih u miru Božjem. Naravno da ćemo se mi razmahati na ovom topiku, međutim sad smo nekako svi zauzeti. Veselit će me, a vjerujem i druge cure, ako ostaneš s nama i dalje. Ako nešto zanimljivo pišete na pp-ovima priljepite i ovdije.

[puhovi obožavaju smokve]

nevjerojatno, iskopirala sam ovdje sve svoje postove s "neasistiranog" br. 1 i 2, da ne pišem ovdje sve ponovo, a sada ih više nema!? :?
sretan vam, sretan Božić, dan koji slavi neasistirani porod (ako zanemarimo "primalje" kravicu, ovčicu i ostale) malog Božića!
(he, he)

[samaritanka]

Kako misliš nema ih, tamona onom ili na ovom topiku ih nema?

[puhovi obožavaju smokve]

gle, opet su tu?! ne znam zašto mi se to događa. evo još ću kopirati jedan s drugog topika u kojem je malo više riječi o samom porodu:

cure, ja sam rodila sama doma . trudovi su bili vrlo jaki skoro od početka. prvo sam hodala oko kuće režeći kao bijesna lisica, a kad sam postala preglasna ušla sam unutra i skutrila se u jednom kutu sobe u poluklečećem položaju, oslonjena na stolac na kojem su bili pripremljeni ručnici i plahte za porod. nakon nekog vremena trudovi su se toliko pojačali da sam se morala ustati - nisam više mogla biti na jednom mjestu. u jednom trenutku sam postala svjesna da tiskam. pomislila sam - ajme, ja tiskam, tko zna da li sam otvorena do kraja i pokušala sam se opuštati i ne tiskati, ali svaki put kad bi došao trud morala sam tiskati, nisam mogla ništa protiv toga. u stvari, kod prvog poroda mi se najviše zamjerilo to tiskanje, jer nisam imala svoj nagon za tiskanjem, pa mi je babica - ustanovivši da sam potpuno otvorena - govorila da tiskam, u kojem trenutku da tiskam itd. osjećaj koji mi je ostao nakon toga bila je tuga, jer je doživljaj bio da je porod bio na neki način nasilan, pogotovo za bebu. zato me je ovaj slijed događaja zatekao, jer sam si zamišljala da ću ovaj put pustiti da se sve odvija što nježnije i sa što manje tiskanja, da će beba izaći samo oz pomoć trudova. međutim, poriv je bio takav da mu se nisam mogla oduprijeti. sada, iz perspektive ovog poroda, mislim da znam zašto nisam prvi put imala prirodni nagon za tiskanjem. mislim da je bilo prerano za tiskanje, iako sam bila potpuno otvorena, ili je barem babica tako procijenila. da mi je dala da pričekam još malo i da su se trudovi još malo intenzivirali, skoro sam sigurna da bih dobila svoj nagon. mogu zaključiti da je prirodno tiskanje nešto potpuno različito od "navođenog", i, slutim, puno manje stresno za bebu. mislim da se prirodno tiskanje dešava u skladu sa pokretima bebe, koja i te kako sudjeluje i gura svojom malom, ali kao olovo teškom glavicom. može biti da ima babica toliko vještih da mogu pratiti taj "ples", ali ja nisam imala to iskustvo. mislim da, u principu, babice prate trudove i ne znam koliko je to zapravo precizno, koliko se to može baš točno natempirati kad treba početi i kad prestati tiskati, a pokreti bebe se vjerojatno ni ne uzimaju u obzir. moj zaključak je da je to ipak ples za dvoje - mamu i bebu.
no, uglavnom, nakon nekog vremena, pitaj boga kolikog, jer od početka trudova nikako nisam uspijevala pratiti vrijeme, pa sam odustala, dakle, nakon nekog vremena pomislim ja - ajde da vidim da li mogu rukom osjetiti glavicu, i zaista, bila je već sasvim blizu izlaza iz porođajnog kanala (osjećala sam ja, naravno, da glavica prolazi, ali nisam baš mogla osjetiti dokle je stigla). još sam se u jednom trenutku pokušala suzdržati od tiskanja dok je glavica izlazila, pa na par trenutak zastala između dva truda, ali kad je došao trud, opet sam morala tiskati i beba je izašla.
ne znam da li vam je ovo korisno, ali eto, tako je to bilo.

[sirius]

sretan vam, sretan Božić, dan koji slavi neasistirani porod (ako zanemarimo "primalje" kravicu, ovčicu i ostale) malog Božića!
(he, he)

Baš sam i ja danas na to mislila nakon što sam pročitala tvoju priću.

[samaritanka]

Super primjećeno.

[TinnaZ]

sretan vam, sretan Božić, dan koji slavi neasistirani porod (ako zanemarimo "primalje" kravicu, ovčicu i ostale) malog Božića!
(he, he)

:D

raspravljanje, natezanje s bolničkim osobljem i stalni oprez da vam ne naprave nešto protiv vaše volje je toliko daleko od toga da se čudim kako se žene uopće uspijevaju poroditi u takvim uvjetima. To je isto kao npr. očekivati da se mačka koti dok je u isto vrijeme naganja čopor pasa. priroda je predvidjela takve situacije i u njima se trudovi poremete ili prestaju. ja recimo znam za sebe da se ne bih mogla u takvom stanju boriti, a poslije bih se osjećala silovanom, ako ne nešto još i gore.

Ja sam se tako porodila, i sada se čudim kako mi je to uspjelo. O osjećaju poslije toga neću govoriti ovom prilikom. Moji prirodni refleksi normalnih reakcija u porodu očito ne funckioniraju najbolje, odnosno sada mislim da su najnormalnije žene kojima se trudovi u nekoj fazi bolničkih poroda zaustavljaju ili slabe (jer instinktivno nešto osjećaju, a razumom potiskuju). Ali uvjeravaju nas u suprotno desetljećima: kako nešto nije u redu ako se usred poroda trudovi poremete, kako ih treba "ispraviti, pojačati" itd., bez obzira što se ne zna razlog slabljenja (može biti možda i neki položaj bebe itd.) ... uglavnom kako se treba umiješati kemijom, a niti u kom slučaju pričekati, opustiti ženu, potruditi se da okolinu i ljude oko sebe prihvati kao nešto od čega ne osjeća nelagodu. I da li je to uopće moguće?
I pazite sad ovo: ti postoci miješanja u rodilištima debelo prelaze 50%.
Znači po tome da kod 50% žena zakažu mehanizmi poroda? To bi bilo kao da kažemo da imamo 50% ljudi kojima srce ne radi najbolje i trebaju terapiju. Ja mislim da je obrunuto: da više od 50% žena reagira normalno na bolničku okolinu a to je osjećajem neugode. Čak da je osoblje najbolje i najljubaznije na svijetu (možda sjećanje na neku neugodnu scenu sa nekog vađenja zuba, može izazvati osjećaj nelagode kod ulaska u rodilište). A priroda je znamo što predvidjela kad žena u porodu (ako hoćete i ženka), osjeća nelagodu i strah u nekoj okolini.
Je li moguće ispravljati prirodne reflekse i reakcije kemijom - a bez posljedica?

[ronin]

Cure,iskreno se divim ženama koje su tako rodile,nemojte me krivo shvatiti,no ja se nikada ne bih na tako nešto odlučila.Rizici su naprosto preveliki.Puno stvari može poći krivo,a znamo kako je malo potrebno da sve ode k vragu.
Osluškivati svoje tijelo i poštovati majku prirodu=svakako(samo ja znam kako sam se namučila na svom prošlom porođaju prilikom kojeg su me "počastili"dripom a sve to nakon carskog):Isto tako znam da sam na Rodama puno naučila i od Nove godine ću ponosno postati njihovom članicom;iskustvo s prošlog porođaja sigurno mi se neće ponoviti.

Ali neasistirani porođaj?Naše zdravstvo ima tisuću i jednu manu i pred nama je velika borba za dostojanstvo rađanja.No odreći se stručne osobe jer ona predstavlja stranca u intimi rodilje meni je da prostite malo too much.Pogledajte malo povijesnu statistiku:U krivuljama sastava stanovništva u npr.srednjem vijeku najviše je oscilacija kod odraslih muškaraca(smrt u ratovima) i kod žena 16-25 godina(smrt u porodu).

Ne želim ovdje popovati,samo iznosim svoje mišljenje,ne želim ni polemizirati jer vas poštujem kao pametne mlade žene sa stavom,samo mislim da se ne bi tek tako trebalo odreći prednosti života u 21.stoljeću.

Ako prođe sve u redu,divno,predivno.
A što ako nešto pođe krivo?

[samaritanka]

Jednom kemija stalno kemija!!!

Nakon sedam godina moje osobne fascinacije s porodom, praćenja mogućih problema tokom poroda, moj osobni stav je da se svaka žena može sama poroditi, ako se dovoljno instruira i uputi u tajne poroda, ako vjeruje da će moći pratiti svoj instinkt tokom poroda...koji će ih voditi do finiša...
Pošto smo do momenta prvog poroda svjetlosnim godinama udaljene od njega jer se događa do tada samo drugima iza zatvorenih vrata, nemogućnost učenja gledanjem, iskustvom, pričom je skoro pa i ne moguća.
Međutim možemo razmjeniti iskustva i razmišljanja virtualno i pričati o pojedinostima, što i radimo na drugim topicima u vezi poroda. Razlika je samo ta ovdije da ćemo to raditi sami.
Ovdije ima još žena koje slično misle i zato sam otvorila ovaj topik.

Ono što nam nudi naše društvo, mediji i svakodnevnica u vezi poroda je opće poznato i uobićajeno mišljenje. Svatko može misliti i raditi što želi, međutim zbog manjine koje bi željela imati PBTP kod kuće je ovaj topik kutak razmjene razmišljanja u vezi toga.

Razmatrati strah, razloge za da i ne zbilja nije potrebno jer oni koji podržavaju PBTP ne razmišljaju o tome nego o tehničkim stvarima, razumjevanju vlastitog tijela, prepoznavanje eventualnih patoloških stanja i kako si pomoći ili bolje se odlučiti za odlazak u bolnicu...

Svaka čast svim forumašicama koje bi eventualno željele iznijeti razmišljanja o strahu ili ako nešto pođe po zlu...mislim da je o tome dovoljno rečeno na drugim topicima pa to nije potrebno ovdije ponavljati.

zato se ne javljajte u vezi straha...ne vjerujem da će iko koga je strah ići na PBTP pa ga strah jkao takvog ionako isključuje...

Mnoge su žene koje ovdije postaju kao i ja imale porode u bolnici i nije im padala napamet solucija PBTP. Iskreno ja je nisam ni poznavala, nisam se ni bavila porodom prije nego što mi je zakucao na vrata...
Možda je dobro za neke nove znati da je i on moguć...

[ronin]

Nema problema,ako te moj "strah smeta"na ovaj topic se sigurno neću više javljati.
Jedino,otvorila si temu koja ipak,htjela ti ili ne,povlači pitanja o sigurnosti obavljanja poroda bez prisutnosti stručne osobe.
Na Rodinom forumu još nisam naišla na pdf na kojem je zabranjeno iznositi svoje mišljenje pa makar ono bilo različito od većine na njemu.
Ne misliš li da je stav"vi koje mislite pisati pisati o strahu ne javljajte se ovdje "malo isključiv?

Rekoh već da ne mislim polemizirati,zato -sretno!

[samaritanka]

Ronin daj nam malo vremena pa ćeš shvatiti što mislimo...Neke stvari su na prvi pogled nerazumljive. Nije mi bila namjera da te na bilo kakav način vrijeđam, dapače, daj nam malo vremena...

[puhovi obožavaju smokve]

strahovi su nametnuti i predodžba o porođaju kao o nečemu jako, jako opasnom je nametnuta... ja iz svog iskustva, i prvog i drugog, mogu reći da je porod fiziološki proces koji tijelo bez problema savršeno odradi onako kako ga je evolucija opremila da ga odradi, dapače i uz neku dozu ometanja. u pitanju je vrlo moćan proces i kad beba odluči izaći, ona će i izaći. pa na koncu konca ne može valjda ostati unutra. naše tijelo je opremljeno na svaki mogući način da to može odraditi. zašto se nitko ne pita kako to da nam srce cijeli život kuca i ne prestane iz čistog mira ako je zdravo? zašto ne strepimo sa svakim otkucajem da li nakon njega dolazi slijedeći? na svom prvom porodu bila sam osupnuta time kako to sve savršeno funkcionira. znala sam da se ne smijem bojati i da trebam biti tu i sada i dopustiti svom tijelu da odradi što treba. bojala sam se možda prije, i razmišljala, a za vrijeme poroda otresla sam takve misli od sebe; i inače sam takva, doduše, kad treba skočiti - ja skočim, ako kužite što želim reći.
ne smatram da sam riskirala... kao što sam već rekla, više bih se bojala ići u bolnicu nego roditi sama...radije bih bebu bacila među čopor vukova nego dopustila da ga odvoje od mene i bezosjećajno vježbaju svoje procedure na njemu... umirala bih od straha za bebu da, recimo, pušim, umirala bih od straha za bebu da ga ne dojim... za mene je prirodna opcija uvijek bolja. možda je to pitanje svjetonazora, ali ja tako razmišljam i osjećam.
ne znam da li ovo zvuči čudno, ili radikalno... pitajte bilo koju sisavicu i reći će vam isto...

[TinnaZ]

ma nije radikalno, ja sam prestala pušiti kad sam počela razmišljati o trudnoći (prije toga sam u nekoliko navrata bezuspješno pokušavala), bila sam sigurna da želim dojiti (iako sam pročitala možda tek par redaka na nekim bolničkim plakatima o dobrobiti dojenja), nadala sam se porodu bez kemije (uvališe mi bez mog znanja ipak) ... tako da mislim da bolnički porod nosi isto toliko rizika (ako ne i više) kao i porod van bolnice. Samo su druge vrste. Ali da bih se odlučila na porod doma, morala bih biti sigurna da ću znati što činiti ili barem osjetiti ako bilo što krene krivo.
A da se prije toga ne educiram godinama. Jer kako znati da je upravo to što znaš, sve što i trebaš znati.
Možda je to razmišljanje totalno bez veze, jer živim 3-5 minuta do bolnice. I u biti uopće ne mislim da sam tijek poroda ne bih mogla odraditi sama (kao što i jesam, ostali su mi samo smetali), nego samo kod izgona mislim da bih možda mogla trebati pomoć. A tada mislim da više ne možeš stići do bolnice.
Uopće se ne radi o strahu, nego o raciu koji nameće to pitanje.

[Zorana]

Cure, sta sa situacijom kad je pupcana vrpca omotana oko vrata? Netko je na drugoj stranici naveo primjer.

[ivana7997]

a sto s eklampsijom?

[marta]

Cure, sta sa situacijom kad je pupcana vrpca omotana oko vrata? Netko je na drugoj stranici naveo primjer.

Zorana jel znas da 25% beba u porodjaju ima pupcanu vrpcu oko vrata omotanu jednom ili dvaput? I sto onda s tom situacijom. Ni u bolnicama se to nis posebno ne tretira.

a sto s eklampsijom?

Ivana, a sto se eklampsijom? Pa ako ti nije dobro neces doma sjediti. :?

[marta]

Stalno, ali stalno se postavljaju ista pitanja. Da otvorimo 5 topica uvjek bi se postavila ta ista pitanja. Ali gospoje moje, pa mi ne razgovaramo o tome. Sto-bi-bilo-kad-bi-bilo-temu smo zatvorili.

zorana, ove moje zadnje dvije cure su imale pupcanu oko vrata...kad sam ih rodila, samo ju je babica odmotala i presjekla.. nis posebno. doduse, nijje bila stegnuta, vec lagano omotana.


puhica, please reci mi kako si spremila posteljicu u frizider, i sta ces s njom? vidim da si rodila u sestom mjesecu...bas me taj dio zanima. da drzim bilo koji komad mesa u frizideru sest mjeseci vec bi pozelenio i usmrdio se, pa mi nije jasno :?

[samaritanka]

Pupčana vrpca Karla je bila recimo prekratka, tako da sam se morala čućnuti kad sam rodila jer su Karla stavili na pod, a ja sam kod poroda stajala.

Puhica jesi li ti stajala ili ležala?

[ivana7997]

ne, ne pitam zbog toga sto-bi-bilo-kad-bi-bilo, nego zbog ovoga

moj osobni stav je da se svaka žena može sama poroditi, ako se dovoljno instruira i uputi u tajne poroda, ako vjeruje da će moći pratiti svoj instinkt tokom poroda...koji će ih voditi do finiša...

jer znam da kod mene nije bilo govora o instinktu. bila sam bez svijesti.

[samaritanka]

Ivana kako si bila bez svijesti, što se dogodilo?

[tridesetri]

Cure, sta sa situacijom kad je pupcana vrpca omotana oko vrata? Netko je na drugoj stranici naveo primjer.

evo upravo zbog ove situacije sam ja odustala od poroda kod kuce. naime prema mojim saznanjima (informacijama koje sam pronasla na internetu) kucni porod nije uopce frkovit osim u slucaju te pupcane vrpce oko vrata. vrlo rijetko ali moguce je da bi da pucana vrpca ugusila dijete i u takvim slucajevima se kod asistiranog kucnog poroda izvodi postupak koji izgleda tako da se moras postaviti na sve cetiri, dok ti babica gurne ruku unutra i pridrzava pupcanu vrpcu te vas u takvom polozaju moraju prenijeti do bolnice. u tekstu su se nasalili: "zanimljiv prizor za vase susjede, ali spasonosan za zivot vase bebe".
inace u tom tekstu nista drugo nije navedeno kao neka opasnost, cak i emergency carski kazu da je rijetko kada zapravo toliko hitan, i da se zove hitan samo utoliko sto on nije bio planiran i da bi se zacudlili koliko i u bolnici treba dugo vremena da se carski napravi, u smislu na takav carski stignes i od kuce.

[Zorana]

Daphne, hvala na odgovoru.
Marta pitam zato sto me zanima sta se radi u takvoj situaciji. Nije to sta bi bilo kad bi bilo. I sama kazes da dobar postotak beba ima vrpcu omotanu oko vrata. Daphne kaze da je njezina babica samo vrpcu odmotala i to je to. A Samaritanka navodi svoj primjer da je vrpca bila prekratka. Pa je morala zauzeti odredjeni polozaj nakon poroda radi toga.
Sad bi i dalje nastavila o toj temi u stilu: sta ako.... Ali necu vise ometati.

[marta]

Stvar je u tome da nema jednoznacnog odgovora na tvoje pitanje.
Ako je pupcana labavo omotana oko vrata, moze se odmotati i prije nego se beba cijela rodi; postoji i neki zahvat tako da se ta pupcana samo malo olabavi i onda se dijete rodi kroz tu petlju (valjda kuzis sta pokusavam ispricati, mao sam u zurbi); onda moze biti da je fakat jako zategnuta - tako je bilo mom bratu pa su pupkovinu presjekli dok je jos bio unutra.

Meni se cini da se zapravo radi velika stvar oko t pupkovine oko vrata, ne bi li se time objasnile neke druge pogreske i propusti.
Npr. moje prvo dijete se rodilo tako da ga je doktor u porodjaju rucno zakrenuo jer nije bio u odgovarajucoj poziciji. I otkucaji srca su naglo poceli padati. Kad se rodio, vidjeli smo da mu je pupkovina dvaput omotana oko ramena. Pa su meni rekli, pali su mu otkucaji zbog pupkovine. Medjutim, to nije istina, pali su mu otkucaji jer je pupkovina zbog intervencije prikljestena. I sad tu dolazim do onoga stobibilokadbibilo. DA su mene pustili da setam dijete bi imalo sansu otpetljati se samo. Ovako je pupkovina kriva :/

Ivana, nemoj me krivo shvatiti, ali preeklampsija/eklampsija je bolest/stanje koje zahtjeva intervenciju i iz mog kuta gledanja moze biti i iznimka koja potvrdjuje pravilo. Molim te reci, prije nego si zavrsila u nesvjesti, osim visokog tlaka da li si imala bilo kakvu nelagodu. BILO KAKVU? Sta god ti padne napamet, uopce ne mora biti vezano uz trudnocu.

[Zorana]

Ja pitam zato da znam sta da radim ako mi se zadesi takva situacija. Vec je receno da je kod nas uplasenih vazno dobro obraditi mogucu patologiju kako bi dobili sigurnost.

[marta]

A jesi me sad povukla za jezik...
Kupi si bilo koju knjigu o porodu bilo kojeg hrvatskog autora i savladat ces svu patologiju.

[Zorana]

Pa da me jos vise isprepada. Lakse mi je progutati patologiju umotanu u tvoj cinizam.

[marta]

Cure, sta sa situacijom kad je pupcana vrpca omotana oko vrata? Netko je na drugoj stranici naveo primjer.

evo upravo zbog ove situacije sam ja odustala od poroda kod kuce. naime prema mojim saznanjima (informacijama koje sam pronasla na internetu) kucni porod nije uopce frkovit osim u slucaju te pupcane vrpce oko vrata. vrlo rijetko ali moguce je da bi da pucana vrpca ugusila dijete i u takvim slucajevima se kod asistiranog kucnog poroda izvodi postupak koji izgleda tako da se moras postaviti na sve cetiri, dok ti babica gurne ruku unutra i pridrzava pupcanu vrpcu te vas u takvom polozaju moraju prenijeti do bolnice. u tekstu su se nasalili: "zanimljiv prizor za vase susjede, ali spasonosan za zivot vase bebe".
inace u tom tekstu nista drugo nije navedeno kao neka opasnost, cak i emergency carski kazu da je rijetko kada zapravo toliko hitan, i da se zove hitan samo utoliko sto on nije bio planiran i da bi se zacudlili koliko i u bolnici treba dugo vremena da se carski napravi, u smislu na takav carski stignes i od kuce.

Pobrkala si pupkovinu oko vrata i prolaps pupkovine.

zorana, koliko imas povjerenja sama u sebe?
vjerujes li u to da je tvoje tijelo sposobno roditi dijete bez intervencija sa strane?
a sto se tice patologija, mislim da te nebi isprepadale jos vise, bila bi pripremljena na takve stvari tj znala bi da se tako nesto moze dogoditi..
mislim da j najbitnije dovoljno se educirati i vjerovati u sebe i svoju intuiciju.
znas sad vec povlacimo opet ono pitanje kako su nase babe i prababe radjale doma... one nisu imale pojma o patologijama

[P&A]

Meni je potpuno jasna tvoja spremnost i sigurnost da TI to možeš, ali ne možeš bit sigurna da je dijete 100% zdravo i da neće trebat hitnu intervenciju kad se rodi.
Moje je mišljenje da se porodom kod kuće dijete dovodi u veliki rizik, kao i sama majka.
Naravno, svi imamo pravo na vlastito mišljenje i izbor. Ali ne i pravo da ugrožavamo drugo biće, pa bilo to i naše vlastito dijete, iz neke naše ideoligije.

draga P&A to uopce nije nikakva ideologija kako je ti to nazivas. to je vjera u sebe i svoje tijelo. naravno da ne bi radjala doma da mi doktor bilo sta napomene u vezi djeteta da postoji neka mogucnost da nesto s bebom ne bude ok..
osim toga tko ti garantira da i u bolnici nesto nece krenuti naopako?
evo npr. moja poznanica je bila trudna u isto vrijeme kad i ja sa cetvrtom princezom. trudnoca uredna, skolska, beba se savrseno razvijala i rodila je na sam dan termina. sina, lijepog i velikog.. nakon dva dana je umro.. u bolnici... zatajenje srca..
zena se jos nije opravila od tog soka..

[P&A]

Sigurno da se takve stvari događaju i u bolnici i da ti nitko ništa ne može garantirat. Ali ipak mislim da je u bolnici puno sigurnije i vjerujem da doktori znaju svoj posao.
moj prvi porod bio je jako traumatičan i da nisam bila u bolnici kad mi je pukla voda sigurno sad ne bi imala svog anđela.
Sve je to jako relativno i svaki slučaj je slučaj za sebe.
Žao mi je tvoje prijateljice, ali tu se vjerojatno radi o srčanoj mani, a kod novorođenčadi srčana mana je uglavnom prikrivena i jako se teško otkriva.

[puhovi obožavaju smokve]

puhica, please reci mi kako si spremila posteljicu u frizider, i sta ces s njom? vidim da si rodila u sestom mjesecu...bas me taj dio zanima. da drzim bilo koji komad mesa u frizideru sest mjeseci vec bi pozelenio i usmrdio se, pa mi nije jasno

daphne, pa zar baš moram ići u detalje? gle, ok, prvo sam ju salamurila, onda usolila, zatim obijesila na tavan (pupkovina je super poslužila umijesto špage) i mjesec dana dimila... kužiš? e, tek onda sam ju stavila u frižider.
isuse, daphne, ne držim ju u frižideru, nego u FRIZERU!
a što ću s njom, ne znam, još nisam odlučila.

Sigurno da se takve stvari događaju i u bolnici i da ti nitko ništa ne može garantirat. Ali ipak mislim da je u bolnici puno sigurnije i vjerujem da doktori znaju svoj posao.

P&A, pročitaj preporod rađanja michela odenta. mislim da ti je potrebno bolje razumijevanje fiziologije poroda.
daj pojasni malo, zašto misliš da tvoje bebe ne bi bilo da nije bilo liječnika?

[puhovi obožavaju smokve]

Cure, sta sa situacijom kad je pupcana vrpca omotana oko vrata? Netko je na drugoj stranici naveo primjer.

evo, na primjer, erdeljama se to desilo i riješili su to bez problema sami - on je odmotao vrpcu.

Puhica jesi li ti stajala ili ležala?

stajala sam i to u vodi. upotrijebila sam veliku plastičnu posudu od 500 litara. posudim ti ak ti zatreba. (ili bilo kojoj od vas)

[sirius]

[ stajala sam i to u vodi. upotrijebila sam veliku plastičnu posudu od 500 litara. posudim ti ak ti zatreba. (ili bilo kojoj od vas)

Čuj,dobro je znati.Baš sam prije nekoliko dana pričala sa prijateljicom
koja želi roditi kod kuće neasistirano(nije još ni trudna ,ali nikada nije rano za planiranje) i na kraju je ispalo da je najveći problem kako nabaviti dovoljno veliku kadu .
Čak je i predložila da kupimo jedan veliki bazen ,specijalno za takve prilike, koji bi se mogao iznajmljivati zainteresiranima.

[MGrubi]

nije da se šalim ali imate za kupiti one velike plastične okrugle kade za mošt

[puhovi obožavaju smokve]

you got it! thats it! koštaju dvijestotinjak kuna.
bazeni su preveliki i treba im previše da se napune.
nama je trebalo sat i pol za ovu posudu, a i to je bilo knap, jer sam muža pustila spavati još jedan sat nakon što sam se ja ustala, a sve skupa je trajalo tri sata i nešto sitno.

[puhovi obožavaju smokve]

al dajte nemojte kupovati, nego uzmite moju, to vam je sretna posuda! a i želim je se riješiti.

[Minnie]

puhovi, jesi li imala ikakvih neugodnosti nakon poroda? Kad si prvi put otišla liječniku, je li ti itko pravio neke probleme? Je li te itko pitao je li to bio namjerni kućni ili te nisu ništa pitali?

Kad su bebu odvela prvi put liječniku? Što je doc rekao? Zanima me čisto informativno, Erdelje si imale puno neugodnosti.