 |
|||
zašto? možda zato što je forum prepun pljuvanja po liječnicima koje se trača i proziva imenom i prezimenom, a da moderatori, unatoč pravilima ne reagiraju, ne upozoravaju i ne banaju...jer je to dobrodošlo, za razliku od izražavanja drugačijeg mišljenja zbog kojeg dobiješ šut kartu
mene čudi što se bilo koji liječnik uopće ima volje ovdje javljati
sretan božić i nek nova donese puno malih bića
sad ce diskusija otici u smjeru ljecnika...a ne neasistiranog poroda.ovo potpisujem, a zapravo je to i normalno - onaj tko hoce cuti dobit ce sve sto ide u tu ladicu, ovdje nazalost puno negativnog. Zapravo je jako zanimljivo koliko je tog negativnog izaslo, koliko nezadovoljstva i zapravo cijela diskusija je jako polarizirana - na jednoj strani su oni koji imaju priliku ipsrazniti sve ono sto ih muci i u silini borbe za svoja prava ne uspjevaju cuti druge, na drugoj strani oni koji se osjecaju napadnuti i brane se, pa opet ne zele (ne mogu?) cuti druge - ovo zapravo vec dugo nije diskusija.zalosno je u stvari sto se svi ovakvi dijalozi vode s lijecnicima koji su vec u startu spremni za razgovore i promjene i kojima je jasno da su tu zbog pacijenata, a ne obrnuto. i onda mi branimo struku. pa ispada kako smo zagrizeni i nefleksibilni. a u stvari, s onima nefleksibilnima se niti ne moze u nedogled raspravljati (ili uopce raspravljati).
pozdrav JdV
Flower imaš skroz pravo...pa kako sad izaći na pravi put?
Mozda bi bilo dobro da JdV i svi drugi koji imaju nesto pozitivno za reci (a sigurno imaju), da to i kazu. Kao i negativno.
Ovako je izrecena negativa prilicno specificna a pozitiva, ako je je bilo, opcenita.
Mozda bismo iz toga dosli do tocke gdje bismo mogli malo bolje iskristalizirat sto bi bilo dobro zadrzati, sto bi bilo dobro promijeniti, pa onda ici na kako i koliko.
jel tko osim mene čita redovito Petrin blog? napokon je došla do poroda!
Da.
dajte link
http://prirodniporod.blog.hr
Edit moderatora: Maknut je link s URL-a i dodajem upozorenje da je dosta cura imalo problema s nekakvim crvom/virusom nakon posjete tom blogu pa da znate .. mozda je skinut, mozda ga nije ni bilo, ali da znate da je bilo bar sumnje u to.
da nadodam bitnu informaciju.
mnoge je detalje u međuvremenu ublažila, izbacila imena i neke pojedinosti iz tuđih života. no ipak je dobar prikaz njenog psihičkog stanja i svjesnog informiranog izbora.
ti ju podržavaš ili ne?Anonymous prvotno napisa
ja sam čitala malo i zbilja je sve nekako idealno... vedro....
i nema više virusa odnosno praćenja čitatelja.
ne, ne podržavam je nikako. cura ima ozbiljnih psihičkih problema.
podržavam prirodni porod kao najbolji izbor u većini situacija, ali ne na ovaj način. može se imati krasan prirodni porod u rijeci, austriji, postojni, a ovaj petrin sistem je jako opasan i njenu bebu je bog spasio komplikacija (glavica stisnuta grlićem i vaginom sat i po bez kontrole srčanih otkucaja).
Molim da komentare na petrin blog ne ostavljate ovdje, niti ove stranice koristite za opcenito komentiranje njenog bloga. S obzirom da Petra nije ostavila mogucnost komentiranja na blogu, vjerujem da joj se mozete javiti na mail sa svojim komentarima.
Ukoliko zelite raspravljati generalno o neasistiranom porodu, slobodno nastavite.
malo da osvježimo, nismo dugoajde da svatko kaže da li bi (ako bi) rađe asistirani ili neasistirani porod kod kuće, kad bi naravno u Hr to bilo moguće.
ja bi naprimjer izabrala asistirani
ja bih u bolnici (i jesam dvaput) s njihovim cijelim protokolom.
prvi put - jer nemaš pojma što te čeka, bogme ni Rode nije bilo i nejbolje je slušat njih,
drugi put - jer sam se bojala i najbolje mi je bilo slušat njih.
živi i ja i djeca i kruna mi je još na glavi!
thnx andora,a di su ostali? 8)
Ja bi neasistirani!!!
Istina i bog ne preporučujem ga svim ženama jer mnoge od njih ne mogu ni zamisliti da bi se odlučile na porod bez tiđe pomoći.
Međutim ako u kućama i školama obrate malo više pažnje na porode i o tome novi naraštaji znaju kao i pisati i čitati, možda se jednog dana stvori generacija koja će preuzeti porode opet u svoje ruke...Kažem možda... jer su porodi nekako nepopularni za šire mase, a mladež se nikako ne povezuje s njima...Eto samo glasno razmišljam...
Ja ne znam. Odlucila bih po situaciji i osjecajima u konkretnoj trudnoci. Ovako, priklonjenija sam asistiranom kod kuce.
Ja bih rado da su oko mene prijatelji, ali i cijeli konzilij... dva metra dalje.
Lijepe su mi tuđe priče, vjerujem u svoje tijelo... ali i priroda se zna poigrati kada ne treba...
Ne bih riskirala...
Pa ne bih bas krug prijatelja oko sebe
Ja bih MMa i starije dijete.
asistirani kod kuce.
Mislim ja računam i MM u porod bet tuđe pomoći...što smo ono rekli...to je dozvoljeno...mislim familijarni porod...
Mislila sam na prijateljska lica: muž, dijete... možda prijateljica koja bi silno voljela vidjeti i doživjeti ono što joj nedostaje kako bi sagledala porod u cjelini: ono "s druge strane".Pa ne bih bas krug prijatelja oko sebe
Ja bih MMa i starije dijete.
(Imam prijavak)!
naravno, osim ako ti muz nije porodnicarMislim ja računam i MM u porod bet tuđe pomoći
Ma narvno da nije, ali kao da i je nakon tri poroda...već je to zavidno iskustvo...nije još pao ni jednom u nesvjest...
Ja bih asistirani kod kuce.
Asistirani, kod kuće, s partnerom, starijom djecom, pet šest frendica. Kolodvorski, al to već svi znaju
Ja bih sama.
ambulantni, sa babicom.
pitanje za cure koje bi da i starije dijete prisustvuje porodu - mislite da prisustvovanje vrtićanaca ili mlađeg školarca dok je mama u tranziciji ne može stvoriti kod djeteta krivu sliku o porodu i dovesti do kasnijeg straha?
ja bih rado bila sama u sobi, ali da su babica i muz u sobi do, a 'cijeli konzilij' dezura negdje blizu
hm, ne znam. bas sam o tom pitanju neki dan raspravljala sa MM. voljela bih da je moje dijete prisutno slijedecem porodu (sto znaci da bi to moglo biti u njegovoj dobnoj starosti od 2 i pol do 4 godine) ali ne znam kako bi reagirao.
mislim, meni samoj porod nije nesto strasno, oba poroda sam se porodila bez vristanja, plakanja... vrlo brzo i 'glatko', pa ne vjerujem da bi to bilo i djetetu. svakako dijete ne bi prisiljavala, pokusala bih mu objasniti sto se desava, a ako mu se ne bi svidjelo ne bih imala nista protiv da izadje sa tatom van.
ja ne bih da su mi djeca kraj mene. Ne znam kako bi na njih djelovao prizor tranzicije i samog poroda, mozda im uz pravu pripremu i ne bi bilo sokantno niti neugodno (pogotovo ako bi i 'asistenti' bili smireni i ugodni), ali mene bi njihovo prisustvo jako dekoncentriralo.
Ja oba puta nisam imala neku tranziciju koja bi bila šokantna, pa mislim da ni klincima ne bi smetalo. U principu, ja sam bila protv djece na porodima, dok nisam drugi put rađala, sjećam se baš tog osjećaja da mi fali Jan za neku potpunost. Sad bi ih sigurno (doma), imala obadvoje. Ne sad da me prate i gledaju kroz cijeli porod, nego nekako, da budu na rođendanu - za puhanje svjećica
ja vjerujem da bi to moglo biti stresno i zapravo ne bih htjela da mi dijete bude kod uzglavlja, ali da bude "tu negdje", u nekom drugom dijelu kuće... i da bebu vidi vrlo brzo nakon rođenja... kada bude okupana i lišena svih "dodataka" koji bi mogli zbuniti/uplašiti starije dijete.
A koja je prava slika o porodu?
pa ona koja ne ukljucuje vernix, krv, posteljicu...
dio prave slike je da to ipak nije bol od koje se umire i da se većina onih koje odmah nakon trudova izgovore "nikad više" vrlo brzo predomisle.
vidiš, moju curu sigurno taj dio (krv, izlučevine) ne bi prepao ili zgadio joj doživljaj, ali bi se sigurno jako uplašila da me vidi sa onim grčem na licu dok me šiba trud od minute i po.
ja ću biti sklona predrasudi i reći kako mislim da one mame koje bi se odlučile na porod kod kuće i nisu one koje vrište...
totalna predrasuda stvorena na osnovu vlastitog ponašanja :/
Sad ne znam koji je odgovor gosta koji je postavio pitanje na moje protupitanje.
ali prvi put tesko mozes znati hoces li vristati.ja ću biti sklona predrasudi i reći kako mislim da one mame koje bi se odlučile na porod kod kuće i nisu one koje vrište...
totalna predrasuda stvorena na osnovu vlastitog ponašanja :/
ja sam cijeli prvi porod cekala tu scenu s vristanjem, mislila sam, ma sigurno ce jos jace boljeti, pricekat cu malo - i onda sam rodila.
momze, kad mm priča o mojem porodu to izgleda ovako:
- ja više nisam mogao gledati kako se mučiš
- pa nisam se mučila :?
- ma da, a zašto si onda jaukala
- pa nisam jaukala :? , osim u tranziciji kad sam svaki izdisaj prostenjala (od napora da zadržim tiskanje)
- joj, grozno je gledati ženu kako se tako muči
- :?
imamo totalnu različitu percepciju poroda, i to iako sam mu do samog kraja između trudova objašnjavala kako se osjećam.
e sad, ne znam bi li i dijete to tako doživjelo.
u svakom slučaju, zasad mi se idealnim čini ambulantni porod s babicom, uz liječnika na stand by (prvi put ne bih ni smjela roditi bez liječnika, moguće je da se ponovi).
Ja bi najradije sama, da su MM i djeca u blizini. I kod asistiranog i neasistiranog ne bi željela da mi netko govori da tiskam, već da bude tišina. Da osoba koja asistira ne "komandira". Imam želju sama uhvatiti dijete.
Kod prisustva djece pri porodu ne vjerujem da bi se upustila tek tako u to. Prije bi ih pripremila, pokazala im slike, objasnila sve i boli, krvi, posteljici...
A što se tiče filmskog poroda jest da nema krvi, ali žene su većinom znojne, nesvjesne, vrište, urliču... a često i umru ako je radnja u neko "krinolina doba". A u modernim serijama im pukne vodenjak i iste sekunde idu izgon u prestrašnoj agoniji. Tak da mi se prava stvar čini nekako blaža.
prvi odgovor.Sad ne znam koji je odgovor gosta koji je postavio pitanje na moje protupitanje.
i slažem se sa ms.ivy, gledano sa strane izgleda gadnije nego što u stvari je. zapravo puno ružnije nego što ostane rodilji u sjećanju.
Pa dijete vidi da od te boli mama nije umrla. Osim toga i dalje živi u toj obitelji pa valjda skuži da se mama sasvim drugačije misli nakon nekog vremena nego što je mislila tada kad je rađala. Po meni nema prirodnije slike o porodu nego kod poroda doma, neuznemiravanog.
Možda je drugima kratkoročno lakše kad je porod negdje daleko, kao i smrt, ali to nas je i odvelo u dehumanizaciju i jednog i drugog i u nekakvu nerealnu sliku o životu. Meni je to neprirodno, a ne porod.
Moji osjećaji su otprilike kao i od Fidji.
tu si u pravu. ali kad gledamo kroz povijest različite kulture, mislim da bi mogle na prste jedne ruke nabrojati one gdje djeca prisustvuju porodu. to je kod većine "ženski posao". mi smo se od te tradicije odmakli i normalno je da otac djeteta bude podrška rodilji. tko voli, može zvati i prijateljice, a prisustvo male djece je mač sa dvije oštrice i bez obzira na pripreme, ne mislim da je pametno riskirati kasnija objašnjavanja ili odlaske psihologu.Možda je drugima kratkoročno lakše kad je porod negdje daleko, kao i smrt, ali to nas je i odvelo u dehumanizaciju i jednog i drugog i u nekakvu nerealnu sliku o životu. Meni je to neprirodno, a ne porod.
isto tako nikad ne bi dozvolila da malo dijete stoji uz postelju umiruće prabake, koliko god bilo normalno da se u tim godinama i sa takvim bolestima umire.
u pricama o kucnim porodima, djeca su obicno negdje u blizini, ali ne konstantno uz majku. pa onda porod ne dozivljavaju toliko dramaticno.
a cesto se zene sokiraju kad pogledaju snimku svog poroda. ipak je drugacije kad to gledas sa strane, bez utjecaja hormona..
meni bi isto bilo vazno da djeca vide i upoznaju bebu odmah nakon poroda. zamislite veliki krevet i u njemu cijelu obitelj s friskom bebom
Ajvi, hm da, nemamo svi istu percepciju i prag boli.
Ne znam niti sama koji je konacan odgovor ... dobro bih razmislila i svakako porazgovarala sa djetetom o svemu tome
Za planirani porod u koji se zeli ukljuciti i dijete, dijete se priprema (ja sam svoju ideju vec raspravila s djecjom psihologicom i u suradnji s njom bi i pripremala dijete ako bi bilo moguce to realizirati). Ne samo pricom i slikom (kroz slikovnicu ili knjigu) vec, po mogucnosti, i gledanjem snimke poroda.pitanje za cure koje bi da i starije dijete prisustvuje porodu - mislite da prisustvovanje vrtićanaca ili mlađeg školarca dok je mama u tranziciji ne može stvoriti kod djeteta krivu sliku o porodu i dovesti do kasnijeg straha?
A prava i kriva slika...
Moje dijete zna da porod boli; ja joj njeno rodjenje nisam prikazala kao romanticno, ali ni kao nesto nadljudsko. Zna da boli, da je to normalno jer se misici napinju da polako, ali sigurno, "potjeraju" dijete prema van i da je to bol koju zena rado potrpi i "odradi" da bi rodila svoje dijete.
Zna da ima krvi i da je beba "prljava" nakon rodjenja i zasto.
Takodjer, zna da neke zene na porodu vicu ili na neki drugi nacin kanaliziraju bol u energiju koja istiskuje dijete van.
I naravno, ako bi imala porod kod kuce kojem bi moje dijete bilo prisutno, to ne znaci da se ne bi mogla (ona) u bilo kojem trenu predomisliti, doci i otici kad ne zeli biti u prostoriji.
Jos nesto.... i muskarci su jako razliciti. Ja sam MMa skuzila da unezvjereno bulji u mene i pitala sam ga zasto bulji, a on je rekao da ne moze vjeorvati koliko snage imam i da mu je definitivno jasno zasto zene radjaju jer je siguran da muskarac to ne bi mogao.
Pravila pisanja postova
