Porod bez tuđe pomoći (PBTP) je možda kruna obiteljske intime, ali eto više nije svakodnevnica. Napisala sam namjerno tuđe jer tatu ne ubrajam u tuđeg nego kao člana obitelji. "Tuđi" je svaki stranac koji nije dio uže obitelji.
Željela bi o njemu diskutirati s vama koje ga smatraju ipak mogućim i ovom našem vremenu, međutim mislila sam više praktički, da li sebe vidite u tome, kako danas mislite nakon poroda ili dva koje ste već prošle ili niste uopće prošle.
Ne bih htjela diskutirati o tome da li je to u redu ili nije? Za mene je PBTP ok i smatram da bi ta opcija trebala biti data na izbor roditeljima, pogotovo mama koje porod odrađuju.
Računam na Vas Mama YU, Saradadevi, Zorana i druge cure koje jednostavno žele o detaljima raspravljati, a ne o opravdanosti kužite.
Goste koje krenu u krivom smjeru ćemo ignorirati, oni imaju drugi topik.