Naporno dojenje (21 mjesec)

[Mamasita]

ja sam bas dosta razmisljala o tome od kada sam nedavno dozivjela taj grozan osjecaj odbojnosti dok sam dojila filipa.
u svakom slucaju sam sigurna da se tako nesto ne moze svjesno kontrolirati, ali ne mislim da ima bilo kakve veze s prirodnim mehanizmom za prezivljavanje mladjeg djeteta.
jedino racionalno objasnjenje koje meni pada na pamet je da bi to mogla biti reakcija obrambenog mehanizma majcinog tijela. ako trudnica doji i umorna je, nervozna, na bilo koji nacin iscrpljena, neispavana, ima mucnine, ne hrani se kako treba... moze biti i samo jedna od ovih stavki, ne moraju sve - onda mi je nekako najlogicnije da reagira instiktivno da bi zastitila sebe, tj. svoj organizam od dojenja kao neceg sto ju iscrpljuje.
meni je to nekako najlogicnije objasnjenje, bas zato sto se osjecaji odbojnosti prema dojenju ne javljaju kod svake trudnice, ustvari mogu se javiti neovisno o trudnoci kod majki koje su dodatno iscrpljene na druge nacine.

[Inesica]

eh, Mamasita, jel to mehanizam prirode za preživljavanje bebe ili majke (ili oboje ), ne znam. meni je recimo čudno kako mi se misli ponašaju. kao da negdje imam neki gumb.
prvo dojim P i najradije bih vrištala.
onda za minutu dojim B i sva sam hepi :?

glavno da je nama sada lakše. dok sam bila trudna pozorno sam pratila što je Nika pisala i pričala. šiša nas 6mj unaprijed .

sjećam se da mi je rekla, imale smo sličan problem:
kad se rodi B, Petra će prestati čapati drugu ciku (jedino me to znalo prije izluđivati. dok bi dojila P je MORALA prstima kopati po drugoj) - istina

sa 6 mj će postati lakše. eto B je 5 i lakše nam je

sad idem ponovno isčitat što je pisala

[dijanam]

Meni se cini savrseno logicnim ovaj instinkt u korist mladjeg djeteta. Nije priroda zezla jer ne zna da se stvara vise mlijeka, nego ako majka cijeli dan doji nema tko skupljati plodove

Ja se mogu prepoznati u Inesinom tandemu, imamo vrlo slicnih prizora (Cvita zna pomoci Matiji da doji tako da "izdaja" njenu cicu daj joj lakse ide) , s tom razlikom sto meni Cvitino dojenje ne smeta. Cak mi neki put dodje ko dobra izlika da se sjednem odmoriti preko dana (a cim sjednem evo nje).

Ja sam jedino imala problem s tim sto ne bi mogla dugo sjediti i dojiti jer moram skuhati rucak/pogledati Andriji domaci rad/nekom nesto drugo napraviti...
I onda smo to rijesile tako da ja kazem: "Ajde TI kazi kad je dosta." I ona za 10 sekundi prestaje i s najsirim osmjehom na svijetu kaze "Sad je dosta!" Shvatila je moj poticaj kao signal da zelim prestati, i sva je sretna jer je ONA sefica.

Ali to su neki suptilni odnosi koji se valjda svugdje drugacije stvaraju i svatko nadje svoj model.

[Mamasita]

inesica, interesantno mi je ovo sto kazes kako bi najradije vristala dok bi dojila P, a samo minutu kasnije dok bi dojila B bila bi sretna.
cini mi se kao da kod dojenja male bebice taj majcinski instinkt koji govori da joj mamino mlijeko treba da bi prezivjela, nadjaca svu iscrpljenost, umor, nervozu ili stalivec, dok kod dojenja starijeg djeteta nema vise te potrebe za mlijekom kao osnovnom hranom za prezivljavanje, pa onda opet ta mamina "zasicenost" izbija na povrsinu...
ma ne znam.......
odoh i ja malo kopati po starim topicima...

[seni]

ines, krasan post!

[Nika]

inesica krasan post

[Storma]

meni je taj "fizicki" dojam nekako i logican. naime, rodile ste drugo dijete, i tijelo i um su vam "posalitani" na tu bebu, i u tom smislu je starije dijete "smetnja" jer ulijece u koncepciju. dapace, izgleda da se ista misao provlaci kroz postove - taj dio da starije dijete ne mozete kontrolirati u smislu duljine i kolicine podoja i da vas to na neki nacin izbacuje iz ravnoteze. a lakomoguce da sve to skupa ima veze i s nekakvom hormonskom (ne)ravnotezom

[Zorana]

Inesica Puno se pronalazim u tvojoj prici i opisima situacija.

[Luna Rocco]

Pazite što mi je upravo palo na pamet (khm, primjećujete li da zadnjih dana intenzivno razmišljam o "produženom" dojenju? ) - sjećam se da sam jednom pričala s anchie 76 (a čini mi se da je ona i nešto slično pisala na forumu) o toj granici dojenja koja se pomiče u tvojoj glavi kako ti dijete raste. Sjećam se kako je rekla (ili napisala) kako je (dok još nije imala dijete) čula za neku ženu koja je dojila 3 godine i da joj je to bilo bolesno, izopačeno...A onda se, kako joj je dijete raslo, ta granica rastezala i sad joj je dojenje četverogodišnjaka najprirodnije na svijetu. Nešto slično izjavila je i Nika. Dakle, rijetko koja dugodojilica je još prije trudnoće namjeravala dojiti 3, 4, 5...godina.

E, sad, kakve to veze ima s ovim osjećajima prema starijem djetetu? Pa, logika je sljedeća: kad dojiš dvomjesečnjaka, normalno ti je dojiti dvomjesečnjaka. Kad taj dvomjesečnjak napuni godinu dana, normalno ti ga je dojiti jer si ga dojila svaki dan, nije jedan dan skočio s dva mjeseca na godinu dana. Onda ta beba napuni dvije, tri godine i zato što je mama s njim svaki dan, ona ne vidi taj trenutak (jer tog trenutka ni nema, to je proces) u kojem je njezina beba već "veliko" dijete. I onda u priču dođe ta druga beba i tek onda, u toj novoj perspektivi, kad opet ima novorođenče, mama uviđa koliko je starije dijete "veliko" (bez obzira ima li starije dijete godinu i pol ili pet godina, u odnosu na novorođenče je u oba slučaja veliko) i možda to djeluje poput nekog šoka i dovodi do svih tih pomiješanih emocija oko dojenja starijeg djeteta.

Ne znam...Ima li to vama kakve logike?
Baš intenzivno razmišljam o tom "rastu" dojenja - sjećam se kad je Kaleb imao 2-3 mjeseca i kad sam vidjela (ne sjećam se više niti koga) kako doji dijete od godinu dana, nekako mi se to dijete činilo "veliko". Sad, kad Kaleba od godinu dana dijeli samo jedan mjesec, nema mi ničeg prirodnijeg od dojenja jednogodišnjaka i ne vidim niti jedan razlog zašto bi prestali, čini mi se puno prerano (u trudnoći sam razmišljala drugačije - naravno da nisam mislila prestati "na rođendan", ali sam tu negdje mislila lagano pokušati započeti taj proces prestajanja, pa da u sljedećih pola godine završimo - sad mi to ne pada ni na kraj pameti).

U svjetlu svih tih razmišljanja o tom rastu dojenja mi se nekako čini da ključ "odbojnosti" prema dojenju starijeg djeteta leži upravo u tome...

[leonisa]

Inesica, prepredivan post!!
ma svi postovi su divni!

citam i slazem kockice u glavi. zapravo postajem svjesna nekih stvari prije nego bude prekasno!

zelim vam puno snage i da vam ovi teski trenuci prodju sto bezbolnije.

[Zorana]

Luna, na dobrom si tragu. 8)

[Zorana]

A pazi ovo: u svojoj mojoj muci nakon Jaseninog rodjenja, ja sam se masu puta "zadesila" u situaciji da gledam Zorkine slike dok je bila beba. I na taj nacin sam se ponovo pokusala usaltati u taj neki film da mi je i njezino dojenje jednako ok kao i Jasenino. Bas radi toga sto ti spominjes.

[Irchi]

Baš intenzivno razmišljam o tom "rastu" dojenja - sjećam se kad je Kaleb imao 2-3 mjeseca i kad sam vidjela (ne sjećam se više niti koga) kako doji dijete od godinu dana, nekako mi se to dijete činilo "veliko". Sad, kad Kaleba od godinu dana dijeli samo jedan mjesec, nema mi ničeg prirodnijeg od dojenja jednogodišnjaka i ne vidim niti jedan razlog zašto bi prestali, čini mi se puno prerano (u trudnoći sam razmišljala drugačije - naravno da nisam mislila prestati "na rođendan", ali sam tu negdje mislila lagano pokušati započeti taj proces prestajanja, pa da u sljedećih pola godine završimo - sad mi to ne pada ni na kraj pameti).

I ja ovako razmišljam .

[leonisa]

Luna, skroz razumijem sta zelis reci!
sjecam se ljetos kako sam dojila L. koja je imala 3 mj. a do nas je mama dojila bebu koja je vec fino hodala. i meni je ta beba bila velika nasprem Lee (nije mi bilo odbojno, tada sam vec bila zaljubljena u dojenje pa mi je svako dojenje diralo srce). znam da sam gledala kako Fridina Ilona doji sjedecki i mislila sam si- velika cura. sada Lea zna tako dojiti i ja ju ne smatram velikom curom. bez obzira sto ce za mjesec dana napuniti godinu dana, prodje dan da je iskljucivo dojim. nema dohrane, nema vode. i u mojoj glavi vrijeme je stalo. u nedjelju smo bili sa 4. mjesecnom bebom i tek sam onda bacila pogled van te svoje prizme i "shvatila" koliko je Lea "velika".
(ali onda sam se vratila u nju i za mene je ona jos uvijek mala bebica )

[Zorana]

Luna, bas me sad nekako prodrmalo to sto si napisala. Tko zna, mozda sutra kad Zorka bude trazila dojiti budem opet to sve gledala onim "starim ocima".

[Luna Rocco]

Zorana,

[Maja]

I meni se čini da bi Luna mogla imati pravo. Ja sam ovih dana nešto u razmišljanjima o slikama dojenja skroz malih beba (i neke me skroz čudne čežnje podilaze ) i baš mi je nekako jak filing te razlike dojenja manjeg i starijeg istovremeno.

[ivana7997]

Ja sam ovih dana nešto u razmišljanjima o slikama dojenja skroz malih beba (i neke me skroz čudne čežnje podilaze )

ah, ok, sad mi je lakse, bit ce da je to onda nesto u zraku 8)

[anchie76]

Leonisa nasla ovaj link pa sam morala staviti vama tandemasima. Mozda vam bude zeru lakse kad ovo procitate

http://www.mothering.com/articles/ne...ng/tandem.html

You are nursing HOW many? Are you STILL nursing?

Yes, I'm still nursing the baby-and my two year old, three year old, and four year old! I'm tandem nursing four siblings. It is just the way things worked out, because I had my babies close together, and I am letting them self-wean.

Actually, it's not that big a deal, and not very different from tandem nursing just two. Nursing older kids isn't the same as nursing babies. They don't nurse as frequently, and they can wait a while if the location or time is not convenient for nursing. My older children mostly nurse in the morning when they get up and at night before they go to sleep.

[MamaRibice]

ova tema mi nikak ne ide iz glave

mene zanima da li postoji razlika s obzirom na dob starijeg djeteta, odnosno na dobnu razliku izmedju djece.
1. primjer
mama zatrudni kad je 1. dijete jos beba, stara koji mjesec.
2. primjer
mama zatrudni kad je 1. dijete vece, 2+ god.

hoce li agitacija kod 2. mame biti veca (ili vjerojatnost da do nje dodje) jer njenom djetetu dojenje vise nije toliko primarno (razmisljala ona o tome ili ne)?

[Zorana]

MamaRibice, ja duboko vjerujem da bi se u oba slucaja situacija razlikovala od mame do mame.

Imam u glavi kombinaciju razloga za agitaciju: (onu na koju ne mozemo utjecati u smislu da je skroz ukinemo, kao npr. utjecati ako se radi o umoru itd.) - prvi razlog je ona moja prica o instinktu, tj. o odbacivanju dojenja starijeg potomka koji je kod nekih manje, kod nekih vise izrazen(sigurno ima i majki koje uopce ne osjecaju taj otpor)
- drugi razlog je ovaj koji je napisala Luna; da kod dolaska bebe odjednom nam se to nase starije dijete ucini preveliko za dojenje, starije nego sto jeste ili kakve vec tko dojmove ima.

Zavisi sada koji dio kombinacije je kod koga dominantniji itd.

Vidi mog slucaja: ja sad u trudnoci dojim jos uvijek nas tendem. Ali moj fokus kod odbacivanja dojenja starijeg djeteta je ostao samo na starijoj kceri. Mladju jos uvijek dojim najnormalnije, bez ikakve agitacije . Iako mladja kcer prolazi kroz moju trudnocu u istoj starosnoj dobi kad je i starija prolazila. Ajd ga znaj. :/

[MamaRibice]

a ja sam bas htjela dalje razvijati svoju teoriju - tipa problemi u trudnoci, rizicna trudnoca...

hm, bas me zanima kak ce biti kad rodis. Hoce li i J. onda preuzeti ulogu starije sestre.

[Storma]

evo nesto sa LLLI:

In many cases the trigger may have little to do with pregnancy or tandem nursing.

The biggest issue I faced was very unexpected. I was prepared for negative feelings toward my toddler’s nursing when my baby was born but it didn’t happen. The three of us had a wonderful nursing relationship. Then when my son was about a year old and my daughter was three my feelings changed. Nursing my daughter became an awful experience. She still had a strong need to nurse and I just couldn’t take it. I felt uncomfortable, anxious, and angry when she was at the breast. My emotions and reactions were primal and very strong. —Elisa, New York

The precise nature of the agitation varies widely from woman to woman. Some mothers describe a grating feeling.

It’s almost impossible to describe the feeling; it’s kind of like if you could take the sound of nails on a chalkboard and turn it into a physical sensation. Sometimes the sensation made me feel like screaming at the top of my lungs while running around and around in a really tight circle. —Lisa, California

For some, it’s more creepy crawly.

The best I can do is to say it felt like bugs were crawling all over my body, and I couldn’t brush them off. It started out difficult and annoying, and soon became intolerable. People used to ask me, "Does it hurt?" And I’d think, "I wish!" Pain, I could deal with. This was so beyond pain. It was just icky. Really icky.—Barbara, Minnesota

Sometimes it is like having your mind turn on you—and the nursling.

I felt an overpowering urge to stop nursing, immediately. It was a visceral, gut reaction like an itch, making me tense, anxious, cranky, and agitated. It was so confusing because I wasn’t in pain, and I was committed to nursing my son as long as he needed to nurse. The feeling only came when Jake was nursing, and quickly passed when he was finished.—Sarah, Texas

The severity of the reaction varies from mild ("Why don’t I enjoy nursing my older child anymore?") to extreme ("Aagh! Get this child off me!"). Some call it a nursing aversion. Sometimes mothers don’t become aware of the agitation until after the breast pain abates and the desire to break away lingers.

:http://www.lalecheleague.org/llleade...gSep03p90.html

[Storma]

Many tandem nursing mothers say that “reduced sibling rivalry” is one of the biggest advantages of tandem nursing. Some nurslings hold hands while they nurse and prefer to nurse together. But it is important to bear in mind that some emotional upheaval is natural when a toddler is getting used to a new baby in the house. You may find that some negativity arises between you and your older nursling (for instance, howling if you say “not right now” or “okay that’s enough for now”) or between the nurslings (such as kicking). Having realistic expectations can help you take these ups and downs in stride.

:http://www.kellymom.com/nursingtwo/f...ngrivalry.html

[Romina]

topic se pretvorio u dojenje u tandemu a mi još uvijek tapkamo na mjestu..........

[ivana s]

Romina mislim da sam ja u jako sličnoj situaciji
Emma još uvijek doji jako puno, preko dana mi je još OK, jasno mi je da se zaželi dok sam na poslu. Dok je ponoći postalo neizdrživo za mene. Od prvog buđenja kad se preseli kod nas u krevet cica joj je stalno u ustima do jutra. Ujutro sam sva slomljena, ukočena jer se uopće ne mogu okrenuti valjda pola noći. Ne bih imala ništa protiv, dapače bilo bi mi drago kad bi i dalje dojila koliko god ona to hoće ali da pojede malo se pomazi i nastavi spavati ali ovo mi izgleda, kao što je netko već napisao da joj je cica postala kao žvakaća guma, navika da joj je u ustima dok spava. Ja baš ne vidim da to ima neke koristi a kako je odviknuti od toga bez traume i plača? Razmišljala sam da se preselim u drugu sobu a da je MM nosi kad se probudi ali ona se toliko dere i histerizira da ja to ne mogu i ne želim slušati još kad znam da joj ja ne dam nešto što bi ona u tom trenu htjela :?

[vitekova mamuška]

Evo da se i ja pridružim dojiljama u trudnoći kojima nije uvijek lako
Otkad sam trudna, Vito je staaaalno na cici, samo bi dojio, a noću se budi i preko 10 puta (prije trudnoće bili smo na 2-5 puta). Kada mu kažem da ne može sada dojiti ili ga pokušam zabaviti s nečim drugim u trenutku kada traži cicu, grozno reagira, pobijesni, udara, vrišti :/ Ono što mene brine nije toliko dojenje u trudnoći jer znam da ću to nekako uspijeti proći, nego situacija kada dođe beba. Imam osjećaj da tada neću imati dovoljno snage za njegovo neprestano dojenje kao ni za spavanje dok me on drži za kosu ili buđenje 10 puta noću-sve to plus bebine potrebe :shock: A ne bih mu htjela reducirati potrebe i navike kad dođe beba, jer će mu njen dolazak biti dovoljan šok, a ne znam kako da "pripremim teren" sada, a da ga ne povrijedim tražeći od njega nešto na što nije spreman

[Andora]

You are nursing HOW many? Are you STILL nursing?

Yes, I'm still nursing the baby-and my two year old, three year old, and four year old! I'm tandem nursing four siblings. It is just the way things worked out, because I had my babies close together, and I am letting them self-wean.

Actually, it's not that big a deal, and not very different from tandem nursing just two. Nursing older kids isn't the same as nursing babies. They don't nurse as frequently, and they can wait a while if the location or time is not convenient for nursing. My older children mostly nurse in the morning when they get up and at night before they go to sleep.

znači žena je dojila bebu i još njih troje (valjda sam dobro pobrojila )
meni je nevjerojatno da je imala dovoljno mlijeka za svih njih. zar se ovi stariji nisu mogli odvojit od sisanja u korist bebice?! :?

(molim ne trpati me u top radi ovog - čisto razmišljam naglas)

[Zorana]

Andora, nije nevjerovatno kad se zna da dojenje funkcionira po sistemu potraznje i ponude. Iz istog razloga ne vidim zasto bi netko odustajao od dojenja u korist nekoga. Ima dovoljno za svih.

[Andora]

još jedno pitanje....
ova citirana strankinja je rodila četvoro djece i to svako u razmaku od godine dana... i sad me, palu s kruške, zanima:
šta je sa kolostrumom? mlijeko se njoj neprekidno stvaralo zbog ponude/potražnje, a kolostrum? "jednokratno" nakon samog poroda ili?

(zašto mene zanima tandemsko dojenje :? znam samo da mi stvari kasne opasno)

[NatasaM...]

Mlijeko se prilagodjava mladjem djetetu.

U cijeloj toj prici mi je nevjerojatno kako se ta mama lijepo organizirala pa ih sve doji.

[Andora]

jedna nepoznanica manje. TNX

[Romina]

Sad sam skužila da super zaspi na tatin rukama ka ja nisam doma i onda cica tek kad se probudimo....hmmmm morat ću izgleda svaku večer negdje zapalit :/

[anchie76]

Sad sam skužila da super zaspi na tatin rukama ka ja nisam doma i onda cica tek kad se probudimo....hmmmm morat ću izgleda svaku večer negdje zapalit :/

Za pocetak izvrstan plan 8)

[Romina]

noćas opet show.....lijepo je spavao i oko dvojke traži me(cica) i zove mama......mislila sam da ako se pravim da spavam da će se okrenuti i nastaviti spavati dalje aaaali počeo me gurati ,tući,plakati,i jednostavno sam se okrenula i dalu mu da cica iako me bradavice katasrofalno bole.imam osjećaj da sam u začaranom krugu bojim se da ga ne povrijedim jel sam svijesna das je njemu cica nešto dragocjeno.pale su mi na pamet tablete,selidba ma svašta nešto ali znam da to nije pametno i da to nije dobro za njega.Pokušala sam ga sa sto drugih stvari zabavit,mazit ga......jednostavno ne popušta.Popodne je htio cicati kad smo se spremali za van i kad je skužio da izbjegavam na sve moguće načine počeo je plakati i lupati sa glavicom u pod.....više stvarno nemam pojma šta da radim.znam da je to proces koji traje ali ja sam po pitanju dojenja malo tanka sa živčekima

[Romina]

noćas opet show.....lijepo je spavao i oko dvojke traži me(cica) i zove mama......mislila sam da ako se pravim da spavam da će se okrenuti i nastaviti spavati dalje aaaali počeo me gurati ,tući,plakati,i jednostavno sam se okrenula i dalu mu da cica iako me bradavice katasrofalno bole.imam osjećaj da sam u začaranom krugu bojim se da ga ne povrijedim jel sam svijesna das je njemu cica nešto dragocjeno.pale su mi na pamet tablete,selidba ma svašta nešto ali znam da to nije pametno i da to nije dobro za njega.Pokušala sam ga sa sto drugih stvari zabavit,mazit ga......jednostavno ne popušta.Popodne je htio cicati kad smo se spremali za van i kad je skužio da izbjegavam na sve moguće načine počeo je plakati i lupati sa glavicom u pod.....više stvarno nemam pojma šta da radim.znam da je to proces koji traje ali ja sam po pitanju dojenja malo tanka sa živčekima

[Storma]

hej romina
i mene anita nonstop nateze i svako malo ludim jer cca 90 posto vremena visi na ciki
a strasno joj puno znaci, i nije ni blizu spremna prestati dojiti, tako da to otpada, samo da mi je malo prorijedit podoje...mi imamo slijedeci problem: kad joj izbijaju zubi, samo doji. onda mir tjedan-dva, onda opet neki zub. za pop....
enivej, ono sto sam ja skuzila - kad je s nekim drugim, ne treba joj cika duuugo, al samnom, svako malo. mislim da nanjusi, pa se sjeti
nemam pametnog rjesenja jer je po cijele dane uglavnom samnom.

Mislim da maureno intenzivnije doji jer mu nedostajes. ono malo sto sam pratila tvoje postove, imam dojam da je za tebe posebno vezan. sto napraviti? ne daj mu da zvace ciku, polako ga nauci da podoji, pa idete dalje. npr, das mu cike kajaznam kolko vidis/znas da je dosta, i onda kazes "ajmo sad u setnju , na ljuljacku/vrtuljak/na sto se vec pali sada..."..nadam se da shvacas sto hocu reci. ne uskracuj mu podoje, ali ogranici trajanje. ne nudi, a ako pita skreni mu paznju pitanjim tipa "hoces li vode, ili hoces li jesti to i to", pa ako nista ne upali, ili nakon toga opet trazi, daj mu pa onda nastavi sa "ajmo ovo-ono"

koji glupi post, neispavana sam i trkeljam. nadam se da kuzis.
aj probaj pratitit kada i kakao te trazi ciku, pa cemo naci neko rjesenje

[odra]

Romina, razumijem te potpuno, kod mene ista situacija, samo što je Andrej malo mlađi. Ne bole me bradavice (doduše, nekad da jer ih zna natezati u svim smjerovima po cijelu noć), ali mi je dosta. S jedne strane mi je žao prestati jer to je stvarno jedna naša posebna veza i vidim koliko mu to znači, dakle, jako lako mu mogu pružiti puno, ali s druge strane, noći su mi prenaporne, zaželjela sam se sna, a i predstavlja mi izazov da prijeđemo u jednu novu dimenziju odnosa. E, da, još jedan razlog je to što Andrej jako slabo jede sve ostalo, a mislim da je to zato što se zasiti sikom.
Ja sam pokušavala i s odvraćanjem pažnje, s davanjem vode ili nečeg drugoga. I to nekad pomogne, ali često ne. Ako je želja za dojenjem vezana uz njegovo psihofizičko stanje (a uglavnom je), onda nema šanse da ga odvratim. Dakle, ako je umoran, nervozan, frustriran... samo sika pomaže. Također po noći. Nek se tata samo pojavi u vidokrugu, vriska.
Za mjesec dana idem na put i voljela bih da ostavim sređenu situaciju, da se ne muče ni jedan ni drugi. :/

[Romina]

ajde pliiiiz povedi i mene na put

[Romina]

Storma
od ponedjeljka krećem sa skraćivanjem podoja na način koji si napisalaali još me brinekako to riješiti u noći...kad sam mu jednu noć ponudila bocu sa vodom počupao me i zviznuo u glavu sa njom :shock: i opet je cicao i cicao i cicao...možda bi mi bilo lakše da samo drži bradavvicu i da nešto mrlja ali on vuće kao beba slon

[odra]

ajde pliiiiz povedi i mene na put

Ajde!

Al vidjet ćeš, kad se vratimo - ista pjesma... 8)

[Romina]

opet ista pjesma kod nas...sad se čak neko vrijeme budi nekoliko puta u noći što prije nije i plače za cicom.ako se pravim da spavam on se dere ,baca na mene,i kopa sa rukicama dok ne uhvati cicu i naravno ne pušta je.ako ga privijem sebi i počnem mazit ili mu pjevat ili mu ponudim vodu onda me počne udarati i naravno samo traži cicu.jel mi netko može pomoći korak po korak kako da prestanemo jel ja sam sad ta kojoj je dosta a to znači da je našem dojenju došao kraj

[Storma]

ajoj...
ako je ovako kako kazes, mislim da si napravila kontraefekt - odbijanjem davanja cike, natjerala si ga da ju jos vise trazi. ne bih savjetovala naglo prestajanje, jer bi mu time mogla stvoriti traumu.

znam da si sada umorna i svega ti je dosta i osjecas se zlostavljano. i u pravu si. no djeca cesto od nas izvlace maksimum, ne zato sto su zlocesta, vec zato sto ne znaju drugacije. mozda se on boji da ce, izgubivsi ciku, i zgubiti i tebe, tvoju ljubav i paznju. pomozi mu da shvati da nije tako, i da mama odbija samo podoj, a ne i njega.

predlazem slijedece:
daj mu tjedan dana da se smiri. zanci, kad trazi ciku, dobije ciku.
u tih tjedan dana cemo razraditi shemu koja funkcionira.
mozemo ovdje ili putem e-maila, kako zelis.
za pocetak, trebam detaljniji opis tvojih dana, kada on doji, koliko si vremena s njim, imate li "vase" vrijeme....
aj, sjedi i pisi. nisi sama, i ja cu ti dati maksimalnu podrsku. javi se

[kli_kli]

Romina, videla si i sama kako je nama. Doji stvarno toliko cesto da je to katastrofa, a vrsnjaci su.
Meni je takodje previse, ali ja bih da ga samo oslobodim opsednutosti, pa da doji 3-4 puta.
Odlucila sam da pokusamo da sacekamo da prodje leto, jer leto nosi mnoge zanimljivosti, i pre svega boravak napolju duze vreme u toku dana.
Mozda pomogne.
Ako ne pomogne, do jeseni ce biti mnogo razumniji, pa se nadam da cu uspeti da ga nekako podstaknem da smanji (znam da je lakse kad dete ima preko 2 godine, pricale mi mame sa foruma).
Kad se broj podoja smanji, onda nije ni toliko opterecenje, a i postoji sansa da ubrzo (za koji mesec) i prestane.

[odra]

Joj, Romina... :/

Kod nas isto nije prošla voda po noći. Ali problem je i u tome što sam ja automatski, kad sam ga čula, zadigla majicu, prištekala ga i dalje zaspala. A onda se u sljedećem navratu "prisjetila" da sam pripremila vodu. I naravno, poludio je kad sam mu ponudila. Počelo je vrištanje, guranje...
Samo maženje ne dolazi u obzir, odmah reagira...
Tako da smo na početku.
I dalje užasno teško zaspi navečer. Siki. Pa se krene igrati. Ja ga vratim u ležeći položaj. Pričam. Pjevam. Onda opet siki.Pa sve ispočetka.Po sat, sat i pol.

[mamanatali]

Romina (napisa):
ajde pliiiiz povedi i mene na put


Ajde!

Ja bila na putu, sve razradila da nam to bude početak kraja, nakon prve katastrofalne noći (buđenje svakih 20 minuta i plakanje za "titom") čak je sve i krenulo dobro. Treću noć je već spavao super, javio se 2 puta i sam se smirio. MM ga nije ni čuo iako je spavao s njim, ja sam se tu večer vratila s puta ali mu se nisam pokazivala (spavala u dnevnoj sobi). No kad me sutradan ugledao sve se vratilo na staro. Možda da je put trajao 10-ak dana, mooožda bi onda bilo trajnog pomaka :?
I ja sam već luuuuda od natezanja bradavica non-stop. Ne moram ni govoriti da mužu ne dam ni da im priđe, jer mi se kosa diže na glavi kad ih takne, i to mi sad već postaje veliki problem (izgubila sam, iz ove perspektive čini se nepovratno, jednu erogenu zonu)

[Andora]

mamanatali - treba proći vremena.... jel još dojiš malog?

meni je skroz čudno kad mi MM njih takne, imao je zabranu pristupa dok je mali dojio . sad je sve u svemu okriće i meni i njemu.

[mamanatali]

Andora, da dojimo još uvijek punom parom i ne nazire se kraj

[Andora]

a taaako... kužim

[plashljivo_pile]

ja polako ludim 8)
cijelo vrijeme me štipa za cice, ruka uvijek u majici, kad smo doma non stop je prištekana. bole me cice, boli me mozak, nemrem ni suđe oprat (nije da uživam u pranju ). nadala sam se da se radi o prolaznoj fazi, al traje već dva mjeseca. trudim se iz petnih žila skrenut joj pažnju na neš drugo, objasnit joj da mamu boli i sve kaj ide uz to, al svaki pokušaj rezultira urlanjem, udaranjem, zloupotrebom zubicha i tako... vidi se da ima moje gene.
evo primjer - dođem doma s faksa i idem se presvlačit... stojim sagnutaskidam traperice, ona stoji ispred mene, sama izvadi cicu i navali... nemoguć položaj
i tako ja "uživam" u dojenju... no unatoč tome nemam srca prestat dojit jer je to očito najdraže.
eh da... bila je neš bolesna i išle mi pedijatrici koje nije bilo neg je bio neki stariji gospodin pedijatar na zamjeni. bio je i moj stari s nama i odmah me pohvalio da još dojim. reakcija pedijatra me totalno razveselila - pružio mi je ruku i rekao da se onda ne moram bojati za ilonino zdravlje