 |
|||
zrinka prvotno napisa
ovo zvuci ocajnicki.
Danas sam baš bila na pregledu (i beba se još uvijek nije okrenula, dakle ne gine mi carski) i pitala gin što misli o epiduralnoj pa je rekao da ima smisla ukoliko se porod ne odvija onako kako bi liječnici htjeli. Valjda predugo trajanje, zatvorenost i sl.
I ja bih isto radije rađala prirodno...
makla, znas sto mi se cini? da si, znajuci da ces dobiti epiduralnu, dobila injekciju samopouzdanja i automatski se smirila i opustila, sto je doprinijelo da porod protece u redu
MaKlai ti si se sama izborila, sama tražila, sama pitala - samo je stvar izbora za što si se izborila, za prirodni porod ili za epiduralnu.(a moram reci i da su tako losa iskustva kod nas toliko cesta, zbog tih nasih "krasnih doktora i svega" - da svejedno ne razumijem te forumasice koje toliko propagiraju prirodni porod i sve te eko nekakve super stvari - sam se izbori, sam trazi, sam pitaj - zar ne znaju da kod nas u bolnicama to tako ne ide, da si manji od makovog zrna?)
Ja sam jedna on onih koji je imala porod u kojem su našle mjesta i one crne misli (grozno mi je i spomenuti) koje si ti spomenula. Tako da znam kako je to. Drugi puta sam odlučila nešto promijeniti. Čitala sam dosta, slušala, pitala. Na kraju sa odlučila da ću se izboriti za što manje intervencija. Pa ako i tada porod bude onakav kao prvi, barem ću znati da je tako moralo biti i da mi nitko drugi to nije priuštio. Međutim razmišljala sam i o epiduralnoj. No odlučila sam da mi prva opcija za izboriti se nije epiduralna nego porod bez intervencija (kasnije ipak nisam uspjela izbjeći baš sve). Kada sam shvatila da je anesteziloginja prisutna, da smirivalo me je to, a na zahtjeve supruga da pristanem na epiduralnu, odgađala sam je još malo, još malo, sve dok sam osjećala da ja to mogu, da nisam još kod granice onih crnih misli. I misli nisu došle, a tako niti epiduralna, ali jeste moje malo zlato.
Dakle, shvaćam zašto i kako se žena koja je prošla jedno mučno iskustvo poroda, može odlučiti ne iskušavati granicu kada osjeća i nada se da ona to može sama, i ipak se odluči na pomoć kemije uvjetno rečeno "iz predostrožnosti". Jer možda bi imala divan porod i bez epiduralne.
Možda je kod tebe strah prešao onu granicu, koja bi čak i sa psihološke strane mogla biti indikacija za epiduralnu. Kod mene na sreću nije.
ako mozes, trazi spinalnu
Danas sam baš bila na pregledu (i beba se još uvijek nije okrenula, dakle ne gine mi carski
I ja bih isto radije rađala prirodno...
laksi oporavak
Iako je prirodan porod nešto što meni osobno najbolje leži i spadam u one koje ga zagovaraju, ipak želim reći da prirodan porod nije sam sebi svrha, niti treba biti ideologija. Svrha poroda je rođenje novog života, i ako su mama i beba nakon poroda dobro i sretni, onda je to uspješan porod pa bio on izveden na ovaj ili onaj način.
Slažem se s tobom vertex, to bi trebala biti svrha poroda - rođenje zdravog djeteta, a ne da ti dođu i kažu vašem djetetu je to, to, to i to i sve skupa je posljedica teškog poroda. Ja sam toliko zabrijala na prirodan porod, a dobila sam sve samo ne to, nitko me ništa nije pitao, jednostavno su odlučili umjesto mene.
Nije svaki zadak isti, neki se mogu porodit i vaginalno. Moj je prvi porod bio na zadak i sve je prošlo odlično ( u splitskom rodilištu). I prijateljica mi je rodila na zadak, čak vrlo brzo.Danas sam baš bila na pregledu (i beba se još uvijek nije okrenula, dakle ne gine mi carski
Naravno, takvi su porodi rizični i oko mene je bila hrpa liječnika i babica.
thanks, hocu.ako mozes, trazi spinalnu
laksi oporavak
Ma beba je prevelika- 3800 i sve ostale mjere su velike.
pa nije to preveliko
moja jelena 4000g a ima mama ovdje s vaginalnim porodom beba i 4500g
a i sama znas kako uz mjerenje ne bude uvijek bas tocno, ima ovdje beba precjenjenih da su velike a rode se sasvim ok
kod koga kontroliras trudnocu?
ma da znam to...
Kod Šparca, a i kad sam pitala Roju u bolnici rekao je isto carski poviše 3500...
zrinka, za zadak može biti preveliko. pisala je marta o tome, ja bolje znam za male bebice.
(no ja bih konzultirala još nekoga prije nego bih pristala na carski)
nisan 'ubrala' da je zadak
ok
A. je imao 3300g i situacija je bila takva da je u svakom trenutku bila moguća odluka da se ide na carski. (Doduše, oni nisu znali da sam ja već bila odlučila da će sve bit super i da carski neće bit potreban, pa su se nepotrebno zabrinjavali, he-he). Ne vjerujem da se vaginalni porod pokušava s tako velikom bebom.
A možda se bebica odluči i okrenut! Sretno, sbuczkow, u svakom slučaju!
sbuczkow
imas neke linkove s polozajem koji pomaze da se beba okrene,
ja ~~~~~~~~~~~~ da se okrene
a ti, ipak, usput procitaj i ovo, Dojenje nakon carskog reza
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=240&Show=1674
cure hvala na dobrim vibracijama.sbuczkow
ja ~~~~~~~~~~~~ da se okrene
a ti, ipak, usput procitaj i ovo, Dojenje nakon carskog reza
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=240&Show=1674
eh, to dojenje me i brine (ne onako doslovno jer mislim da cu dojiti ma što bilo nego vise "ako"
Mislim da ipak ne bih išla na vaginalni porod s tako velikom bebom na zadak, to mi se čini maltretaža bebe i sebe, a i navodno u bolnici samo jedan doktor porađa zatke. Ostali da su svi "noviji". Iako me stvarno trta carskog.
ja sam rodila bebu 4550gr. vaginalno (normalno okrenuta), iako su poslije rekli da su znali da bi vjerojatno automatski predložili carski. Ja bih vjerojatno pristala.
A ovako sam imala super porod, vaginalno, niti upola teško kao prvi sa bebom od 3580 gr.
Razgovaraj, traži mišljenje toga doca koji "porađa" i zadak.
A nije li moguće probati, pa ako ne ide tek onda odluka za carski :?
Samo u tom slučaju naravno nisam baš sigurna da su pametne bilo kakve intervencije (koje im se vole slučajno omaknuti) poput dripa, prokidanja vodenjaka, na znam ni za epiduralnu. Kužiš ono ako i da li ide lagano, najbolje osjetiš kad nisi nadrogirana. A valjda zavisi i da li je prvi porod ili nije. Ne znam, ovo bi bila moja razmišljana sad nakon rađanja velike bebe, i da sam opet pred porodom.
Rodila sam uz epiduralnu i bila sam oduševljena, ali je nikad ne bi preporučila nikome. Za epiduralnu smo se odlučili u rađaoni doktor, primalja i ja nakon što smo pomno razmotrili mogućnosti rađanja sa astmom. U riječkom rodilištu sam stekla dojam da epiduralnu ne daju rutinski nego samo onda kad je potrebna, ali naglašavam to je moj dojam.
Dobro sam se informirala prije poroda o svim rizicima i jako sam zadovoljna da me se poslušalo u rađaoni i da su me savjetovali u svemu. Možda je bitno koje si ciljeve postaviš prije poroda, prvi mi je cilj bio da rodim zdravo dijete (sa ili bez intervencija na porodu), drugi je bio da i ja preživim ako je to moguće, a treći je bio da što više uživam u porodu. Da sam bila sigurna da neću dobiti napad astme prilikom napora tiskanja sigurno bi odabrala prirodni porod, ovako sam izabrala manje zlo.
Drage moje, ja bih vam svima poželjela tu "injekciju" samopouzdanja koju kao žena i majka dobijete prirodnim porodom. Mnoge od vas znaju koliko sam se ja bojala prvog poroda, rodio se "gigantić" od preko 4 i po kile nakon 10 sati boksa, uz drip na samom kraju. Ipak, porod mi je ostao kao moje najvažnije i najljepše životno iskustvo kroz koje sam nadrasla samu sebe.
Iz toga iskustva danas podižem svoga skoro četvorogodišnjaka. Kad mi je teško odgajati ga, kad ne ide onako kako bih ja htjela, sjetim se - poroda - i koliko je trud(ov)a uloženo u njega. I onda ga počnem promatrati ne iz perspektive ljutnje zbog njegova npr. prkosa, nego iz perspektive ljubavi. I opet- nadrastanje sebe...
Prije toga poroda mučila su me "evolucijska" pitanja - pa zašto rađamo uz boli, nije li moglo drukčije, koja je prava svrha boli....
Danas je tako dobro razumijem....
Da, "ima neka tajna veza" između djeteta i majke i između porođaja i podizanja djeteta.
Meni je termin za dva dana i od kada sam saznala da sam trudna svaki dan prikupljam informacije...o njezi djeteta, o dojenju i isto tako o porodu.
U početku sam mislila da je epiduralna super ali čim ja znam da to može imati i neke negativne posljedice, u meni se stvori strah i ja to odmah odbijam.
Cilj mi je imati porod kakav sam si zamislila ( bez rezanja, bez intervencija i ono šta najviše čekam je dobiti svoju mrvicu odmah u naručje i na prsa) i nadam se da ću ga ostvariti, s tim više šta na porod ide i moj muž kojeg sam skroz informirala o svemu i znam da će on biti taj koji će se izboriti za nešto ako ja slučajno ne budem mogla.
Bitno je informirati se i onda odlučiti šta je najbolje, kako za mamu tako i za bebu i ono šta je najvažnije je to da treba imati samopouzdanja i vjerovati u sebe i u svoje tijelo.
Ja idem u rodilište sa jednim jako velikim optimizmom i nadam se da ću vam sa tim istim optimizmom i zadovoljstvom ispričati svoju priču sa poroda
Želim ti od srca da se nakon poroda zadiviš svome tijelu
I da tvoja mrvica dođe što prije u tvoj zagrljaj
ne stignem sve sad čitati, samo da se osvrnem na ovo.
svrha prirodnog poroda nije da bismo to kasnije nosili kao titulu kojom se možemo hvaliti,
nego je svrha, tj. prednost prirodnog poroda to što je i najsigurniji način poroda, i za dijete i za majku.
Prije toga poroda mučila su me "evolucijska" pitanja - pa zašto rađamo uz boli, nije li moglo drukčije, koja je prava svrha boli....
Danas je tako dobro razumijem....
Da, "ima neka tajna veza" između djeteta i majke i između porođaja i podizanja djeteta.
Potpuno razumijem o cemu pricas, neminovno ili ne, mislim da nacin na koji porod tece ima vezu u daljnjem odnosu sa svojim djetetom,a ujedno i odgojem. Ija sam kao i ti rodila Giga bebu od preko 5 kila,vaginalno, samo predodzbe radi da napomenem da nosim traperice broj 38.Porod je bio vise nego strasan,malac se oporavljao nekoliko mjeseci a ja skoro cijelu godinu.Da mi je bio prvi vjerovatno nebi ni pomisljala na drugo . Sta sam ono htjela reci, da postoji veza i to duboka, izmedu porodaja i podizanja djeteta.U prvom je sve bilo o.k., nekako skolski, takav je i odgoj sve pod kontrolom, moglo bi se reci savrseno dijete, ovo drugo gdje je porod prosao bolno i s komplikacijama, vise je onako , mozda razmazeno, moja mala bubuca, iako je kao sumoborac drzimo ga kao kaplljicu vode na dlanu.
Pobjeze mi post s nedovrsenim mislima.
Ono vazno iz svega ovoga je da porod mora proci sto manje traumaticno za bebu i majku, bio on prirodan ili ne. Naravno da je jedna idealna situacija da sve tece svojim prirodnim tokom, ali ako to nije moguce zasto forsirati nesto sto se moze pretvoriti u kaos ako se to moglo izbjeci jednom epi. ili carskim.
Klia hvala ti
necu traziti misljenje tog doktora jer molima Boga da mi on ne dopadne na porodu.
Navodno ako već sigurno treba ići na carski onda je bolje to napraviti dok se stvari još nisu toliko razvile (trudovi) pa valjda zato bolje ne čekat da se vidi kako će se stvari odvijati.
Zasad me još nisu dogovorili za carski, moj me ginekolog narucio još jednom na pregled za idući tjedan, ali je rekao da ako se ne okrene da ide carski sigurno. E sad, on je dobar stručnjak i imam dosta povjerenja u njega pa mi se tako čini da valjda i zna šta radi. Radije ću njega poslušati nego riskirati s nekim sumnjivim metodama... Dosada je imao dosta dobre reakcije na određena stanja tijekom trudnoće da steknem u njega povjerenje.
s ovim se potpuno slažem.
ima na portalu u rubrici porod jako interesantnih tekstova
http://roda.hr/tekstovi.php?TekstID=124
ma naravno, nitko niti ne govori o forsiranju prirodnog poroda samo poroda radi, nego zato što su u većini slučajeva veće šanse za bolji ishod i za bebu i za majku na taj način. Ali to nije jedini način, a problem je što je prečesto to nedostižni način u većini naših rodilišta.
ma meni je fakat apsurd kako se istovremeno vrlo često forsira "pošto poto" vaginalni porod, a s druge strane se stvaraju sve predispozicije da porod završi carskim rezom.
je stvarno, i ja se tome svako malo čudim
Re: EPIDURALNA - super!
Istaknula sam tek dijelove tvog posta koje ja vidim kao ključne:
"sve isto kao prirodno" -ali nije prirodno
Mozes se cijela usredotočiti na tiskanje - i kod prirodnog poroda je tako, jer je to tako zamišljeno.
Poštujem mogućnost izbora. Osobno- ne, hvala. Ponosna sam na svoje iskustvo bez medikamenata.
Glede kretanja, rodila sam i nakon sat vremena odšetala u drugu sobu, a nakon 3 sata se otuširala.A ja sa epiduralnom - nisam kao smjela ustajati prvi dan, ali zapravo već nakon 8 sati sam mogla do WC-a bez problema (i sestre su rekle da je poslije 8 sati sve OK, ako se ja dobro osjecam), a sutradan ujutro sam se istusirala i poslije je sve bilo OK. A sve detaljnije o mom iskustvu s epiduralnom sam vec napisala malo prije
I moram reci da te potpuno razumijem
ne smijemo zanemariti činjenicu da psiha igra jako važnu ulogu,
ako nas nešto psihički koči, veća je šansa da će nešto poći krivo
jedna poznanica mi je pričala da joj je 3. porod (od 4) bio najteži
to objašnjava činjenicom što je rađala u bolnici u kojoj joj je prije nekog vremena umro otac
iako, ja sam cijelo vrijeme bila opuštena i mislila pozitivno, a opet su se stvari zakomplicirale :/
no ja se tješim da je moglo biti i gore pa je pozitivan stav ipak pomogao
Zbog psihe je razlika između moje djece deset godina.
Kada želja za djetetom konačno postane jača od straha, pripremaš se i misliš da znaš sve i onda dobiješ takvu pljusku samo zbog toga jer se nekom žurilo da te se što prije riješi.
ja mislim da bi svako rodilište moralo imati u ponudi epiduralnu,
zašto?
zbog rodilja koje imaju paničan strah od boli, a kao takav povečava šansu i to jako puno za carskim, da mogu roditi vaginalno bez većih komplikacija
jer nismo svi isti
Apsolutno se slažem, prirodni prod je najbolji i najsigurniji - osim kad to nije. A čini mi se da dosta mama osijeća kao da su podbacile ako su morale prihvatiti neku medicinsku intervenciju. Porod nije ispit, čini mi se da stvari nekad idu u drugu krajnost (prva krajnost su sve moguće nepotrebne intervencije).
porod nije ispit niti je to provjera ne znam cega...Apsolutno se slažem, prirodni prod je najbolji i najsigurniji - osim kad to nije. A čini mi se da dosta mama osijeća kao da su podbacile ako su morale prihvatiti neku medicinsku intervenciju. Porod nije ispit, čini mi se da stvari nekad idu u drugu krajnost (prva krajnost su sve moguće nepotrebne intervencije).
i poznat mi je taj osjecaj neuspjeha ako porod krene putem kako mislis da ne bi trebao a ti ne mozes protiv, zbog ovog ili onog razloga...
ali smatram da i dalje treba naglasavati da jest prirodni porod najbolji, da mu treba teziti, da treba o njemu govoritit i dao Bog da jedan dan shvate to i ljudi koji rade u rodilistima i da buduca mama ne mora znati nista o porodu a da dobije prirodni porod ako ide sve ok i tretman kakav svaka rodilja zasluzuje....
i da se s malo vise postovanja i dostojanstva docekuje novi zivot
Veliki je problem u tome što osoblje u bolnicama uopće ne teži prirodnom porodu, jer je to za njih duži put. Lakše je malo pustit vodicu, pa dati malo dripeka, onda malo lijekova protiv bolova da žena ne vrišti previše i onda joj na kraju nabiti krivnju na nos "pa gospođo stisnite, ubit ćete svoje dijete".
Nakon prvog poroda bio je prisutan samo strah. Nakon ovog poroda ja sam jedno strašno ogorčeno biće, jer se smatram poniženom i povrijeđenom i ne znam kada ću prestati plakati i razmišljati o tom porodu.
ja se nisam otvarala i liječnik mi je predložio epiduralnu.Pristala sam i otvorila se i kod mene je to bio pun pogodak.Zadovoljna sam jako jako, a i drugi porod bih ponovo uzela epi..Stvar osobnog izbora.Nema mjesta kritiziranju i osuđivanju
kod mene je epiduralna izazvala sve moguce negativne posljedice (smrzavicu, ispovracala sam se i dehidrirala pa sam zaradila infuziju i citavo vrijema do kraja poroda imala iglu u ruci, a jos sam imala iglu sa dripom)
da ne zaboravim, epiduralna mi se nije primila
dali su mi jer je bila indikacija za carski posto se nisam otvarala ni uz drip
epiduralna sucks
i ja sam imala smrzavicu i treskavicu uz visoku temperaturu, ali prije epiduralne
i ispovraćala sam se 3 x prije epid. (samo želučanu kiselinu jer ništa nisam jela prije toga) :/
ali sve to pripisujem nemogućnosti kretanja
na kraju sam imala jednu cijev u kralježnicu (epid), u jednu ruku infuzija, u drugu drip (valjda, rekli su da nije to nego "nešto za otvaranje", al nije baš pomoglo) i uz sve to konstantno ctg
bila sam razapeta na sve strane
na kraju je valjda ipak ta epid. malo ubrzala otvaranje
valjda
tko će ga znati
mAKLA,
POTPISUJEM.
dobila epiduralnu da se odmorim na 4 sata. porod je trajao 19. otvorena skroz, beba se nije spuštala... nisam se bog zna šta odmorila (možeš si mislit odmora na stolu za rađanje), maknuli su je dva sata prije samog izgona..., a od nje mi je ostala uspomena svaki puta kada se mijenja vrijeme osjetim probadanje točno u toj jednoj točci na leđima...
preživjela sam polu-maratonski porod 13 sati prije nje i 2 sata nakon nje i nemam baš neko mišljenje da bih umrla da je nije bilo...
najgore je prošao mm koji se skoro onesvjestio kad me vidio svu napikanu sa onim cjevčicama- drip, epiduralna, kisik,infuzija...
Romy sto si ti po struci da mozes ovaku glupost napisati.Nemoj ti ici u pocu anesteziju npr.zbog neke operacije jer ti je sansa 5 posto da se neces probuditi.
Ta sranja koja vi pisete po forumu o epiduralnoj su rjetkost i najcesce se događaju zato jer snesteziolog napikne duboko pa dobijes spinalnu
jJa kazem ZIVJELA EPIDURALNA i neka nitko ne bude glup odbiti ju ako ti ju ponude
Maururu, bilo bi lijepo da se suzdrzis od vrijedjanja.
Osim toga, nemoj brkati kruske i jabuke jer operacija nije isto sto i porod. Predlazem ja TEBI da se informiras malo bolje i o fiziologiji poroda kao i o epiduralnoj pa da onda nastavimo diskusiju.
Ja sam to vec vise puta pisalana forumu...u bolnici u kojoj sam rodila nekakva je rutina da se zenu pita zeli li epiduralnu. I svaka zena dobije nekoliko listova papira s detaljnim informacijama ukljucivo i jako puno nabrojenih nuspojava. (a to nisu samo rijetke stvari tipa nepokretnost)
Ali doktori uvijek nastoje istaknuti prednost prirodnog poroda neometanog lijekovima. Informiraj se pa vidi zasto.
A morati ici na neku operaciju iz zdravstvenih problema i proci kroz jednu prirodnu zivotnu situaciju kao sto je porod su dva para cipela.
Procitaj malo sto je napisala Stray_cat. A nije jedina s takvim iskustvom.
Zena koja je na isti dan rodila kad i ja svoju prvu kcer rodila je uz epid. Mjesecima nakon poroda je vukla teske glavobolje kao posljedicu.
I moram jos dodati.....da ne bi ispalo kako se kao jedini argumenti protiv epiduralne koriste nekakve grozne, preuvelicane posljedice....Ne radi se toliko o tome. Koliko se radi o razumijevanju fiziologije poroda, o shvacanju svrhe porodjajne boli, o hormonalnim reakcijama majke koje pomazu djetetu da lakse prebrodi svoju porodjajnu traumu. Koja se jako cesto nepravedno zanemaruje. I radi se o tome da se sav taj proces jednostavno poremeti kad se na bilo koji nacin uplice u tijek poroda.
Mislim da je na portalu bio jedan prekrasan tekst o porodu s djetetove "tocke gledista". Moram potraziti pa cu staviti link. MIslim da je to nesto sto svaka buduca majka treba procitati. Pa da moze dobiti bolji uvid u citavu situaciju, a ne da se citava perspektiva poroda vrti oko porodjajne boli.
epiduralna
čitam vas već para dana i sve mislim neću pisati, ali...
dajte pustite žene neka rade što hoće. svatko je svoga tela gospodar i kako si napravi, tako mu je.
svatko živi sa posljedicama svojih radnji.
Re: epiduralna
sve 5
ali odluke treba temeljiti na informiranosti, ne samo strahu
Pravila pisanja postova
