Tako mi je zao sto nisam bila na predstavljanju te knjige, ukoliko je ono bilo otvoreno za javnost.
O, kako bih rado pitala autoricu sto ona cini da se dojenje provodi u praksi u bolnici u kojoj radi kao pedijatrica i koji su to po njezinom misljenju izvanredni slucajevi u kojima je jedino opravdano davanje nadomjestka za majcino mlijeko... Naime, imala sam je nesrecu upoznati nakon Bartolovog rodjenja. Dijete, nekim cudom unatoc iznimnoj lijecnickoj grubosti i neljubaznosti, rodjeno potpuno zdravo i normalno, nije bilo doneseno niti jedan jedini put na podoj nego je sopano (kršitelj koda)om, vjerojatno uz njezin blagoslov. Izvanredan slucaj je bio navodno velika guzva zbog koje ja nisam bila smjestena u sobu nego na hodnik poslije poroda, a u citavoj bolnici valjda nije bilo prostorije u kojoj bih mogla podojiti bebu (kada to vec na hodniku nisam, opet po njihovom misljenju, mogla).
Ista doktorica mi je rekla da ona ne zna imam li uopce mlijeka a ako ga i imam hoce li to biti dovoljno (uz prezrivi pogled koji nikada necu zaboraviti) jer Vase dijete, gospodjo, voli jesti, ovdje je pio i po 20 ml mlijeka, te da je najbolje da nastavim s (kršitelj koda)om. Na otpusnom pismu je svejedno napisala kao preporuku "podoj" a upoznavanje s mogucim poteskocama je bilo u praksi izreceno kroz predvidjanje kako ce mi dijete gladovati jer ja nema mlijeka i veeelike probleme koje cemo sa njim imati. Evo otpusnog pisma ovdje. I onda netko takav napise knjigu koja promovira dojenje...
P.S. Zahvaljujuci savjetnicama na Rodinom SOS telefonu i curama na forumu, Bartol nikada (osim u tada u bolnici) nije ni okusio bilo kakav nadomjestak za majcino mlijeko, dojili smo 5,5 mjeseci iskljucivo a 16 mjeseci sveukupno kada se je posve sam odlucio ostaviti cice.